REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 53/25-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. ZJ zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. i čl. 165. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 29. lipnja 2023. broj Kzd-32/19 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 4. srpnja 2024. broj Kžzd-19/2024-8 u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. ZJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 29. lipnja 2023. broj Kzd-32/19 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 4. srpnja 2024. broj Kžzd-19/2024-8 ZJ je proglašen krivim zbog tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ za koja je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine za svako djelo te kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine u koju se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. siječnja 2015. do 3. ožujka 2015.
2. Osuđenik je putem branitelja Domagoja Rupčića, odvjetnika u Sisku, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „-povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točka 1. ZKP-a, -bitne povrede odredbi kaznenog postupka iz članka 487. stavak 1. i članka 450. stavak 2. ZKP-a počinjenih u drugostupanjskom postupku, sukladno članku 517. stavak 2. i 3. ZKP“ te „povrede prava osuđenika na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sukladno članku 515. stavak 1. ZKP-a jer je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda“. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu presudu „na način da oslobodi osuđenika krivnje, ili da u cijelosti ukine odluke … i predmet vrati na ponovnu odluku drugostupanjskom sudu ili suđenje prvostupanjskom sudu“ te odgodi izvršenje pravomoćne presude.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09.,80/11.,91/12. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24; dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik smatra da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. toč. 1. ZKP jer je činjeničnim opisom proglašen krivim za dio koji „…ne predstavlja kazneno djelo…“ i činjenični opis „…ne sadrži subjektivni element svijesti okrivljenika o dobi djeteta.“ Ističe i povrede odredbi kaznenog postupka u žalbenom postupku „…iz članka 487. stavak 1. ZKP-a jer drugostupanjski sud nije obrazloženo i argumentirano odgovorio na sve žalbene navode…i čl. 450. stavak 2. ZKP-a jer nije savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, a to je utjecalo na odluku suda.“ Uz prenošenje dijela žalbenih navoda prigovara da drugostupanjski sud „…u cijelosti ignorira sve žalbene navode obrane koja se poziva na iskaze svjedoka NJ, ĐJ i ČJ,…iako iz ovih dokaza proizlazi potpuno drukčije činjenično stanje od onoga kako ga je utvrdio prvostupanjski sud…“. Ponavlja niz žalbenih prigovora (pogrešna ocjena iskaza oštećenika i provedenih vještačenja) na koje se drugostupanjski sud „…nije konkretno očitovao niti na jedan od ovih žalbenih razloga, niti je ponudio ikakvo razumno i konkretno objašnjenje zašto ne prihvaća konkretne žalbene razloge obrane, već, u osnovi, ponavlja navode iz obrazloženja prvostupanjskog suda.“ Smatra stoga da su presude arbitrarne, pristrane i proizvoljne jer su sudovi „…obratili pažnju jedino na dokaze koji su teretili osuđenika, dok su sve dokaze koji su na bilo koji način ekskulpirali osuđenika zanemarivali, izostavljali iz obrazloženja…u tek manjim dijelovima davali pojedinačnu ocjenu ovih dokaza…“ tako da se „…zaključak suda o krivnji …jedino i isključivo… temelji na iskazu oštećenog, koji sud nekritički prihvaća…i sve dokaze koji na bilo koji način potvrđuju iskaz oštećenog…“. Zaključno tvrdi da „Cjelokupni postupak, presude i njihova obrazloženja ostavljaju dojam kao da je osuđenik proglašen krivim u trenutku kada je oštećeni dao svoj iskazi da apsolutno nije imao nikakvu priliku dokazati svoju nevinost…jer sud uopće nije uzeo u obzir niti ozbiljno razmotrio brojne dokaze koji ga …ekskulpiraju niti je valjano i argumentirano obrazložio svoj zaključak o krivnji…što predstavlja samu definiciju pristranog i nepravičnog suđenja.“
6. Nije u pravu osuđenik da je pravomoćnom presudom ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP. Činjenični opis izreke presude sadrži sve relevantne navode o djelatnosti osuđenika kojima se ostvaruju bitna obilježja kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina i upoznavanja djece s pornografijom.
6.1. Naime, kod kaznenih djela bludnih radnji na štetu ŽJ (opisano pod I.1. a), b) i c)) uvodni dio opisa djela, na koji se upravo upire u zahtjevu, sadrži okolnosti u kojima je osuđenik kroz inkriminirano razdoblje komunicirao i kontaktirao sa žrtvom pri čemu je u tri navrata, kako je konkretno opisano pod a), b) i c) nad istom žrtvom izvršio bludne radnje (diranje djeteta po spolnom organu i polaganje djetetove ruke na spolni organ osuđenika). Pored toga upravo je u uvodnom dijelu činjeničnog opisa navedena dob oštećenika naznakom njegova datuma rođenja pa tako koncipiran činjenični opis radnji koje je osuđenik poduzimao na štetu jedanaestogodišnjeg djeteta ŽJ jasno određuje učin tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ za koja je i proglašen krivim. Budući da se radi o kaznenim djelima koja se mogu počiniti samo sa namjerom kao oblikom krivnje, koja uključuje i svijest počinitelja o svim bitnim elementima djela, to izričito navođenje svijesti osuđenika o dobi djeteta nije nužno u činjeničnom opisu djela kako se sugerira zahtjevom.
7. Neutemeljen je i prigovor o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer odredba čl. 487. st. 1. ZKP nalaže drugostupanjskom sudu da ocijeni sve bitne žalbene navode, što ne znači da je dužan odgovoriti na svaki navod žalitelja kako to pogrešno smatra osuđenik.
7.1. Obrazloženje drugostupanjske presude koncipirano je na način da su najprije neosnovanim ocijenjeni žalbeni prigovori osuđenika označeni kao bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11., st. 2. i 3. ZKP (odlomak 7., 7.1, 7.2.), povrede kaznenog zakona (odlomak 8. i 8.1.), a potom su razmotreni i ključni prigovori činjenične naravi.
7.2. Sagledavajući sadržaj žalbe u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud uočava da se zamjerkama žalitelja problematizira vrednovanje dokaza, poglavito iskaza oštećenika te „…posebno upire da iz sadržaja iskaza svjedoka NJ, ĐJ i OJ i evidencije koju je vodila DJ o broju treninga…te iskaza HJ, ne proizlazi zaključak da bi bilo dokazano da je optuženik…počinio obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim.“ (odlomak 10.presude). Ove prigovore žalbeni sud ne nalazi osnovanim, prihvaća ocjenu dokaza iz prvostupanjske presude jasnim i podrobnim odgovorom žalitelju o opravdanom otklonu obrane (negiranje radnji uz tvrdnju da mu je facebook profil hakiran) i prihvaćanju iskaza oštećenika jer je u odnosu na odlučne i kontrolne činjenice potkrijepljen iskazima majke ŠJ, poimence navedenim svjedocima te provedenim vještačenjima („…MJosobno pročitala poruke koje je uputio optuženik…sinu…potvrdila da je pročitala poruke iz opisa radnji iz izreke presude…“, postojanje i sadržaj komunikacije između optuženika i žrtve potvrdile ZJT i SJ, autentično iskazivanje djeteta žrtve prema psihologijskom vještačenju, iskaz KJ o dolasku optuženika na treninge pionira, dokazanost komunikacije između optuženika i žrtve prema stručno provedenim informatičko i audio vizualnom vještačenju; odlomak 10.1. presude).
7.3. Prema izloženom, kako iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je sud drugog stupnja razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika odnosno nije previdio ni jedan važan prigovor, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP.
8. Nadalje, iz argumentacija prvostupanjske i drugostupanjske presude jasno je razvidno na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti osuđenika, iznijeti razlozi su više nego dostatni, razumni i uvjerljivi pa nije osnovan ni prigovor osuđenika o povredi pravičnosti postupka zbog proizvoljnosti sudova pri ocjeni dokaza i utvrđenju činjenica, odnosno arbitrarnosti osude. Pored toga osuđenik je tijekom postupka imao mogućnost predlaganja dokaza, većina dokazanih prijedloga je prihvaćena (HJ, PJ, DJ, informatičko vještačenje facebook profila, podaci za osuđenika od ..., dopunsko ispitivanje vještaka i policijskih službenika…), odbijanje dokaznih prijedloga je razumno obrazloženo, a u odnosu na izvedene dokaze obrana je imala mogućnost i aktivno je sudjelovala u osporavanju kvalitete i pouzdanosti dokaza pa je i u tom dijelu bez osnova smjeranje osuđenika na nepravičnost postupka.
9. Nezadovoljstvo načinom na koji su sudovi cijenili dokaze i izveli zaključak o krivnji, što osuđenik izražava i isticanjem povrede čl. 450. st. 2. ZKP ustvari problematizira pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica i ocjenu dokaza što nije predmet ispitivanja ovog pravnog lijeka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
