REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-55/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenice PJ zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 31. svibnja 2024. broj K-295/2023 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2024. broj Kž-585/2024-3, u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenice PJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru od 31. svibnja 2024. broj K-295/2023 PJ proglašena je krivom zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. KZ/11 i osuđena na kaznu zatvora od jedne godine.
1.1. Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 osuđenici je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine osuđenica ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP) osuđenici je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.096,12 eura u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2024. broj Kž-585/2024-3 prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je PJ zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, osuđena na kaznu zatvora od osam mjeseci.
3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnijela osuđenica po branitelju Robertu Brdaru, odvjetniku u Zagrebu, iz razloga navedenih u članku 517. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP-a. Predlaže ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predlaže, također, da se odgodi izvršenje pravomoćne presude do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, „a podredno ukoliko okrivljena stupi na izdržavanje kazne zatvora, da donese rješenje kojim se isto izdržavanje kazne zatvora prekida do odluke Vrhovnog suda u ovom predmetu“.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u pisanom očitovanju broj Ksm- DO-249/2024-2 od 14. siječnja 2025. izrazilo mišljenje da je zahtjev neosnovan.
5. Zahtjev nije osnovan.
5.1. Osuđenica u zahtjevu ističe da je „prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 468 st. 2 ZKP-a, te je povrijedio i pravo okrivljenika na obranu na raspravi a koja povreda je mogla utjecati na presudu, dok je drugostupanjski sud počinio povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. čl. 476 st. 1. t. 1 ZKP-a u žalbenom postupku, pri čemu su te povrede mogle utjecati na presudu“.
5.2. Obrazlažući povredu iz zakonske osnove sadržane u članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP-a, osuđenica tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a jer da je presudu temeljio na nezakonitim dokazima, s obzirom na to da je ispitao u svojstvu svjedoka CJ s kojim je osuđenica bila u izvanbračnoj vezi te svjedoke FJ i SJ, koji su bratići osuđenice, odnosno njeni rođaci u trećem stupnju pobočne linije, a da te svjedoke sud nije upozorio na njihovo pravo da ne moraju svjedočiti u smislu odredbe članka 285. stavka 3. ZKP-a. Stoga, iskaz svjedoka koji nije morao svjedočiti, a nije na to upozoren, sud nije mogao upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku na temelju članka 300. stavka 1. točke 3. ZKP-a.
5.3. U odnosu na istaknutu zakonsku osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, osuđenica ističe da je neposredno prije rasprave 28. svibnja 2024. otkazala punomoć svome branitelju i na raspravu pristupila sama, a da ju je sud, kao neuku osobu, propustio upozoriti sukladno odredbi članka 65. stavka 2. ZKP-a. Stoga smatra da joj je na takav način „teško povrijeđeno pravo na profesionalnu, funkcionalnu i svrhovitu obranu na raspravi, a koja povreda je mogla utjecati na presudu.“
5.4. Zakonske osnove za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude propisane su člankom 517. stavkom 1. točkama 1., 2. i 3. ZKP- a. Povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a i povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi, koje povrede osuđenica ističe u zahtjevu, propisane su u točkama 2. i 3. citiranog članka.
5.5. Odredbom članka 517. stavka 2. ZKP-a propisano je da se povrede iz stavka 1. točaka 2. i 3. toga članka mogu isticati samo ako su bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude, a s obzirom da osuđenica nije podnosila žalbu protiv prvostupanjske presude, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi ne može ih isticati ni u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.
5.6. Osuđenica, također, pobija pravomoćnu presudu „zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 476 st. 1 t. 1 ZKP-a u žalbenom postupku, pri čemu su te povrede mogle utjecati na presudu“ i to tvrdnjom da je drugostupanjski sud propustio ispitati postoje li povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 1., 5., 6., 9. do 11. i članka 468. stavka 2. ZKP-a, iako je to bio dužan učiniti po službenoj dužnosti.
5.7. Međutim, taj prigovor osuđenice nije osnovan jer iz obrazloženja drugostupanjske presude (točka 14.) proizlazi da je drugostupanjski sud ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP-a i zaključio da niti jedna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti nije počinjena.
6. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev osuđenice kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo