Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5833/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice, Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. PT, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-9654/2022-11 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. PT i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. dalje: PZ), okr. PT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. IT proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna 80,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 30 dana, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 40,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. st. 2. PZ-a.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a okrivljenik navodi da mu optužni prijedlog nikada nije pročitan, da nije znao za što ga se tereti i na osnovu kojih dokaza, da nije istinito ono što piše u zapisniku u njegovom ispitivanju da ga se podučava o tome da se može očitovati o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist niti da je upozoren o pravu na branitelja, da nije razumio sve navode optužbe, da mu zapisnik o glavnim raspravama nikada nije pročitan, a on ga je on potpisao u dobroj vjeri vjerujući da je istinit, a da je uređujuća sutkinja bila pristrana tijekom postupka.
6.1. Međutim, prema podacima u spisu, stanovište je ovog suda da gore navedene žalbene tvrdnje nisu osnovane. Naime, uvidom u zapisnik o glavnoj raspravi, održanoj 17. svibnja 2023., vidljivo je da je okrivljeniku pročitan optužni prijedlog, da je razumio sve navode optužbe, da je poučen o tome da se može očitovati o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, da je upozoren o pravu na branitelja, kojeg se prava odrekao. Nadalje proizlazi da su mu zapisnici o glavnim raspravama od 17. svibnja 2023. i 28. veljače 2024. pročitani. Uvidom u spis ne proizlazi da bi uređujuća sutkinja bila pristrana tijekom postupka. Navedene zapisnike je okrivljenik vlastoručno potpisao bez ikakvih primjedbi, a uvidom u spis predmeta te iz navoda žalbe ne proizlazi sumnja u zakonitost postupanja uređujuće sutkinje i da bi okrivljenik bio doveden u zabludu.
6.2. Prema tome, evidentno je da žalitelju nije povrijeđeno pravo obrane koje bi bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude, pa slijedom toga nije ni počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u bitnom navodi kako ispitane svjedokinje ŠT te MT nisu istinito svjedočile, kako svjedokinja ŠT prilikom ispitivanja nije navela razlog zbog čega se uznemirila prilikom predmetnog događaja, kako nije logičan iskaz svjedokinje MT o tome kako se odvijao događaj, da one nisu objektivne svjedokinje, da su one poticatelji napada zaštitara na njega, kako je on predmetne zgode samo dozivao u pomoć glasno, odnosno da je bio žrtva napada zaštitara koji ga je tukao, omalovažavao i vrijeđao te da se jedino pregledom nadzornih kamera moglo utvrditi činjenično stanje.
7.1. Međutim, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedokinja ŠT te MT utvrdio je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. One su iskazivale okolnosno, detaljno i dosljedno, a njihovi iskazi su međusobno sukladni te se nadopunjuju. Ovaj sud ne nalazi da bi njihovi iskazi bili nelogični, one su kao djelatnice trgovine obavljale svoj posao predmetne zgode te je logično i da su se uznemirile uslijed vike okrivljenika koji je bio kupac predmetne zgode. Suprotno navodima okrivljenika, one nemaju razloga neistinito teretiti okrivljenika te cijeli odgađaj iskonstruirati, kao što nisu niti uvjerljivi navodi okrivljenika da je zaštitar prema njemu intervenirao bez ikakvog povoda, i to, prema navodima žalitelja, da bi ga zaštitar bez povoda tukao, omalovažavao i vrijeđao. Takvi navodi nisu realni niti životni. Naime, da su takvi navodi istiniti onda bi bilo životno da postoji još takvih incidenata od strane zaštitara, pa on tada zasigurno ne bi bio zaposlenik predmetne trgovine. Isto tako, nije realno da su navedene svjedokinje poticatelji odnosno pomagatelji zaštitaru u napadima prema kupcima koji nisu ničim izazvani, jer bi se tada takvo ponašanja ponavljalo, pa se tada ne bi mogla normalno odvijati prodaja u predmetnom dućanu. Ovdje valja dodati kako prilikom ocjene dokaza treba uzeti u obzir i činjenicu da svjedok ima drugačiju procesnu ulogu od okrivljenika odnosno da za njega vrijedi da je lažno svjedočenje kazneno djelo, kakvu posljedicu u iznošenju obrane nema okrivljenik. Uzimajući u obzir da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, nije bilo potrebe za pregledom nadzornih kamera, pri čemu valja istaknuti da okrivljenik navedeni dokaz nije niti predlagao u postupku.
7.2. Stoga po ocjeni ovog suda, navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
8.1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pa njihova preocjena nije potrebna, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna 20,00 do 170,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana, sve u vrijeme važenja najblažeg propisa za okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
8.2. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, dok iznos od 40,00 eura po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
