Poslovni broj Gž-1760/2024-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebinspekt d.o.o., Zagreb, Draškovićeva br. 29., OIB: 82752153530, zastupan po punomoćniku Drašku Semren odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice HŠG iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 4441/2022 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Uvažava se žalba tužitelja Zagrebinspekt d.o.o., preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 4441/2022 od 4. ožujka 2024. i sudi:

"Nalaže se tuženoj SŠG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana solidarno s HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati tužitelju Zagrebinspekt d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 29, OIB 82752153530, iznos od 6.212,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2013. god. do isplate, i to u razdoblju do 31. srpnja 2015. god. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01. kolovoza 2015. god. do 31. prosinca 2022. god. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 01. siječnja 2023. god. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

Nalaže se tuženoj SŠG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju Zagrebinspekt d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 29, OIB 82752153530, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.673,06 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, dok se odbija tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 682,86 eur kao neosnovan."

II.Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 421,08 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici da isplati tužitelju iznos od 6.212,64 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a točkom II. izreke odbijen je tužitelji sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2.Protiv prvostupanjske odluke, žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužitelja kao neosnovane.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl.365. st.2. ZPP-a, a isto tako ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2.11. ZPP-a, budući da se pobijana presuda mogla ispitati.

6.U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojima upire na upire na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 8. i 377. ZPP- a, jer da sud prvog stupnja u ponovl.jenoj odluci nije postupio po uputi iz ovosudne ukidne odluke, napose što se tične ocjene Bračnog ugovora, valja reći da kad se analizira sadržaj obrazloženja pobijane odluke je tome doista tako.

No, kraj neprijeporne činjenice da je spomenuti Ugovor ovjeren, a time i pravovaljan tek od 2017., tada sam podatak da je kao datum sklapanja istog naveden 25. rujna 2007., u kontekstu čl. 255. st.3. Obiteljskog zakona (“Narodne novine” broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, dalje: ObZ-a/03), kao i čl. 71. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), u konkretnoj pravnoj situaciji nema nikakav učinak na obvezu koja je predmet ovog spora, što znači da je postojanje istog pravno irelevantno, pa time i činjenica da se sud prvog stupnja na isti nije posebno osvrnuo u obrazloženju svoje odluke.

7.Nadalje, nisu osnovani navodi tužitelja kojima ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice, dok međutim ispravno upire na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

8.Naime, iz rezultata dokaznog postupka u bitnome proizlazi:

-da je suprug ovdje tuženice, SŠ, kao korisnik zajma, 6. listopada 2008. sa tužiteljem kao zajmodavcem, sklopio Ugovor o zajmu br. 10/08, na iznos od 26.544,56 eur, sa rokom vraćanja u rujnu 2018., te da se navedeni zajam trebao vraćati preko platne liste, da je kao namjena zajma navedena kupnja stana,

-da je u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora, SŠ bio na radnom mjestu direktora tužitelja, te je isti odlukom Skupštine tužitelja od 14. siječnja 2013. opozvan s mjesta direktora tužitelja, te mu je u konačnici radni odnos prestao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. ožujka 2013.,

-da je tužitelj dopisom od 22. ožujka 2013., raskinuo sa UŠ spomenuti Ugovor o zajmu, budući je isti odbio tužitelju dati drugi instrument osiguranja, a njegov dug je na ta dan iznosio 15.898,27 eur, nakon čega je prestao sa daljnjom otplatom zajma,

-da je u to vrijeme i SŠ imao potraživanja prema tužitelju na temelju svojih članskih prava u ukupnom iznosu od 9.685,62 eur, temeljem čega je prilikom raskida Ugovora o zajmu, izvršen prijeboj međusobnih tražbina, nakon čega je ostao dug po osnovi spornog zajma u iznosu od 6.212,64 eur,

-da je tuženica u braku sa SŠ od 1984.,

-da su tuženica i njen suprug UŠ **.**.2007. sklopili Bračni ugovori, ovjeren kod javnog bilježnika 29. prosinca 2017.,

-da su SŠ kao darodavac i tuženica, kao daroprimac, 13. veljače 2013. sklopili Ugovor o darovanju predmet kojeg je bila nekretnina-trosobni stan, te garaža, izgrađeni na kč. br. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; da su tuženica, kao primatelj uzdržavanja i OŠ, kao davatelj uzdržavanja, 7. ožujka 2013. sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim je tuženica na davatelja uzdržavanja prenijela pravo vlasništva opisane nekretnine,

-da je iz navedenog zk. uloška vidljivo i to da je predmetnu nekretninu kupio SŠ namjenskim kreditom Zagrebačke banke od 19. siječnja 2009., u iznosu od 185.000,00 eur, k.ul. 107552, k. o. [katastarska općina],

-da je u parnici po tužbi ovdje tužitelja vođenoj protiv SŠ kao tuženika, pod poslovnim brojem P 1479/14, radi isplate iznosa od 6.212,64 eur sa pripadajućim kamatama, bio odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan, te je presudom Županijskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem Gž 655/18 od 14. svibnja 2020. preinačena prvostupanjska presuda, na način da je obvezan tuženik da isplati tužitelju prednje spomenuti iznos, na ime ostatka zajma,

-da je u tijeku još nekoliko drugih parnica koje tužitelj vodi protiv supruga tuženice radi namirenja potraživanja iz zajma.

9.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja smatra da se iznos kojeg tužitelj u ovoj parnici potražuje od tuženice, ne može tretirati kao dug bračne stečevine tuženice i njenog supruga iz razloga jer da iz stanja u spisu proizlazi da je tuženica bračni drug zajmoprimca iz predmetnog ugovora o zajmu, da ni iz čega ne proizlazi da je tuženica sudjelovala u sklapanju ugovora kao sudužnik ili jamac.

Prema stajalištu prvostupanjskog suda, bračni drug za novčane obveze odgovara samostalno ukoliko samostalno sklapa pravni posao s trećim osobama bez ikakvog sudjelovanja drugog bračnog druga bez obzira temeleljm kojeg pravnog odnosa, tada on isto tako samostalno odgovara svom vjerovniku za preuzete obveze, jer dugovi bračnih drugova odnosno njihove obveze nisu dio bračne stečevine nego predstavljaju njezin teret te njihova solidarnost nije propisana za namirenje obveze bilo koje vrste pa tako niti za obveze koje proizlaze iz bračne stečevine niti Obiteljskim zakonom, a niti ZOO-om.

9.2.Nastavno tome kako iz predmetnog ugovora o zajmu, ne proizlazi da je tuženica kao bračni drug zajmoprimca preuzela obveze iz ugovora kao sudužnik ili jamac, to sud zaključuje da ne postoji solidarna odgovornost tuženice za potraživanje tužitelja prema odredbi čl. 42. u vezi s čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO).

Ujedno sud vodi računa i o čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015 i dr., dalje: ObZ), kojim je definiran pojam bračne stečevine kao imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (imovina se može odrediti kao skup svih imovinskih prava jedne osobe). Slijedom toga drži neosnovanim pozivanje tuženika na čl. 44. ObZ-a, smatrajući da se u smislu te odredbe u tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice svrstavaju režijski troškovi i troškovi koji se ponavljaju, troškovi održavanja kućanstva i prehrane, troškovi koji se odnose na uzdržavanje djece, primjerice troškovi školovanja, izvannastavnih aktivnosti, nabave lijekova i pomagala, školskih izleta i sl. Slijedom prethodno navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji odgovornost tuženice za namirenje tražbine tužitelja niti pasivna legitimacija iste, pa odlučuje kao u izreci.

10.Vezano za žalbene tvrdnje tužitelja, ponajprije valja naglasiti da se dio tih tvrdnji svodi na usporedbu pobijane prvostupanjske presude i presude poslovni broj P 6634/2017, te Gž 1262/2021, protiv koje je tužitelju dopuštena revizija od strane Vrhovnog suda RH, odnosno da se u predmetnoj žalbi tužitelj bavi analizom spomenutih presuda donesenih u drugom parničnom postupku, posljedično čemu ovaj sud ne smatra potrebitim ulaziti u analizu tog dijela žalbe tužitelja.

11.1.Međutim, neovisno o prednjem, valja reći da nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je zaključio da dugovi bračnih drugova odnosno njihove obveze nisu dio bračne stečevine već da predstavljaju njezin teret.

Da bi se moglo dati odgovor na prethodno navedenu dilemu, potrebno je ukazati na materijalno pravne propise koji su u konkretnom slučaju mjerodavni, a obzirom na vrijeme sklapanja spornog Ugovora o zajmu – 6. listopada 2008., a radi se o čl. 248. ObZ-a/03 kojim je bilo propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine. Isto tako se ukazuje i na čl. 249. st.1. ObZ-a, sukladno kojem bračni drugovi u jednakim dijelovima, su suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drukčije ugovorili) i u obvezi su vratiti dugove s osnove sklopljenog ugovori o zajmu, izvjesno utrošenog za njihove zajedničke potrebe tijekom njihove bračne zajednice u jednakim dijelovima.

11.2.Stoga povezujući zakonske definicije bračne stečevine i definicije bračne imovine, nameće se zaključak da u bračnu stečevinu prema uvjerenju ovog suda uz stvarna prava kao što je vlasništvo i druga stvarna prava, ulaze također i tražbine koje izviru iz obveznopravnih odnosa u koje je stupio ili se našao jedan od bračnih drugova. Nastavno navedenom, u situaciji kada iz rezultata dokaznog postupka nedevojbeno pored ostalog proizlazi da je suprug tuženice, sa svojim tadašnjim poslodavcem sklopio Ugovor o zajmu s namjenom da tim sredstvima kupi nekretninu

-stan, što je u konačnici i realizirano (2009.) za vrijeme trajanja braka istog s tuženicom, da u to vrijeme isti kao bračni drugovi nisu imali ni na koji drugi način regulirali pitanje stjecanja bračne imovine, tada neupitnim drži ovaj sud da je nekretnina koja je kupljena tim sredstvima bračna stečevina.

12.1.U kontekstu prethodno navedenog, neovisno o neprijepornoj činjenici da tuženica ni na koji način nije sudjelovala u sklapanju spomenutog Ugovora o zajmu, pogrešno je tumačenje suda prvog stupnja, da ne bi postojale pretpostavke za postojanje solidarne odgovornosti tuženice za obveze po predmetnom Ugovoru o zajmu koje je preuzeo njen suprug, a koje nije ispunio u cijelosti.

Naime, kad se radi o eventualnoj odgovornosti tuženice za novčene obveze (dug) njenog supruga, dakle drugog bračnog druga, a koje su obveze nastale u stjecanju (zajedničke) imovine, može se prema prosudbi ovog suda uspostaviti zajednička (solidarna) odgovornost bračnih drugova. Odlučan kriterij za postojanje navedene odgovornosti je pitanje da li je taj drugi bračni drug bio upoznat sa utemeljenjem takve obveze i da li je takav pravni posao odobrio. Kada solidarna obveza nije posebno propisana zakonom, tada postoji solidarna odgovornost bračnih drugova ako je pravni posao iz kojeg proizlazi dugovanje, usmjeren na stjecanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu, pri čemu je bračni drug kojeg se terete na solidarnu odgovornost s bračnim drugom koji je izravni dužnik, upoznat s osnovom zaduženja, te ju je odobrio odnosno od toga prihvaća ostvarenu korist.

12.2.Vezano za prednje, skreće se pažnja na to da iako je tuženica u odgovoru na tužbu pored ostalog navela da je to učinio samoinicijativno, što međutim ista ni na koji način nije dokazala, a da istodobno iz raspoložive dokumentacije vidljvo da je suprug tuženice, IŠ temeljem ranije navedenog Ugovora o darovanju, nekretninu koja je dijelom kupljena i sredstvima predmetnog zajma, darovao tuženici. Slijedom toga, ocjena je ovog suda, da je tuženica bila upoznata sa činjenicom sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu u svrhu kupnje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te isto tako da je ista prihvatila korist koja je ostvarena tim pravnim poslom. Pri tome, ovaj sud drži da činjenica da je tuženica kasnije tu istu nekretninu darovala sinu OŠ, nije ni od kakvog utjecaja na prethodno utvrđenje.

13.Rukovodeći se prethodno iznesenim pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je o postojanju obveze tuženice na isplatu utuženog iznosa tužitelju odlučivao primjenom čl. 42. u svezi s čl. 43. ZOO-a, te čl. 36. st.1. ObZ-a/15.

Polazeći od svega do sada izloženog, kao i činjenice da sama visina tražbine u smislu izračuna nije od strane tuženice bila osporena, stajalište je ovog suda da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene pretpostavke temeljem kojih je valjalo obvezati tuženicu da isplati tužitelju utuženi novčani iznos od 6.212,64 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. ZOO-a.

14.Obzirom na prethodno navedeno, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku.

Dosuđeni trošak tužitelja odnosi se na nagradu za rad odvjetnika prema odredbama tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjentika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarife), a odnosi se na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 7. t.1. Tarife, nagrade za sastav 4 podneska u iznosu od 800,00 eur (od 29.06.2018., 29.05.2020., 26.08.2021., 25.04.2023. u iznosu od po 200,00 eur) sukladno Tbr. 8. t.1. Tarife, nagrade za pristup na 6 ročišta u iznosu od 900,00 eur (od 24.09.2020., 26.11.2020., 9.03.2021. u iznosu od po 200,00 eur sukladno Tbr. 9. t.1. Tarife, od 17.05.2023. i 11.09.2023. u iznosu po 50,00 eur sukladno Tbr. 9. t.5. Tarife, te od 29.06.2021. u iznosu od 100,00 eur sukladno Tbr. 9.t.3. Tarife), nagrade za sastav žalbe protiv presude od 29. lipnja 2021. u iznosu od 250,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 2.425,00 eur, te troškove predujma za dvije sudske dostave u iznosu od po 15,46 eur, te troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 108,56 eur, na žalbu protiv ranije navedene presude u iznosu od 108,58 eur, što sveukupno iznosi 2.673,06 eur.

Budući da je tužitelj troškovnikom koji prileži spisu zatražio naknadu parničnog troška u sveukupnom iznosu od 3.355,92 eur, to se neosnovanim ukazuje dio zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 682,86 eur, sa kojim ga je dijelom zahtjeva valjalo odbiti.

15.Budući da je uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačena prvostupanjska presuda u cijelosti, to je sukladno čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti i o troškovima žalbenog postupka tužitelja.

Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eur što uvećano za PDV iznosi 312,50 eur, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 108,58 eur, odnosno 421,08 eur.

16.Slijedom izloženog, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti prvostupanjsku presudu primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude.

U Rijeci 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković