REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 109 Povrv-3742/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Kustura, odvjetnica u u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, dana 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravka Rakitničan iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47775/2023; UPP/OS-Ovrv-687/2023 od 27. studenog 2023. u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 157,48 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je javni bilježnik Dubravka Rakitničan na temelju odredbe čl. 281. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje: OZ) donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-47775/2023; UPP/OS-Ovrv-687/2023 od 27. studenog 2023.
2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem ističe da prijedlog za ovrhu nije uredan, odnosno da je isti nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe. Ističe da nije jasno na koju se nekretninu predmetni računi odnose, odnosno tko je u konkretnom slučaju korisnik, odnosno obveznik plaćanja tužiteljevih usluga pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i osporava osnovu tužbenog zahtjeva.
3. Sud je temeljem odredbe čl. 58. OZ-a stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-47775/2023; UPP/OS-Ovrv-687/2023 od 27. studenog 2023. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Sukladno čl. 461.a st. 3. i st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), a budući se radi o sporu male vrijednosti, sud je ocijenio da nije potrebno održati ročište prije donošenja odluke u ovom predmetu.
5. U nastavku postupka tužitelj navodi da prijedlog za ovrhu sadrži sve zakonom propisane podatke te da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava, podobna za ovrhu. Ističe da je prijedlog za ovrhu tužitelja sastavljen u skladu s odredbama Ovršnog zakona, te sadrži sve zakonom propisane elemente, što je potvrđeno i rješenjem javnog bilježnika o ovrsi.
6. Tužitelj navodi da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćene račune za isporučenu toplinsku energiju za stan na adresi [adresa], koji je tužitelj vodio pod šifrom krajnjeg kupca 31840090798, te da je, na temelju dopisa Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba, kao obveznika plaćanja računa evidentirao Grad Zagreb, budući da je Grad Zagreb vlasnik predmetnog stana, a korisnik stana nije imao valjanu pravnu osnovu korištenja. Ističe da je Grad Zagreb, sukladno Zaključku gradonačelnika od 13.12.2016., preuzeo obvezu podmirivanja novčanih tražbina za isporučenu toplinsku energiju za stanove u svom vlasništvu u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, ako tužitelj ne uspije naplatiti potraživanje izravno od korisnika. Tuženik je, sukladno članku 2. stavku 2. točki 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, evidentiran kao krajnji kupac i obveznik plaćanja isporučene toplinske energije, neovisno o činjenici što je tužitelja obavijestio o bespravnom korisniku predmetnog stana. Tužitelj dostavlja i Ugovor o potrošnji toplinske energije od 1.9.2014. kojim su uređena prava i obveze suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa]. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj se poziva na Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, te dostavlja račune za predmetno mjerno mjesto. Tužitelj konačno predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.
7. Tuženik u podnesku od 7. listopada 2024. i dalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporavajući postojanje obveznopravnog odnosa s tužiteljem. Navodi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je korisnik predmetnog stana treća osoba, LE, koji je status korisnika stekao temeljem valjane pravne osnove kao suprug nositeljice stanarskog prava, a kasnije kao zaštićeni najmoprimac, čija prava i obveze proizlaze iz zakona. Tuženik ističe da je tužitelj bio uredno obaviješten o tome da stan koristi LE, koji u stanu boravi od 1982. godine, te je uz obavijest dostavljen i ugovor o korištenju stana iz 1982. godine. Tuženik navodi kako iz dostavljene dokumentacije nije dokazano da je on vlasnik predmetnog stana, niti je priložen izvadak iz zemljišnih knjiga, sudska odluka ili rješenje o nasljeđivanju, pa stoga nije dokazano ni vlasništvo ni postojanje obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika, stoga tuženik smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke njegove obveze plaćanja, jer nije bio korisnik stana u utuženom razdoblju, već je to bio zaštićeni najmoprimac LE. Također, tuženik tvrdi da nije dokazano da je sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije između njega i tužitelja, niti su dostavljene sve potrebne popratne odluke i dokumentacija vezana uz taj ugovor. Također, ističe da tužitelj nije dokazao ni ispunjenje uvjeta za eventualnu supsidijarnu odgovornost tuženika, jer nije prethodno pokušao naplatiti potraživanje od glavnog korisnika stana. Na kraju, tuženik ukazuje da su računi koje je tužitelj dostavio jednostrane isprave na koje nije mogao utjecati, te da su isti dostavljani na adresu korisnika, a ne tuženiku. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
8. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Pročitan je izvadak iz poslovnih knjiga (list 12 spisa), prijepisi računa (list 30-43 spisa), izvješće o poslovanju kupca toplinske energije (list 44 spisa), dopis tuženika (list 46 spisa), ugovor o korištenju stana (list 47-49 spisa), zapisnik (list 50 spisa), dopis (list 51 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 52 spisa), dopis tuženika (list 53-54 spisa), Zaključak gradonačelnika Grada Zagreba (list 55 spisa), obavijest tužitelja (list 56-58 spisa), očitovanje tužitelja (list 60 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije (list 61-92 spisa), Cjenik (list 93-94 spisa).
9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime pružene usluge isporuke toplinske energije od tuženika za toplinsku energiju isporučenu u odnosu na objekt šifre 31840090798 na adresi u [adresa] tijekom razdoblja od listopada 2022. do travnja 2023.
11. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu nedostataka u ovršnom prijedlogu i rješenju o ovrsi važno je naglasiti da je ovaj sud, na temelju prigovora tuženika protiv predmetnog rješenja o ovrsi, rješenjem od 3. svibnja 2024. stavio izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te se postupak nastavljen kao parnični u kojem se odlučuje o osnovanosti zahtjeva za isplatom. Sud stoga u ovoj fazi postupka ne preispituje urednost prijedloga za ovrhu, a čitanjem predmetnog rješenja o ovrsi sud utvrdio da je rješenje o ovrsi sastavljeno sukladno čl. 41. OZ-a.
12. S obzirom da tuženik tijekom postupka osporava da je vlasnik navedene nekretnine, teret dokazivanja da on je vlasnik predmetne nekretnine nalazi se na strani tužitelja, a sve sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a.
13. Čitanjem Ugovora o korištenju stana utvrđeno je da je predmetni stan prednik tuženika dao na korištenje AE.
14. Iz dopisa tužiteljevog Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada klasa 371-04/2016-02/7 od 4. ožujka 201. sud je utvrdio da je tuženik tužitelja obavijestio da je po smrti supruge AE koja je bila nositeljica stanarskog prava, predmetni stan nastavio koristiti njezin suprug LE te da je isti dužan podmirivati režijske troškove.
15. Treba istaknuti da je sam tužitelj na utuženim računima u rubrici "adresa dostave računa" uz Grad Zagreb naveo i "Bat Ivan".
16. Slijedom navedenog, iako tužitelj nije dostavio izvadak iz zemljišnjih knjiga kao dokaz vlasništva predmetnog stana, utvrđeno je da je tuženik predmetnim stanom raspolagao kao vlasnik, tj. da je isti dao u najam trećoj osobi stoga je tuženik predmnjevani vlasnik predmetne nekretnine. Također je utvrđeno da stan koristi LE te da je tužitelj bio obaviješten o navedenom.
17. Stoga obveznik plaćanja naknade za isporučenu toplinsku energiju tijekom utuženog razdoblja nije tuženik, već LE na temelju čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) koja koristi predmetni stan na temelju ugovora o najmu.
18. Sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o obveznom odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) kako bi tužitelj uspješno naplatio utuženu tražbinu od tuženika sukladno navedenoj odredbi, potrebno je da isti dokaže da je LE pisanim putem pozvao na plaćanje te da isti nije ispunio obvezu u roku određenom u pisanom pozivu na ispunjenje, a što tužitelj tijekom postupka ne navodi niti dokazuje.
19. U odnosu na zaključak gradonačelnika tuženika klasa: 371-04/16-02/327, urbroj: 251-03-02-16-2 od 13. prosinca 2016. na kojeg se tužitelj poziva tijekom postupka, a iz kojeg proizlazi da je tuženik preuzeo obvezu podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju tužitelju ako isti ne uspije naplatiti spomenutu naknadu u pogledu gradskih stanova i poslovnih prostora u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, treba reći da navedeni zaključak nije primjenjiv u ovom slučaj s obzirom da LE nije bespravni korisnik predmetnog stana. Uz navedeno, čak i da je navedeni zaključak primjenjiv u ovom slučaju, prema stavu ovog suda tužitelj bi trebao dokazati da je prije pokretanja ovog postupka pokušao naplatiti svoju tražbinu od LE jer se navednim zaključkom tuženik obvezao na podmirenje naknade za isporučenu toplinsku energiju ako se tužitelj ne uspije naplatiti od korisnika.
20. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim.
21. Sud je stoga na temelju čl. 84. st. 2. ZV-a ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti kako je to navedeno u točki I izreke ove odluke te odbio tužbeni zahtjev tužitelja (čl. 451. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ana Lovrinov
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
