Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1162/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja DG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB:02535697732, [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj P-253/2019-40 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

Ukidaju se presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-253/2019-40 od 14. ožujka 2025. i rješenje pod točkama II. i III. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Nalaže se tuženiku Privredna banka d.d. [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 4.758,89 eura (slovima: četiritisućesedamstopedesetiosameuraiosamdesetdevetcenti)

zajedno

sa

pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 118,55 eura od 25.08.2011. godine pa do isplate,

- 107,62 eura od 25.09.2011. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.10.2011. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.11.2011. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.12.2011. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.01.2012. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.02.2012. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.03.2012. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.04.2012. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.05.2012. godine pa do isplate,

- 159,98 eura od 25.06.2012. godine pa do isplate,

- 97,59 eura od 25.07.2012. godine pa do isplate,

- 106,53 eura od 25.08.2012. godine pa do isplate,

- 106,53 eura od 25.09.2012. godine pa do isplate,

- 106,53 eura od 25.10.2012. godine pa do isplate,

- 106,53 eura od 25.11.2012. godine pa do isplate,

- 106,53 eura od 25.12.2012. godine pa do isplate,

- 106,53 eura od 25.01.2013. godine pa do isplate,

- 106,53 eura od 25.02.2013. godine pa do isplate,

- 106,53 eura od 25.03.2013. godine pa do isplate,

po stopi od 14% do 30.6.2011. godine; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima:petnaest) dana."

1.1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka javnog bilježnika Bore Arambašića iz Vukovara kao nepotreban.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa]., OIB: 02535697732, da tužitelju ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.831,81 eura (slovima:dvijetisućeosamstotridesetijedaneuroiosamdesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan."

2.Protiv prvostupanjske presude i rješenja pod točkama II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje preinače i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o kreditu kojeg je tužitelj zaključio s tuženikom 16. lipnja 2006. i isplata iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i kamatnih stopa koje su se mijenjale tijekom isplate kredita i iz osnove tečajnih razlika zbog promjene tečaja zbog valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 4.758,89 eura sa zateznim kamatama te odluka o parničnom trošku.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu broj: 9011547412 od 16. lipnja 2006., prema kojem je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 59.060,00 CHF obračunat prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, uz početnu kamatnu stopu od 4,30 %, time da je člankom 4. tog ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora, a u članku 1. valuta CHF.

7. Međutim, stranke su 10. prosinca 2015. sklopile Dodatak tog ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), na način da su ugovor konvertirale u EUR.

8. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

9. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

10. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

11. Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

12. Pri tom je skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

13. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

14. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

15. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

16. Kako je u rečenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti presudu i rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

17. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano (dakle, je li osnovan deklaratorni i kondemnatorni zahtjev korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

Split, 14. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić