Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-726/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe BK MONTAŽA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FP, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19.), članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.) i članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13. i 137/13.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe BK MONTAŽA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FP, podnesenoj po branitelju Antoniu Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, broj: Pp-7606/2021-7 od 20. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe BK MONTAŽA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi BK MONTAŽA d.o.o., tako da joj se na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.), za djelo opisano pod točkama 1. i 3. izreke utvrđuje novčana kazna od po 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura, a za djelo opisano pod točkom 2. izreke, u iznosu od 500,00 (petsto) eura, i u pravnoj oznaci djela opisanog pod točkom 2. izreke, tako da se navedeno djelo označava kao prekršaj iz članka 172. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 119/22.) te joj se, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna iznosu od 2.580,00 (dvijetisućepetstoosamdeset) eura, koju je dužna platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba BK MONTAŽA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba FP dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba BK MONTAŽA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba FP su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba BK MONTAŽA d.o.o. u iznosu od 24.000,00 (dvadesetčetiritisuće) kuna, a okrivljena odgovorna osoba FP u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pobliže opisanih u izreci te su, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoreni da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.
2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih osnova.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, ocijenio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuju žalitelji i da su okrivljenici, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno proglašeni krivima i kažnjeni za terećena djela.
6. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljene pravne osobe, propisanu odredbom članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je u izreci naveo da se okrivljenici kažnjavaju uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, no okrivljenoj pravnoj osobi za djelo opisano pod točkom 2. izreke nije izrekao ublaženu novčanu kaznu, već kaznu iznad zakonom propisanog minimuma, te je na taj način povrijedio zakon na njezinu štetu. Stoga je ovaj sud, preinačio prvostupanjsku presude u dijelu koji se odnosi na novčanu kaznu utvrđenu okrivljenoj pravnoj osobi za navedeno djelo i ublažio je istu, na iznos kao u točki I. izreke ove presude. Nadalje, kako je u međuvremenu, od donošenja prvostupanjske presude do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, Narodne novine broj: 114/2022.), te je na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenika primijeniti taj blaži propis i preinačiti pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na kazne odmjerene okrivljenoj pravnoj osobi za djela opisana u izreci pod točkama 1. i 3., budući da joj je za ta djela prvostupanjski sud utvrdio kazne u iznosima četverostrukog općeg zakonskog minimuma, u skladu s odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, maksimalno ih ublaživši, a imajući u vidu sada propisani opći zakonski minimum za okrivljenika pravnu osobu, u iznosu od 260,00 eura, prema članku 33. stavku 1. Prekršajnog zakona.
7. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u sastavu i obrazlaganju presude, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano ističu žalitelji jer, po ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude razumljiva je, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni, odnosno prvostupanjski sud je dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, s kojima se slaže i ovaj sud.
8. Nadalje, po ocjeni ovog suda, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno je i točno utvrđeno, na temelju provedenih dokaza, te je prvostupanjski sud, suprotno stavu koji žalitelji ističu u žalbi, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret te ih je proglasio krivima i kaznio, a koji je zaključak relevantno i dostatno obrazložen.
9. Naime, u prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da predmetnom radniku prije početka rada nije uručena pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, niti je s istim sklopljen ugovor o radu u pisanom obliku, te radnik nije prijavljen tijelima obaveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a žalitelji ni ne osporavaju te odlučne činjenice, već u žalbi navode, kao i u svojoj obrani tijekom postupka, da s predmetnim radnikom nisu niti morali sklopiti ugovor o radu, već su htjeli i sklopili ugovor o djelu, pa slijedom toga nisu krivi za inkriminirana djela. Međutim, prvostupanjski sud je u potpunosti i točno utvrdio odlučne činjenice, da je navedeni radnik obavljao poslove iz redovne djelatnosti okrivljene pravne osobe, u njezinom poslovnom prostoru, pod njezinim nadzorom i uputama, na njezinim sredstvima rada i u radnom vremenu okrivljenika, dakle, radnik je obavljao poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos pa, neovisno o tome kako su stranke taj ugovor nazvale i koja je bila njihova volja, trebalo je sklopiti ugovor o radu.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koje se optužuju, a okrivljenici žalbenim navodima nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
11. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da je okrivljenoj odgovornoj osobi kazna odmjerena razmjerno težini počinjenih djela i stupnju njezine odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na njezinoj strani našao olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, te joj je kaznu za svako djelo utvrdio u iznosu ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja, pa novčanu kaznu izrečenu okrivljenoj odgovornoj osobi ovaj sud ne smatra prestrogom. Također, okrivljena odgovorna osoba je upozorena na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona. Međutim, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi, s obzirom da je ovaj sud utvrdio da je sud prvog stupnja počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na njezinu štetu, jer je u izreci naveo da se okrivljenici kažnjavaju uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, no za djelo opisano pod točkom 2. izreke joj nije izrekao ublaženu novčanu kaznu, već kaznu iznad zakonom propisanog minimuma, prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačio i istu ublažio na iznos kao u točki I. izreke ove presude. Nadalje, uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi kaznu za djela opisana pod točkama 1. i 3. izreke maksimalno ublažio, a s obzirom na sada propisani opći zakonski minimum za okrivljenika pravnu osobu, okrivljenoj pravnoj osobi trebalo je za ta djela utvrditi novčane kazne kao pod točkom I. izreke. U skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljena pravna osoba, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom.
12. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da će se izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenika na naknadu paušalnih iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj. 18/13).
14. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
