REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-111/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po FA, dip.iur., protiv tuženika Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, Zagreb, OIB: 23759810849, zastupana po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, Glagoljaška 16, Vinkovci, radi naknade štete, v.p.s. 6.667,17 EUR, nakon glavne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćnika tuženika IA, odvjetnika u [adresa], na temelju čl. 335. stavka 4. ZPP-a, dana 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, odbija se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.667,17 € / 50.233,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 28.12.2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19- 03117615228), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, Zagreb, OIB: 23759810849, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, na koje troškove teku zatezne kamate od 14. svibnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio je tužbu protiv Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje u kojoj navodi da na osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. Pn-67/2016 od 9. siječnja 2019., tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja TA, jer je imenovana zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik ĐA.

1.1. Kako se isplata invalidske mirovine osiguranici tužitelja TA vrši i poslije 30. studenog 2020., do kada je šteta utužena odnosno u tijeku je parnični postupak između istih stranaka pred Općinskim sudom u Požegi u predmetu Pn-23/2021 za ranije razdoblje, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti.

1.2. Nadalje, tužitelj ističe kako šteta iznosi 6.667,17 €, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 30. studenog 2022. godine u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr.). Tužitelj je dopisom od 7. prosinca 2022. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što on nije učinio.

1.3. Iznos od 6.667,17 € / 50.233,76 kn predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO (N.N. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 u dr,) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese sljedeću

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 18. siječnja 2024. navodi da ne spori štetni događaj, kao niti svoju pasivnu legitimaciju budući je izdao policu od osiguranja auto odgovornosti za osobno vozilo krivca predmetnoga štetnoga događaja.

2.1. Tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva kao i uzročno posljedičnu vezu umirovljenja osiguranice tužitelja iz predmetne prometne nezgode. Uzročna veza u parnici radi naknade štete se ne pretpostavlja i tužitelj je istu dužan i dokazati.

2.2. Parnični sud nije vezan pravomoćnom odlukom iz upravnoga postupka. Rješenjem iz upravnoga postupka se rješava o tome da li osiguranik ima pravo na mirovinu ili ne. Takvim rješenjem se ne odlučuje o tome da li su razlozi koji su doveli do umirovljenja u uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom ili nekim drugim događajem koji s tom nezgodom nemaju nikakve veze. Stoga se predlaže vještačenje po medicini rada na rečene okolnosti.

2.3. Tuženik je istaknuo kako se već pred istim sudom vodi parnični postupak istih stranaka (tužitelj HZMO i tuženik Allianz Hrvatska d.d.) poslovni broj Pn-23/2021 kojim je tužbeni zahtjev odbijen dana 01.07.2022. godine i trenutno je pod žalbom.

2.4. Bit predmetnoga postupak je utvrđenje stvarne štete ili razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe tj. razlike invalidske mirovine i starosne mirovine. Najviša instanca suda VSRH je zauzeo već stavove po kojima se osnovanost zahtjeva primjenjuje temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu čl.27. st.1, 2, 3 koji je lex specialis, a ne ZM što je i logično jer se uzima u obzir samo stvarna šteta tj. razmjerni dio mirovine za koji je tuženik odgovoran.

2.5. U konkretnome slučaju obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl.27 st.3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, obveza tuženika postoji samo onda ukoliko razmjerni iznos mirovine bio bih veći od razmjernoga iznosa mirovine utvrđen za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu što je dužan tužitelj i dokazati.

2.6. Ovo posebice jer je osiguranica tužitelja obavljala radne zadatke poslovne tajnice kod poslodavca, koje poslove s obzirom na ozljede koje je zadobila u prometnoj nezgodi je mogla nastaviti i dalje. Tuženik smatra kako navedene ozljede nisu mogle dovesti do invalidske mirovine kako se navodi tužbenim zahtjevom.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu podneskom od 10. travnja 2024. tužitelj ističe da je sud vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela, ovdje pravomoćnom odlukom tužitelja o umirovljenju osiguranice TA donesenom u upravnom postupku, kojom je utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između profesionalne nesposobnosti za rad i ozljede izvan rada, te nije ovlašten preispitivati pravilnost odnosno valjanost iste odluke.

3.1. Dakle, uzročno-posljedična veza je već neupitno utvrđena u upravnom postupku kao prethodno pitanje i sud nije ovlašten takva rješenja preispitivati, ocjenjivati i o njima odlučivati u predmetnom parničnom postupku u vezi naknade štete.

3.2. Neosnovan je prigovor tuženika o nedostatku uzročno-posljedične veze između štete koju trpi tužitelj sukcesivnom isplatom invalidske mirovine osiguranici TA i štetnog događaja od 22. srpnja 2015.

3.3. Tužitelj nastavno ističe da u slučaju konkurencije između dvaju ili više zakona, u teoriji i praksi najčešće se spominju i koriste tri kriterija za rješavanje proturječnosti između zakona ili pravnih normi općenito. Prvenstveno se ističe kriterij vremena po načelu kasniji zakon ukida onaj prijašnji (lex posterior derogat leg priori). U tom smislu ističe da su, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, koje preciziraju te točno određuju što sve obuhvaća naknadu štete na koju Zavod ima pravo, kasniji zakon, jer su njegove odredbe na snazi od 1. siječnja 2014. godine odnosno 1. siječnja 2019. godine za razliku od odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji se imaju primjenjivati od 1. siječnja 2006. godine. Kao drugi treba istaknuti kriterij specijalnosti, po načelu specijalni propis ukida opći (lex specialis derogat legi generali). Tužitelj HZMO smatra da se, Zakon o mirovinskom osiguranju ima smatrati specijalni (posebni) propis te da i po ovom načelu ima prioritet u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, jer upravo Zakon o mirovinskom osiguranju jasno i precizno propisuje što predstavlja štetu Zavodu, od koga Zavod ima pravo potraživati štetu, u kojem opsegu ima istu pravo potraživati, od kada teče zastara i slično, a što je između ostaloga potvrđeno i odlukama Ustavnog suda RH. Naposljetku, za slučaj konkurencije, u određenim stvarima dolazi do primjene i kriterij hijerarhije, po načelu viši propis ukida niži (lex superior derogat legi inferiori). Ni po ovom načelu, sud ne može dati prednost odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na štetu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, jer navedene odredbe nisu u odnosu pravne podređenosti.

3.4. Obveza tužitelja na isplatu mirovinskih primanja – invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada odnosno predmetne prometne nezgode svom osiguraniku TA koja za tužitelja predstavlja štetu proizlazi iz Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj je institucija javnog prava kod kojeg neposredno po zakonu nastaju odgovarajući odnosi koji se zbog zakonske prirode moraju uspostaviti – izvršiti isplata mirovinskih primanja svojim osiguranicima. Tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Tužitelj ima izvorno pravo na naknadu štete od osiguravajućeg društva prema odredbama ZOMO. U ovome predmetu tužitelj ima pravo na naknadu štete temeljem čl. 161. u svezi sa čl. 164. ZOMO (NN 157/13 i dr.).

3.5. Za naknadu štete koju potražuje Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućih društava mjerodavno je pravo koje je na snazi u vrijeme – nastanka štete – isplate mirovinskih primanja. Takvo je ustaljeno pravno shvaćanje parničnih sudova kao i revizijskog suda Republike Hrvatske.

3.6. Ako su odredbe o šteti na koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo po regresnom zahtjevu iz odredbe čl. 161. u vezi s čl. 164. ZOMO-a smislene, jasne i precizne, ne protive se logičkom zaključivanju, te se iz njihovog doslovnog tumačenja može zaključiti volja zakonodavca (nema se što proširivati ili sužavati prilikom tumačenja, jer ono što je zakonodavac mislio to je i izrekao), zašto onda pravo na naknadu štete tumačiti protivno volji zakonodavca i takvim restriktivnim tumačenjem uzrokovati direktnu štetu sredstvima fonda mirovinskog osiguranja iz kojeg se isplaćuju mirovinska primanja najugroženijoj socijalnoj skupini građana? Isto tako, neodrživo je pravno shvaćanje po ZOOP-u, da je stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, razmjerni dio mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Nesporno je da je tuženikov osiguranik ĐA izazvao prometnu nezgodu u kojoj je osiguranica tužitelja TA zadobila teške tjelesne ozljede te je tuženik taj koji je izdao policu od osiguranja auto odgovornosti za osobno vozilo krivca predmetnog štetnog događaja.

5. Prijeporan je temelj potraživanja, odnosno ima li se u ovoj pravnoj stvari primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18 i 115/18) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23).

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Pn-67/2016, Rješenje tužitelja od 17. siječnja 2018. (list br. 10-11), Izračun mirovine (list br. 12-13), ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini (list br. 14), rješenje od 22. siječnja 2018., Nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunoj gubitku radne sposobnosti (list br. 18-23), Obračun isplate na teret tužitelja od 1. prosinca 2020. do 30. studenog 2022., te u priloge u spisu.

7. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, a analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23; u nastavku: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan te je odbio tužitelja s istim.

8. Odredbom čl. 161 st. 2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) koji je bio na snazi u trenutku kada je tužitelj izvršio isplate invalidske mirovine propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

8.1. Prema odredbi čl. 164. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8.2. Iz navedenog zakonskog određenja predmetnih odredbi proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punoj svoti.

9. Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe st. 1.,2 i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9.1. Iz navedene odredbe proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koju predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

10. VSRH je zauzeo pravno shvaćanje u svezi s spornom primjenom Zakona u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021., u kojoj se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020., a u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017. i odluci broj Revt- 412/2018 od 22. travnja 2020.

10.1. Dakle Vrhovni sud je u recentnim odlukama zauzeo stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

11. Prema odredbi čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 75/1, 29/18 i 126/21) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Šteta je za tužitelja nastala isplatom invalidske mirovine.

12. Po ocjeni ovoga suda u ovoj pravnoj stvari ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, obzirom da je istim Zakonom uređena odgovornost i opseg iste osiguravajućih društava u postupcima obveznih osiguranja pri čemu nije odlučno što je čl. 161. ZOMO propisano da Zavod ima pravo zahtijevati davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

12.1. Osim toga, sud je imao u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda zauzeto u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27. st.1., 2, i 3. Tužitelj ima dakle pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. To znači da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje štetu u iznosu od 6.667,17 EUR.

14. Pravilnim tumačenjem odredbe članka 27. stavak 2. i stavak 3. ZOOP/05, a vezano za izdatke učinjene na ime isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, obveza ovdje tuženika bi postojala samo ako bi postojala razlika između iznosa mirovine koji se osiguraniku tužitelja isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

14.1. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju samo stvarnu štetu koja predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a kako tužitelj nije dokazao da postoji razlika koja bi predstavljala stvarnu štetu to je dakle valjalo odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

15.1. Sud je priznao tuženiku na ime troškova parničnog postupka nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na raspravi 23. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR te nagradu za zastupanje na raspravi 8. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR. Ukupno je priznata nagrada za zastupanje u iznosu od 750,00 EUR (uključen PDV), koji iznos je sud naložio tužitelju da plati tuženiku na ime troškova parničnog postupka.

16.2. Napominje se da, obzirom na uspjeh u parnici tuženik nije obveznik plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu, te mu taj trošak i ne pripada.

16. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 14. svibnja 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

Dna:

1. HZMO Područni ured Požega, Republike Hrvatske 1 c, Požega

2. punomoćnik tuženika Ivan Ergotić, Glagoljaška 16, Vinkovci