Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9107/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UT, zbog prekršaja iz članka 131. stavka 1. točke 10. i 12. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 148/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22.), te članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 4. i članka 194. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 8. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika UT, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak, od 28. kolovoza 2024.g., Klasa: UP/I-740-04/24-02/110, Ur.broj: 513-07-17/24-15, na sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UT i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
II Okrivljenik UT dužan je platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik UT proglašen je krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 eura (tisućudvjesto eura), zbog prekršaja iz članka 131. stavka 1. točke 10. i 12. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 4. i članka 194. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 8. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanih u izreci pobijanog rješenja.
2. Za pojedine prekršaje utvrđene su novčane kazne u iznosu od 170,00 eura (stosedamdeset eura), 700,00 eura (sedamsto eura), 200,00 eura (dvjesto eura) i 130,00 eura (stotrideset eura).
3. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa).
4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik UT je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, navodeći u bitnome da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima rješenja, da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, te da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe i da je odluka o vrsti i visini prekršajne sankcije neprimjerena i neobrazložena.
1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
2. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
3. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak,
temeljem provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane okrivljenika, odnosno svih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da je okrivljenik u kritično vrijeme počinio predmetne prekršaje, obrazlažući svoju odluku na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Navodi koje žalitelj ističe u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelja ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, jer je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik kao fizička osoba, obveznik poreza na dodanu vrijednost, počinio predmetne prekršaje na način pobliže opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju. Naime, člankom 85. stavak 6. Zakona o prorezu na dodanu vrijednost propisano je da „porezni obveznik prijavu poreza na dodanu vrijednost mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu na propisanom obrascu do 20-tog dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavka 1., 2. i 4. ovog Zakona“, dok je člankom 85. stavak 1. istog Zakona propisano da „porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju“. Također, člankom 66. stavak 1. Općeg poreznog zakona propisano je da „knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno“, a člankom 74. stavak 2. istog Zakona da „podaci u poreznoj prijavi moraju biti točni i istiniti“.
10. Kako su dakle, po mišljenju ovog suda, sve odlučne činjenice nesporno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su iste valjano i argumentirane ocjenom provedenih dokaza, koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, to je okrivljenik osnovano proglašen krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret pobijanim rješenjem o prekršaju.
11. Nadalje, prilikom odlučivanja o novčanoj kazni okrivljeniku prvostupanjsko
tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je uzelo u obzir sve okolnosti, u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći olakotnim dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika za porezne prekršaje, pa mu je za prekršaje iz točke 1), 2) i 3) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrdio novčane kazne ispod zakonom propisanih minimuma za te prekršaje, dok je za prekršaj iz točke 4) izreke utvrdilo novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj. Stoga, ovaj sud utvrđene novčane kazne okrivljeniku smatra primjerenima počinjenim prekršajima i stupnju odgovornosti okrivljenika i ne nalazi zakonske osnove za daljnjim ublažavanjem novčanih kazni iz točke 1), 2) i 3) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, odnosno ublažavanjem novčane kazne iz točke 4) izreke.
12. Također, ni primjena mjere upozorenja – opomene, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju nije dopuštena.
13. Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.
14. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
15. Zbog izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
16. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
