Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Posl.br. P Ob-228/2023-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Petru Matiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. VĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka HĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika 1. VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćni Vesni Rogulj, odvjetnici u Zagrebu, radi uzdržavanja djece, 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se I-tuženoj VĆ, 01B: 46930867235, iz [adresa]-tuženom HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da za uzdržavanje unuka VĆI solidarno isplate iznos od ukupno 16.000,00 kn/2.123,56 eura za vremensko razdoblje od studenog 2022. pa zaključno s kolovozom 2023. godine, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 1.600,00 kn/212,36 eur od dana 16.

- 1.600,00 kn/212,36 eur od dana 16

- 1.600,00 kn/212,36 eur od dana 16.

prosinca 2022. godine pa do isplate siječnja 2023. godine pa do isplate . veljače 2023. godine pa do isplate ožujka 2023. godine pa do isplate travnja 2023. godine pa do isplate svibnja 2023. godine pa do isplate lipnja 2023. godine pa do isplate srpnja 2023. godine pa do isplate kolovoza 2023. godine pa do isplate rujna 2023. godine pa do isplate

Sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II. Nalaže se HĆI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025. isplate po stopi koja se dobije uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 480,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj zastupan po majci i zakonskoj zastupnici je podnio sudu tužbu radi uzdržavanja u kojoj tvrdi da je majka tužitelja bila u izvanbračnoj zajednici sa sinom tuženika (baka i djed tužitelja), da je privremenom mjerom poslovni broj R1 Ob-468/2021 od 12. srpnja 2021. određeno da je sin tuženika dužan plaćati uzdržavanje 159,27 eura mjesečno, da je navedena odluka potvrđena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- Ob-431/2021 od 24. rujna 2021. te da sin tuženika nikada nije dobrovoljno plaćao uzdržavanje te je tužiteljica putem FINA-e morala tražiti prisilnu naplatu. Naplata se vršila dok je bio u radnom odnosu, a od studenoga 2022. nema primanja i tužiteljica sama plaća uzdržavanje posljednjih sedam mjeseci prije podnošenja tužbe. Tuženici kao baka i djed mlt. tužitelja su oboje zaposleni. Pozivajući se na odredbu iz čl. 307. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ) predlažu naložiti tuženicima da za uzdržavanje mlt. tužitelja plaćaju solidarno 22,36 eura mjesečno od dana podnošenja tužbe.

2.1. Tuženici se u odgovoru na tužbu u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu ističu prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja te da su se okolnosti od donošenja privremene mjere od 12. srpnja 2021. promijenile. Naime, prije podnošenja tužbe majka je mlt. VĆI izbacila iz kuće nakon čega je otac događaj prijavio policiji, a nakon obavljenog razgovora majka se suglasila da mlt. VĆI privremeno živi s ocem. Dana 29.08.2023., nakon što je mlt. VĆI čitavo ljeto proveo s ocem i tuženicima, oboje roditelja je pristupilo u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zaprešić gdje je sastavljen zapisnik kojim se majka suglasila da dok traje istražni postupak vezan uz moguće počinjenje kaznenog djela na štetu djeteta od stranke majke mlt. VĆI živi kod oca, te je određeno da će majka doprinositi za uzdržavanje mlt. VĆI novčani iznos od 159,27 eur počevši od 21.08.2023.

2.2. Nadalje, zahtjev je neosnovan jer je u razdoblju od 22.02.2022. do dana podnošenja tužbe TĆ podmirio dužne iznose uzdržavanja u ukupnom iznosu od 5.238,28 eur, a tuženici su kao supsidijarni obveznici, dužni doprinositi uzdržavanju unuka samo ako roditelj uopće ne doprinosi za uzdržavanje, odnosno obveza djeda i bake da doprinose uzdržavanju svojih unuka dolazi tek ako roditelj po kojem su srodni uopće ne doprinosi za uzdržavanje djeteta i to bez obzira na razloge zbog kojih on ne doprinosi uzdržavanju. Također ističu da je u cijelosti neosnovan zahtjev za povećanjem dužnog iznosa uzdržavanja na novčani iznos od 212,36 eur, te tuženici koji su kao baka i djed supsidijarni obveznici uzdržavanja, sve dok pravomoćnom presudom nije povišen iznos uzdržavanja u odnosu na roditelja koji je dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta, nisu u obvezi plaćati iznos veći nego što bi to trebao roditelj. Stoga predlažu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

2.3. Podneskom od 9. siječnja 2024. tuženici navode da je rješenjem ovoga suda poslovni broj R1 Ob-863/23 od 22. prosinca 2023. određeno da će mlt. tužitelj stanovati s ocem (sinom ovdje tuženika), a da je majka obvezna doprinositi za uzdržavanje 159,27 eura mjesečno, stoga više ne postoji obveza oca djeteta da plaća uzdržavanje, a podredno niti tuženika plaćati uzdržavanje za mlt. dijete.

3. Na pripremnom ročištu održanom 3. srpnja 2024. tužitelj je preinačio tužbu, sud je raspravnim rješenjem tako preinačen tužbu vratio tužitelju na ispravak te je po tom rješenju tužitelj konačno postavio ispravljeni preinačeni zahtjev podneskom od 25. srpnja 2024.

4. Tuženici su se protivili preinaci tužbe te su podredno osporili i osnovanost preinačenog zahtjeva.

5. Raspravnim rješenjem s ročišta 31. ožujka 2025. sud je u smislu odredbe iz čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) dopustio preinaku učinjenu podneskom od 25. srpnja 2024. ocjenjujući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Podneskom od 25. srpnja 2024. tužitelj od tuženika traži isplatu iznos od 2.123,56 eura za period od studenoga 2022. pa zaključno s kolovozom 2023. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene mjesečne iznose.

7. Dakle, sukladno iznesenim činjenicama, preinačeni konačno postavljeni zahtjev o kojemu je odlučeno ovom presudom jest na isplatu iznosa uzdržavanja za period dok dijete nije živjelo s ocem nego s majkom, i za koje vrijeme otac nije plaćao uzdržavanje za dijete i to od bake i djeda po ocu.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj unuk tuženika odnosno da su tuženici njegovi baka i djed po ocu, nije sporno da je dijete živjelo prvo kod majke, a potom kod oca, sporno je kad je točno došlo do promjene, odnosno otkada je tužitelj počeo živjeti kod oca, sporno jesu li tuženici obvezi platiti za uzdržavanje mlt. tužitelja za period dok je dijete živjelo kod majke. Nije sporno da su stranke potpisale izjavu na zapisnik pred HZZSR-om dana 29. kolovoza 2023. da će dijete živjeti s ocem i da će majka plaćati uzdržavanje od 21. kolovoza 2023. te da je nakon toga sud donio rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj R1 Ob-863/23-16 od 22. prosinca 2023. po kojemu će mlt. tužitelj stanovati s ocem TĆ.

9. Odredbom iz čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Odredbom iz st. 2. propisano je da ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

10. Nadalje, odredbom iz čl. 289. st. 1. ObZ-a propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

11. Odredbom iz čl. 306. ObZ-a propisano je da se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako je drukčije određeno ovim Zakonom.

12. Prema shvaćanju ovoga suda iznimka odredbi iz čl. 306. ObZ-a je upravo uskraćeno uzdržavanje od strane roditelja s kojim djetetom ne živi te je u situaciji kada roditelj ne uzdržava svoje dijete, iako o tome ne postoji sudska odluka, dužan platiti uzdržavanja unatrag za period od kada on s djetetom nije živio.

13. Međutim, uzimajući u obzir citirane odredbe iz čl. 288. st. 1. i 2. ObZ-a proizlazi da je roditelj prvenstveno dužan uzdržavati svoje dijete, a tek podredno djed i baka po tom roditelju, tek ako roditelj koji je u obvezi dijete uopće ne uzdržava.

14. Također, iznimka od pravila iz čl. 306. ObZ-a da se uzdržavanje određuje samo nakon podnošenja zahtjeva se odnosi samo na roditelja djeteta jer je to tako izrijekom propisano odredbom iz čl. 289. st. 1. ObZ-a, navedene iznimka se ne odnosi na djeda i baku kao obveznike uzdržavanja.

15. Drugim riječima, da bi baka i djed bili obveznici uzdržavanja, njihovu je obvezu bitno utvrditi pravomoćnom sudskom odlukom kojom će im se odrediti plaćanje uzdržavanja od dana podnošenja tužbe (ili kojeg kasnijeg dana) pa ubuduće dok za to postoje zakonski uvjeti.

16. U konkretnom slučaju pak, sukladno činjenicama navedenim u podnesku od 25. srpnja 2024. kojim je tužitelj preinačio tužbu, proizlazi da mlt. dijete potražuje isplatu na ime uskraćenog uzdržavanja za period od studenoga 2022. do zaključno s kolovozom 2023. godine.

17. Sukladno ranije izraženom shvaćanju, samo se roditelja može tražiti plaćanje uskraćenog uzdržavanja bez da je prethodno to određeno sudskom odlukom, dok se baka i djed tek sudskom odlukom mogu odrediti kao obveznici uzdržavanja za ubuduće, tek ako roditelj uopće ne plaća uzdržavanje.

18. Slijedom navedenoga, tužbeni je zahtjev neosnovan u cijelosti budući da u odnosu na tuženika obveza uzdržavanja nije određena sudskom odlukom niti je na temelju odredbe iz čl. 289. st. 1. ObZ-a moguće naložiti njima plaćanje uskraćenog uzdržavanja nego samo u odnosu na roditelja.

19. Ovdje valja dodatno navesti da po ocjeni suda iz činjenica koje tužitelj navodi u tužbu ne bi proizlazila niti obveza tužitelja da plaćaju uzdržavanju kao supsidijarni obveznici jer iz činjenica i dokaza priloženih uz tužbi i tijekom postupka ne proizlazi da otac djece (sin tuženika) uopće ne plaća uzdržavanje, što bi po ocjeni suda bila nužna pretpostavka da se odredi uzdržavanje u odnosi na baku i djeda.

20. Naime, iz obavijesti o provođenju prisilne naplate od FINE od 17. srpnja 2023. (list 12.-20.) proizlazi da je FINA od oca djeteta naplatila 5.238,28 eura.

21. Nadalje, iz očevidnika FINA-e od 24. siječnja 2024. proizlazi da se od TĆ, oca djeteta, naplate vrše sve do datuma izdavanja tog izvatka, odnosno da su zadnje naplate izvršene u siječnju 2024. godine.

22. Također, iz pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kzd-102/2022-22 od 4. studenoga 2024., pravomoćna 15. svibnja 2025. (list 83.-98.) proizlazi da je otac kriv što nije u periodu od 12. srpnja 2021. do 5. srpnja 2022. plaćao uzdržavanje sukladno zakonu, ali također proizlazi da nije određena posebna obveza da u određenom roku plati neplaćene iznose uzdržavanja, a u obrazloženju odluke točka 22. stoji da je cjelokupni dug za utuženi period plaćen zbog čega ta obveza nije određena.

23. Iz navedenoga sud zaključuje da iako je sin tuženika pravomoćno osuđen za neplaćanje uzdržavanja, ipak proizlazi da se uzdržavanje plaća sa zakašnjenjem, također se valja uzeti u obzir i činjenica i da je iz dvaju potvrda FINE vidljivo da se određeni iznos uzdržavanja naplatio prisilnim putem.

24. U tom pogledu sud zaključuje da ne sukladno svemu za sada ne bi postojala obveza tuženika kao djeda i bake tužitelja da im se uopće i odredi plaćanje uzdržavanja jer otac djeteta iako sa zakašnjenjem, obveze ipak djelomično izvršava pa se nisu ispunile pretpostavke za uzdržavanje tuženika kao supsidijarnih obveznika uzdržavanja mlt. djeteta sukladno odredbi iz čl. 288. st. 2. ObZ-a.

25. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u točki I. izreke.

26. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno budući da je tužitelj mlt. dijete je sud naložio majci kao zakonskoj zastupnici da nadoknadi tuženicama troškove, a sukladno odredbi iz čl. 156. st. 2. ZPP-a, dok je visina troška odmjerena u skladu s Tbr. 7. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) u iznosu od 200 bodova odnosno 400,00 eura pa je navedeni iznos dosuđen (točka II. izreke), dok je ostatak zahtjeva za naknadu troškova od 480,00 eura koji prelazi iznos paušalne nagrade iz Tbr 7. t. 3. OT-a valjalo odbiti kao neosnovan (točka III. izreke).

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Sudac:

Petar Matić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte