Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-30/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću odvjetniku u Vinkovcima, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane iz Zagreba, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-336/2018- 36 od 23. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja kao neosnovana i žalba tužene kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-336/2018-36 od 23. siječnja 2023. u točci II. III. i IV izrijeke.

II. Odbijaju se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe u iznosu 311,10 EUR i zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 497,71 EUR, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-336/2018-36 od 23. siječnja 2023. suđeno je:

"I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju SH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime prekovremenog rada na terenu iznos od 190,34 EUR/ 1.434,09 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 22,63 EUR/ 170,54 kn od 16. ožujka 2013. do isplate

- 167,70 EUR/ 1.263,55 kn od 16. lipnja 2014. do isplate, u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju SH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade za godišnji odmor iznos od 1.400,31 EUR/ 10.550,66 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 31,28 EUR/ 235,70 kn od 16. veljače 2013. do isplate

- 33,73 EUR/ 254,15 kn od 16. lipnja 2013. do isplate

- 136,39 EUR/ 1.027,66 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate

- 31,87 EUR/ 240,16 kn od 16. veljače 2014. do isplate

- 10,15 EUR/ 76,48 kn od 16. srpnja 2014. do isplate

- 129,76 EUR/ 977,64 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate

- 55,61 EUR/ 418,99 kn od 16. siječnja 2015. do isplate

- 29,07 EUR/ 219,02 kn od 16. veljače 2015. do isplate

- 63,95 EUR/ 481,84 kn od 16. ožujka 2015. do isplate

- 149,47 EUR/ 1.126,19 kn od 16. listopada 2015. do isplate

- 57,19 EUR/ 430,89 kn od 16. siječnja 2016. do isplate

- 31,32 EUR/ 235,96 kn od 16. veljače 2016. do isplate

- 52,20 EUR/ 393,27 kn od 16. svibnja 2016. do isplate

- 40,97 EUR/ 308,68 kn od 16. srpnja 2016. do isplate

- 118,03 EUR/ 889,29 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate

- 10,73 EUR/ 80,84 kn od 16. studenog 2016. do isplate

- 31,62 EUR/ 238,22 kn od 16. veljače 2017. do isplate

- 11,59 EUR/ 87,35 kn od 16. ožujka 2017. do isplate

- 40,32 EUR/ 303,82 kn od 16. travnja 2017. do isplate

- 41,43 EUR/ 312,17 kn od 16. lipnja 2017. do isplate

- 137,55 EUR/ 1.034,84 kn od 16. rujna 2017. do isplate

- 23,14 EUR/ 174,37 kn od 16. listopada 2017. do isplate

- 11,91 EUR/ 89,72 kn od 16. siječnja 2018. do isplate

- 108,73 EUR/ 819,20 kn od 16. veljače 2018. do isplate

- 12,50 EUR/ 94,21 kn od 16. ožujka 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija preostali dio zahtjeva na ime prekovremenog rada i naknade za godišnji odmor, kao i zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I.i II.izreke, kao i zahtjev u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos prije 16.u mjesecu za prethodni mjesec.

IV. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju tužitelju SH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.468,25 EUR/ 11.062,50 kn sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

2. Protiv te presude u točci III. izrijeke u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva na ime prekovremenog rada i u točci IV. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u tom dijelu preinači prvostupanjsku presudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 311,10 EUR / 2.344,00 kuna.

3. Protiv te presude u točci II. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnijela tužena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, s prijedlogom da u tom dijelu sud drugog stupnja preinači pobijanu prvostupanjsku presudu ili istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te tužitelju naloži da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu 2.250,00 kuna / 298,63 EUR.

4. Tužena u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode tužitelja, te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 1.500,00 kuna / 199,08 EUR.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima u granicama razloga označenih u žalbama, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se pozivaju žalitelji.

8. Suprotno žalbenim navodima stranaka, sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, koje stranke žalbenim navodima nisu uspjele dovesti u sumnju.

9. Prvostupanjski sud je na osnovu provedenog financijskog vještačenja po vještaku D & S d.o.o., utvrdio da tužitelju pripada iznos od 190,34 EUR / 1.434,09 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za prekovremeni rad na terenu koji iznos je dosuđen u točci I. izrijeke pobijane presude, te naknada za godišnji odmor u iznosu od 1.400,31 EUR / 10.550,66 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji iznos je tužitelju dosuđen u točci II. izrijeke pobijane presude, dok je preostali iznos tužiteljevog potraživanja na ime prekovremenog rada i naknade za godišnji odmor s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen u točci III. izrijeke pobijane presude.

10. Tužitelj je djelatna vojna osoba zaposlena kod tužene u Ministarstvu obrane

– Hrvatska kopnena vojska i na njegov radno pravni status prvenstveno se primjenjuju odredbe specijalnog propisa i to u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 26. lipnja 2013. odredbe Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – dalje: ZOSO/02), a od 26. lipnja 2013. nadalje odredbe Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19 – dalje: ZSOS/13) koji u članku 155. propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu sa člankom 139. tog Zakona.

11. Prema odredbi članka 219. ZSOS/13 plaća i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovog Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenim na temelju ZOSO/02 kojima se uređuje to područje. Odredbom članka 218. stavak 2. ZOSO/13 propisano je da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama ZSOS/02 ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovog zakona, u dijelu koji nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona.

12. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, odredbu članka 97. stavak 5. ZOSO/02, odredbu članka 155. ZOSO/13 , odredbu članka 218. stavak 2. ZOSO /13 i odredbu članka 219. ZOSO/13, te odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02 i 68/11) do donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., kada je pobijanom presudom u točci II. izrijeke usvojio dio tužbenog zahtjeva tužitelja po osnovi razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora u iznosu 1.400,31 EUR / 10.550,66 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, te u stavku III. izrijeke odbio preostali dio tužbenog zahtjeva na ime prekovremenog rada.

13. Odredbe navedenog Pravilnika te Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02 i 68/11) povoljnije uređuju pravo tužitelja na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora od ZSOS/13, a kako se radi o specijalnom propisu, to je pravilno prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke tužitelju dosudio razliku bruto plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu i na ime godišnjeg odmora prema drugoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za slobodne dane, u skladu s odredbama navedenog Pravilnika od 7. svibnja 2014., a od 8. svibnja 2014. do 30. lipnja 2016. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14) kojim je u članku 4. stavak 2. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao i da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, a u konkretnom slučaju Odluke o rasporedu radnog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09), Odluke o izmjeni ove odluke (Narodne novine broj 118/12), Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 23/15) koja je stupila na snagu 1. ožujka 2015., te konačno Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 84/15) koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2015. Pravilno je pobijanom presudom u točci II. izrijeke usvojen dio tužbenog zahtjeva tužitelja po osnovi razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora jer tužitelju to pravo pripada u razdoblju do 7. svibnja 2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02 i 68/11), a u razdoblju od 8. svibnja 2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14) koji propisuju da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

14. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju nakon 1. lipnja 2014. ne pripada pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad subotama, nedjeljama, blagdanima, u smjenama i dr. za vrijeme boravka na terenu jer je odredbom članka 155. ZSOS/13 isključena mogućnost da se djelatnim vojnim osobama daje uvećanje plaće za prekovremeni rad, te je u članku IV. Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/15 i 106/17 – dalje: Odluka o rasporedu) točka V. i VI propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

15. U odnosu na žalbene navode tužitelja o tome da tužena nije dostavila u spis dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo kada je koristio slobodne dane, valja navesti da u spisu predmeta na listu 37–115, 213-232 prileži očitovanje i evidencija radnog vremena dostavljena po tuženoj, te je sud prvog stupnja pravilno preostali dio potraživanja po osnovi naknade za prekovremeni rad odbio kao neosnovan u točci III. izrijeke pobijane presude. Na djelatne vojne osobe primjenjuju se posebni propisi koji imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore, sukladno odredbi članka 14. ZSOS/02, o čemu se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revd-2537/2020 i Revr-1795/12.

16. Odluka o parničnom trošku u stavku IV. izrijeke pobijane presude pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa). Suprotno žalbenim navodima tužitelja, uspjeh tužitelja u sporu je oko 50 %, uzimajući u obzir konačno postavljen tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 17. listopada 2022. jer se ne radi o eventualnoj kumulaciji tužbenog zahtjeva iz članka 188. ZPP-a o čemu se izjasnio prvostupanjski sud u odlomku 11. obrazloženja pobijane presude, navodeći razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne, dok se žalbene tvrdnje tužitelja o tome da njegov uspjeh u sporu iznosi 89 % ne mogu prihvatiti kao osnovane.

17. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točci II. III. i IV izrijeke, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

18. U nepobijanom dijelu pod stavkom I. izrijeke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

19. Budući da stranke nisu uspjele sa žalbama, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe u iznosu 311,10 EUR kao neosnovan i odbiti zahtjev tuženika za naknadu sastava žalbe i odgovora na žalbu u iznosu ukupno 497,71 EUR, te odlučiti kao u točci II izrijeke.

U Karlovcu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec