Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-69/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-143/2020-29 od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i prihvaća žalba tužene kao osnovana, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-143/2020-29 od

8. ožujka 2023. i sudi:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ĐČ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.372,80 eura (slovima: dvije tisuće tristo sedamdeset dva eura i osamdeset centi) / 17.877,85 kuna (slovima: sedamnaest tisuća osamsto sedamdeset sedam kuna i osamdeset pet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku na:

- na iznos od 152,26 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 44,78 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 61,35 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 49,08 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 36,81 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 117,12 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 71,68 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 157,69 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 45,71 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 53,76 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 200,24 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 64,11 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 63,83 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 73,12 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 136,72 eura od 15.12.2017. godine

- na iznos od 13,02 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 49,22 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 47,23 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 72,92 eura od 15.05.2018. godine

- na iznos od 47,55 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 39,06 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 98,57 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 134,70 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 153,62 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 95,76 eura od 15.10.2019. godine

- na iznos od 164,15 eura od 15.12.2019. godine

- na iznos od 78,35 eura od 15.01.2020. godine pa do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 eura (jednu tisuću osamsto šest deset šest eura i četrdeset jedan cent) / 14.062,50 kn (četrnaest tisuća šest deset dvije kune i pedeset centi) s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (8. ožujka 2023.) do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.294,02 EUR, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 497,70 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-143/2020-29 od 8. ožujka 2023. suđeno je:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ĐČ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.372,80 eura (slovima: dvije tisuće tristo sedamdeset dva eura i osamdeset centi) / 17.877,85 kuna (slovima: sedamnaest tisuća osamsto sedamdeset sedam kuna i osamdeset pet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku na:

- na iznos od 152,26 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 44,78 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 61,35 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 49,08 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 36,81 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 117,12 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 71,68 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 157,69 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 45,71 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 53,76 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 200,24 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 64,11 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 63,83 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 73,12 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 136,72 eura od 15.12.2017. godine

- na iznos od 13,02 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 49,22 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 47,23 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 72,92 eura od 15.05.2018. godine

- na iznos od 47,55 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 39,06 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 98,57 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 134,70 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 153,62 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 95,76 eura od 15.10.2019. godine

- na iznos od 164,15 eura od 15.12.2019. godine

- na iznos od 78,35 eura od 15.01.2020. godine pa do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 eura (jednu tisuću osamsto šest deset šest eura i četrdeset jedan cent) / 14.062,50 kn (četrnaest tisuća šest deset dvije kune i pedeset centi) s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (8. ožujka 2023.) do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.",

2. Protiv te presude u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnog troška, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u tom dijelu preinači prvostupanjsku presudu na način da povrh dosuđenog iznosa troškova postupka tužitelju prizna daljnji trošak postupka, te trošak sastava žalbe u iznosu 199,08 EUR uvećano za PDV 25 % u iznosu 49,77 EUR.

3. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnijela tužena zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženoj, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 1.500,00 kuna / 199,08 EUR.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu porekao navode žalbe tužene, te predložio da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 199,08 EUR uvećano za PDV 25 % u iznosu 49,77 EUR.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba tužene je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće između iznosa koji je primio i iznosa koji da mu pripada po osnovi dodataka za posebne uvjete vojne službe, obračunate na temelju stvarne radne angažiranosti i za sve ukupno odrađene sate u razdoblju od 27. prosinca 2014. pa do 27. prosinca 2019., u iznosu 2.372,80 EUR / 17.877,85 kuna.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbama, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni sadržaju isprava i provedenih dokaza i samih tih isprava i dokaza.

9. Prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile, te na osnovu provedenog financijskog vještačenja po vještaku OMEGA PLUS d.o.o. iz Karlovca, utvrdio da je u utuženom razdoblju od 27. prosinca 2014. do 27. prosinca 2019. tužena isplaćivala tužitelju dodatak za posebne uvjete rada 19 % od osnovice, no da je taj dodatak tužitelju isplaćivan u istom mjesečnom iznosu bez obzira na količinu ostvarenog rada, odnosno bez obzira da li je u mjesecu ostvario samo redovan rad ili i stražu / dežurstvo / prekovremeni rad na terenu, te da tužitelj u utuženom razdoblju ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada na ukupno ostvareni rad (efektivni rad tužitelja) u iznosu od 2.372,80 EUR / 17.877,85 kuna. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 3/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19– dalje Pravilnik/14) u kojem je propisano da dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje se u postotku od osnovice za plaću i prema članku 6. Pravilnika dodatak iznosi 19 %.

10. Prilikom donošenja pobijane presude pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, pozivom na odredbu članka 136., članka 137. stavak 6. i članka 139. Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19 – dalje: ZOSO), odredbu članka 4. Pravilnika/14 i Odluku o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15 – dalje: Odluka o rasporedu/14).

11. Naime, prema odredbi članka 155. ZOSO djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke na vojnu službu u skladu s odredbom članka 139. stavak 3. ZSOS.

12. Isto tako, prema točci IV. Odluke o rasporedu/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

13. Prema točkama V. i VI. Odluke o rasporedu/14 djelatna vojna osoba obvezna je obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena vremenski se preraspodjeljuju.

14. Budući da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno kako je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćen odgovarajući dodatak za vojnu službu 19 % od osnovice sukladno članku 4. i 6. Pravilnika/14 , te kako tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu prema odredbi članka 139. stavak 3. ZSOS-a, to pogrešno tužitelj smatra da dodatak za vojnu službu tužena treba obračunati na stvarno odrađeni broj sati, a ne samo na sate redovnog radnog vremena. U slučaju kada se sati rada koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju prema točkama V. i VI. Odluke o rasporedu/14 , tužitelju taj dodatak pripada i na izvršenu preraspodjelu, a o čemu se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-1231/2024-2 pod 28. siječnja 2025.

15. Na djelatne vojne osobe primjenjuju se posebni propisi koji imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revd-2537/2020 i Revr-1795/12.

16. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari i stoga izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka na način da je tužitelj dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je parnicu izgubio,te je njegova žalba protiv odluke o parničnom trošku neosnovana.

17. U trošak tužene prema troškovniku na listu 257 spisa, ulazi naknada za sastav odgovora na tužbu u iznosu 199,08 EUR, za sastav podneska od 19. rujna 2022. u iznosu 199,08 EUR, za zastupanje na ročištu 21. travnja 2021., 21. rujna 2021. i 16. veljače 2023. – za svako po 199,08 EUR, za zastupanje na ročištu za donošenje i objavu presude u iznosu 99,54 EUR, te trošak sastava žalbe u iznosu 1.500,00 kuna / 199,08 EUR, što ukupno iznosi1.294,02 EUR. Stoga je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u točci II izrijeke ove presude.

18. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 497,70 EUR kao neosnovane, a temeljem odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužene i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te odlučiti kao u izrijeci ove presude.

U Karlovcu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec