Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-213/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv I optuženika TD i II optuženika OD, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi II optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj K-737/2024-35 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba II optuženika OD kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 1., u vezi sa člankom 127. stavak 4. i člankom 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje: ZKP/08), protiv II optuženika OD produljen je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-755/2024-3 od 2. listopada 2024.

1.1. Temeljem članka 124. stavak 2. ZKP/08., određeno je da se u istražni zatvor II optuženiku OD uračunava vrijeme od uhićenja 1. listopada 2024. u 03,15 sati, pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 133. stavka 3. ZKP/08., određeno je da istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova propisanih člankom 133. ZKP/08.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio II optuženik OD po braniteljici Almi Tatalović, odvjetnici u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud ukine pobijano rješenje.

3. Žalba II optuženika OD nije osnovana.

4. Optuženi u žalbi navodi da nakon što je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora jer se produljenje istražnog zatvora se u konkretnom slučaju pretvara u izvršavanje kazne. Dalje navodi da je sud prilikom zadnje provjere opstojnosti istražnog zatvora propustio dati priliku optuženiku da se očituje o daljnjoj potrebi za produljenje istražnog zatvora. Na kraju navodi da je priznao počinjenje kaznenog djela kod prvog ispitivanja, nije odugovlačio kazneni postupak, te bi se u slučaju pravomoćnosti presude kojom je osuđen na kaznu zatvora odazvao pozivu na izvršenje kazne zatvora.

5. Iz sadržaja žalbe vidljivo je da optuženik ne osporava utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu postojanja osnovne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora

– osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti. Međutim, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i na tu okolnost ovaj sud utvrđuje da je sud prvog stupnja postojanje opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, pravilno utvrdio s pozivom na činjenice utvrđene iz obrazloženja nepravomoćne presude.

6. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ispunjena i posebna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora po osnovi članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, odnosno opasnost od bijega optuženika. Naime, ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja iz kojeg proizlazi da je realno očekivati da bi optuženik kao državljanin Republike Srbije, koja država nije članica EU i koja svoje državljane ne izručuje Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka, ako bi bio na slobodi, napustio teritorij Republike Hrvatske i pobjegao u matičnu državu čime bi bilo znatno otežano daljnje vođenje kaznenog postupka. Pri tome treba cijeniti ne samo činjenicu da je optuženi državljanin Republike Srbije već i to da on nije ni na koji način čvršće, odnosno trajnije povezan s Republikom Hrvatskom i da se u Republici Hrvatskoj našao samo radi činjenja kaznenih djela. Tako da doista nije za očekivati da bi on dalje dragovoljno sudjelovao u ovom postupku posebno kada se ima u vidu visina izrečene kazne zatvora koja može u svakom slučaju poticajno djelovati na optuženika da pobjegne i da se krije od pravosudnih tijela Republike Hrvatske.

6.1. Valja napomenuti da optuženik nije u pravu kada tvrdi da mu sud prvog stupnja nije dopustio da se očituje o daljnjoj potrebi za produljenje istražnog zatvora jer je optuženik tu priliku imao na ročištu održanom 13. ožujka 2025. kada je zaključena rasprava u ovom predmetu i donesena nepravomoćna presuda i pobijano rješenje sve u nazočnosti optuženika i njegove braniteljice koji su, između ostaloga, neometano iznijeli završni govor.

7. Ispitujući pobijano rješenje u pogledu razmjernosti dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora i moguće, odnosno očekivane kazne za ovo djelo (nepravomoćna osuda na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca) ovaj je sud utvrdio boravkom u istražnom zatvoru od 1. listopada 2024. nije dovedeno u pitanje načelo razmjernosti iz članka 4. stavak 2. ZKP/08.

8. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje optuženi ističe u žalbi pa kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494., stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević