Poslovni broj: UsI-326/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Marijani Jurić, u upravnom sporu tužitelja Plitvice Đogaš d.o.o. Split, Pod Kosom 40, OIB: 65688097699, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Ljubičić - Vrdoljak & partneri, Odvjetničko društvo d.o.o. Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost, 14. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/203, URBROJ: 513-04-23-2, od 04. prosinca 2023. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-471-02/2019-01/671, URBROJ: 513-07-17-23-40, od 20. travnja 2023. godine.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/203, URBROJ: 513- 04-23-2, od 04. prosinca 2023. godine, odbijena je žalba društva Plitvice Đogaš d.o.o. (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-471-02/2019-01/671, URBROJ: 513-07-17-23-40, od 20. travnja 2023. godine, kojim mu je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u 2018. godini u iznosu od 5.578,63 eura (42.032,18 kn), uz kamate u iznosu od 1.275,86 eura (9.612,99 kn).

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 05. veljače 2024. godine tužitelj je naveo da istu podnosi zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Prepričao je tijek upravnog postupka. Citirao je relevantne odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Smatra da je imao pravo na odbitak pretporeza temeljem ulaznog računa dobavljača Komis d.o.o. broj 1335-113-3 od 02. kolovoza 2018. godine, jer da se tu ne primjenjuje prijenos porezne obveze, pošto se gradnja opreme i uređaja izvodi na njegovom već postojećem objektu koji se ne rekonstruira (hotel Cvita). Dodaje da ukoliko su za ugradnju opreme ili uređaja neophodni i drugi građevinski radovi kao što su zidarski (primjerice ugradnja instalacije podžbukano), parketarski (ukoliko se instalacije ugrađuju ispod parketa), gipsarski i slični radovi, tada se niti na takve radove ne primjenjuje prijenos porezne obveze, obzirom da se smatra da je ugradnja uređaja, odnosno opreme jedinstvena usluga. Tužitelj drži da se održavanje, popravak ili zamjena već ugrađenih uređaja i opreme ili njihovih dijelova (u ovom slučaju kuhinje) ne smatra građevinskom uslugom, da se prilikom obavljanja takvih radova ne primjenjuje prijenos porezne obveze, te da nije riječ o rekonstrukciji njegovog objekta. Istaknuo je da nije došlo do oštećenja proračuna Republike Hrvatske. Naveo je da ima pravo na odbitak pretporeza pri nabavi radne odjeće koja je naknadno označena njegovim nazivom, da su tijela državne uprave pogrešno zaključila da se tu radi o neposlovnom izdatku budući da prilikom obavljanja poreznog nadzora od strane ovlaštenih službenika nije obavljen očevid radne odjeće, čime nije dokazano da ista nema označeni naziv ili oznaku poduzetnika. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave, te da se odgodi izvršenje rješenja tuženika. Popisao je i trošak spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 08. svibnja 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je trošak spora, za sastav tužbe i zastupanje na današnjem ročištu, po 1.000 eura, uvećano za iznos PDV-a od 25%, odnosno ukupno 2.500,00 eura.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 58. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/13, 99/13 - Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 148/13, 153/13

- Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/14 i 115/16 ; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porezni obveznik ima pravo od poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu PDV), koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

9. Člankom 75. stavkom 3. Zakona određeno je da je porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan platiti PDV kada mu se obave, između ostalog, sljedeće isporuke: građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge.

10. Člankom 131. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17 i 128/2017; u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

11. Člankom 152. stavkom 4. Pravilnika određeno je da ako isporučitelj dobara i usluga iz članka 75. stavka 3. Zakona izda račun bez PDV-a s napomenom »prijenos porezne obveze« ili ako izda račun sa zasebno iskazanim PDV-om, a primatelj takve isporuke smatra da isporučitelj nije ispravno postupio, tada pisanim putem u roku 8 dana od zaprimanja računa poziva isporučitelja da ispravi račun. U suprotnom smatrat će se da je suglasan s načinom na koji je račun izdan. Isporučitelj u roku 8 dana mora obavijestiti primatelja isporuke je li prihvatio njegov zahtjev za ispravak računa. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako isporučitelj ne prihvati prijedlog primatelja isporuke, tada primatelj mora prihvatiti takav račun te o navedenome pisanim putem može obavijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svom sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu.

12. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po presudi Upravnog suda u Splitu od 23. svibnja 2022. godine pod poslovnim brojem 2 UsI-2191/2021-9, ponovilo postupak poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost tužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. godine, te o tome sastavilo zapisnik 22. ožujka 2023. godine. U tom ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je od društva Komis d.o.o. zatražilo da mu dostavi obavijest i svu popratnu dokumentaciju vezano za obavljenu uslugu temeljem računa broj 1335-113-3 od 02. kolovoza 2018. godine ispostavljenog tužitelju, a temeljem kojeg računa je tužitelj odbio pretporez. Društvo Komis d.o.o. je dostavilo radni nalog 1078 od 08. svibnja 2018. godine u kojem je navedeno da se izvrši usluga transporta opreme do objekta, unošenje i pozicioniranje šanka, zatim montaža opreme u kuhinji, pozicioniranje, livelavanje i montaža perilice za suđa, spajanje tuševa, špina, sifona, te puštanje u rad. U radnom nalogu 1413 od 06. lipnja 2018. godine je navedeno da se isporuče sefovi i mini bar, montira šank, spoji pult, ledomat i perilica, te da se pusti u rad šank. Ove radnje obavljene su neposredno prije otvaranja građevinskog objekta tužitelja (hotel Cvita), i to u okviru njegove izgradnje i rekonstrukcije. S obzirom da je ovdje bila riječ o građevinskim uslugama iz članka 75. stavka 3. Zakona, odnosno građevinskim uslugama navedenim u članku 152. stavku 1. Pravilnika, te Dodatku II. tog Pravilnika, prvostupanjsko tijelo državne uprave je zaključilo da je kod predmetnog računa broj 1335-113-3, za stavke koje su vezane uz građevinske usluge, trebalo primijeniti prijenos porezne obveze sukladno članku 152. stavku 4. Pravilnika, a ne iskoristiti pravo na odbitak pretporeza. Tako je raščlanilo da tužitelj nije imao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 39.994,88 kn. U zapisniku od 22. ožujka 2023. godine prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj iskoristio pravo na odbitak pretporeza i za nabavu robe koja mu ne služi za obavljanje poduzetničke djelatnosti, a što je suprotno odredbama iz članka 58. stavka 1. Zakona i članka 131. stavka 1. Pravilnika. Riječ je o robi (majica, muška obuća, haljina, ženska sportska obuća) na kojima nije naveden logo hotela Cvita, već o onoj koja služi za privatne potrebe, a čiji PDV iznosi 2.037,30 kn. S obzirom na sve utvrđeno, prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 20. travnja 2023. godine tužitelju utvrdilo manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. godine, te naložilo tužitelju da ga plati u iznosu od 5.578,63 eura (42.032,18 kn), uz kamatu u iznosu od 1.275,86 eura (9.612,99 kn). U žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 20. travnja 2023. godine, tužitelj je istaknuo da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje institut prijenosa porezne obveze jer da nije bila riječ o građevinskim uslugama, te da mu je predmetna roba (majica, muška obuća, haljina, ženska sportska obuća) služila u svrhu gospodarske djelatnosti. Tuženik je rješenjem od 04. prosinca 2023. godine odbio žalbu tužitelja. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

13. Suprotno tvrdnjama tužitelja, isti nema pravo na odbitak pretporeza temeljem ulaznog računa dobavljača Komis d.o.o. broj 1335-113-3 od 02. kolovoza 2018. godine, jer se tu radi o prijenosu porezne obveze sukladno odredbama iz članka 152. stavka 4. Pravilnika. Naime, iz radnih naloga društva Komis d.o.o. 1078 od 08. svibnja 2018. godine i 1413 od 06. lipnja 2018. godine je vidljivo da su tužitelju obavljene građevinske usluge iz članka 75. stavka 3. Zakona, odnosno građevinske usluge navedene u članku 152. stavku 1. Pravilnika, te Dodatku II. tog Pravilnika, te za njih tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza.

14. Nije u pravu tužitelj ni kada tvrdi da ima pravo na odbitak pretporeza pri nabavi predmetne radne odjeće. Ovo iz razloga jer mu ona ne služi za obavljanje poduzetničke djelatnosti, a što je sve suprotno odredbama iz članka 58. stavka 1. Zakona i članka 131. stavka 1. Pravilnika. Radilo se o majici, muškoj obući, haljini i ženskoj sportskoj obući, a na kojima nije niti naveden logo hotela Cvita, tako da je za zaključiti da je ta roba služila za privatne potrebe. Ovo je već utvrdio ovaj sud u svojoj presudi od 23. svibnja 2022. godine pod poslovnim brojem 2 UsI-2191/2021-9.

15. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

16. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

17. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

18. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

19. U pogledu prijedloga tužitelja da određivanjem odgodnog učinka tužbe za navesti je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, dok je stavkom 6. istog članka propisano da odgodni učinak tužbe vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.

20. U konkretnom slučaju, tužitelj nije ničim dokazao ili učinio vjerojatnim kako će mu izvršenjem rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave nastupiti šteta koja bi se mogla teško popraviti. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

21. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 08. svibnja 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu, 14. svibnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja. (članak 42. stavak 5., članak 128. stavak 1. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba protiv točke I. izreke rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a). Žalba protiv točke II. izreke rješenja odgađa izvršenje rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA: - opunomoćenicima tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ