Poslovni broj Km-2/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež toga suda Ante Bačića, kao predsjednika vijeća za mladež, te sudaca porotnika za mladež Đurđice Botazzo i Darka Frakina, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku prema maloljetniku UM, zbog kaznenog djela iz čl. 110. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), zastupanog po branitelju KM, odvjetniku u [adresa], koji je pokrenut povodom prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOm-DO-2/2025 od 28. ožujka 2025., na tajnoj raspravi održanoj 5. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Maloljetniku UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu ŽM i U, rođene K, rođenom **.**.2009. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru, državljaninu Republike Hrvatske, učeniku srednje škole, neoženjenom, bez djece, bez vojnog čina, neodlikovanom, srednjeg imovnog stanja, izriče se na temelju čl. 16. st. 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZSM) odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.

II. Na temelju čl. 16. st. 2. ZSM maloljetnik ĐM ostat će u odgojnom zavodu najmanje 6 mjeseci, a najdulje 3 godine, s time što sud mora svakih 6 mjeseci ispitati na sjednici vijeća ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili zamijeniti nekakvom drugom odgojnom mjerom.

III. Na temelju čl. 31. st. 1. ZSM i čl. 70. KZ/11 maloljetniku UM

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

koja može trajati do prestanka izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, a najdulje 2 (dvije) godine. Ova sigurnosna mjera izrečena uz odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod izvršava se u toj ustanovi ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.

IV. Na temelju odredbe čl. 89. st. 1. ZSM troškovi provedenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je pod brojem KOm-DO- 2/2025 od 28. ožujka 2025. prijedlog da se prema maloljetniku UM izrekne temeljem čl. 16. ZSM odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.

2. S obzirom da se prijedlogom državnog odvjetništva predlagalo da se maloljetniku UM izreče zavodska odgojna mjera nakon održane sjednice vijeća za mladež na temelju čl. 84. i čl. 85. ZSM održana je tajna rasprava. Tijekom rasprave maloljetnik ĐM je izjavio da je počinio kazneno djelo koje se u prijedlogu opisuje.

3. Vijeće za mladež nalazi dokazanim da je maloljetnik ĐM:

dana 29. siječnja 2025. u [adresa], oko 20,45 sati, na gradskom predjelu „Karma“, nakon što je uočio oštećenicu žrtvu EM kako rekreativno trči šetnicom iz smjera Punte Bajlo u smjeru gradskog predjela „Kolovare“, ubrzanim hodom krenuo za njom pa kad joj je došao iza leđa, ničim od strane iste izazvan, u namjeri da je usmrti, uhvatio je rukom za lijevo rame i uboo je nožem koji je držao u desnoj ruci u predjelu desne strane vrata nanijevši joj teške tjelesne ozljede uz vidu otvorene rane vrata, nakon čega se udaljio s mjesta događaja u smjeru Punte Bajlo odakle se biciklom vratio kući, a oštećenica žrtva EM je potražila pomoć u obližnjim kućama te je prevezena u Opću bolnicu Zadar gdje joj je pružena liječnička pomoć, pa samo spletom okolnosti nije došlo do smrtnog ishoda po oštećenicu žrtvu EM,

dakle, s namjerom da ubije drugoga poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,

pa da je time počinio kazneno djela protiv života i tijela - ubojstvo u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 110. u svezi čl. 34. KZ/11.

4. Sud ocjenjuje dokazanim da je maloljetnik ĐM počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Pri tome je važno započeti time da je maloljetnik u nekoliko navrata tijekom ovog postupka, pa tako i na raspravi, davao svoje iskaze. U svima je vrlo detaljno i okolnosno potvrdio da je upravo on počinio inkriminirano djelo. Niti jedna od okolnosti koje je iznio nije u suprotnosti sa drugim prikupljenim dokazima. Prije podnošenja prijedloga državnog odvjetništva prikupljen je vrlo opsežni dokazni materijal. Provedeno je nekoliko vještačenja, ispitano je nekoliko svjedoka, pregledane su snimke kamera video nadzora u blizini mjesta događaja te su poduzimane radnje kako na mjestu događaja, tako i u domu maloljetnika te na tijelu žrtve, kako bi se pronašli tragovi predmetnog kaznenog djela. Sva ta dokazna građa ne samo da ne dovodi u pitanje činjenice koje je maloljetnik iznio, nego u cijelosti potvrđuje sadržaj njegovog iskaza o tome da je upravo on počinitelj inkriminiranog djela.

5. Sud se u ovom obrazloženju, s obzirom na težinu predmetnog kaznenog djela te posebice činjenice da maloljetnik u cijelosti priznaje činjenice iznesene u optužnom aktu i da je to u skladu i sa ostalim dokazima, neće upustiti u detaljnije analiziranje dokazne građe. S obzirom na njegovu dob (15 godina) ocjena je suda da bi ponovno fokusiranje na samo inkriminirano djelo moglo imati negativan učinak po razvoj maloljetnika. Pri tome je sud vodio računa o rezultatima kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja koji upućuju na moguć razvoj poremećaja ponašanja kod ovog maloljetnika, ali isto tako i na mogućnost da se sustavnim radom s maloljetnikom u budućnosti postignu pozitivni učinci.

6. Nalazeći dokazanim inkriminirano kazneno djelo koje se maloljetniku UM stavlja na teret, uvažavajući istinitim njegove iskaze u kojima u cijelosti priznaje počinjenje kaznenog djela, vijeće za mladež ovog suda je ocijenilo da je prijedlog državnog odvjetništva da maloljetniku UM bude izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod na temelju čl. 16. ZSM osnovan. Naime, ovu odgojnu mjeru sud mora izreći kad ocjeni i da je maloljetnika nužno izdvojiti iz njegove životne sredine zbog izraženih poremećaja ponašanja kod njega i njegove nedovoljne spremnosti da prihvati odgojne utjecaje. Pri tome je među ostalim sud dužan osobito uzeti u obzir težinu i narav počinjenog djela. O težini i naravi kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11 nije potrebno posebno govoriti. Rezultati kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja upućuju na moguć razvoj poremećaja ponašanja kod maloljetnika. Kategorična ocjena vještaka je izostala isključivo zbog dobi maloljetnika i nastavka njegovog razvoja. Međutim, sam način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, praktički izostanak bilo kakvog motiva za njegov učin, utvrđeno postojanje određenih deficitarnosti na strani maloljetnika (primjerice u pogledu savjesti, emocija…) doista upućuje na nastup poremećaja u ponašanju kod njega, i to ne bilo kakvog poremećaja u ponašanju, nego onog u kojem je on spreman, valja ponoviti, bez ikakvog povoda i prema slučajnoj osobi, počiniti jedno od najtežih kaznenih djela. Vještačenje nije dalo odgovor na pitanje čega je posljedica ovakvog ponašanja maloljetnika. Međutim, evidentno u ovakvoj situaciji utjecaj roditelja nije dostatan da bi se to njegovo ponašanje ispravilo. Dakle, postoji mogućnost da se u ovom trenutku izdvoji iz životne sredine, pa i bez obzira na činjenicu da njegovi roditelji u ovom trenutku verbaliziraju značajnu brigu o njemu. Maloljetnik prihvaća predloženu sankciju, izražava suradljivost prema tijelima kaznenog progona i nagovještava volju za aktivno uključivanje u izvršenje odgojne i sigurnosne mjere. Međutim, do sada evidentno njegovi roditelji, škola, pa i uz pomoć stručnjaka psihologije, nisu uspjeli pozitivno utjecati na njegovo ponašanje. Iz tog razloga sud zaključuje da za sada nije postojala spremnost kod maloljetnika prihvatiti tuđe pozitivne utjecaje. Teško je reći čega je to posljedica te je stoga nužno njega izdvojiti iz trenutne životne sredine, svakako uz jedan značajan dodatak, a to je podrška psihosocijalnim tretmanom.

7. Rezimirajući navedeno, ocjena je ovog suda da je izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod najprimjerenija maloljetnička sankcija maloljetniku UM s obzirom na predmetno kazneno djelo i s obzirom na okolnosti koje se tiču njega samog.

8. Sud je odlučio da na temelju čl. 16. st. 2. ZSM maloljetnik ĐM ostaje u odgojnom zavodu najmanje 6 mjeseci. U odgojnom zavodu može ostati najdulje 3 godine. Sud mora svakih 6 mjeseci ispitati na sjednici izvanraspravnog vijeća za mladež ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili zamijeniti nekakvom drugom odgojnom mjerom.

9. Iako to državno odvjetništvo nije izrijekom predložilo, ocjena je ovog suda da je maloljetniku UM nužno izreći i sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Sud mu je ovu sigurnosnu mjeru izrekao na temelju čl. 31. ZSM i čl. 70. KZ/11. Ova sigurnosna mjera izriče se počiniteljima kaznenog djela koja u sebi sadrži obilježje nasilja, a postoji opasnost da bi ga mogli u budućnosti ponoviti. Kazneno djelo iz čl. 110. KZ/11 je obilježeno nasiljem. O tom nije potrebno posebno obrazlagati. Rezultati kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, na koje stranke nisu imale primjedbe, u kojem sud nije našao nikakvih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja, te ga je stoga i sam prihvatio, nedvojbeno upućuju da bi maloljetnik u budućnosti mogao ponoviti nešto slično ukoliko se ne uključi u psihosocijalni tretman. Sud nema nikakve dvojbe da postoji opasnost da bi maloljetnik, bez odgovarajuće psihosocijalne podrške, mogao ponoviti ono što je nažalost učinio. Način počinjenja ovog kaznenog djela, a to uključuje dugotrajniju pripremu njegovog počinjenja, dugotrajnije promišljanje kako ga počiniti, izostanak osjetnije vlastite osude onoga što je počinio, izostanak bilo kakvog motiva za počinjenje, jasno upućuju da je maloljetniku nužna podrška kako bi razvio dostatan osjećaj empatije za drugoga, savjesti i kako bi se posljedično kod njega razvio osjećaj za prihvatljiv i uobičajen socijalni kontakt. Izdvajanje maloljetnika iz trenutne životne sredine i njegovo upućivanje u zatvorenu sredinu odgojnog zavoda bez dodatne psihosocijalne podrške, a nju se kvalitetno može ostvariti u okviru ove sigurnosne mjere, po ocjeni ovog suda ne bi imalo smisla.

10. Ova sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, a najdulje 2 (dvije) godine. Ova sigurnosna mjera izrečena uz odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod izvršava se u toj ustanovi ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Sud je ovu odluku donio na temelju čl. 70. KZ/11 u svezi čl. 31. st. 1. ZSM.

11. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM, odlučeno je da troškovi provedenog postupka padaju na teret državnog proračuna. Naime, maloljetnik je još uvijek učenik srednje škole te evidentno nema vlastitog dohotka.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 5. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Ante Bačić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda vijeću za mladež Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ŽDO Zadar broj KOm-DO-2/2025

2. Maloljetnik ĐM, Odgojni zavod u Turopolju, Ulica braće Radića 105, Kuče, [adresa] Velika Gorica

3. Branitelj maloljetnika KM, odvjetnik u [adresa]

4. Oštećenica EM, [adresa]

5. Odgojni zavod u Turopolju, Ulica braće Radića 105, Kuče, [adresa] Velika Gorica

6. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar, Andrije Hebranga 1, Zadar

Na znanje:

1. Roditeljima maloljetnika Ž i ŽM, [adresa]