REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-13647/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆA, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 3. točaka 6. i 14. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19. i 32/20.), odlučujući o žalbi okrivljenog ĆA, podnesenoj putem branitelja Branka Sewera, odvjetnika u Ludbregu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 76. Pp-5297/2022 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe okrivljenog ĆA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku 2) izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljeni ĆA (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa od optužbe
da bi dana 4. rujna 2021. kao fizička osoba koja nije lovoovlaštenik u predjelu polja uz Dravu, zvanom Mečje, kod mjesta Hrženica, u lovištu br. V/108 Sveti Đurđ, kojim gospodari Lovačko društvo Patka, Sveti Đurđ, odstrijeljenog jelena lopatara starog oko 3 godine pomicao s mjesta izlučenja, da bi tako odstrijeljenu divljač naknadno pohranio u zamrzivaču udruge Lovačko društvo Patka, Sveti Đurđ, a istu označio propisanom evidencijskom markicom tek dana 22. rujna 2021., čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 98. st. 3. toč. 14. Zakona o lovstvu.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba okrivljenog ĆA je u tom dijelu bespredmetna.
III. Uslijed odluke iz točke I. preinačuje se odluka o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku za djelo opisano pod točkom 1) izreke, na temelju istog pravnog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 663,61 eura (šestošezdesettrieuraišezdesetjedancent).
IV. Izrečenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana računajući od primitka ove presude s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
V. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ĆA te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
VI. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni ĆA je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanim kaznom u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna/1.327,23 eura (tisućutristodvadesetsedameuraidvadesettricenta), zbog prekršaja iz članka 98. stavka 3. točaka 6. i 14. Zakona o lovstvu, činjenično opisanih u izreci.
2. Istom presudom, od okrivljenika su na temelju članka 76. a Prekršajnog zakona oduzeti predmeti kako je navedeno u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna/13,27 eura (trinaesteuraidvadesetsedamcenti).
4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o oduzimanju predmeta.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
7. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenika odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano pod točkom 2) izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.
8. Naime, u pogledu djela opisanog pod točkom 2) izreke, radi se o prekršaju blanketne naravi, odnosno da materijalna odredba članka 75. stavka 1. Zakona o lovstvu, u odnosu na predmetno djelo, upućuje na podzakonski propis, tj. na Pravilnik o potvrdi o podrijetlu divljači i njezinih dijelova i načinu označavanja divljači, koji u članku 9. propisuje način označavanja krupne divljači, dok u činjeničnom opisu navedenog prekršaja pod točkom 2) izreke pobijane presude nije naveden taj podzakonski propis, slijedom čega nije točno navedeno bitno obilježje tog prekršaja.
9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
10. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nije naveden podzakonski propis, Pravilnik o potvrdi o podrijetlu divljači i njezinih dijelova i načinu označavanja divljači, niti njegove odredbe, na temelju kojih je propisan način označavanja krupne divljači, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.
11. Dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela te je, na taj način, ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, jer je okrivljenik pod točkom 2) izreke proglašen krivim za djelo koje po činjeničnom opisu sadržanom u izreci osporavane presude nije prekršaj.
12. S obzirom da poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, niti tužitelj niti sud, više ne mogu promijeniti činjenični opis prekršaja dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja, a budući da točka 2) izreke pobijane presude ne sadrže činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, ovaj Sud je, po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, u tom dijelu preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenika za navedeno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove, drugostupanjske presude.
13. Rješavajući dalje predmet ovaj sud je ocijenio da u odnosu na djelo opisano pod točkom 1) izreke, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje.
14. Neosnovano okrivljenik smatra da mu je oduzimanjem predmeta prekršaja povrijeđeno njegovo pravo vlasništva jer se radi o predmetima koje okrivljenik prema zakonu niti ne može posjedovati, budući da ti predmeti nisu niti bili niti postali njegovo vlasništvo, s obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o nezakonitom lovu.
15. Također, neosnovano žalitelj ističe da je za počinjenje prekršaja opisanog pod točkom 1) potrebna izravna namjera jer je za odgovornost za prekršaj, u skladu s člankom 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona, dovoljan i nehaj s tim da, u skladu s člankom 25. stavkom 2. istog Zakona, iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, no to nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja te je okrivljenik mogao i bio dužan voditi računa o tome da se pridržava uvjeta lova izričito propisanih zakonom te su, slijedom navedenog, ispunjena su sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 98. stavka 3. točke 6. Zakona o lovstvu.
16. Stoga, neosnovani su navodi koje žalitelj ističe u svojoj žalbi, i ne mogu ga ekskulpirati od odgovornosti za prekršaj opisan pod točkom1) izreke te je prvostupanjski sud dao valjano obrazložene razloge zašto takvu njegovu obranu nije prihvatio. Naime, okrivljenik niti u postupku nije poricao odlučne činjenice koje se odnose na bitne elemente prekršaja za koji se tereti, a niti sada, žalbom, nije doveo u sumnju rezultat dokaznog postupka pa je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj te ga je, slijedom toga, za isti pravilno proglasio krivim i kaznio.
17. Slijedom navedenog, zaključak prvostupanjskog suda je u tom dijelu pravilan te uvjerljivo i argumentirano obrazložen pa ga ovaj sud u cijelosti prihvaća, a navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja.
18. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o novčanoj kazni za prekršaj opisan pod točkom 1) izreke, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je okrivljeniku za isti prekršaj odmjerena primjerena novčana kazna, razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, pri čemu je prvostupanjski sud na strani žalitelja našao olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, te mu je za navedeno djelo kaznu utvrdio u iznosu zakonom propisanog posebnog minimuma pa ista nije prestroga. Naime, za navedeni prekršaj zakonom je propisana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 15.000,00 kuna za fizičku osobu koja nije lovoovlaštenik. Također, žalitelj je upozoren na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
19. Ovaj Sud smatra da navodi žalbe nisu takvi da bi mogli dovesti do preinačenja odluke o kazni jer nije našao razloge za ublažavanje novčane kazne za predmetni prekršaj i smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, a ako okrivljenik, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom.
20. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
21. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
