Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-10/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom maloljetničkom postupku prema mlt. PO i MO zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 129/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Km-9/2024-37 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda na temelju čl. 88. st. 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje ZSM) obustavljen je kazneni postupak protiv maloljetnih PO i TO zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijelo državno odvjetništvo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

3. Maloljetnici niti branitelji nisu odgovorili na žalbu.

4. Odgovarajućom primjenom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u povodu podnijete žalbe u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi povreda te odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izlažući svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja kakvo je utvrdio prvostupanjski sud. Prigovara ocjeni o nevjerodostojnosti iskaza žrtve i svjedoka P i BO, kao i ocjeni o vjerodostojnosti obrane maloljetnika i iskaza svjedoka NO. Kod toga državni odvjetnik ukratko izlaže sadržaj iskaza žrtve i svjedoka P i BO, kao i NO, dajući kratak rezime zbog čega smatra da nije ispravna ocjena vjerodostojnosti dokaza u pobijanom rješenju. Posebno se ističe stajalište kako prvostupanjski sud nije mogao ocijeniti iskaz svjedokinje BO nevjerodostojnim samo na temelju činjenice da provjerom u ŽB Čakovec nije potvrđena tvrdnja svjedokinje da je žrtva odlazila psihologu u tu bolnicu.

8. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika po osnovi pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud, naime, detaljnom razradom i ocjenom vjerodostojnosti izvedenih personalnih dokaza zaključio kako ne može isključiti vjerodostojnost obrana maloljetnika, za koje utvrđuje da su potvrđeni iskazom svjedoka NO, dok s druge strane utvrđuje nekoliko razloga zbog kojih iskaze žrtve, njegove sestre i majke ocjenjuje nevjerodostojnim. Oba maloljetnika suglasno opisuju tijek događaja i ne negiraju susret s žrtvom, a potvrđuju i dio razgovora o "tračanju". No, obojica poriču izgovaranje prijetnji žrtvi. Njihove iskaze potvrđuje iskaz nepristranog svjedoka NO koji je naišao na razgovor i koji iskazuje da nije primijetio bilo kakvu napetost, uzbuđenje, nije čuo povišene tonove, već opisuje normalan sadržaj i tijek razgovora. Ispravno prvostupanjski sud ukazuje kako iz iskaza sestre žrtve proizlazi da je žrtva nije upoznala s prijetnjom odmah po povratku kući, niti kasnije, već je samo govorio o napadu, bez označavanja sadržaja napada. Iz tih je razloga dovedena u pitanje uvjerljivost iskaza žrtve o događaju. Majka žrtve je svjedok po čuvenju, pa njezin iskaz također valja promotriti u svijetlu iskaza žrtve kao neposrednog sudionika događaja. Iskaz svjedoka BO dodatno je opterećen utvrđenjem kako nije potvrđena tvrdnja o zaostalim poteškoćama kod žrtve i odlascima u bolnicu psihologu. Slijedom izložene ocjene vjerodostojnosti personalnih dokaza prvostupanjski sud ispravno zaključuje da postoji vjerojatnost da je obrana maloljetnika vjerodostojna, pa ispravno primjenjuje pomoćno pravno logičko pravilo in dubio pro reo. Naime, iako postoji sumnja u vjerodostojnost iskaza žrtve, taj se iskaz ne može samo tako odbaciti, a nasuprot njemu stoje obrane okrivljenika. U takvoj situaciji dvojbe, ispravno je primijenjeno spomenuto pravno logičko pravilo, pravilnost čije upotrebe nije dovedena u pitanje žalbenom argumentacijom državnog odvjetnika. Zbog navedenoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

9. Provedenim ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, to je istu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci, primjenom čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke