REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1238/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZI, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.-Odluka Ustavnog suda RH), članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) i članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog ZI, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: 26. Pp-5751/2021-6 od 29. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ZI te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni ZI dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni ZI je proglašen krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 600,00 (šesto) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pobliže opisanih u izreci te je, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.
2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, ocijenio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuje žalitelj i da je okrivljenik, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno proglašen krivim i kažnjen za terećena djela.
6. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u sastavu i obrazlaganju presude, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano ističe žalitelj jer, po ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude razumljiva je, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni, odnosno prvostupanjski sud je dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, s kojima se slaže i ovaj sud.
7. Nadalje, po ocjeni ovog suda, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno je i točno utvrđeno, na temelju provedenih dokaza, te je prvostupanjski sud, suprotno stavu koji žalitelj ističe u žalbi, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji mu se stavljaju na teret te ga je proglasio krivim i kaznio, a koji je zaključak relevantno i dostatno obrazložen.
8. Naime, u prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da predmetnoj radnici prije početka rada nije uručena pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, niti je s istom sklopljen ugovori o radu u pisanom obliku, te radnica nije prijavljena tijelima obaveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a žalitelj ni ne osporava te odlučne činjenice, već u žalbi navodi, kao i u svojoj obrani tijekom postupka, da s predmetnom radnicom nije niti morao sklopiti ugovor o radu, već je sklopio ugovor o djelu, pa slijedom toga nije kriv za inkriminirana djela. Međutim, prvostupanjski sud je u potpunosti i točno utvrdio odlučne činjenice, da je navedena radnica obavljala poslove iz redovne djelatnosti okrivljenika, u njegovom poslovnom prostoru, pod njegovim nadzorom i uputama, na njegovim sredstvima rada i u radnom vremenu okrivljenika, dakle, radnica je obavljala poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos pa, neovisno o tome kako su stranke taj ugovor nazvale, trebalo je sklopiti ugovor o radu. Također, niti okolnost da je radnica u kritično vrijeme bila zaposlena kod drugog poslodavca na puno radno vrijeme te da nije postojala pisana suglasnost tog poslodavca za sklapanje dopunskog ugovora o radu navedene radnice s okrivljenikom, okrivljenika ne može ekskulpirati od odgovornosti.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koje se optužuje, a okrivljenik žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da je okrivljeniku kazna odmjerena razmjerno težini počinjenih djela i stupnju njegove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na njegovoj strani našao olakotne okolnosti te, iako je okrivljenom kao otegotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, a ovaj sud je imao u vidu činjenicu da je u odnosu na istu nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti svih odluka o prekršajima, na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine, budući da mu je kazna za svako djelo utvrđena u iznosu ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja, izrečenu novčanu kaznu ovaj sud ne smatra prestrogom.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud koji nije našao osnove za daljnje ublažavanje novčane kazne i smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije. Također, žalitelju je ostavljena mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnih iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj. 18/13).
13. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
