Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-136/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LN, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-972/2024-8 od 13. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbi optuženog LN i ODO-a, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:
Na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25)
optuženi LN (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa se optužbe
što bi 3. svibnja 2020. oko 17,45 sati u Kaštel Starom, Cesta Pape Ivana Pavla II kbr.271, u vidno alkoholiziranom stanju protivno odredbama članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17, 126/19) u cilju da zastraši svoju majku KN (rođ. 1936.) i svoju sestru ĐN te povrijedi njihovo dostojanstvo i naruši njihov psihički i fizički integritet, vikao na njih, psovao ih i vrijeđao rekavši između ostalog sestri ĐN da je luda i bolesna a majci KN „ pička ti materina ko je mene rodio, jebem ti Slamićevu racu, bit ćeš u kolicima, zajedno ćemo ja i ti u ćeliju“, pljuvao ih te im govorio da im neće dati ući u kuću i da nijedna neće spavati u kući, zatim majku KN dok je sjedila na zidiću gurnuo rukom u predjelu prsišta uslijed čega je imenovana pala na tlo, nakon čega je uzeo njeno ortopedsko pomagalo (drveni štap) koji joj služi za pomoć pri hodanju i slomio ga, a sestru ĐN uhvatio rukom za kosu i vukao ju po podu te ju potom gurnuo u balkonska vrata uslijed čega je ona udarila u okvir vrata, što je sve KN i ĐN ponizilo te kod njih izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastitu sigurnost,
dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod dva člana obitelji izazvao strah za njihovu sigurnost i doveo ih u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,
čime bi počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji - opisana u čl. 179.a u svezi s čl. 51. KZ-a.
II Uslijed odluke pod točkom I i prihvaćanjem žalbe ODO-a preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se optuženom LN za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a u stjecaju, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a utvrđuju pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu ĆN u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca i za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu JN također u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, nakon čega se na temelju čl. 51. KZ-a osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. svibnja 2020. do 3. studenoga 2020.
III Odbija se kao neosnovana žalba optuženog LN te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi LN proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela iz čl. 179.a KZ-a (sud prvog stupnja je pogrešno naznačio brojeve „Narodnih novina“ 84/21. i 36/24. jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ-a koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela, a niti su blaže za optuženika) i dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kaznena djela iz čl. 179.a KZ-a na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od po jedne godine za svako kazneno djelo nasilja u obitelji, a za kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a u trajanju od po devet mjeseci za svako kazneno djelo prijetnje, nakon čega mu je na temelju čl. 51. KZ-a izrečena (ispravno bi trebalo stajati da je osuđenik osuđen) jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. svibnja 2020. do 3. studenoga 2020.
1.1. Na temelju čl. 69. KZ-a optuženom LN izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja mjera se izvršava u okviru zatvorskog sustava. Izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti počinje teći od pravomoćnosti presude i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24
– sud prvog stupnja propustio je naznačiti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženi LN dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 527,03 eura, od čega iznos od 271,82 eura / 2.048,00 kn na ime psihijatrijskog vještačenja, iznos od 55,21 euro / 416,00 kn na ime dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice i 200 eura na ime paušalne svote.
2. Protiv te presude su optuženi LN putem branitelja po službenoj dužnosti Vedrana Milića, odvjetnika, i ODO pravovremeno podnijeli žalbe.
2.1. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluka o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka, te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se „u potpunosti oslobodi kaznene odgovornosti za terećena kaznena djela“, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno „raspravljanje i odlučivanje“.
2.2. ODO se žali zbog odluke o kazni i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u tom dijelu na način da optuženiku „utvrdi pojedinačne kazne zatvora i jedinstvenu kaznu zatvora kako je predloženo u optužnici“.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-154/2025 od 11. ožujka 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba optuženika nije osnovana, dok je žalba ODO-a osnovana.
Žalba optuženog LN izuzev zbog odluka o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka:
6. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 jer da je izreka pobijane presude nerazumljiva i u kontradikciji s izvedenim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka, odnosno da osporena presuda nije adekvatno i prihvatljivo obrazložena jer da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7. Suprotno naprijed istaknutom žalbenom prigovoru izreka pobijane presude nije niti u jednom segmentu nerazumljiva ili nejasna te nije u proturječju s danim obrazloženjem koje sadrži razloge o svim pravno relevantnim činjenicama, koji su valjano prezentirani, tako da nema govora o bitnoj postupovnoj povredi iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 koja se sugerira predmetnom žalbom.
8. Isto tako nije u pravu ovaj žalitelj kada u pravnom lijeku upire na „osobito tešku povredu okrivljenikovog prava na obranu od strane suda prvog stupnja“, koju nalazi u činjenici da mu je taj sud onemogućio neposredno sudjelovanje u ispitivanju svjedoka ĆN. Naime, imenovani je svjedok u skladu s čl. 402. st. 2. ZKP-24 ispitan izvanraspravno jer je okrivljenikov branitelj pristao na takav način ispitivanja, što je vidljivo iz zapisnika od 15. srpnja 2022. (list 322). Prema tome sud prvog stupnja je u smislu odredbe čl. 431. st. 1. t. 5. ZKP-24 mogao taj zapisnik pročitati i bez suglasnosti stranaka pa, dakle, time što je svjedoka ĆN ponovno pozvao na raspravu 15. prosinca 2023., kojoj su nazočili optuženik i njegov branitelj, a na kojoj je navedeni svjedok bio podvrgnut kontradiktornom ispitivanju, sud prvog stupnja nije tijekom rasprave povrijedio pravo obrane, neovisno o tome što je u jednom trenutku optuženik doživio epileptični napad, uslijed čega je došlo do prekida u ispitivanju tog svjedoka. To tim više što je kod oba ispitivanja (izvanraspravnog i raspravnog) svjedok ĆN odgovarao na postavljena pitanja optuženikovog branitelja. No valja ponoviti, pristankom da se navedeni svjedok ispita izvanraspravno, optuženik se de facto odrekao načela kontradiktornosti i konfrontacijskog prava u odnosu na naprijed spomenutog svjedoka.
9. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije prihvaćena, dok razmatranjem osporene presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, ovaj drugostupanjski sud nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju drugu od bitnih proceduralnih povreda na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.
10. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome ističe da prvostupanjski sud iz sadržaja provedenih dokaza izvodi proizvoljne i neutemeljene zaključke, što je u konačnici dovelo do nepravilne i nezakonite prvostupanjske presude, budući da iz iskaza žrtava KN i ĐN ne proizlazi na uvjerljiv i pouzdan način da bi konkretne prigode ispunio biće kaznenog djela nasilja u obitelji, a da kod kaznenih djela prijetnje, osim iskaza svjedoka ĆN i JN, policijskih službenika koji bi kritične zgode bili navodno oštećeni, ne postoji niti jedan drugi dokaz u postupku koji bi podržavao njihova svjedočenja. Optuženik nadalje drži da iskazi potonje dvojice svjedoka nisu bili usuglašeni i da se oni po prirodi svoga posla u radu nalaze u raznim konfliktnim situacijama, zbog čega nije za vjerovati da su njegove riječi doživjeli ozbiljno, odnosno da su one kod njih izazvale nemir i strah. U nastavku žalbe iz ove osnove optuženik prigovara sudu prvog stupnja što je odbio njegove dokazne prijedloge za obavljanje očevida na licu mjesta i geodetsko vještačenje na okolnost udaljenosti KN od kuće prilikom dolaska policijskih službenika, kao i provedbu kombiniranog psihijatrijsko-neurološkog vještačenja samog optuženika. Slijedom toga optuženik smatra da je prvostupanjski sud bio dužan u konkretnom slučaju primijeniti univerzalno načelo in dubio pro reo i donijeti oslobađajuću presudu kao jedinu pravilnu i zakonitu presudu.
11. Protivno izloženim žalbenim primjedbama sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene cjelokupne dokazne građe pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetnih inkriminacija, a koje optuženik žalbom nije doveo u razboritu sumnju.
11.1. Ponajprije treba reći da sud prvog stupnja nije imao nikakvog razloga ne prihvatiti iskaze svjedoka KN, ĐN, ĆN, JN i EN kao vjerodostojne i istinite, budući da su se svi oni suglasno, decidirano i sasvim određeno izjasnili o svim odlučnim činjenicama iz činjeničnog supstrata predmetnih inkriminacija koje su neposredno doživjeli, odnosno zapažali. Za ocjenu vjerodostojnosti svjedočenja ĆN i JN nije od presudnog značenja u kojem trenutku i u kojem položaju optuženika su njih dvojica prema njemu primijenili sredstvo prisile, već je odlučno da su se ova dvojica svjedoka sasvim konkretno i rezolutno očitovali o inkriminiranoj prijetnji koju im je optuženik tom prilikom uputio, a to su prema njihovim suglasnim izjavama upravo riječi navedene u činjeničnom opisu toga dijela predmetne inkriminacije. U izloženom kontekstu ujedno otpada optuženikov prigovor o potrebi primjene pravila in dubio pro reo propisanog čl. 3. st. 3. ZKP-24.
11.2. Sud prvog stupnja je ispravno na temelju čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP-24 odbio optuženikove dokazne prijedloge navedene u točki 10. ovog obrazloženja, jer je na temelju izvedenih dokaza relevantno činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritornih odluka.
11.3. Iz izloženih razloga žalba optuženika nije prihvaćena niti iz ove žalbene osnove.
12. Optuženik je u uvodu žalbe naznačio žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali je nije obrazložio, pa je stoga ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, pri čemu je našao da je u dijelu optužbe koja se odnosi na kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ-a došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, zbog čega je u izostanku žalbe u tom smjeru trebalo reagirati po službenoj dužnosti.
12.1. Prema odredbi čl. 179.a KZ-a, koji je važio u vrijeme počinjenja inkriminiranih delikata, kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.
12.2. U skladu s čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: Zakon) nasilje u obitelji je: 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci i 5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
12.3. U sklopu inkriminacije za kaznena djela iz čl. 179.a KZ-a optuženiku se konkretno stavlja na teret da je 3. svibnja 2020. oko 17,45 sati u Kaštel Starom, Cesta Pape Ivana Pavla II kbr.271, u vidno alkoholiziranom stanju protivno odredbama članka 10. Zakona u cilju da zastraši svoju majku KN (rođ. 1936.) i svoju sestru ĐN te povrijedi njihovo dostojanstvo i naruši njihov psihički i fizički integritet, vikao na njih, psovao ih i vrijeđao rekavši između ostalog sestri ĐN da je luda i bolesna a majci KN „ pička ti materina ko je mene rodio, jebem ti Slamićevu racu, bit ćeš u kolicima, zajedno ćemo ja i ti u ćeliju“, pljuvao ih te im govorio da im neće dati ući u kuću i da nijedna neće spavati u kući, zatim majku KN dok je sjedila na zidiću gurnuo rukom u predjelu prsišta uslijed čega je imenovana pala na tlo, nakon čega je uzeo njeno ortopedsko pomagalo (drveni štap) koji joj služi za pomoć pri hodanju i slomio ga, a sestru ĐN uhvatio rukom za kosu i vukao ju po podu te ju potom gurnuo u balkonska vrata uslijed čega je ona udarila u okvir vrata, što je sve KN i ĐN ponizilo te kod njih izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastitu sigurnost, dakle da je teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod dva člana obitelji izazvao strah za njihovu sigurnost i doveo ih u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.
12.4. Predmetni činjenični opis djela koji prvostupanjski sud podvodi pod kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ-a sastoji se od tjelesnog i psihičkog nasilja optuženika spram dva člana obitelji – KN, optuženikove majke, i ĐN, optuženikove sestre. Da bi se uistinu radilo o kaznenom djelu nasilja u obitelji iz naprijed naznačene zakonske odredbe mora biti riječ o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, što je jedno od odlučnih obilježja bića ovog kaznenog djela koje mora biti kumulativno ostvareno s ostalim bitnim elementima zakonskog opisa tog delikta, tj. da je djelo počinjeno na štetu člana obitelji ili bliske osobe i da radnja počinjenja izaziva strah za sigurnost žrtve ili njoj bliskih osoba ili da ta radnja žrtvu dovodi u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.
12.5. Prema ocjeni ovoga žalbenog suda se iz konkretno opisanih radnji optuženika, koje je kritične zgode poduzeo na štetu žrtava KN i ĐN, ne može zaključiti da se ovdje radilo o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, u predmetnom slučaju inkriminiran je samo jedan događaj koji se zbio 3. svibnja 2020. oko 17,45 sati, dakle, riječ je o pojedinačnom i izoliranom aktu. Doduše, inkriminirane radnje obuhvaćaju više različitih modaliteta optuženikova neprimjerenog ponašanja i to prema dvije članice njegove obitelji, međutim, intenzitet, značaj i kvaliteta opisanih optuženikovih postupaka, prema stanovištu ovoga žalbenog suda, ne prelazi okvire nasilničkog ponašanja kako je ono definirano u smislu prekršaja iz čl. 10. Zakona. U činjeničnoj osnovi djela opisano je tjelesno nasilje, ali ne da je uslijed njega došlo do tjelesnog ozljeđivanja žrtava. Prema tome činjenični opis primjene fizičke sile od strane optuženika predstavlja činjenično i pravno nasilje u smislu naprijed citiranog članka 10. t. 1. Zakona i zapravo predstavlja prekršaj, jer je opisana primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda kod žrtava KN i ĐN. U drugom dijelu inkriminacije optuženik se tereti za psihičko nasilje (vikanje, psovanje, vrijeđanje, slamanje ortopedskog pomagala koje je pripadalo njegovoj majci), međutim i ono se u postojećoj situaciji jednokratnog optuženikovog nemilog ispada može zapravo podvesti pod modalitet prekršaja iz čl. 10. t. 3. Zakona. Stoga je ovaj sud drugog stupnja u povodu uloženih žalbi, a postupajući po službenoj dužnosti u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, u odnosu na dvije inkriminacije koje se odnose na kaznena djela iz čl. 179.a KZ-a, preinačio pobijanu presudu na način preciziran u točki I izreke ove presude, jer je na temelju iznijetih razloga zaključio da u tom segmentu djela za koje se optuženik optužuje po zakonu nisu kaznena djela (čl. 453. t. 1. ZKP-25).
Žalba optuženo LN i ODO-a zbog odluke o kazni:
13. Kod odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja uzeo je u obzir kao olakotnu okolnost što je optuženik kaznena djela počinio sa smanjenim stupnjem ubrojivosti, dok je otegotnim cijenio što je kaznena djela počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, zatim optuženikovu višestruku kaznenu osuđivanost, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, koja su precizirana u točki 21. obrazloženja osporene presude, te iskazanu agresivnost, bešćutnost i bezobzirnost prema žrtvama.
14. Optuženik smatra da se svrha kažnjavanja u njegovom slučaju može ostvariti i uvjetnom osudom, makar s vremenom provjeravanja u najdužem trajanju, ali svakako blažom kaznom od izrečene, te spočitava sudu prvog stupnja što nije cijenio njegovo teško zdravstveno stanje i izrazito nepovoljne osobne i obiteljske prilike, kao i činjenicu da optuženik ima namjeru zaposlenja i vođenja urednog života sa suprugom.
15. S druge strane, ODO drži da je izrečena kazna preblaga s obzirom na činjenicu da je optuženik do sada bio već 11 puta kazneno osuđivan, da je agresivne naravi, pri čemu ne preže od nasilja niti prema najbližim članovima svoje obitelji, a ni prema policijskim službenicima i konačno smatra da bi osuda na strožu kaznu rezultirala i mogućnošću provedbe kvalitetnijeg i učinkovitijeg liječenja optuženika od ovisnosti koju je u konkretnom slučaju, prema mišljenju vještaka psihijatra, nužno provesti u cilju otklanjanja opasnosti od optuženikova ponavljanja istog obrasca nasilnih kriminalnih aktivnosti.
16. Ovaj se drugostupanjski sud slaže sa žalbenom argumentacijom ODO-a, zbog čega je stoga, ali i zbog odluke precizirane u točki I izreke ove presude, odlučio preinačiti pobijanu presudu i u odluci o kazni. Optuženik ima svojstvo višestrukog općeg i specijalnog kaznenog povratnika, jer je do sada bio u 12, a ne kako se u žalbi državnog odvjetnika spominje 11, navrata kazneno osuđivan, sve odreda za kaznena djela s nasilničkim elementima. Pored onih koje je nabrojao prvostupanjski sud, optuženik je osuđivan i za kazneno djelo razbojništva, koje u sebi također sadrži obilježje nasilja. Ovakva mnogostruka kaznena osuđivanost za ozbiljne delikte nedvojbeno ukazuje na izraziti stupanj optuženikove kriminalne volje, upornosti i odlučnosti i to unatoč višekratnim kaznama, uključujući i kazne zatvora u duljem trajanju, a što neprijeporno upućuje na potrebu njegovog strožeg kažnjavanja i u ovom slučaju, jer kod njega dosadašnje kaznene sankcije očito nisu polučile nikakav pozitivan učinak u smislu resocijalizacije. U tom smislu je ovaj žalbeni sud za dva kaznena djela prijetnje u stjecaju optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i dva mjeseca za svako kazneno djelo, nakon čega ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine, jer je uvjerenja da je takva kazna za predmetna dva delikta primjerena povećanom stupnju krivnje koji proizlazi iz optuženikovog kaznenog multirecidivizma, pogibeljnosti djela, osobi optuženika te utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, da je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u skladu s čl. 41. KZ-a.
Žalba optuženog LN zbog odluka o sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka:
17. Ove žalbene osnove optuženik neposredno izvodi iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optužena kaznena djela i posebno ih ne obrazlaže. Valja mu stoga odgovoriti da se obje ove pobijane odluke temelje na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona. Posebno što se tiče sigurnosne mjere iz čl. 69. KZ-a, nju sud prvog stupnja osnovano temelji na opravdano prihvaćenom nalazu i mišljenju angažiranog sudskog vještaka za psihijatriju, koji je potvrdio da je optuženik predmetna djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti počiniti novo slično kazneno djelo.
18. Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-25 donijeti odluke kao pod točkama I i II izreke ove presude, a na temelju čl. 482. ZKP-25 odluku kao u točki III istog dispozitiva.
U Varaždinu, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
