Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-151/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1559/2020-40 od 12. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba OKDO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je optuženi CĐ na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24 – sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve „Narodnih novina“ 80/22 i 36/24 s izmjenama i dopunama ovog Zakona koje su također bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ-a (budući da je riječ o oslobađajućoj presudi sud prvog stupnja je propustio naznačiti brojeve „Narodnih novina“ 114/22, 114/23 i 36/24) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-24 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-24, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude je OKDO pravovremeno podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Optuženik je putem braniteljice Ive Đakulović, odvjetnice, podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio drugostupanjskom sudu da istu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-174/2025 od 18. ožujka 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. OKDO smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a poglavito što je propustio navesti kojim se razlozima vodio prilikom utvrđivanja postoji li subjektivno obilježje kaznenog djela.

7. Suprotno naprijed iznijetom žalbenom prigovoru sud prvog stupnja je iznio u dovoljnoj mjeri jasne i konkretne razloge u pogledu svih pravno relevantnih činjenica koje se tiču, kako objektivnog, tako i subjektivnog učina djela, koji su objektivno podložni meritornom ispitivanju, tako da žalba OKDO-a iz ove žalbene osnove nije prihvaćena, dok razmatranjem predmetne presude u smislu obveze iz čl. 476. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) nije uočena bilo koja druga od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

8. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja OKDO u žalbi u bitnome ističe da je sud prvog stupnja izveo nepravilan zaključak o nepostojanju kaznene odgovornosti optuženika, budući da iz iskaza oštećenika te izlista e-mail i SMS prepiske između potonjeg i optuženika proizlazi da je optuženik zavlačio oštećenika raznim isprikama, a poslije mu više nije niti odgovarao na brojne pozive, da mu je plaćenu akontaciju u iznosu od 3.500,00 kn vratio tek 6. lipnja 2019., odnosno nakon podnošenja optužnice, zatim navodi da je nelogična optuženikova obrana da je kupio materijal za ugradnju prozora oštećeniku, ali da je istu donirao potresom pogođenom potresu Banovine, s obzirom na to da su inkriminirani radovi trebali biti izvedeni u rujnu 2018., dok se potres na Banovini zbio 29. prosinca 2020., i konačno da se iz prezentirane poslovne dokumentacije optuženika ne može zaključiti je li materijal koji se u njoj spominje uistinu stigao i za koga je bio naručen, pogotovo imajući u vidu da se dimenzije materijala iz ponude br. 18-05030 i računa br. 1107/1/1 ne poklapaju.

9. Iz e-mail prepiske između optuženika i oštećenika proizlazi da su njih dvojica sklopili predmetni posao (ugradnja PVC stolarije) 4. rujna 2018. (list 8), da je oštećenik uplatio optuženiku akontaciju u iznosu od 3.500,00 kn 5. rujna 2018. (list 13) i da je već 15. listopada 2018. oštećenik odustao od dogovorenih radova zbog toga što optuženik nije ispoštovao dogovorene rokove (list 13). Kako je vidljivo iz e-mail poruke oštećenika od 15. listopada 2018. u razdoblju od 4. rujna do 15. listopada 2018. bila su dogovorena četiri termina za izvršenje ugovorene ugradnje PVC stolarije, pri čemu se optuženik na tri datuma nije pojavio, dok je u jednom slučaju sam oštećenik odgodio poslove „zbog dolaska bolesne osobe“.

9.1. Naprijed iznijete okolnosti govore u prilog ispravnosti ključnog zaključka suda prvog stupnja na kojem se temelji pobijana oslobađajuća presuda – o nedokazanosti optuženikove prijevarne namjere. Naime, tri nedolaska optuženika u dogovorenom terminu u rasponu od nešto manje od mjesec i pol dana prije nego što je oštećenik otkazao optuženiku daljnju poslovnu suradnju, prema ocjeni ovoga žalbenog suda, nisu dostatni da bi se s izvjesnošću moglo govoriti o prijevarnoj namjeri optuženika u smislu čl. 236. st. 1. KZ-a. Notorna je činjenica da su građevinski majstori vrlo traženi i da oni često preuzimaju poslove više no što ih objektivno mogu izvršiti, pogotovo u nekom kratkom vremenskom razdoblju, što može biti posljedica nedovoljne organiziranosti i planiranosti, ali bez stvarne namjere da se drugog prevari. U tom kontekstu izložene okolnosti konkretnog slučaja upućuju na objektivnu mogućnost da se ovdje prije radilo o nepromišljenom preuzimanju posla koji optuženik nije mogao obaviti u relativno kratkom vremenu zbog prezauzetosti, nego li o njegovoj namjeri da prevari oštećenika na način kako mu se to predmetnom optužnicom stavlja na teret. U prilog tome dodatno govori i nepobitna činjenica da je 6. lipnja 2019. optuženik oštećeniku vratio uplaćeni avans od 3.500,00 kn.

10. Slijedom iznijetih razloga ovaj sud drugog stupnja nije prihvatio žalbu OKDO te je na temelju čl. 482. ZKP-25 donio odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović