Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-244/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog BCU zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-74/2024-115 od 28. ožujka 2025., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

U povodu žalbe optuženog BCU, po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, na temelju čl. 19. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine 14/21., dalje ZIKZ) odbijen je zahtjev za sudsku zaštitu optuženog BCU.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po opunomoćenici Kristini Abramović, odvjetnici, iz svih zakonom dopuštenih razloga, predlažući preinačenje pobijanog rješenja, utvrđenjem da su tijekom boravka u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu optuženiku prekršena prava uz nalaganje Zatvoru u Zagrebu otklanjanja povreda.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

4. Žalba optuženika dala je osnove za ispitivanje pobijanog rješenja po službenoj dužnosti.

5. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08), kakvim ispitivanjem je utvrđeno da je pobijano rješenje donijelo neovlašteno tijelo, kao i da isto ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Prema čl. 141. st. 5. ZKP/08, koji uređuje pitanje zahtjeva za sudsku zaštitu istražnih zatvorenika i koji je specijalan propis kojim je uređena nadležnost za odlučivanje o istome, za odluku o zahtjevu za sudsku zaštitu istražnog zatvorenika nadležan je predsjednik suda na kojem se vodi kazneni postupak u kojem je istražni zatvorenik optuženik. Stoga je o konkretnom zahtjevu odlučilo nenadležno tijelo, kada je umjesto predsjednika Općinskog suda u Čakovcu, o istome odlučio raspravni sudac. Već iz tog razloga valjalo je pobijano rješenje ukinuti.

7. Nadalje, pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama koji se tiču svih aspekata zahtjeva za sudsku zaštitu istražnog zatvorenika iz čl. 11., 16., 81., 83. i 103. ZIKZ, koji se odgovarajuće primjenjuje na prava istražnih zatvorenika prema čl. 141. st. 5. ZKP/08. Pobijano rješenje ne odgovara na pitanja ponižavajućeg postupanja s obzirom na smještajne i higijenske uvjete, odnosno pitanje provođenja slobodnog vremena, niti na pitanje u kakvim je konkretno smještajnim i higijenskim uvjetima boravio optuženik u Zatvoru u Zagrebu. Istovremeno, pobijano rješenje sadrži navod protivan čl. 138. st. 1. ZKP/08 i izvješću Zatvora o boravku optuženika većinu vremena izvan zatvoreničke sobe. Sukladno ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, citiranoj u žalbi optuženika, ali i novijoj praksi (Bošnjak protiv Hrvatske, Ladan protiv Hrvatske, Hanževački protiv Hrvatske, Hrnčić protiv Hrvatske i dr.) prvostupanjski je sud bio dužan utvrditi koliki je konkretno i u kojem razdoblju prostor u zatvoreničkoj sobi bio na raspolaganju optuženiku. Nakon toga valjalo je utvrditi postoje li druge kompenzacijske mjere kojima se nadomješta nedostatak osobnog prostora od najmanje 3m[2] i da li se optuženik koristio istima. U odnosu na pitanje higijene valjalo je odgovoriti je li u skladu s higijenskim uvjetima okolnost da se sanitarni čvor nalazi u istoj prostoriji u kojoj je smješten optuženik, odvojen zidom visine 1,8 m, bez vrata, kao i odgovoriti na pitanje mogućnosti održavanja higijene (Longin protiv Hrvatske). O svemu navedenome valjalo je pozitivno ili negativno odgovoriti s aspekta radi li se o mučenju, zlostavljanju ili ponižavajućem ponašanju, u kontekstu istaknute prakse, o čemu pobijano rješenje nema razloga. U tome se ogleda ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. Prvostupanjski sud će, po ovlaštenom tijelu, kod ponovljenog odlučivanja na odgovarajući način ispitati učinak okolnosti istaknutih u zahtjevu i žalbi optuženika u odnosu prema utvrđenjima o stvarnim uvjetima boravka optuženika u Zatvoru u Zagrebu, prema izvješću Zatvora, nakon čega će dati, u kontekstu mjerodavne prakse Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, odgovor radi li se ili ne o povredama prava istražnog zatvorenika iz istaknutih odredbi ZIKZ. Kod toga će prvostupanjski sud voditi računa o sadržaju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2025., broj U-IIIBi-3694/2024 i potrebi donošenje odluke u najkraćem mogućem roku.

9. S obzirom da odredba čl. 141. st. 5. ZKP/08 upućuje na odgovarajuću primjenu odredaba ZIKZ, prema čl. 19. st. 4. i čl. 53. st. 2. ZIKP u vezi čl. 19.b st. 5. ZKP/08, o žalbi protiv odluke predsjednika suda o zahtjevu za zaštitu prava istražnog zatvorenika odlučuje izvanraspravno vijeće istog suda.

10. Žalba optuženika dala je podlogu za ispitivanje pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, kakvim ispitivanjem je pobijano rješenje ukinuto na temelju čl. 494. st. 4. u vezi st. 2. toč. 3. ZKP/08 i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U Varaždinu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke