Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-303/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mirjani Oredić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, pod poslovnim brojem P- 126/2023-21 od 4.prosinca 2024., u sjednici vijeća, održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i presuda Općinskog suda u Karlovcu, pod poslovnim brojem P-126/2023-21 od 4.prosinca 2024. se:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja,
b) ukida u pobijanom dijelu kojim je točkama III. i IV. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom V. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, te se u tom dijelu prvostupanjska presuda vraća sudu prvog stupnja, drugom sucu, na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐD u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu sklopljen dana 07. prosinca 2005. godine u [adresa], broj ugovora o namjenskom kreditu 148-50-3178221 sklopljen na iznos koji odgovara protuvrijednosti u kunama od 48.300,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, utvrđuje se ništetnim dodatak ugovoru o kreditu broj br. KONV- 01/2016 od dana 10.2.2016 godine, sklopljen između tužitelja UD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 kao kreditora, te se nalaže tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 da tužitelju ĐD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 35.732,32 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 1.11. 2007. godine do 31.2. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 1. 1. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopio od 4% godišnje, a od 1. 7. 2011. godine, po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 1. 8. 2015. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:
- 199,43 eura od 31.1.2006. godine pa do isplate,
- 196,92 eura od 28.2.2006. godine pa do isplate,
- 124, 57 eura od 31.3.2006. godine pa do isplate,
- 58,60 eura od 3.4.2006. godine pa do isplate,
- 12,68 eura od 6.4.2006. godine pa do isplate,
- 20,03 eura od 30. 4. 2006. godine pa do isplate,
- 175,50 eura od 3.5. 2006. godine pa do isplate,
- 91,87 eura od 31.5. 2006. godine pa do isplate,
- 104,65 eura od 2.6.2006. godine pa do isplate,
- 53,24 eura od 30.6.2006. godine pa do isplate,
- 142,33 eura od 3.7.2006. godine pa do isplate,
- 42,75 eura od 31.7.2006. godine pa do isplate,
- 151,95 eura od 2.8.2006. godine pa do isplate,
- 195,65 eura od 31.8.2006. godine pa do isplate,
- 195, 67 eura od 30.9.2006. godine pa do isplate,
- 195, 35 eura od 31.10.2006. godine pa do isplate,
- 189,51 eura od 30.11.2006. godine pa do isplate,
- 4,86 eura od 6.12.2006. godine pa do isplate,
- 128,02 eura od 31.12.2006. godine pa do isplate,
- 5,07 eura od 3.1.2007. godine pa do isplate,
- 8,16 eura od 8.1.2007. godine pa do isplate,
- 13, 27 eura od 17.1.2007. godine pa do isplate,
- 38,08 eura od 18.1.2007. godine pa do isplate,
- 177,24 eura od 31.1.2007. godine pa do isplate,
- 4,97 eura od 3.2.2007. godine pa do isplate,
- 9, 52 eura od 6.2.2007. godine pa do isplate,
- 7,43 eura od 28.2.2007. godine pa do isplate,
- 181,78 eura od 8.3.2007. godine pa do isplate,
- 2,09 eura od 10.3.2007 godine pa do isplate,
- 2,03 eura od 31.3.2007. godine pa do isplate,
- 190,00 eura od 3.4.2007. godine pa do isplate,
- 10,21 eura od 30.4.2007. godine pa do isplate,
- 179,02 eura od 7.5.2007. godine pa do isplate,
- 187,55 eura od 31.5.2007. godine pa do isplate,
- 83,64 eura od 30.6.2007. godine pa do isplate,
- 102,05 eura od 5.7.2007. godine pa do isplate,
- 153,36 eura od 31.7.2007. godine pa do isplate,
- 20,18 eura od 3.8.2007. godine pa do isplate,
- 13,54 eura od 7.8.2007. godine pa do isplate,
- 187,92 eura od 31.8.2007. godine pa do isplate,
- 184, 91 eura od 30.9. 2007. godine pa do isplate,
- 184,54 eura od 31.10.2007. godine pa do isplate,
- 187,03 eura od 30.11.2007. godine pa do isplate,
- 7,16 eura od 6.12.2007. godine pa do isplate,
- 193,20 eura od 31.12.2007. godine pa do isplate,
- 196,69 eura od 31.1.2008. godine pa do isplate,
- 198,62 eura od 29.2.2008. godine pa do isplate,
- 125, 57 eura od 31.3.2008. godine pa do isplate,
- 43,26 eura od 2.4.2008. godine pa do isplate,
- 25,13 eura od 7.4.2008. godine pa do isplate,
- 7,98 eura od 8.4.2008. godine pa do isplate,
- 197,08 eura 30.4.2008. godine pa do isplate,
- 15,73 eura od 31.5.2008. godine pa do isplate,
- 9,42 eura od 6.6.2008. godine pa do isplate,
- 177,17 eura od 11.6.2008. godine pa do isplate,
- 205,61 eura od 30.6.2008. godine pa do isplate,
- 6,65 eura od 31.7.2008. godine pa do isplate,
- 158,67 eura od 7.8.2008. godine pa do isplate,
- 35,84 eura od 20.8.2008. godine pa do isplate,
- 9,77 eura od 31.8.2008. godine pa do isplate,
- 171,47 eura od 5.9.2008. godine pa do isplate,
- 20,79 eura od 6.9.2008.. godine pa do isplate,
- 203,90 eura od 30.9.2008. godine pa do isplate,
- 22,30 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,
- 197,79 eura od 6.11.2008. godine pa do isplate,
- -13,76 eura od 30.11.2008 godine pa do isplate,
- 195,68 eura od 3.12.2008. godine pa do isplate,
- 46,09 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,
- 177,23 eura od 7.1.2009. godine pa do isplate,
- 225,74 eura od 31.1.2009. godine pa do isplate,
- 226,25 eura od 28.2.2009. godine pa do isplate,
- 223,55 eura od 31.3.2009. godine pa do isplate,
- 224, 06 eura od 30.4.2009. godine pa do isplate,
- 219,93 eura od 31.5.2009. godine pa do isplate,
- 3, 58 eura od 30.6.2009. godine pa do isplate,
- 8,40 eura od 7.7.2009. godine pa do isplate,
- 204, 91 eura od 9.7.2009. godine pa do isplate,
- 218,43 eura od 31.7.2009. godine pa do isplate,
- 12,44 eura od 31.8.2009. godine pa do isplate,
- 117,71 eura od 4.9.2009. godine pa do isplate,
- 26,16 eura od 5.9.2009. godine pa do isplate,
- 62,99 eura od 12.9.2009. godine pa do isplate,
- 219,68 eura od 30.9.2009. godine pa do isplate,
- 217,54 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,
- 220,58 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,
- 223,02 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,
- 226,49 eura od 31.1.2010. godine pa do isplate,
- 76,75 eura od 28.2.2010. godine pa do isplate,
- 148,94 eura od 28.2.2010. godine pa do isplate,
- 230,68 eura od 5.3.2010. godine pa do isplate,
- 229,51 eura od 30.4.2010. godine pa do isplate,
- 231,25 eura od 31.5.2010. godine pa do isplate,
- 159,39 eura od 30.6.2010. godine pa do isplate,
- 10,36 eura od 6.7.2010. godine pa do isplate,
- 73,00 eura od 6.7.2010. godine pa do isplate,
- 247,03 eura od 31.7.2010. godine pa do isplate,
- 237,21 eura od 31.8.2010. godine pa do isplate,
- 90,33 eura od 30.9.2010. godine pa do isplate,
- 49,89 eura od 9.10.2010. godine pa do isplate,
- 96,56 eura od 20.10.2010. godine pa do isplate,
- 230,09 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,
- 239,62 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,
- 252,88 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,
- 243, 49 eura od 31.1.2010. godine pa do isplate,
- 246,79 eura od 28.2.2010. godine pa do isplate,
- 25,42 eura od 31.3.2011. godine pa do isplate,
- 49,28 eura 13.4.2011. godine pa do isplate,
- 170,55 eura od 28.4.2011. godine pa do isplate,
- 245,40 eura od 30.4.2011. godine pa do isplate,
- 227,14 eura od 31.5.2011. godine pa do isplate,
- 33,99 eura od 15.6.2011. godine pa do isplate,
- 6,16 eura od 30.6.2011. godine pa do isplate,
- 222,19 eura od 8.7.2011. godine pa do isplate,
- 34,71 eura od 15.7.2011. godine pa do isplate,
- 278,49 eura od 31.7.2011. godine pa do isplate,
- 2,27 eura od 31.8.2011. godine pa do isplate,
- 267,81 eura od 3.9.2011. godine pa do isplate,
- 141,15 eura od 30.9.2011. godine pa do isplate,
- 123,51 eura od 22.10.2011. godine pa do isplate,
- 4,93 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,
- 250,50 eura od 8.11.2011. godine pa do isplate,
- 9,03 eura od 28.11.2011. godine pa do isplate,
- 1,54 eura od 17.12.2011. godine pa do isplate,
- 261,99 eura od 27.12.2011. godine pa do isplate,
- 0,94 eura od 21.1.2012. godine pa do isplate,
- 269,43 eura od 28.1.2012. godine pa do isplate,
- 13,27 eura od 31.1.2012. godine pa do isplate
- 258,28 eura od 27.2.2012. godine pa do isplate
- 2,61 eura od 29.2.2012. godine pa do isplate,
- 0,51 eura od 9.3.1012. godine pa do isplate,
- 265,71 eura od 27.3.2012. godine pa do isplate,
- 5,00 eura od 4.4.2012. godine pa do isplate,
- 261,73 eura od 27.4.2012. godine pa do isplate,
- 17,25 eura od 30.4.2012. godine pa do isplate,
- 250,85 eura od 28.5.2012. godine pa do isplate,
- 269,29 eura od 28.6.2012. godine pa do isplate,
- 267,57 eura od 30.7.2012. godine pa do isplate,
- 1,81 eura od 28.8.2012. godine pa do isplate,
- 317,67 eura od 7.9.2012. godine pa do isplate,
- 210,37 eura od 27.9.2012. godine pa do isplate,
- 0,05 eura od 4.10.2012. godine pa do isplate,
- 261,20 eura od 29.10.2012. godine pa do isplate,
- 0,63 eura od 29.11.2012. godine pa do isplate,
- 261,20 eura od 5.12.2012. godine pa do isplate,
- 268,23 eura od 13.12.2012.. godine pa do isplate,
- 263,85 eura od 12.2.2013. godine pa do isplate,
- 258,41 eura od 8.3.2013. godine pa do isplate,
- 530,36 eura od 3.4.2013. godine pa do isplate,
- 260,24 eura od 30.4.2013. godine pa do isplate,
- 254,83 eura od 6.6.2013. godine pa do isplate,
- 253,90 eura od 8.7.2013. godine pa do isplate,
- 256,16 eura od 30.8.2013. godine pa do isplate,
- 259,47 eura od 26.9.2013. godine pa do isplate,
- 259,34 eura od 4.11.2013. godine pa do isplate,
- 265,45 eura 30.11.2013. godine pa do isplate,
- 79,63 eura od 23.12.2013. godine pa do isplate,
- 183,42 eura od 30.12.2013. godine pa do isplate,
- 241,42 eura od 10.2.2014. godine pa do isplate,
- 26,54 eura od 28.2.2014. godine pa do isplate,
- 252,17 eura od 19.3.2014. godine pa do isplate,
- 252,17 eura od 20.4.2014. godine pa do isplate,
- 228,28 eura od 29.4.2014. godine pa do isplate,
- 484,17 eura od 26.5.2014 godine pa do isplate,
- 242,21 eura od 19.7.2014. godine pa do isplate,
- 244,21 eura od 29.8.2014. godine pa do isplate,
- 246,20 eura od 27.9.2014. godine pa do isplate,
- 245,94 eura od 30.10.2014. godine pa do isplate,
- 247,79 eura od 27.11.2014. godine pa do isplate,
- 248,59 eura od 24.12.2014. godine pa do isplate,
- 247,66 eura od 23.1.2015. godine pa do isplate,
- 318,53 eura od 25.2.2015. godine pa do isplate,
- 265,56 eura od 27.3.2015. godine pa do isplate,
- 331,81 eura od 23.4.2015. godine pa do isplate,
- 6,64 eura od 4.5. 2015. godine pa do isplate,
- 345,08 eura od 19.5.2015. godine pa do isplate,
- 252,17 eura od 24.6.2015. godine pa do isplate,
- 245,54 eura od 23.7.2015. godine pa do isplate,
- 252,17 eura od 25.8.2015. godine pa do isplate,
- 252,17 od 25.9.2015. godine pa do isplate,
- 0,01 eura od 28.9.2915. godine pa do isplate,
- 225,63 eura od 24.11.2015. godine pa do isplate,
- 238,90 eura od 22.12.2015. godine pa do isplate,
- 238,90 eura od 26.1.2016. godine pa do isplate,
- 112,81 eura od 29.2.2016. godine pa do isplate,
- 119.45 eura od 25.3.2016. godine pa do isplate,
- 112,81 eura od 28.4.2016. godine pa do isplate,
- 63,97 eura od 16.5.2016. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 8.6.2016. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 12.7.2016. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 24.8.2016. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 26.9.2016 godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 24.10.2016. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 25.11.2016. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 23.12.2016. godine pa do isplate,
- 220,32 eura od 4.1.2017. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 27.2.2017. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 23.32017. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 26.4.2017. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 24.5.2017. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 23.6.2017. godine pa do isplate,
- 212,36 eura od 28.7.2017. godine pa do isplate,
- 212,36 eura od 23.8. 2017 godine pa do isplate,
- 225,63 eura od 22.9.2017. godine pa do isplate,
- 225,63 eura od 18.10.2017. godine pa do isplate,
- 225,63 eura od 16.11.2017. godine pa do isplate,
- 225,63 eura od 27.12.2017. godine pa do isplate,
- 225,63 eura od 26.1.2018. godine pa do isplate,
- 185,81 eura od 26.2.2018. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 27.3.2018. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 3.5.2018. godine pa do isplate,
- 225,63 eura od 29.5.2018. godine pa do isplate,
- 225,63 eura od 27.6.2018. godine pa do isplate,
- 199,08 eura od 30.7.2018. godine pa do isplate,
- 212,36 eura od 27.8.2018. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 26.9.2018. godine pa do isplate,
- 212,36 eura od 26.10.2018. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 26.11.2018. godine pa do isplate,
- 212,36 eura od 24.12.2018. godine pa do isplate,
- 2,65 eura od 27.12.2018. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 29.1.2019. godine pa do isplate,
- 218,99 eura od 25.2.2019. godine pa do isplate,
- 212,36 eura od 25.3.2019. godine pa do isplate." radi neosnovanosti.
II. Utvrđuju se ništetnima dijelovi ugovora o nenamjenskom kreditu broj 148- 50- 3178221 (dalje Ugovor) sklopljen dana 07. prosinca 2005., u poslovnici u [adresa] na iznos koji odgovara protuvrijednosti u kunama od 48.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, sklopljen između UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Raiffesenbank Austria d.d. Zagreb OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59 kao kreditora i to:
a) članak 1. Iznos odobrenog kredita koji glasi: „ Kunska protuvrijednost 48.300,00 CHF (četrdesetosamtisuća i tristo švicarskih franaka) po srednjem tečaju na dan korištenja.”,
b) članak 2. Kamatna stopa, koji glasi: „Redovna kamata: 4,95 % (četiri zarez devedesetpet posto), godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trennutku sklapanja ovog ugovorta iznosi 15% (petnaest posto) godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neisplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora.
c) članak 7. Način otplate koji glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30.4.2006. godine (trideseti travnja dvijetisuće i šeste godine).”
III.Utvrđuje se ništetnim dio dodatka ugovora o kreditu br. KONV-01/2016 , sklopljen između tužitelja UD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene RAIFFAISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 kao kreditora, i to:
a) točka 2. članka 3. kojom se utvrđuje kao nesporno: „da je stanje preostalog neotplaćenog dugovanja korisnika kredita temeljem Osnovnog ugovora, na dan 30.9.2015.g sljedeće: -dospjelo dugovanje: 0 HRK, redovna kamata 0 HRK, zatezna kamata 0 HRK, troškovi i naknade 0 HRK, preplata 323,2 HRK: -preostala neotplaćena glavnica 30.414,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća; - broj preostalih anuiteta/obroka prema otplatnom planu: 123”
b) članak 4. koji glasi: „ Ugovorne strane su suglasne da temeljem izračuna konverzije kojeg je Kreditor sačinio sukladno odredbama čl. 19. c Zakona, a Korisnik kredita prihvatio:
-početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR izračunata po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita iznosi 31.288,46 EUR, a preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30.09.2015.g. prije provedbe konverzije iznosi 24,819.31 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća;
-ukupno utvrđen iznos anuiteta/obroka prema EUR otplatnom planu do 30. 09.2015.g iznosi 27,012.80 EUR. U EUR otplatnom planu koji je sastavni dio prihvaćenog izračuna konverzije i nalazi se u Prilogu 2 ovog Dodatka, primijenjene su kamatne stope promjenjive redovne kamate jednake kamatnim stopama (po iznosu, vrsti i razdoblju primjene) koje je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja, u kunama s valutnom klauzulom u EUR, koje kamatne stope promjenjive kamate korisnik kredita prihvatom izračuna konverzije i potpisom ovog Dodatka izričito prihvaća; -ukupni uplaćeni iznos utvrđen u valutnoj klauzuli u EUR sukladno čl. 19. c st. 1. toč.
4. Zakona do 30.09. 2015. g iznosi 27,444. 59 EUR;
- tražbina korisnika kredita temeljem konverzije iznosi 431,79 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan 30.09. 2015. g iznosi 3.295,42 HRK
-preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR, nakon provedbe konverzije na dan 30.09.2015. g iznosila bi 20.809,63 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća”, c) članak 5. koji glasi: „ Utvrđuje se da razlika izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice prije konverzije iz čl. 4. točke 1 i izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice nakon konverzije iz čl. 4 točke 5. iznosi 7.009,68 EUR. Ugovorne strane su suglasne da nakon što se temeljem Zakona i ovog Dodatka, provede konverzija, novčana obveza korisnika kredita prema kreditoru u odnosu na dio glavnice kredita u visini 7,009.68 EUR prestaje, a korisnik kredita na ime preostale neotplaćene glavnice duguje kreditoru na dan 30.09.2015. g. 20,809,63 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća", d) članak 7. koji glasi: „ Za potrebe ugovaranja načina raspolaganja tražbinom korisnika kredita temeljem konverzije u skladu s odredbama Zakona, utvrđuje se ukupan zbroj preostalih anuiteta/ obroka na dan 30.9.2015.g izračunat uz primjernu promjenjive kamatne stope redovne kamate iz EUR otplatnog plana, iznosi 27.962,83 EUR.
e) stavak 2. članka 9. koji glasi: „ Mjesečni anuitet iznosi 219,13 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća”;
f) stavak 1. članka 10. koji glasi: „ Ugovorne strane utvrđuju daje sukladno odredbama Zakona:
- izračun konverzije sačinjen na dan 30.9.2015. g te su sukladno tome iznos preostale neotplaćene glavnice kredita iz čl. 5. ovog Dodatka, ukupan zbroj preostalih anuiteta/ obroka iz čl. 7. ovog Dodatka te iznos tražbine korisnika kredita/kreditora temeljem konverzije iz čl. 8 ovog Dodatka utvrđeni za taj dan;
- korisnik kredita dužan nastaviti plaćati anuitete/obroke sukladno CHF otplatnom planu do dana stupanja na snagu ovog Dodatka”
IV.Nalaže tuženoj Raiffaisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 da tužitelju ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.643,36 eura (pet tisuća šesto četrdeset tri eura i trideset šest centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 1.11.2007. godine do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 1. 1. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 1. 7. 2011. godine do 31.7.2015., po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 1. 8. 2015. godine po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine, određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:
- -15,84 eura od 6.12.2007. godine pa do isplate,
- -15,76 eura od 31.12.2007. godine pa do isplate,
- -15,66 eura od 31.01.2008. godine pa do isplate,
- -15,58 eura od 29.02.2008. godine pa do isplate,
- -15,46 eura od 08.04.2008. godine pa do isplate,
- -15,39 eura od 30.04.2008. godine pa do isplate,
- -30,05 eura od 11.6.2008. godine pa do isplate,
- -30,32 eura od 30.6.2008. godine pa do isplate,
- -30,08 eura od 20.8.2008. godine pa do isplate,
- -29,98 eura od 06.9.2008. godine pa do isplate,
- -29,83 eura od 30.9.2008. godine pa do isplate,
- -34,11 eura od 6.11.2008. godine pa do isplate,
- -29,44 eura od 3.12.2008. godine pa do isplate,
- -39,25 eura od 7.1.2009. godine pa do isplate,
- -43,04 eura od 31.1.2009. godine pa do isplate,
- -44,59 eura od 28.2.2009. godine pa do isplate,
- -39,39 eura od 31.3.2009. godine pa do isplate,
- -40,07 eura od 30.4.2009. godine pa do isplate,
- -32,39 eura od 31.5.2009. godine pa do isplate,
- -28,12 eura od 9.7.2009. godine pa do isplate,
- -28,02 eura od 31.7.2009. godine pa do isplate,
- -30,57 eura od 12.9.2009. godine pa do isplate,
- -30,21 eura od 30.9.2009. godine pa do isplate,
- -27,43 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,
- -32,25 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,
- -36,20 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,
- -41,85 eura od 31.1.2010. godine pa do isplate,
- -40,02 eura od 15.3.2010. godine pa do isplate,
- -47,86 eura od 31.3.2010. godine pa do isplate,
- -46,05 eura od 30.4.2010. godine pa do isplate,
- -48,6 eura od 31.5.2010. godine pa do isplate,
- -74,49 eura od 31.7.2010. godine pa do isplate,
- -67,43 eura od 31.7.2010. godine pa do isplate,
- -57,22 eura od 31. 8. 2010 godine pa do isplate,
- -51,62 eura od 20.10. 2010 godine pa do isplate,
- -43,6 eura od 31. 10. 2010 godine pa do isplate,
- -59,81 eura od 30. 11.2010 godine pa do isplate,
- -80,23 eura od 31. 12. 2010 godine pa do isplate,
- -64, 96 eura od 31. 1. 2011 godine pa do isplate,
- -69,62 eura od 28. 2. 2011 godine pa do isplate,
- -62,2 eura od 28. 4. 2011 godine pa do isplate,
- -63,32 eura od 30. 4. 2011 godine pa do isplate,
- -89,43 eura od 15. 6. 2011 godine pa do isplate,
- -91,39 eura od 15. 7. 2011 godine pa do isplate,
- -113,26 eura od 31. 7. 2011 godine pa do isplate,
- 101,1 eura od 3. 9. 2011. godine pa do isplate,
- -87,75 eura od 22. 10. 2011 godine pa do isplate,
- -85,72 eura od 28. 11. 2011. godine pa do isplate,
- -84,23 eura od 27. 12. 2011. godine pa do isplate,
- -89,33 eura od 28. 1. 2012 godine pa do isplate,
- -93,67 eura od 27. 2. 2012 godine pa do isplate.
- -88,83 eura od 27.3.2012. godine pa do isplate
- -84,87 eura od 27.4.2012. godine pa do isplate,
- -86,48 eura od 28.5.2012. godine pa do isplate,
- -87,36 eura od 28.6.2012. godine pa do isplate,
- -84,18 eura od 30.7.2012. godine pa do isplate,
- -84,05 eura od 7.9.2012. godine pa do isplate,
- -81,78 eura od 27.9.2012. godine pa do isplate,
- -77,14 eura od 29.10.2012. godine pa do isplate,
- -80,51 eura od 13.12.2012. godine pa do isplate,
- -82,54 eura od 13.12.2012. godine pa do isplate,
- -79,9 eura od 12.2.2013. godine pa do isplate,
- -71,15 eura od 3.4.2013. godine pa do isplate,
- -77,73 eura od 3.4.2013. godine pa do isplate,
- -78,3 eura od 3.4.2013. godine pa do isplate,
- -74,93 eura od 14.5.2013. godine pa do isplate,
- -66,6 eura od 6.6.2013. godine pa do isplate,
- -65,85 eura od 8.7.2013. godine pa do isplate,
- -66,84 eura od 30.8.2013. godine pa do isplate,
- -69,38 eura od 26.9.2013. godine pa do isplate,
- 72,28 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate,
- -69,59 eura od 30.12.2013. godine pa do isplate,
- -71,08 eura od 30.12.2013. godine pa do isplate,
- -71,58 eura od 28.2.2014. godine pa do isplate,
- -66,38 eura od 19.3.2014. godine pa do isplate,
- -67,96 eura od 10.4.2014. godine pa do isplate,
- -66,95 eura od 29.4.2014. godine pa do isplate,
- -64,27 eura od 26.5.2014. godine pa do isplate,
- -62,6 eura od 19.7.2014. godine pa do isplate,
- -62,91 eura od 19.7.2014. godine pa do isplate,
- -64,56 eura od 29.8.2014. godine pa do isplate,
- -66,00 eura od 37.9.2014. godine pa do isplate,
- -64,95 eura od 30.10.2014. godine pa do isplate,
- -66,11 eura od 27.11.2014. godine pa do isplate,
- -66,71 eura od 24.12.2014. godine pa do isplate,
- -78,71 eura od 23.1.2015. godine pa do isplate,
- -65,68 eura od 25.2.2015. godine pa do isplate,
- -65,07 eura od 27.3.2015. godine pa do isplate,
- -64,52 eura od 23.4.2015. godine pa do isplate,
- -63,99 eura od 19.5.2015. godine pa do isplate,
- -63,99 eura od 19.5.2015. godine pa do isplate,
- -63,26 eura od 24.6.2015. godine pa do isplate,
- -62,68 eura od 23.7.2015. godine pa do isplate,
- -62,17 eura od 25.8.2015. godine pa do isplate,
- -61,74 eura od 25.9.2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."
2. Žali se tuženik, pobijajući točke II., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje, da je ništetan Ugovor o kreditu broj 148-50-3178221, kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, sklopili dana 07. prosinca 2005. godine, kao i da se utvrdi ništetnim Dodatak Ugovora o kreditu broj KONV-01/2016, sklopljen 10. veljače 2016., između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, te kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 148-50- 3178221, kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, sklopili dana 07. prosinca 2005. godine, kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula prema srednjem tečaju kreditora za CHF, te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, kao i da su ništetene odredbe točke 2. članka 3., članka 4., članka 5., članka 7., stavka 2. članka 9. i stavka 1. članka 10., Dodatka Ugovora o kreditu broj KONV-01/2016, te kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu iz osnova tih ništetnih odredbi.
6. U ovoj fazi postupka, sporne su po žalbi tuženika točke II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude, kojima ja usvojen kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:
- tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, da su 7. prosinca 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu, kojim je da ugovorena glavnica kredita u iznosu od 48.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, a namjena kredita da je bila kupnja nekretnine i tužitelj da se obvezao vratiti kredit kroz 240 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 317,43 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti, te da je ugovorena kamatna stopa od 4,95 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora;
- stranke da su 10. veljače 2016. godine sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 i da su ugovorile da, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju po provedenoj konverziji, postoji manje uplaćeni iznos od 431,79 EUR-a (3.295,42 kuna) i da ga tužitelj kod prihvata konverzije mora platiti tuženiku;
- za trajanja otplate kredita, tuženik da je u nekoliko navrata povećavao kamatnu stopu, te da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što da je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta;
- da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, koja da je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;
- da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, koja da je u odnosu na ugovorenu valutu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.;
- pravomoćnom presudom da je utvrđeno, da je između ostalih banaka i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, te da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje da predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača;
- izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. da je utvrđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio “
suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupao “
suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg “
Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
- u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 – dalje: ZZP/14), koji da je bio na snazi u vrijeme kada da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona da u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika;
- identično da je bilo propisano i člankom 138.a ranijeg ZZP/07, koji da je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, a kojim da je propisano, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika;
- da je odredbom članka 502.c ZPP-a propisano, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati;
- pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena, na način kako da je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju ništetnost da je sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;
- obzirom da je predmetnim Ugovorom o kreditu, koji da je sklopljen u razdoblju na koje da se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom točke 8. tog Ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom, te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom da je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te da je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom, te stoga ništetnom, to sud da je, sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a, tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku;
- da su neistiniti navodi tuženika u odgovoru na tužbu, da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pružio tužitelju sve potrebne informacija, te da banka kod sklapanja Ugovora o kreditu nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF;
- tužba u ovom predmetu da je podnesena 12. lipnja 2019., a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati, da je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018., pa da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, jer podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava da je prekinut tijek zastare, dok pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine zastara da je počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. zastara da je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare;
- iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Rućevića, iz Rućević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. siječnja 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), koja da proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, da iznosi ukupno 3.905,79 kuna, odnosno 518,39 EUR-a, a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. siječnja 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), koja da proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, da iznosi ukupno 27.469,36 kuna, odnosno 3.645,81 EUR-a, te nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje gore navedene osnove za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (preplata u iznosu od 3.295,42 kuna), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. da iznosi ukupno 39.224,41 kuna, odnosno 5.205,98 EUR-a, a kunski iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji da je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice, kakva da bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije, primjenjivala kamatna stopa od 4,95 %, te da se od početka otplate do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, da iznosi 1.365,62 EUR-a.
8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja nalazi osnovanim alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, pa prihvaća alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, nalažući tuženiku, a pozivom na odredbe članka 323. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), da, iz osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužitelju preplaćene iznose, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkama II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude, pri tome ocjenjujući da sklapanjem Dodatka predmetnog Ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novčanih iznosa do potpunog obeštećenja tužitelja nastalih zbog sklapanja ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, dok sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu da je samo umanjilo štetne posljedice za tužitelja, a konverzija kao intervencija zakonodavca da nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo.
9. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio osnovanim kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu kojim je točkom II. izreke prvostupanjske presude utvrdio ništetnim dijelove predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula prema srednjem tečaju kreditora za CHF, te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
10. Žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode i za odgovoriti, da on tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno da se radi potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnost sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je isti Ugovor o kreditu tužitelj sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika, te da tužitelj nije utjecao, niti je mogao utjecati na sadržaj, kako ugovorenih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako ni odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo.
11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu,broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018, koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalog i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno je pod točkom 4. izreke, da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, protiv više tuženika, pa i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, ovdje tuženika, podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 4. izreke, kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003 do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015 u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.
13. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je, kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz članka 87. ZZP/03;
14. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja propisuje, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.
16. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio, da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, a suprotno navedenim utvrđenjima i zaključcima suda prvog stupnja tuženik, kako to proizlazi iz stanja spisa premeta i obrazloženja prvostupanjske presude, sudu nije dokazao.
17. Nadalje, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
18. U konkretnom slučaju, to znači da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.
19. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO/05, koja odredba propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
20. ZZP/03 niti ZOO/05 ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO/05, kojom odredbom je propisano, da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
21. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
22. Prema odredbi članka 83. ZZP/03, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
23. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element Ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano), bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
24. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva
- načela savjesnosti i poštenja, što i sud prvog stupnja u svojoj odluci obrazlaže.
25. S obzirom na nespornu činjenicu, da u ugovorima u kojima je koristio predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
26. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju, kao potrošaču, nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
27. Tuženiku je i za navesti, da prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO/05, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.
28. Slijedom toga, u konkretnom slučaju, kod utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu temeljem tih ništetnih odredbi.
29. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, valja ukazati, da je sud prvog stupnja u dijelu kojim je usvojio kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja ispravno utvrdio da isti nije osnovan. Naime, Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, je 4. travnja 2012. godine pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
30. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa (niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem članka 502.a. stavak 1. ZPP-a), takva kolektivna tužba u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba sa ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. To znači da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO-a.
31. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara (podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu), te druga prema kojoj ista počinje ponovno počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. Navedeno stajalište kao takvo jasno proizlazi, te biva potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na preplaćene kamate počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. Obzirom da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru ( članak 245. stavak 1. ZOO-a).
32. Vrhovni sud Republike Hrvatske, presudom i rješenjem, pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od 20. ožujka 2017., izrazio je pravni stav, da je pokretanjem parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača da počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., u odnosu na ništetnost valutne klauzule, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kada da je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-6632/17, to je rok za restitucijski zahtjev tužitelja počeo teći 14. lipnja 2018. godine.
33. Prema tome, tužitelj je podnošenjem tužbe 12. lipnja 2019. (tužba – listovi od 1 do 5 spisa) istu podnio unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018., kao datuma od kojih je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.
34. Slijedom navedenog, žalba tuženika protiv prvostupanjske presude, u dijelu kojim je točkom II. izreke prvostupanjske presude usvojio kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.
35. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom II. izreke prvostupanjske presude usvojio kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom II. izreke prvostupanjske presude usvojen kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
36. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkama III. i IV. izreke presude usvojen kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, ističući da u tom dijelu prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, na koji način da je prvostupanjskom presudom u tom pobijanom dijelu počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
37. To stoga, što kao prvo, sud prvog stupnja obrazloženjem prvostupanjske presude uopće ne daje razloge o tome, zašto zaključuje da su ništetene odredbe točke 2. članka 3., članka 4., članka 5., članka 7., stavka 2. članka 9. i stavka 1. članka 10., Dodatka Ugovora o kreditu broj KONV-01/2016, kada točkom III. izreke presude usvaja kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, utvrđujući da su ništetene odredbe točke 2. članka 3., članka 4., članka 5., članka 7., stavka 2. članka 9. i stavka 1. članka 10., Dodatka Ugovora o kreditu broj KONV-01/2016.
38. Prema tome, potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka na nedvojben način utvrdi, da li su sporne odredbe predmetnog Dodatka Ugovora o kreditu ništetne ili nisu ništetne.
39. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio postupak pod brojem Gos-1/2019, te da je u tom oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje, da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
40. Nadalje, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, odnosno konverzijom, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje ZID ZPK), tužitelj ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove, temeljem spornih nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, kako je to pravilno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.
41. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno, da li je provedeno vještačenje glede eventualno preplaćenih iznosa iz osnova ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu provedeno u skladu sa ZID ZPK, odnosno, da li je tužitelju iznos priznat u konverziji izračunat sukladno odgovarajućim odredbama ZID ZPK ili nije izračunat.
42. Naime, odredbom članka 19.b ZID ZPK propisano je načelo konverzije kredita, tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno, valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominirani u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
43. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19.c stavku 1. točkama 1. i 2. ZID ZPK-a propisano, da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valutne, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava se na način propisan u citiranim zakonskim odredbama, dok je učinak prihvata konverzije propisan, među ostalim, u odredbama članka 19.e stavcima 7. i 8., tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita: - učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. navedenog Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečaja, odnosno, rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovog Zakona - razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavak 1. točka 1. istog Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač.
44. Ako su Ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c gore spomenutog Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pri tome se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
45. Sukladno navedenom, prema pravnom shvaćanju ovog suda, u razmatranju osnovanosti kondemnatornog kumuliranog zahtjeva tužitelja u ovome postupku, treba utvrditi prvenstveno kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR, jer je u osnovnom Ugovoru o kreditu kamatna stopa u ovom slučaju bila određena u visini od 4,95%, a za sada je potpuno nejasno kolika je bila predviđena osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.
46. Jednako tako, treba utvrditi i jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope na kredite u EUR potencijalno ništetne, odnosno je li i za te kredite ostavljeno banci da jednostrano mijenja stopu zatezne kamate, što bi ukazivalo na ništetnost takvih odredbi, jer ne smiju potrošači između sebe biti stavljeni u nejednaki položaj samo zbog odabira valute.
47. Neovisno o tome jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR bile valjane, prije svega treba utvrditi je li konverzija obavljena u skladu s ZID ZPK-a, time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita.
48. Drugim riječima, potrebno je utvrditi iznos glavnice kredita, taj iznos vezati uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajuću joj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti), te utvrditi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po osnovnom Ugovoru o kreditu i potom, ako razlika postoji, imajući u vidu zaključeni dodatak kao prihvat konverzije, obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju, tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima, koji su zaključili ugovore o kreditu vezane za EUR.
49. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti, koje Vrhovni sud Republike Hrvatske spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
50. Dakle, potrebno je utvrditi, da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, ako je ona utvrđena, odnosno, manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točke 6. ZID ZPK-a, ako je on utvrđen, kao i postoji li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisni o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača, je li iza kredite u EUR ostavljeno banci da jednostrano mijenja kamatnu stopu, kao i kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.
51. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da je tuženik u podnesku od 25. lipnja 2024. (stranice od 219 do 222 spisa) istakao prigovor radi prebijanja, predlažući da sud utvrdi tražbinu tuženika prema tužitelju u iznosu od 30.718,99 EUR-a, pa je sud prvog stupnja dužan izrekom presude utvrditi, da li postoji tražbina tuženika prema tužitelju ili ne postoji, pa ukoliko utvrdi da postoji, tada će izvršiti eventualno prebijanje utvrđenih tražbina stranaka.
52. Isto tako, sudu prvog stupnja je za ukazati, da se istim podneskom od 25. lipnja 2024 tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja, pa je u nastavku postupka potrebno utvrditi, da li je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 4. lipnja 2024. (stranice od 210 do 218 spisa) smanjio tužbeni zahtjev ili nije smanjio, pa ukoliko utvrdi da je smanjio (djelomično povukao), tada je, a obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja, o tom dijelu povučenog tužbenog zahtjeva tužitelja potrebno odlučiti meritorno.
53. Budući, da su na izloženi način u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkama III. i IV. izreke presude usvojen kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tuženika uvažiti kao osnovanu i u ovom pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak slijedom čega je odlučeno kao pod b) izreke (članak 369. stavak 1. i članak 370., te članak 371. sve ZPP-a).
54. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. i 4. ZPP-a.
55. U nastavku postupka, prvostupanjski sud otklonit će ukazane mu propuste i nedostatke, postupit će u skladu s uputama ovog ukidnog rješenja, pa će potom moći, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.
56. Nepobijani dio (točku I. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.
Split, 14. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tihana Pivac
