REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2041/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, protiv I. tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 i II. tuženika Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja ČA, punomoćnice po zaposlenju I. tuženika LA i odvjetničkog vježbenika ŠA, zamjenika punomoćnika II. tuženika, dana 14. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u odnosu na I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje povučena.

II. Odbija se zahtjev I. tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se II. tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju iznos od 220,55 EUR s zateznim kamatama od 14. travnja 2023. do isplate, i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 882,18 EUR s zateznim kamatama od 31. ožujka 2022. do isplate te za isplatu zateznih kamata na iznos od 220,55 EUR za razdoblje od 31. ožujka 2022. do 13. travnja 2023., kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 337,50 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev II. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 225,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

U tužbi se navodi da se je 5. studenog 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao BA, kao vozač vozila marke Volkswagen Golf, registarske oznake [registarska oznaka], na način da je navedeni vozač, na državnoj cesti D22, u mjestu Sv. Ivan Žabno, kod adrese Križevačka ulica 29, desnim kotačima vozila zahvatio desnu putnu bankinu i nakon tog sletio u desni putnik jarak, prilikom čega je udario u prometni znak u vlasništvu tužitelja. Navede ni otac da u trenutku nezgode nije posjedovao važeću vozačku dozvolu, odbio je alkotestiranje, u vožnji je koristio mobitel, a vozilo nije bilo registrirano niti osigurano. Stoga da je on u cijelosti odgovoran za nastalu prometnu nezgodu. Sanaciju štete na prometnom znaku da je izvršilo društvo Crtorad signalizacija d.o.o., za cijenu od 8.308,50 kn uvećano za PDV, koje društvo da je uslugu popravka fakturiralo društvu PZC Varaždin d.d., ugovornom izvođaču radova tužitelja, a koje društvo da je taj račun uračunalo tužitelju u troškove redovnog mjesečnog održavanja državnih cesta. Tako da je tužitelj podmirio taj trošak temeljem računa PZC Varaždin 53/1/10 od 4. ožujka 2022. Tužitelj da se je obratio s odštetnim zahtjevom najprije I. tuženiku, koji je odbio odgovornost, navodeći da je vozilo bilo osigurano kod II. tuženika kao osiguratelja, temeljem police osiguranja 211011769326. II. tuženik da se nije nikada očitovao na dostavljeni mu odštetni zahtjev. Stoga je tužitelj tužbom obuhvatio oba tuženika u okviru eventualne subjektivne kumulacije tako što zahtijeva da sud prije svega naloži I. tuženiku da mu plati iznos od 1.102,73 EUR s zateznim kamatama od 31. ožujka 2022. do isplate, a ako sud odbije tužbeni zahtjev prema I. tuženiku, tada zahtijeva da se naloži II. tuženiku da mu plati taj isti iznos.

I. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da on nije pasivno legitimiran u ovoj parnici, jer se nije radilo o neosiguranom vozilu, budući da je vozilo štetnika bilo osigurano kod II. tuženika temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti 211011769326, s obzirom da osiguranje prestaje po isteku 24-og sata dana koji je u ispravi naveden kao dan isteka trajanja osiguranja, ako nije drugačije ugovoreno (čl. 8. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP/) te da se kod ugovora o osiguranju sklopljenih na jednu ili više godina, prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju nakon njegova isteka za najviše 30 dana (počekni rok) ako društvu za osiguranje najmanje tri dana prije isteka trajanja osiguranja, nije uručena izjava ugovaratelja osiguranja da ne pristaje na produženje ugovora o osiguranju (čl. 8. st. 6. ZOOP-a). S obzirom da je ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u konkretnom predmetu bio sklopljen za razdoblje od 14. listopada 2021., to je primjenom počeknog roka osiguranje produljeno do 13. studenog 2021., dakle, obuhvaćalo je i razdoblje u kojem se je dogodila predmetna prometna nezgoda. Podredno, osporava iznijetu dinamiku nastanka prometne nezgode te vlastitu odgovornost, kao i visinu tužbenog zahtjeva.

II. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava nastanak predmetnog štetnog događaja, niti da je on bio osiguratelj predmetnog vozila u tom trenutku (počekni rok od 30 dana od isteka police osiguranja), ali tvrdi da osporava visinu tužbenog zahtjeva, budući da je još prije pokretanja ovog postupka, 12. svibnja 2023., platio tužitelju, temeljem računa Crtorad signalizacija d.o.o., iznos od 882,18 EUR, kojom uplatom smatra da je u cijelosti naknadio nastalu štetu, budući da tužitelj nije dokazao da je on platio taj račun, slijedom čega da mu ne pripada pravo na iznos PDV- a koji je iskazan po tom računu, tako da mu dio računa koji se odnosi na PDV nije platio. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata.

U očitovanju na odgovore na tužbu, tužitelj navodi da povlači tužbu u odnosu na I. tuženika HUP, ali smatra da mu nije dužan nadoknaditi parnične troškove, jer nije mogao znati da se radi o osiguranom vozilu primjenom navedenog počeknog roka. Nadalje, da prije pokretanja ovog postupak nije imao saznanja niti da mu je II. tuženik Wiener uplatio iznos od 882,18 EUR, jer ga II. tuženik o tome nije posebno obavijestio. Radi utvrđenja sporne činjenice plaćanja računa Crtotrad signalizacija d.o.o. predlaže izvesti dokaz građevinsko – financijskim vještačenjem. Napominje da je navedeni trošak tužitelju iskazan u računu njegova ugovornog izvođača radova održavanja cesta, PZC Varaždin d.d., 53/1/10 i računa društva Ceste d.d. 8/01/1, koji su mu izdani za radove redovnog održavanja ceste izvršene u veljači 2022. (prilog računa PZC Varaždin, str. 5, točka 6.2.16.).

II. tuženik navodi da je dopisom od 10. svibnja 2023. obavijestio tužitelja da će mu po osnovi naknade predmetne štete isplatiti iznos od 882,18 EUR, tako da je isključivo tužiteljeva krivnja što provedbu navedene uplate nije provjerio.

I. tuženik je pristao na povlačenje tužbe u odnosu na njega te je zatražio naknadu troška parničnog postupka za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 19,91 EUR.

Na ročištu od 11. travnja 2025. tužitelj je izjavio da djelomično povlači tužbu prema II. tuženiku Wiener za iznos od 882,18 EUR, a ostaje kod zahtjeva za isplatu iznosa od 220,55 EUR s zateznim kamatama.

II. tuženik je izjavio da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe u odnosu na njega.

Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvješće o prometnoj nesreći (list 4. – 5. spisa), izvješće o obavljenom izvanrednom pregledu ceste (list 6. -7. spisa), fotografije oštećenog prometnog znaka (list 8. spisa), mjesečni obračun PZC Varaždin d.d. za obavljene radove redovitog održavanja državnih cesta za veljaču 2022. s prilozima (list 9. – 16. spisa), odgovor I. tuženika na odštetni zahtjev (list 17. spisa), potvrda MUP, PU koprivničko-križevačke, PP Križevci od 23. prosinca 2021. od prometnoj nezgodi (list 18. – 19. spisa), odštetni zahtjev prema II. tuženiku (list 20. spisa), račun društva PZC Varaždin d.d. 53/1/10 s prilozima (list 21. – 23. spisa), narudžbenica društva PZC Varaždin d.d. prema društvu Crtorad signalizacija d.o.o. za prometnu signalizaciju po specifikaciji 220/2021 u iznosu od 8.308,50 kn (list 24. spisa), račun društva Crtorad signalizacija d.o.o. 32/40/1 na iznos od 8.308,50 kn (list 25. spisa), račun društva Ceste d.d. 8/01/1 (list 27. spisa), pregled radova redovitog održavanja državnih cesta u Koprivničko-križevačkoj županiji (list 28. – 38. spisa), ispis iz internog knjigovodstvenog informacijskog sustava tužitelja (list 39. spisa), Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 2 sklopljen 16. prosinca 2019. između tužitelja kao naručitelja te Ceste d.d., PZC Varaždin d.d. i Cesting d.o.o. kao izvođača (list 40. – 85. spisa), bankovna potvrda o provedenom plaćanju od 12. svibnja 2023. (list 94. spisa), polica osiguranja 211011769326 izdana od strane II. tuženika (list 95. spisa), tuženikovi Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 96. – 97. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 102. – 104. spisa) i obavijest II. tuženika od 10. svibnja 2023. (list 157. – 158. spisa).

S obzirom da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na I. tuženika, na što je I. tuženik pristao, to je valjalo utvrditi da je tužba u odnosu na I. tuženika povučena.

Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev prema II. tuženiku djelomično osnovan.

Predmet spora jest naknada štete nastale na prometnom znaku u vlasništvu tužitelja, na državnoj cesti D22, u mjestu Sv. Ivan Žabno, naletom osobnog vozila koje je u tom trenutku bilo osigurano kod II. tuženika.

Među strankama je nesporno da je osiguranik tuženika 5. studenog 2022. osobnim vozilom oštetio prometni znak u vlasništvu tužitelja, da je tu štetu otklonilo društvo Crtorad signalizacija d.o.o. i za istu ispostavilo račun na iznos od 8.308,50 kn (6.646,80 kn uvećano za PDV) te da je II. tuženik platio tužitelju 12. svibnja 2023. dio naknade štete po tom računu u iznosu od 882,18 EUR/6.646,80 kn.

Sporno je može li tužitelj na iznos koji nesporno predstavlja troškove otklanjanja štete u konkretnom slučaju obračunati PDV, bez obzira je li taj račun platio ili nije.

S obzirom da su oštećenja na prometnom znaku tužitelja otklanjana po trećoj osobi, pružatelju usluga, koji je za te svoje usluge ispostavio račun, u kojem je obračunao (jer je morao) PDV, to cjelokupni iznos tog računa predstavlja stvarne troškove otklanjanja štete, slijedom čega je II. tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, dužan naknaditi tužitelju štetu u visini cjelokupnog iznosa tog računa (čl. 1045. st. 1., čl. 1069. st. 1. i 4. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/).

Na taj zaključak ne utječe činjenica plaćanja tog računa.

Naime, da u konkretnom predmetu kojim slučajem konkretna šteta nije otklonjena, to bi u ovoj parnici bilo potrebno provesti vještačenje radi utvrđenja visine nastale štete, koja podrazumijeva iznos troškova koji su potrebni da se predmetni prometni znak dovede u prvobitno stanje, u kojem je bio prije oštećenja, a ti troškovi bi svakako uključivali i PDV koji će oštećenik morati platiti trećoj osobi, pružatelju usluga popravka.

Uostalom, s obzirom da je Crtorad signalizacija d.o.o. navedeni račun ispostavio ugovornom izvođaču radova tužitelja, PZC Varaždin d.d., a PCZ Varaždin d.d. je taj trošak uračunao u svoj mjesečni trošak redovnog održavanja državnih cesta na području Koprivničko-križevačke županija u veljači 2022., to je očito da je tužitelj navedeni trošak i podmirio u okviru puno većeg troška održavanja državnih cesta.

Budući da je II. tuženik dužan tužitelju platiti cjelokupni iznos od 1.102,73 EUR, a podmirio mu je prije pokretanja ovog postupka samo iznos od 882,18 EUR, to mu je dužan platiti preostalih 220,55 EUR s zateznim kamatama od dana primitka odštetnog zahtjeva tužitelja, 14. travnja 2023. (čl. 12. st. 6. ZOOP-a).

S obzirom da tužitelj u ovoj parnici zahtijeva isplatu iznosa od 1.102,73 EUR (II. tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe u odnosu na njega) s zateznim kamatama od 31. ožujka 2022. do isplate, to je tužbeni zahtjev valjalo djelomično prihvatiti u pogledu isplate iznosa od 220,55 EUR s zateznim kamatama od 14. travnja 2023. do isplate, a djelomično odbiti u pogledu isplate iznosa od 882,18 EUR s zateznim kamatama od 31. ožujka 2022. do isplate, kao i za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 220,55 EUR za razdoblje od 31. ožujka 2022. do 13. travnja 2023.

Zatezne kamate obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na ostale obvezne odnose.

Tužitelj, s obzirom da je povukao tužbu u odnosu na I. tuženika bez da je razlog tomu bilo udovoljenje tužbenom zahtjevu ili neki drugi razlog na strani I. tuženika, bio bi dužan I. tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, da je I. tuženik takve troškove imao (čl. 158. ZPP-a).

Međutim, I. tuženik nije imao nikakve parnične troškove pa tako niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, budući da taj trošak plaća ona stranka koja pravomoćno izgubi parnicu (čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023.), koja stoga, po logici stvari, nema pravo na nadoknadu tog troška od protivne stranke. Dakle, I. tuženik takav trošak u predmetnoj parnici, koja niti je pravomoćno okončana, a niti je okončana na način da je I. tuženik istu izgubio, nije niti nastao.

U odnosu na II. tuženika je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 20% (dosuđenih 220,55 EUR/potraživanih 1.102,73 EUR=0,20000), što znači da je II. tuženik uspio u omjeru od 80% pa kad se od uspjeha II. tuženika oduzme uspjeh tužitelja, proizlazi da je tužitelj dužan II. tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u omjeru od 60% (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.102,73 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, II. tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za odgovor na tužbu u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 6. prosinca 2024. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a) i za ročite od 11. travnja 2025. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno bi mu pripadao iznos od 562,50 EUR, ali kako mu pripada naknada u omjeru od 60% tog iznosa, to II. tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 337,50 EUR, slijedom čega je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 562,50 EUR, za iznos od 225,00 EUR, zahtjev II. tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I. tuženiku po punomoćnici

- II. tuženiku po punomoćniku