Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8109/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika OLUJA HERC d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika KH, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 75/13, 36/15, 46/17), odlučujući o žalbama I okrivljenika OLUJA HERC d.o.o. i II okrivljenika KH, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj: 67. Pp-2478/2022, od 6. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi I okrivljenika OLUJA HERC d.o.o. i II okrivljenika KH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijane presude pravno označava kao prekršaj iz čl. 38. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 75/13, 36/15, 46/17).

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I okrivljenika OLUJA HERC d.o.o. i II okrivljenika KH, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje u tekstu PZ), I okrivljenik OLUJA HERC d.o.o. i II okrivljenik KH dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 1.924,48 eura / 14.500,00 kuna, I okrivljenik i od 597,25 eura / 4.500,00 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja opisanog u čl. 38.a st. 1. t. 2., kažnjivog po čl. 38. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanih u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja žalbi.

4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. PZ i da u predmetu nije nastupila zastara, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.

7. Naime, na temelju okolnosnog priznanja prekršaja od strane II okrivljenika, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj, a žalbenim navodima da se II okrivljenik omaškom koristio karticom drugog vozača, te da nije imao namjeru počiniti prekršaj, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, s obzirom da je sukladno čl. 25. PZ za odgovornost za prekršaj dovoljan nehaj.

8. Međutim, djelo okrivljenika je očito pogrešno i nerazumljivo pravno označeno kao prekršaj iz čl. 38.a st. 1. t. 2., kažnjiv po čl. 38. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i djelo okrivljenika iz izreke pravilno pravno označio kao prekršaj iz čl. 38. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 75/13, 36/15, 46/17), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i koji se sukladno čl. 3. PZ primjenjuje kao najblaži propis za počinitelje, jer propisuje novčanu kaznu pravnoj osobi od 15.000,00 do 40.000,00 kuna i odgovornoj osobi u pravnoj osobi od 5.000,00 do 12.000,00 kuna, s tim da je nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pobijane presude, dana 31.12.2022. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 152/22), sukladno kojem je izmijenjenim čl. 38. za predmetni prekršaj propisana novčana kazna od 25.000,00 do 50.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 15.000,00 do 25.000,00 kuna, odgovornoj osobi u pravnoj osobi i prestaje važiti 1.1.2023., kada je stupio na snagu čl. 38.a, kojim je propisana novčana kazna za predmetni prekršaj od 3.310,00 do 6.630,00 eura, pravnoj osobi i od 1.980,00 do 3.310,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi, dakle stroža kazna za počinitelje.

9. Ispitujući u smislu navoda žalbe odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud nalazi da je izrečena kazna okrivljenicima u granicama zakona i da suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što, unatoč ranijoj kažnjavanosti II okrivljenika i za istovrsni prekršaj, primjenom članka 37. PZ i I okrivljeniku i II okrivljeniku kazna ublažena ispod donje granice propisane kazne, a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju odgovornosti, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ.

10. Slijedom navedenog, iako žalitelji ponavljaju da ranije nisu kažnjavani, te da se ne radi o namjeri i da nije bilo štetnih posljedica, ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje kazne, niti za primjenu opomene ili određivanje obročne otplate iste, kako to neosnovano predlažu žalitelji, koji nisu priložili nikakve dokaze o svom imovnom stanju na koje se pozivaju u žalbi, pri čemu se napominje da se sukladno čl. 43. PZ opomena može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana novčana kazna do 663,61 eura.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

12. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.