Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Kzd-59/2020-99

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu za mladež Tatjani Čargonja, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Kučan, u kaznenom predmetu protiv optuženika TC, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 129/19, 84/21, 114/22, 114/123 i 36/24 dalje u tekstu KZ/11 ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KMP-DO-124/2019 od 2. prosinca 2019., izmijenjene u činjeničnom opisu kaznenoga djela podneskom od 23. siječnja 2024. nakon javne rasprave održane 14. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice za mladež, TCF, optuženika i posebne skrbnice ŠCF, dana 16. listopada 2024. donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

optuženik

TC, sin T i Š, rođen **.**.1977. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], tehničar za brodostrojarstvo, sa završenom srednjom Pomorskom školom u Bakru, zaposlen u tvrtki Poolomio Gmbh, In D. Sandgrube 4-6, 66583, Spiesen - Elversberg, oženjen, otac dvoje malodobne djece, sa prebivalištem u [adresa], sa boravištem u [adresa], pravomoćno osuđivan presudom suda Republike Njemačke AG Reutlingen, 15 Cs 26 Js 4126/21-B820 VRs od 17. ožujka 2021. zbog kaznenog djela iz ECRIS -StGB 142 Abs. 1 Nr 1. nepružanje pomoći osobi nakon prometne nesreće na novčanu kaznu uz zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od 2 mjeseca, presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-821/2018 od 30. rujna 2020. zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11 iznuda u pokušaju na kaznu zatvora od 8 mjeseci uvjetno 2 godine,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od srpnja 2013. do 27. studenog 2019. u Rijeci, iako osnovom pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3464/12 od 22. ožujka 2013. obvezan da na ime uzdržavanja za svojeg malodobnog sina ŠC, rođenog **.**.2007. , mjesečno doprinosi novčani iznos od 225,06 eura / 1.700,00 kuna, najkasnije do 15-og u mjesecu na tekući račun njegove majke i zakonske zastupnice JC, sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, premda svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti ju ispunjavati, obzirom je mlad i radno sposoban, te ostvaruje redovita primanja, nije plaćao već je samovoljno donesenom odlukom povremeno plaćao u umanjenim novčanim iznosima te su mu prisilno putem ovrhe ustezani određeni novčani iznosi i to u ukupnom iznosu od 1.056,61 eura / 7.961,02 kuna[1] na koji način je sinu ŠC uskratio dužno uzdržavanje u novčanom iznosu od 8.504,41 eura / 64.076,51 kuna[2] ,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11,

pa se za gornje kazneno djelo temeljem odredbe članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženik TC, osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci.

Temeljem odredbe članka 56. stavka 1., 2., 3. i 4. u vezi odredbe članka 62. stavka 2. točka 10. KZ/11 prema optuženom primjenjuje se

U V J E T N A  O S U D A

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 2 ( dvije ) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo te pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine ime dospjelih a neplaćenih obroka alimentacije za malodobnog oštećenika u razdoblju od srpnja 2013. do 27. studenog 2019. uplati iznos u visini od 8.504,41 eura / 64.076,51 kuna, kao i da ubuduće nastavi doprinositi za uzdržavanje malodobnog oštećenika ŠC na način kako je to određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3464/12 od 22. ožujka 2013., sve dok za to postoje zakonske pretpostavke.

Temeljem odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24) optuženik TC u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 200,00 eura.

Obrazloženje

Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u uvodu presude optuženiku TC stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11. Podneskom od 23. siječnja 2024. državno odvjetništvo izmijenilo je činjenični opis kaznenog djela.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost optuženik TC iskazao je da se ne smatra krivim u odnosu na predmetno kazneno djelo te je iznosio obranu.

3. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitana je LC, sukladno odredbi članka 431. stavka 2. točka 2. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje JC te je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to: specifikacija izvršenja osnove za plaćanje po odluci P-3464/12 sa lista 170 spisa, podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka od 21. lipnja 2022. sa lista 171 - 172 spisa, vlastoručno sačinjena evidencija uplata optuženika sa lista 34 - 46 spisa, podaci Porezne uprave sa lista 56 - 57 spisa, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sa lista 65 spisa te podaci o kretanju sredstava po računu

JC sa lista 138 spisa,

4. Optuženik u obrani ( list 220 - 221 ) na raspravi 20. rujna 2023. navodi da je njegova sadašnja supruga imala u zakupu poslovni prostor odnosno ugostiteljski objekt u kojemu je radio u svojstvu konobara te je imao primanja u visini 3.000,00 do 3.500,00 kuna. Navodi da je ŠC kupovao sve što mu je trebalo pa da mu je kupio računalo, bicikl, harmoniku. Iskazuje da je krajem 2019. ili početkom 2020. preselio sa suprugom u Njemačku, da je to bilo u vrijeme korone. Navodi da je u inkriminiranom razdoblju na ime alimentacije uplatio oko 25.000,00 kuna na račun bivše supruge. Navodi da u drugom braku ima kćerku u dobi od sedam godina, da su supruga i on zaposleni, da je JC znala kontaktirati i pitati kada će uplatiti alimentaciju iz razloga jer u pojedinim razdobljima nije doprinosio za uzdržavanje jer mu je kasnila plaća pa je bio bez materijalnih mogućnosti. Navodi kako aktualno ŠC kupuje sve što mu je potrebno izuzev hrane. Iskazuje da je nedavno sinu kupio harmoniku vrijednu 1.000,00 eura obzirom je član KUD-a Šmrika. Iskazuje da kada je to potrebno ŠC kupuje odjeću i obuću te istome na poseban račun po potrebi uplati određene novčane iznose. Navodi da KC trenutno na računu ima 500,00 eura. Iskazuje da dug s osnova alimentacije koji je nastao u inkriminiranom razdoblju nije podmirio iako je JC na tome inzistirala. Iskazuje da nastali dug nije uplatio niti na Ivanov račun koji ima otvoren kod Erste banke na kojem računu je evidentiran kao zakonski zastupnik nakon što je Ivanova majka preminula. Iskazuje da je dogovor sa Ivanovom bakom da dječak i dalje ostane živjeti sa njom obzirom u Hrvatskoj pohađa školu, ima prijatelje i hobije

4.1 Optuženik u dopuni obrane na raspravi 14. listopada 2025. navodi da u međuvremenu nije uplaćivao nikakav novac na Ivanov račun međutim da je istome u travnju 2024. godine kupio harmoniku za iznos od 3.300,00 eura. iskazuje da njegova primanja u Njemačkoj iznose oko 2.300,00 eura dok supruga ostvaruje prihode od 1.200,00 eura. Iskazuje da ŠC daje novac na ime alimentacije na ruke, nekada to bude 500,00 eura, nekada 1.000,00 eura.

4.2 Ispitan u prostorijama Policijske postaje Crikvenica dana 4. listopada 2019. godine ( list 58 - 63 ) optuženik navodi da je plaćao za uzdržavanje malodobnog oštećenika sukladno svojim materijalnim mogućnostima i primanjima te da je jedan dio naplaćen ovršnim putem. Iskazuje da će uplatiti alimentaciju na račun majke i zakonske zastupnice kada opet ostvari prihode. Navodi da je u inkriminiranom razdoblju radio kao privatnik i u firmi za gradnju bazena gdje je imao primanja oko 3.800,00 kuna. Ističe da je nezaposlen od 1. rujna 2019. međutim da planira odlazak u inozemstvo gdje će raditi i ostvarivati prihode. Iskazuje da su njegova prosječna primanja iznosila 3.000,00 do 3.500,00 kuna. Navodi da je njegova supruga zaposlena kao obrtnica sa prosječnim primanjima oko 7.000,00 kuna. Navodi da je djetetu kupio računalo i bicikl. Ističe da obuću i odjeću nije kupovao već da je djetetu znao dati povremeno oko 100,00 kuna.

4.3 Ispitan u prostorijama Policijske uprave Primorsko goranske dana 23. listopada 2019. godine ( list 71 - 76 ) optuženik se odlučio braniti šutnjom.

5. Svjedokinja LC, baka malodobnog oštećenika ( list 219 - 220) navodi da joj je kćerka rekla da optuženik povremeno plaća alimentaciju te da ga je zbog plaćanja alimentacije kontaktirala. Navodi da joj nije poznato koje je iznose optuženik uplaćivao na ime uzdržavanja prilikom povremenih davanja jer je o tome vodila računa njezina kći. Iskazuje kako je optuženik u Njemačku otišao unatrag dvije godine. Navodi da je malodobni KC učenik 2. razreda srednje škole, da optuženik s njim održava telefonske kontakte, a kada boravi u [adresa] da ostvaruju susrete. Iskazuje da optuženik ŠC kupuje odjeću i obuću kada je to potrebno. Navodi da KC boravi kod nje dok je njegov zakonski zastupnik optuženik. Nastavno iskazuje da KC koristi mirovinu po majci u visini od 275,00 eura te je korisnik stipendije od 106,00 eura. Svjedokinja navodi da KC ima otvoren račun u Erste banci međutim da optuženik u međuvremenu nije uplatio dug na ime alimentacije.

6. Svjedokinja JC ( list 32 - 33 ) ispitana na dokaznom ročištu 3. listopada 2019. navodi da je bila u braku s optuženikom do 2013. kada je brak razveden te je malodobni KC dodijeljen njoj na odgoj i čuvanje dok su optuženiku određeni susreti i obveza plaćanja alimentacije u visini od 1.700,00 kuna mjesečno počev od ožujka 2013. Svjedokinja iskazuje da od donošenja presude optuženik doprinosi povremeno umanjene iznose alimentacije, da se događa da godinu dana ne uplati niti jedan iznos alimentacije. Iskazuje da je vodila evidenciju uplata od 2013. slijedom čega smatra da dug na ime uzdržavanja djeteta iznosi 63.651,70 kuna s time da je ukupan dug na ime alimentacije umanjila za iznos privremenog uzdržavanja koje je uplaćivao Hrvatski zavod za socijalni rad. Svjedokinja iskazuje da je u rujnu 2017. pokrenula ovršni postupak na FINA-i te je dana 29. studenog 2017. s optuženikovog računa ovršen iznos od 4.511,50 kuna. Navodi da su sve novčane uplate od studenog 2017. naplaćene ovršnim putem. Optuženik da je u nekoliko navrata samoinicijativno uplatio određene iznose, tako da je 20. lipnja 2018. povodom djetetovog rođendana uplatio 700,00 kuna, 4. rujna 2018. samoinicijativno je uplatio 1.700,00 kuna te 28. prosinca 2018. da je uplatio 1.000,00 kuna. Iskazuje da optuženik za dijete nije doprinosio na drugi način pa tako nije kupovao odjeću ili obuću, nije kupovao druge potrepštine niti je plaćao školske ili izvanškolske aktivnosti. Navodi da je optuženiku 6. lipnja 2019. ovrhom naplaćen iznos od 750,00 kuna, pa je prekinuto privremeno uzdržavanje koja se situacija ponovila i tijekom 2018. godine. Nastavno iskazuje kako ima saznanja da optuženik sa novom suprugom živi u [adresa] u stanu koju su kupili zajedno i koji glasi na ime njegove supruge. Iskazuje da je optuženik u [adresa] unajmio i uredio lokal naziva „Saloon“ koji uredno posluje. Navodi da optuženik neredovito viđa dijete te ne dolazi po njega, a vikendima kada je imao pravo na susrete s djetetom da bi isto odvodio kod svoje majke.

7. Na listu 184 spisa prileži rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka od 30. kolovoza 2022. iz sadržaja kojega proizlazi da je malodobnom ŠC, nakon smrti majke i zakonske zastupnice, imenovan poseban skrbnik radi zastupanja njegovih interesa u predmetnom kaznenom postupku.

8. Na listu 170 spisa prileži specifikacija izvršenja osnove za plaćanje po odluci P-3464/12 te proizlazi da su na račun majke i zakonske zastupnice JC uplaćeni slijedeći iznosi: dana 29. studenog 2017. iznos od 4.511,50 kuna, 3. svibnja 2019. iznos od 419,33 kune, 6. lipnja 2019. iznos od 750,00 kuna, 1. srpnja 2019. iznos od 750,00 kuna, 2. kolovoza 2019. iznos od 750,00 kuna, 2. rujna 2019. iznos od 750,00 eura te 2. listopada 2019. iznos od 36,19 eura. Nastavno proizlazi da je ukupno na ime glavnog duga naplaćeno 8.162,00 kuna dok je nenaplaćen iznos od 29.032,98 kuna.

9. Iz podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka od 21. lipnja 2022. ( list 171 - 172 ) proizlazi da je na ime privremenog uzdržavanja za malodobnog ŠC u razdoblju od 12. travnja 2018. do 30. lipnja 2019. uplaćen iznos 3.962,47 kuna.

10. Na listu 34 - 46 spisa prileži vlastoručno sačinjena evidencija uplata optuženika počev od 1. rujna 2013. pa do 1. listopada 2019. koju je vodila majka i zakonska zastupnica malodobnog oštećenika. Navedena evidencija podudarna je sa kretanjima sredstava po računu JC otvorenom kod Privredne banke Zagreb vezano uz dobrovoljne uplate optuženika kao i prisilnu naplatu alimentacije putem Financijske agencije.

11. Na listu 56 - 57 priležu podaci Porezne uprave počev od 2013. pa do srpnja 2019. te proizlazi da tijekom 2013. i 2014. optuženik nije ostvario dohodak. tijekom 2015. ostvario je dohodak od 39.482,88 kuna pri čemu od nesamostalnog rada 31.510,10 kuna i od samostalne djelatnosti 7.928,88 kuna. Nastavno tijekom 2016. od nesamostalnog rada ostvario je 43.577,50 kuna, tijekom 2017. od nesamostalnog rada ostvario je prihod od 21.222,02 kuna, tijekom 2018. nema evidentiranih prihoda dok je tijekom 2019. od mjeseca siječnja do mjeseca srpnja evidentiran prihod u visini od 7.677,30 kuna.

12. Iz podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 3. listopada 2019. ( list 65 ) proizlazi da se optuženik vodio kao nezaposlena osoba u više navrata od toga posljednji put u razdoblju od 7. listopada 2008. do 31. ožujka 2009.

12.1 Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17. srpnja 2019. na listu 25 spisa proizlazi da je optuženik u razdoblju od 1. ožujka 2010. do 24. veljače 2015. bio prijavljen na mirovinsko osiguranje kao obrtnik, nadalje u razdoblju od 28. travnja 2015. do 12. kolovoza 2015. , od 13. kolovoza 2015. do 31. svibnja 2017. te od 1. lipnja 2017. do 12. travnja 2018. da je bio zaposlen kod poslodavca Saloon Reunion j.d.o.o. Poreč dok je u razdoblju od 15. travnja 2019. evidentirana prijava na mirovinsko osiguranje kod poslodavca ZC. Optuženik u primjedbi navodi da je kod posljednjeg poslodavca radio dva do tri mjeseca.

13. Pregledom podatka o kretanju sredstava po računu JC otvorenom kod Privredne banke Zagreb koji su sadržani na elektronskom mediju koji prileži na listu 138 spisa utvrđeno je da su uplate alimentacije od strane optuženika evidentirane: 16. rujna 2013. u visini od 1.700,00 kuna, 30. rujna 2013. u visini od 900,00 kuna, 21. listopada 2013. u visini od 1.000,00 kuna, 18. listopada 2013. u visini od 1.700,00 kuna, 9. studenog 2013. u visini od 1.700,00 kuna. Nastavno tijekom 2014. uplate su evidentirane 8. svibnja u visini od 800,00 kuna, 30. lipnja u visini od 1.200,00 kuna, 2. srpnja u visini od 1.800,00 kuna, 7. kolovoza u visini od 800,00 kuna, 27. kolovoza u visini od 500,00 kuna, 6. rujna u visini od 500,00 kuna, 1. listopada u visini od 500,00 kuna, 23. listopada u visini od 2.000,00 kuna, 4. studenog u visini od 2.000,00 kuna, 27. studenog u visini od 2.000,00 kuna. Uplate alimentacije tijekom 2015. evidentirane su 23. siječnja u visini od 6.000,00 kuna, 26. veljače 2015. u visini od 2.000,00 kuna, 15. travnja u visini od 2.000,00 kuna, 26. svibnja u visini od 1.100,00 kuna, 30. svibnja u visini od 1.200,00 kuna, 28. srpnja u visini od 1.200,00 kuna, 25. kolovoza u visini od 700,00 kuna, 26. rujna u visini od 700,00 kuna, 13. studenog u visini od 1.000,00 kuna. Nadalje tijekom 2016. uplate alimentacije evidentirane su 13. siječnja 2016. u visini od 3.000,00 kuna, 13. travnja u visini od 1.700,00 kuna, 23. srpnja u visini od 1.500,00 kuna, 22. kolovoza u visini od 1.500,00 kuna, 2. rujna u visini od 1.500,00 kuna, 18. listopada u visini od 2.500,00 kuna, 28. studenog u visini od 600,00 kuna, 19. prosinca u visini od 800,00 kuna, 23. prosinca u visini od 1.200,00 kuna. Uplate alimentacije tijekom 2017. evidentirane su 19. lipnja u visini od 2.000,00 kuna, 22. kolovoza u visini od 1.600,00 kuna, 1. rujna u visini od 700,00 kuna. Nastavno tijekom 2018. godine uplate alimentacije evidentirane su 11. lipnja 2018. u visini od 600,00 kuna, 4. rujna 2018. u visini od 1.700,00 kuna i 28. prosinca 2018. u visini od 1.000,00 kuna.

13.1 Nastavno pregledom kretanja sredstava po računu majke i zakonske zastupnice malodobnog oštećenika u razdoblju od srpnja 2013. do 30. studenog 2019. evidentirane su prisilne naplate alimentacije po osnovu odluke Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3464/12 i to: 29. studenog 2017. u visini od 4.511,50 kuna, 3. svibnja 2019. u visini od 419,33 kuna, 6. lipnja 2019. u visini od 750,00 kuna, 1. srpnja 2019. u visini od 191,82 kuna, 2. kolovoza 2019. u visini od 750,00 kuna, 2. rujna 2019. u visini od 750,00 kuna i 2. listopada 2019. u visini od 36,19 kuna.

13.2 Pregledom kretanja sredstava po tekućem računu majke i zakonske zastupnice malodobnog oštećenika evidentirane su uplate na ime privremenog uzdržavanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Crikvenica i to 21. svibnja 2019. iznos od 1.521,75 kuna za razdoblje od 15. veljače 2019. do 30. travnja 2019. , dana 19. lipnja 2019. iznos od 624,00 kuna za razdoblje od 1. svibnja do 31. svibnja 2019. i dana 19. srpnja 2019. iznos od 204,67 kuna za razdoblje od 1. lipnja do 30. lipnja 2019.

14. Sud je odbio dokazni prijedlog optuženika da su u svojstvu svjedoka sasluša malodobni KC držeći da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno te da njegovo ispitivanje neće biti od utjecaja na utvrđivanje odlučnih okolnosti obzirom je u razdoblju inkriminacije optuženik bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje na tekući račun majke i zakonske zastupnice.

15. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti da je optuženik ostvario bitna obilježja kaznenoga djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11.

16. Optuženik otklanja kaznenu odgovornost za predmetno kazneno djelo navodeći da je alimentaciju plaćao sukladno svoji mogućnostima, ne osporava da je bivša supruga inzistirala na plaćanju alimentacije no navodi da je njemu kasnila plaća. Nastavno iz obrane optuženika proizlazi da u inkriminiranom razdoblju nije doprinosio za potrebe djeteta kupnjom odjeće ili obuće.

17. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice malodobnog oštećenika JC proizlazi da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije plaćao redovito alimentaciju, odnosno kada bi realizirao uplate da uglavnom nije plaćao pune iznose alimentacije.

18. Slijedom iskaza svjedokinje JC potkrijepljenog iskazom svjedokinje LC zaključuje se da optuženik u razdoblju od srpnja 2013. do 27. studenog 2019. nije redovito doprinosio za uzdržavanje malodobnog djeteta, plaćao je povremeno s time da uplate uglavnom nisu bile u visini koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom zbog čega je svjedokinja tijekom 2017. pokrenula prisilnu naplatu alimentacije da bi tijekom 2018. optuženik samo u tri navrata izvršio dragovoljne uplate alimentacije dok tijekom 2019. nije niti jednom uplatio dužni iznos uzdržavanja. Iskaz svjedokinje JC u dijelu u kojemu govori o povremenom i neredovitom plaćanju alimentacije potkrijepila je njena majka LC kada navodi da joj je kći pričala o povremenim uplatama uzdržavanja zbog čega je optuženika podsjećala na obvezu plaćanja uzdržavanja. Nadalje osnovom pribavljenih podataka o kretanju sredstava po računu JC otvorenom kod Privredne banke također se zaključuje da su uplate alimentacije u razdoblju od srpnja 2013. do 2018. bile neredovite, da su uplaćeni iznosi uglavnom bili umanjeni da bi tijekom 2018. uplate bile evidentirane samo u tri navrata u umanjenim iznosima dok tijekom 2019. do kraja studenog optuženik nije uplatio niti jedan obrok alimentacije.

19. U konačnici optuženik u obrani nije osporio da je u inkriminiranom razdoblju imao zaposlenje i ostvarivao prihode te nije osporio da nije redovito doprinosio na ime uzdržavanja odnosno da je uplate vršio povremeno i u umanjenim iznosima. Optuženik navedeno postupanje opravdava tvrdnjama da je doprinosio za uzdržavanje sukladno svojim materijalnim prilikama međutim istovremeno iz njegove obrane se zaključuje da je do odlaska u Republiku Njemačku ostvarivao dostatne prihode obzirom navodi da je radio na poslovima na kojima su njegova mjesečna primanja iznosila 3.000,00 do 3.800,00 kuna, odnosno nakon preseljenja u inozemstvo da ostvaruje mjesečna primanja u visini od 2.300,00 eura. Dakle, iz obrane optuženika proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju radio i da je ostvarivao primanja koja su bila dostatna za podmirenje mjesečnog obroka alimentacije od 1.700,00 kuna. Okolnost da je optuženik u inkriminiranom razdoblju imao zaposlenje potkrijepljena je i podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

20. Sud je stava kako na strani optuženika ne postoje objektivne okolnosti koje bi opravdale neredovito plaćanje alimentacije u razdoblju od svibnja 2013. pa do srpnja 2017. odnosno okolnosti koje bi opravdale neplaćanje alimentacije tijekom 2018. te 2019. godine. Optuženik je tijekom inkriminiranog razdoblja bio zdrava i radno sposobna osoba te je radio i ostvarivao prihode. Navedeno osim iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi i iz njegove obrane obzirom navodi da je radio kod različitih poslodavaca odnosno da je prije odlaska u Njemačku radio kao konobar u trgovačkom društvu koje je osnovala njegova supruga te ostvarivao prihode od 3.000,00 do 3.500,00 kuna. Međutim optuženik unatoč tome što je bio u mogućnosti plaćati alimentaciju u punom iznosu, jer je ostvarivao dostatne prihode od rada, svjesno to nije činio. Dakle, kako je optuženik bio svjestan da je u obvezi doprinositi za uzdržavanje djeteta u visini od 1.700,00 kuna mjesečno te kako je bio u mogućnosti plaćati alimentaciju u navedenom novčanom iznosu jer je radno sposobna osoba te ostvaruje prihode od rada, pa kako svojevoljnom odlukom od srpnja 2013. do 27. studenog 2019.. nije redovito doprinosio za uzdržavanje već je to činio povremeno i u umanjenim iznosima odnosno kako je tijekom 2018. alimentaciju uplatio svega u tri navrata dok tijekom 2019. godine to uopće nije činio, osnovano je zaključiti da nije uzdržavao malodobno dijete na način, u visini i rokovima određenima ovršnom i pravomoćnom sudskom odlukom čime je ostvario bitna obilježja kaznenoga djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom.

21. Obveza s osnova uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju dospjela je kako slijedi: tijekom 2013. u visini od 10.200,00 kuna, a optuženik je uplatio 5.300,00 kuna, tijekom 2014. u visini od 20.400,00 kuna, a optuženik je uplatio 10.300,00 kuna, tijekom 2015. u visini od 20.400,00 kuna, a optuženik je uplatio 16.500,00 kuna, tijekom 2016. u visini od 20.400,00 kuna, a optuženik je uplatio 14.300,00 kuna, tijekom 2017. u visini od 20.400,00 kuna, a optuženik je uplatio 4.300,00 kuna, tijekom 2018. u visini od 20.400,00 kuna, a optuženik je uplatio 3.300,00 kuna, tijekom 2019. u visini od 18.700,00 dok optuženik nije uplatio niti jedan obrok. Dakle u inkriminiranom razdoblju alimentacija je dospjela u ukupnom iznosu od 130.000,00 kuna / 17.373,42 eura dok je optuženik dragovoljno uplatio 54.000,00 kuna. Nastavno prisilnim putem tijekom 2017. naplaćena je alimentacija u visini od 4.511,50 kuna, a tijekom 2019. u visini od 3.449,52 kune što je sveukupno 7.961,02 kune. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka u razdoblju od 12. travnja 2018. do 30. rujna 2019. na ime privremenog uzdržavanja uplatio je iznos od 3.962,47 kuna. Slijedom prethodno izloženoga utvrđeno je da je u inkriminiranom razdoblju na ime alimentacije u korist malodobnog oštećenika sveukupno uplaćen iznos od 65.923,49 kuna /8.750,75 eura. Dakle kada se od ukupno dospjelog iznosa alimentacije oduzme iznos koji predstavlja zbroj dragovoljno uplaćenih obroka alimentacije, prisilnih naplata i privremenog uzdržavanja, zaključuje se da je inkriminiranom razdoblju optuženik malodobnom oštećeniku uskratio iznos na ime uzdržavanja u visini od 64.076,51 kuna / 8.504,41 eura.

22. Sukladno prethodno utvrđenome sud je po službenoj dužnosti izvršio izmjene u činjeničnom opisu kaznenoga djela na način da je u pretposljednjem redu umjesto teksta 978,48 eura / 7.372,32 kuna umetnuo tekst „1.056,61 eura / 7.961,02 kuna“ što je iznos uzdržavanja naplaćen prinudnim putem. Nastavno u posljednjem redu činjeničnog opisa izostavljen je tekst „8.763,38 eura / 66.027,68 kuna“ te je umetnut tekst koji glasi „8.504,41 eura / 64.076,51 kuna“ što je iznos duga utvrđen osnovom dospjelih, a neplaćenih obroka alimentacije.

23. Slijedom izloženoga optuženik je za predmetno kazneno djelo oglašen krivim te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uz primjenu uvjetne osude sa utvrđenim rokom kušnje od 2 (dvije) godine u uvjerenju suda da se svrha kaznenih sankcija može ostvariti mjerom upozorenja.

24. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije na strani optuženika sud je olakotnim je cijenjena činjenica što je uz oštećenika otac još jednog malodobnog djeteta o kojemu je u obvezi skrbiti. Otegotnim je na strani optuženika cijenjena prethodna osuđivanost pa iako zbog drugog kaznenog djela navedeno uz duljinu vremenskog razdoblja tijekom kojega je ostvarivao obilježja predmetnog kaznenog djela, upućuje na upornost optuženika u delinkventnoj aktivnosti, nadalje okolnost što u inkriminiranom razdoblju nije doprinosio za potrebe djeteta na drugi način na primjer kupnjom obuće ili odjeće, upućuje na izrazitu nekritičnost u roditeljskim propustima te na visoki stupanj ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, što su u konkretnom slučaju egzistencijalne potrebe malodobnog ŠC. Stoga cijeneći vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra te stupanj kaznene odgovornosti optuženika sud je stava kako će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja utvrđena zakonom.

25. Nadalje kako je u članku 56. stavku 4. ZKP/08 određeno da sud može počinitelju kaznenoga djela uz uvjetnu osudu odrediti jednu ili više posebnih obveza, sud drži kako je u konkretnom slučaju uz uvjetnu osudu svrhovito odrediti i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točka 10. KZ/11 u okviru koje je optuženom naloženo u roku od 1 ( jedne ) godine od pravomoćnosti i ovršnosti presude isplatiti iznos od 8.504,41 eura / 64.076,51 kuna koji se odnosi na dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju. Ujedno optuženiku je naloženo da ubuduće doprinosi za uzdržavanje malodobnog ŠC na način kako je to utvrđeno pravomoćnom i ovršnom odlukom suda sve dok za to postoje zakonske pretpostavke.

26. Osnovom odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

27. Optuženik je u ovom postupku oglašen krivim slijedom čega je temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 obvezan nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 200,00 eura koji su troškovi odmjereni sukladno materijalnim prilikama optuženika te duljini trajanja i složenosti postupka.

U Rijeci, 16. listopada 2024.

Sudac za mladež:

Tatjana Čargonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- okr. TC

- posebna skrbnica malodobnog oštećenika ŠCF, nakon pravomoćnosti

- Ured za probaciju Rijeka, nakon pravomoćnosti

U Rijeci, 14. svibnja 2025.