REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10432/2019-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari I-tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužiteljice KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V-tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku MA, odvjetniku iz [adresa], protiv I-tuženice LA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku TA, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 01. travnja 2025. u prisutnosti I- tužitelja osobno, III- tužitelja osobno, punomoćnika I-, III-, IV- i V- tužitelja MA, odvjetnika u [adresa] te punomoćnika I-tuženice i II-tuženika TA, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima, LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prvo tužitelju, EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 5.078,14 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.02.2011. do isplate i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa nadalje, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima, LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da treće tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate iznos od 1.327,23 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.02.2011. do isplate i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023., pa nadalje, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima, LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da četvrto tužiteljici KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i peto tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 199,08 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2011., do isplate i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023., pa nadalje, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se drugo tuženiku, BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da četvrto tužiteljici KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i peto tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 398,17 EUR, te iznos od 1.300,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.02.2011., do isplate i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023., pa nadalje, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja obveza je solidarna sa obvezom LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz točke I. Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1118/11-39 od 13.lipnja 2017., sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev I-tužitelja EA za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 5.078,14 EUR za razdoblje od 16.10.2008. do 17.02.2011. kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev III-tužitelja VA za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.327,23 EUR za razdoblje od 12.01.2009. do 17.02.2011. kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev IV-tužiteljice KA i V-tužitelja ČA kojim se nalaže tuženicima LA i BA da IV-tužiteljici KA i V- tužitelju solidarno isplate iznos od 570,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.11.2008. do isplate, zakonske zatezne kamate na iznos od 398,17 eura te zakonske zatezne kamate na iznos od 1.300,00 eura tekuće od 23.11.2008. do 17.02.2011. kao neosnovan.

VIII. Nalaže se I-tuženici i II-tuženiku da solidarno nadoknade I-, III- IV i V- tužiteljima parnične troškove u iznosu 3.302,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025. do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Raniji I-VI tužitelji, EA, IA, VA, KA, ČA i ZA su kod ovog suda podnijeli tužbu 18. veljače 2011. protiv I- tuženice i II- tuženika radi isplate određenih novčanih iznosa za koje tvrde da su ih pozajmili tuženicima.

2. I- tužitelj u tužbi navodi da je u više navrata, u periodu od 06. -08. mjeseca 2008. pozajmio I- i II- tuženicima iznos od ukupno 30.350,00 kn i 1.050,00 Eur-a, koji su se iznos tuženici obvezali vratiti do 15.08.2009. Kako tuženici nisu vratili pozajmicu do navedenog datuma, navodi da su postigli sporazum da mu tuženici solidarno vrate pozajmljeni novac u roku od 2 mjeseca od zadnje pozajmice, odnosno 15.10.2008.

3. II-tužitelj navodi da je 26.07.2008. pozajmio I i II tuženicima iznos od 500,00 Eur-a, koji su se ovi obvezali vratiti za 14 dana, ali najkasnije do 28.06.2008.

4. III- tužitelj navodi da je u periodu od 09.-12. mjeseca 2008. pozajmio tuženima iznos od ukupno 10.000,00 kn, koji su se obvezali vratiti u roku od mjesec dana nakon zadnje pozajmice, a koja je bila 11.12. 2008.

5. IV- i V- tužitelji tvrde da su 17.09.2008. pozajmili tuženicima iznos od 3.000,00 kn i 1.300,00 Eur-a, nakon 14 dana, odnosno početkom 10-og mjeseca iznos od 3.000,00 kn te nakon 14 tjedana iznos od 1.500,00 kn, a koje novce su se tuženici obvezali vratiti 22.11.2008.

6. Nadalje u tužbi navode da je VI-tužiteljica u 9-om mjesecu 2008. pozajmila tuženima 400,00 Eur-a, koji iznos su se tuženici solidarno obvezali vratiti najkasnije do 20.10.2008. Tužitelji ističu da su u više navrata usmenim putem pozivali tužene na povrat pozajmljenog novca, no da su se isti na ovo oglušili te su potom dana 28.12.2010. otišli kod tuženika na njihovu adresu prebivališta i upozorili ih ukoliko ne vrate dug u roku od 10 dana da će biti prisiljeni pokrenuti postupak. Stoga, kako su se I-tuženica i II-tuženik kao solidarni dužnici obvezali navedene novčane iznose vratiti tužiteljima, a to nisu učinili, prema postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelji predlažu obvezati I-tuženicu i II-tuženika solidarno isplatiti:

- I-tužitelju iznos od 30.350,00 kn te iznos od 1.050,00 Eur-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.10.2008. pa do isplate,

- II-tužitelju iznos od 500,00 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.08.2008. pa do isplate,

- III-tužitelju iznos od 10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.01.2009. pa do isplate,

- IV- i V- tužiteljima iznos od 8.800,00 kn te iznos od 1.300,00 Eur-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.11.2008. pa do isplate,

- VI-tužiteljici 400,00 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.10.2008. pa do isplate, te zahtijevaju solidarno od tuženika naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

7. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu u cijelosti. Ističu da je uz tužbu dostavljena samo potvrda iz koje proizlazi da je pozajmljen određeni novčani iznos od E i KA, a koja potvrda nije u skladu sa činjeničnim navodima tužbe. Osim te potvrde nema drugih dokaza stoga osporavaju u cijelosti i osnovu i visinu zahtjeva te ističu da neke od tužitelja niti ne poznaju. Nadalje, ukoliko se spomenuta potvrda uzme kao vjerodostojna ističu da potpisnik iste nije BA ovdje II tuženik i nije razvidno da bi on eventualno solidarno odgovarao za povrat tog iznosa sa I tuženicom. Ukazuju da, a u odnosu na zahtjev I, III i VI tužitelja, da nije u činjeničnim navodima konkretizirano kada i u koliko navrata je eventualno pozajmljen novac, da stoga tužba nije ni podobna za raspravljanje. Predlažu odbiti zahtjev uz naknadu troškova postupka.

8. U daljnjem tijeku postupka, nakon zaprimljenog odgovora na tužbu, tužitelji su podneskom od 16.03.2012. očitovali se tako da je I-tužitelj naveo kako su prema njegovoj evidenciji tekle njegove pozajmice I- i II- tuženicima, u odnosu na potraživanje II-tužitelja da je njegova majka GA prvo pozajmila tuženicima 3.000,00 kn, koji iznos su vratili, da bi potom 16.07.2008. pozajmili od njezinog sina, II-tužitelja, a preko njegove majke GA daljnjih 500,00 Eur-a, koje nisu vratili te povrat tog novca II-tužitelj potražuje tužbom. Nadalje, tužitelji ističu da su novac pozajmili tuženicima nastojeći im pomoći, a iste su smatrali časnim i poštenim osobama i da će im pozajmljeni iznos vratiti.

9. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1118/11-39 od 13. lipnja 2017. pod točkom I. izreke naloženo je I tuženici LA isplatiti IV tužiteljici KA i V tužitelju ČA iznos od 3.000,00 kn te iznos od 1.300,00 Eur-a u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sve sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2011. pa do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana. Točkom II izreke odbijen je zahtjev IV tužiteljice KA i V tužitelja ČA kojim potražuju od II tuženika ŽA solidarno sa I tuženicom LA isplatu iznosa od 3.000,00 kn i 1.300,00 Eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 23.11.2008. pa do isplate, njihov zahtjev kojim od I i II tuženika solidarno potražuju isplatu iznosa od 5.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 23.11.2008., zahtjev za platež zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice u stavku I izreke ove za razdoblje od 23.11.2008. do 17.02.2011. Točkom III. izreke presude odbijen je zahtjev I tužitelja PA koji glasi: "Nalaže se I i II tuženicima solidarno isplatiti tužitelju PA EA iznos od 30.350,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.10.2008.g. do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i iznos od 1.050,00 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.10.2008.g. do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Točkom IV. izreke presude odbijen je zahtjev II tužitelja DA koji glasi: "Nalaže se I i II tuženicima solidarno isplatiti tužitelju DA iznos od 500,00 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27.08.2008.g. do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Točkom V izreke odbijen je zahtjev III tužitelja VA koji glasi: "Nalaže se I i II tuženicima solidarno isplatiti tužitelju VA iznos od 10.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12.01.2009.g. do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena." Točkom VI izreke odbijen je zahtjev VI tužiteljice ZA koji glasi:"Nalaže se I i II tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici CA iznos od 400,00 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.10.2008.g. do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Točkom VII izreke odbijen je zahtjev IV tužiteljice KA i V tužitelja ČA kojim potražuju od II tuženika ŽA solidarno sa I tuženicom LA isplatu iznosa od 3.000,00 kn i 1.300,00 Eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 23.11.2008. pa do isplate te zahtjev IV i V tužitelja kojim od I i II tuženika solidarno potražuju isplatu iznosa od 5.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 23.11.2008. Točkom VIII izreke naloženo je I tužitelju PA nadoknaditi I i II tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,94 u roku od 15 dana. Točkom IX izreke naloženo je II tužitelju DA nadoknaditi I i II tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 158,44 kn u roku od 15 dana, točkom X izreke naloženo je III tužitelju VA nadoknaditi I i II tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 425,94 kn u roku od 15 dana. Točkom XI izreke naloženo je IV tužiteljici KA i V tužitelju ČA nadoknaditi I i II tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 247,04 kn u roku od 15 dana, dok je točkom XII izreke naloženo VI tužiteljici ZA nadoknaditi I i II tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 127,19 u roku od 15 dana sa obrazloženjem da je osnovan tužbeni zahtjev IV i V-tužitelja u odnosu na I-tuženicu, kojim potražuju od I-tuženice iznos od 3.000,00 kn i iznos od 1.300,00 € protuvrijednost u kunama, jer iz potvrde koja prileži spisu (strana 13 spisa), proizlazi da je I-tuženica pozajmila navedeni iznos od IV i V-tužitelja, a nije dokazala da ga je i vratila, dok je odbijen zahtjev za daljnji iznos od 5.800,00 kn, jer IV i V-tužitelji nisu dokazali da su i taj iznos pozajmili I-tuženici. Također je odbijen tužbeni zahtjev IV i V-tužitelja u iznosu od 3.000,00 kn i 1.300,00 €, te 5.800,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, u odnosu na II-tuženika. Odbijen je i zahtjev I, II, III i VI-tužitelja u odnosu na I i II-tuženike za povratom pozajmljenih iznosa, jer postoje kontradiktornosti i proturječnosti između činjenih navoda tužbe i iskaza tužitelja i jer nema pisane dokumentacije o eventualno realiziranim pozajmicama iz kojih bi bili razvidni točni iznosi pozajmica i datum povrata pozajmice.

10. Povodom žalbi I, III, IV, V i VI-tužitelja protiv presude i žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržanima u presudi rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2376/2017-2 od 28.05.2019. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Gž-2367/2017-5 od 18.04.2023. uvažene su žalbe te je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2017. broj P- 1118/2011-39 u odbijajućem dijelu u odnosu na I, III, IV, V i VI-tužitelje (točka II, III, IV, V i VI izreke) i dio točke II u odbijajućem dijelu u iznosu od 5.800,00 kn i u odluci o parničnom trošku u odnosu na I, III, IV, V i VI-tužitelje (točka VIII, X, XI i XII izreke) i predmet vraćen tome sudu na ponovno suđenje s obrazloženjem da je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev IV i V-tužitelja u odnosu na I-tuženicu, kojim potražuju od I-tuženice iznos od 3.000,00 kn i iznos od 1.300,00 € protuvrijednost u kunama, jer iz potvrde koja prileži spisu (strana 13 spisa), proizlazi da je I-tuženica pozajmila navedeni iznos od IV i V-tužitelja, a nije dokazala da ga je i vratila, dok je odbijen zahtjev za daljnji iznos od 5.800,00 kn, jer IV i V-tužitelji nisu dokazali da su i taj iznos pozajmili I-tuženici te je odbijen i tužbeni zahtjev IV i V- tužitelja u iznosu od 3.000,00 kn i 1.300,00 €, te 5.800,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, u odnosu na II-tuženika, bez obrazloženja razloga odbijanja. Odbijen je i zahtjev I, II, III i VI-tužitelja u odnosu na I i II-tuženike za povratom pozajmljenih iznosa, jer postoje kontradiktornosti i proturječnosti između činjenih navoda tužbe i iskaza tužitelja i jer nema pisane dokumentacije o eventualno realiziranim pozajmicama iz kojih bi bili razvidni točni iznosi pozajmica i datum povrata pozajmice. Drugostupanjski sud smatra da se ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe I, III, IV, V i VI-tužitelja, shvaćanje suda prvog stupnja ne može prihvatiti te da je prvostupanjski sud ukoliko je smatrao da postoje proturječnosti između činjeničnih navoda tužbe i iskaza tužitelja, te saslušanog svjedoka, je u skladu s propisom čl. 244. st. 1. u svezi s čl. 271. ZPP-a, trebao razjasniti proturječnosti i nejasnoće kao i da nije razjasnio, kako tužitelji navode, da li se radi o manjim nepodudarnostima koje ne dovode u sumnju postojanje potraživanja tužitelja, kao što su vremenska razdoblja u kojima je novac pozajmljen i tko je vodio evidenciju o zajmovima i slično. Nije uzeo u obzir niti protek vremena ni godine tužitelja te da nije cijenio činjenicu što su tuženici odbili dati svoj iskaz. Naime, sud je sukladno propisu čl. 269. st. 2. ZPP-a bio dužan, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakvog je značenja što tuženici nisu željeli biti saslušani. Nadalje, ukazuje drugostupanjski sud da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo i da tužitelji tvrde da su novac pozajmili I i II-tuženicima, iako sami navode da je II-tuženik u to vrijeme bio u zatvoru. Dakle, sud ne uzima u obzir činjenicu da su I i II-tuženici bračni drugovi, pa da nije odlučno tko je fizički primio novac, već za čije potrebe je iskorišten. Stoga je drugostupanjski sud ukinuo presudu suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu (točke I, III, IV, V i VI izreke) i u dijelu točke II u iznosu od 5.800,00 kn u odluci o parničnom trošku (točke VIII, IX, X, XI I XII izreke) i presuda u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz napomenu da će u nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje u smislu primjedbi iznijetih u razlozima ovog rješenja i istaknutih žalbenih navoda i zatim ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U nepobijanom dijelu i to u odnosu na dio točke II i VII kojim se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 3.000,00 kn i 1.300,00 € u odnosu na II-tuženika, te u točki IV kojim se u cijelosti odbija zahtjev II-tužitelja i u točki IX izreke kojom se nalaže II-tužitelju da nadoknadi parnični trošak I i II-tuženicima, presuda ostaje neizmijenjena.

11. Sud je rješenjem poslovni broj P-10432/19-51 od 16.07.2019. utvrdio prekid postupka u odnosu na VI tužiteljicu ZA te da će se postupak će se u odnosu na VI tužiteljicu nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavštine preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini s obrazloženjem da je uvidom u Jedinstveni registar osoba (MUP) sud utvrdio da je VI tužiteljica ZA iz [adresa], rođ. **.**.1943.g. preminula dana **.**.2017.g., pa je temeljem odredbe čl. 212. st. 1. toč. 1. i čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku riješeno kao u izreci.

12. Tužitelji su na ročištu održanom 1.10.2020. predložili dopunski saslušati svjedoka ĐA i tužitelje, dok je punomoćnik tuženika ostao kod navoda odgovora na tužbu te je istaknuo prigovor zastare potraživanja.

13. I, III, IV i V tužitelji su podneskom od 30.10.2020. specificirali tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženicima da I-tužitelju solidarno isplate iznos od 35.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 16.10.2008. do isplate, kojim se nalaže tuženicima da III-tužitelju solidarno isplate iznos od 10.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 12.01.2009. do isplate, kojim se nalaže tuženicima da IV i V tužiteljima isplate iznos od 4.500,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23.11.2008. do isplate, zakonske zatezne kamate na iznos od 3.000,00 kuna te zakonske zatezne kamate na iznos od 1.300,00 eura tekuće od 3.11.2008. do isplate te kojim se nalaže II-tuženiku da IV i V tužitelju isplati iznos od 3.000,00 kuna te iznos od 1.300,00 eura sa zateznim kamatama od 18.02.2011. do isplate, a koja obveza da je solidarna sa obvezom LA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iz točke I Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1118/11-39 od 13. lipnja 2017., sve u roku od 15 dana.

14. Na ročištu održanom 28.09.2021. punomoćnik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih u dotadašnjem tijeku postupka. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 30.10.2020. istaknuo je prigovor preinake tužbenog zahtjeva i to u odnosu na I- tužitelja i to stoga što je kunski dio zahtjeva povišen sa 30.350,00 kn na 35.000,00 kn, te nadalje obzirom na specifikaciju zahtjeva tog tužitelja proizlazi da je povukao dio zahtjeva u iznosu od 1.050,0 EUR, a kojem povlačenju dijela zahtjeva se I- i II- tuženici protive i predlažu da se I-tužitelja odbije sa tim dijelom zahtjeva uz naknadu parničnog troška. Nadalje, punomoćnik tuženika istaknuo je prigovor preinake tužbenog zahtjeva i u odnosu na III-tužiteljicu KA i IV- tužitelja ČA. Nadalje, u odnosu na tužiteljicu ZA u odnosu na koju je utvrđen prekid postupka smatrao je da je bilo dovoljno vremena provjeriti je li eventualno ostavinski postupak proveden i tko su njezini nasljednici. Predložio je da sud po službenoj dužnosti zatraži od ostavinskog odjela suda podatak je li pravomoćno okončan ostavinski postupak i shodno tome donese odgovarajuću odluku, a ukoliko nije, predložio je da se u odnosu na tu tužiteljicu postupak razdvoji. Nadalje, osporio je i tijek zateznih kamata na utužene iznose budući je iz samih iskaza tužitelja razvidno da se ne zna kada je bilo dospijeće tih pozajmica.

14.1. Punomoćnik tužitelja naveo je da greškom u točci I. petita tužbenog zahtjeva iz podneska od 30.10.2020. naveo da I- tužitelj potražuje platež iznosa od 35.000,00 kn sa pripadajućim kamatama te je specificirao zahtjev I-tužitelja tako da I-tužitelj potražuje iznos od 30.350,00 kn i 1.050,00 EUR po prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.10.2008. pa do isplate te je istaknuo da je došlo do pogreške prilikom specifikacije zahtjeva sada III- i IV- tužitelja KA i ČA te da potražuju solidarno od ovdje tuženih isplatu iznosa od 5.800,00 kn, dok u preostalom dijelu njihov zahtjev preciziran točkom III. podneska od 30.10.2020. ostaje isti.

14.2. Punomoćnik tuženika naveo je da se protivi tako postavljenom tužbenom zahtjevu te je ponovno istaknuo prigovor preinake iz razloga što se ne radi ni o kakvoj omašci u pisanju, a tužitelji su imali više nego dovoljno vremena odlučiti o tužbenim zahtjevima sve sukladno odluci Županijskog suda u Osijeku od 28.05.2019.

15. Sukladno odredbi čl. 377. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je u skladu sa uputom drugostupanjskog suda izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

16. Imajući u vidu da je prvostupanjska presuda od 13.06.2017. postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na zahtjev II-tužitelja IA koji je odbijen, a isti nije pobijan žalbom te da postupak u odnosu na VI-tužiteljicu ZA koja je tijekom postupka preminula nije nastavljen jer eventualni nasljednici nisu preuzeli postupak, to je sud odlučivao o zahtjevima I-tužitelja EA, III- tužitelja VA i zahtjevima IV-tužiteljice KA i V-tužitelja ČA.

17. Tijekom dokaznog postupka obzirom na to da je zbog izmjene raspravnog suca u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP glavna rasprava počela iznova sud uz suglasnost stranaka nije izvodio već izvedene dokaze već je izvršio uvid u isprave priložene spisu, pročitani su iskazi I-tužitelja dan na ročištu od 20.2.2013. i dopunski iskaz I-tužitelja od 28.09.2021., pročitan je iskaz III-tužitelja dan na ročištu od 20.02.2013. i dopunski iskaz III-tužitelja od 28.09.2021., pročitan je iskaz IV-tužiteljice od 20.2.2013. te dopunski iskaz od 28.9.2022., pročitan je iskaz V-tužitelja dan na ročištu od 20.2.2013., dok V-tužitelj nije dopunski saslušavan te je punomoćnik odustao od njegovog dopunskog saslušanja kao stranke, pročitan je iskaz svjedoka ĐA dan na ročištu od 9.5.2017., te je saslušana kao svjedok EAL.

18. Među parničnim strankama je i nadalje, sporno jesu li, kada su i koje novčane iznose pozajmili tuženima, dakle, osnova i visina zahtjeva te je li potraživanje tužitelja zastarjelo kao i prigovor preinake tužbenog zahtjeva.

19. U odnosu na prigovor preinake tužbenog zahtjeva kojeg su istaknuli tuženici sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe 191. ZPP prema kojoj je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći već da se doista radi o omašci u pisanju prilikom postavljanja zahtjeva odnosno navođenja novčanih iznosa koje tužitelji potražuju od tuženika u ovom postupku.

20. Iz iskaza I-tužitelja danog na ročištu od 20.02.2013. proizlazi da tuženike poznaje 7, 8 godina, da su jedno vrijeme bili kućni prijatelji i da su tuženici svakodnevno dolazili kod njega i njegove nevjenčane supruge kući. Naveo je da im je ukupno pozajmio 30.000,00 kn i 600,00 ili 700,00 Eur-a kroz par mjeseci tijekom 2008. i da si je evidenciju o pozajmicama zapisivao u jednu svoju knjižicu. Kada im je pozajmljivao novac, tuženici su bili zajedno prisutni, a I-tuženica je rekla da zapisuje evidenciju o pozajmicama. Nikada nije tražio od njih da mu potpišu potvrdu o pozajmicama, mislio je na poštenje i znao je da su oni zapali u neke financijske poteškoće. Ništa od pozajmljenog novca mu nisu vratili. Nadalje, iskazao je da je 2011. bio jamac po kreditima koje su zaključili I-tuženica te II-tuženik te da sada kao jamac vraća kredit II- tuženika.

21. Nadalje, I-tužitelj je dopunski saslušan na ročištu od 28.09.2021., pri čemu je u cijelosti naveo da ostaje kod iskaza kojeg je dao kod suda 20.02.2013. Na upit raspravnog suca obzirom na iskaz od 20.03.2013. je li možda u međuvremenu uspio pronaći knjižicu u kojoj je vodio evidenciju o pozajmicama, naveo je da nema knjižicu, da se više ni ne sjeća vezano za tu knjižicu gdje je. Prilikom pozajmica tuženicima bili su uvijek prisutni on i njegova supruga ĐA. Uvijek da je zapisivao podatke o pozajmicama I. i II. tuženicima, koliko im je novca pozajmio, to je odmah zapisao. U više navrata da im je pozajmljivao novac, govorili su da im je neophodan, sin im je bio u zatvoru i uvijek su prilikom pozajmice govorili da će taj novac njemu pošteno vratiti. Nisu mu vratili niti lipe. Na upit punomoćnika tužitelja je li bio kad kakav sastanak tužitelja sa tuženicima radi vraćanja pozajmice, I-tužitelj je naveo da je svih njih šestero koji su posuđivali novce tuženicima imalo jedan zajednički sastanak sa LA i ŽA u njihovoj trgovini koja se nalazi unutar njihove obiteljske kuće, u prizemlju. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja je li BA osporavao pozajmice, I-tužitelj je naveo da nije osporavao, samo je rekao da nema novaca. Na upit punomoćnika tuženika je li mu poznato kada je BA bio u zatvoru obzirom da je iskazivao ranije da je bio u zatvoru II-tuženik, I-tužitelj je odgovorio da to ne zna, ali novac im je posudio prije nego što je on bio u zatvoru. I-tužitelj je naveo da koliko mu je poznato BA je u 2 navrata bio u zatvoru. Nakon što je prvi puta pušten iz zatvora, to da su bile ove njegove pozajmice njima i u tom razdoblju da je BA i upoznao. Cjelokupni iznos koji je posudio je posudio nakon što je izašao iz zatvora, a prije nego što je drugi puta bio u zatvoru. Na upit raspravnog suca može li iskazati koliko je točno pozajmio novca, I-tužitelj je naveo da onako kako je onda rekao, a da se sada više ne može ni sjetiti i ne bi danas više znao da nije zapisivao.

22. III-tužitelj je u svom iskazu od 20.02.2013. naveo da je II-tuženika poznavao od ranije te da su se upoznali preko posla i da im je u razdoblju od 09. -12. 2008. pozajmio ukupno 10.000,00 kn, koji novac je on predavao na ruke I-tuženici u njihovom dućanu sa tehničkom robom i elektromaterijalom u [adresa]. I-tuženica mu je potpisala jednu potvrdu o pozajmici iznosa od 6.500,00 kn. U tom razdoblju od 09.-12. mjeseca 2008. II-tuženik je bio u zatvoru, a i njihov sin. I-tuženica je i nakon ovih pozajmljenih 10.000,00 kn tražila od njega daljnje pozajmice, ali na njih nije pristao. Već prilikom prve pozajmice iznosa od 500,00 kn u 6-om mjesecu 2008. I- tuženica mu je rekla da će mu vratiti kroz mjesec dana, tražila je i daljnje pozajmice i znao je da ona ne može vratiti novac, a rekla mu je da će prodati nekretnine koje će naslijediti, a kada ih je prodala nije mu vratila pozajmicu. U to vrijeme poznavao je samo I-tužitelja, a druge tužitelje je upoznao kasnije kod I- tužitelja kada su razgovarali o cijeloj toj situaciji.

23. III-tužitelj je dopunski saslušan na ročištu održanom 28.09.2021. te je iskazao da ostaje kod svog iskaza koji je dao kod suda od 20.02.2013. Na upit raspravnog suca raspolaže li možda potvrdom o pozajmici iznosa od 6.500,00 kn, o čemu je ranije iskazivao, II-tužitelj je naveo da ju nema. Naveo je da je LA posuđivao novac u vremenu dok je BA bio u zatvoru, a u to isto vrijeme je bio i njihov sin u zatvoru, te ga je LA u nekoliko navrata tražila novce, što za plaćanje režija, pa za plaćanje advokata i drugo, onda je on od nje zatražio da mu napiše potvrdu o tome koliko joj je pozajmio, pa mu je ona dala potvrdu da joj je pozajmio iznos od 9.700,00 kn. Poslije joj je još pozajmio 300,00 kn, nakon te potvrde, ali o tome mu nije dala potvrdu o pozajmici. Na upit punomoćnika tužitelja je li tužitelj bio na sastanku sa ostalim tužiteljima i tuženicima radi dogovora o povratu zajma, tužitelj je odgovorio da je bio na tom sastanku, da su bili prisutni svih ovdje 6 tužitelja i tuženici, a sastanak je bio u njihovom dućanu u obiteljskoj kući u [adresa]. Tom prilikom da je BA bio dosta arogantan i grub i rekao mu je da će mu vratiti novac kada će imati. Nikad mu taj novac nije vraćen i više ih poslije tog sastanka zapravo nije ni vidio. Na upit punomoćnika tuženika može li iskazati na koji iznos glasi ta navodna potvrda koju je tužitelju potpisala LA, tužitelj je naveo na iznos od 9.700,00 kn, a zadnjih 300,00 kn pozajmio joj je nakon što je ona napisala tu potvrdu na 9.700,00 kn.

24. Iz iskaza IV-tužiteljice od 20.2.2013., a čijem iskazu se u cijelosti pridružio njezin suprug, V- tužitelj, proizlazi da su tuženike upoznali kod I- tužitelja na druženju, dva mjeseca prije prve pozajmice. Navode da su 17.09.2008. prvi puta pozajmili I- tuženici 1.300,00 Eur-a i 3.000,00 kn, koji novac su joj odnijeli u trgovinu u kojoj je radila, a poslije 3 tjedna još daljnjih 3.000,00 kn na isti način. Potom je I-tuženica od njih tražila daljnje pozajmice prvo telefonom, a potom im je došla i na kućnu adresu, te je IV- tužiteljica odbila pozajmiti joj daljnji novac, dok je njezin suprug, V- tužitelj tom prilikom iz svojeg novčanika izvadio novac i predao ga I-tuženici, a poslije rekao supruzi da joj je pozajmio 1.500,00 kn. U pogledu prve pozajmice je sastavljena potvrda na kojoj se I- tuženica potpisala, a za kasnije pozajmice nisu sastavljene potvrde. Ništa im nije vraćeno od novca koji su pozajmili. Kada su prvi puta pozajmili novac I-tuženici rekla je da je II- tuženik u pritvoru i da joj treba novac za advokata. V- tužitelj je nadalje iskazao da je kod prve pozajmice I- tuženica iskazala da joj suprug oko Božica 2008. izlazi iz zatvora, da će onda podići kredit i vratiti im pozajmljeni iznos.

25. IV-tužiteljica je dopunski saslušana na ročištu od 28.09.2022. na kojem je navela da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dala na ročištu od 20.02.2013. Na upit suda kada su ona i suprug pozajmljivali novce tuženicima je li u trenutku pozajmljivanja bila prisutna samo gospođa LA ili i njezin suprug BA, tužiteljica je navela da je bila samo gospođa LA u sva tri navrata. U vrijeme kada su pozajmljivali novce LA njezin suprug je bio u zatvoru. Ništa od novca koji su pozajmili nije im vraćeno. Na upit punomoćnika tužitelja u koje svrhe su sva tri puta pozajmljeni novci, prvi puta da je rekla LA da joj treba za advokata, misli da su tada bili njezin suprug BA, a i njezin sin u zatvoru. Drugi put je rekla da joj trebaju novci za popravak auta, a zadnji put je došla iznenada kod njih u kuću, tj. stan, ona da je ležala jer je imala migrenu, suprug je bio doma, pustio ju je unutra. LA je imala nekoliko uplatnica za režije u rukama, govorila da će joj isključiti struju i molila je da joj se pozajmi novac te je njezin suprug iz novčanika izvadio i pozajmio joj 1.500,00 kn koliko je u novčaniku imao. Na upit punomoćnika tužitelja je li kada išla kod BA radi povrata pozajmice, tužiteljica je odgovorila da je, da su išli ona, njezin suprug, susjed EA i VA kod BA u firmu u Dubravi radi traženja povrata novca. BA je bio u firmi i najviše je razgovarao sa EA i VA, a njoj da je rekao da tu nema što tražiti jer da je to sa LA radila i da nema što od njega potraživati.

26. Iz iskaza svjedoka ĐA proizlazi da je nevjenčana supruga I-tužitelja, sa kojim živi od 1995. i da su tuženici u više navrata dolazili kod njih kući posuđivati novac, a da su se I-tužitelj i II tuženik poznavali od ranije i rodom su iz istog kraja. Tuženici su tražili novac u više navrata i I- tužitelj im je pozajmio ukupno 30.000,00 kn i 1.050,00 Eur-a, a ne može točno vremenski odrediti kada. Vodila je svoju evidenciju o tim pozajmicama, ali je papir predala jednoj odvjetnici, koja joj ga nije vratila. Od tuženika nikada nije traženo da se potpišu na tu evidenciju kao potvrdu primitka pozajmice od I-tužitelja. Nadalje je navela da su tuženici u njihovoj kući upoznali KA i VA te pokojnu GA, ali prilikom tih druženja nije bilo razgovora o pozajmicama. Nije joj poznato da bi oni pozajmili novce I- i II- tuženicima. Nadalje je iskazala da je i ZA bila na tim druženjima u njihovoj kući i da nije ona posudila novac tuženima, nego da su I-tužitelj i svjedokinja posudili od FA novac kako bi ga potom posudili V, tuženicima.

27. Iz iskaza svjedoka EAL, kćeri I-tužitelja, proizlazi da osobno poznaje tuženike jer su dolazili osobno kod njezinog oca doma i posjećivali ga. Jednog dana ju je osobno nazvala tuženica LA i tražila ju da digne kredit kako bi joj isplaćivala u ratama te joj nije obrazložila razlog već je rekla da joj je potreban novac. Ne sjeća se o kojem se iznosu novaca radi te joj je rekla da to ne kaže tati. Ona je to ispričala tati te joj je on rekao da nikako ne posuđuje novac ispričavši joj što se njemu dogodilo. Nije ni u kakvom odnosu s tuženicom, vidjela ju je par puta u prolazu kada je dolazila kod njezinog oca. Zna da su KA i ČA posuđivali novac tuženicima, a isto kao i tata i g. VA. Sve to zna jer su KA i ČA dolazili kod njezinog oca i bila je prisutna kada su pričali o posuđivanju novca tuženicima. Zna da su tužitelji, njezin tata, g. VA i KA otišli kod tuženika u njihov dućan u Josipdolu tražiti povrat pozajmljenih novaca, a to zna jer je bila prisutna njihovim razgovorima. Naime, njezin tata i g. VA su dobri prijatelji, a KA i ČA su prvi susjedi te misli da je tuženica LA “obrlatila“ tužitelje, a njezinog tatu najviše u svemu tome. Na poseban upit punomoćnika tužitelja što je otac govorio da mu je II. tuženik rekao u vezi predmetnog duga navela je da nikada nije osporavao dug prema njezinom ocu, da je bio otresit tom prilikom, ali da nikada nije osporavao da mu je dužan novce. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li svjedok ikada bila prisutna pozajmljivanju novaca između stranaka navodi da je jednom prilikom bila prisutna kada je tata pozajmio jedan manji dio novca, a misli da je to bilo oko 1.000,00 kn, a to je i neposredno vidjela.

28. Podneskom od 01.06.2024. tužitelji su obzirom na promjenu valute uredili tužbeni zahtjev u visini i na način naveden u izreci presude.

29. Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje; ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

30. Ocjenjujući sve provedene dokaze, u njihovoj ukupnosti i svaki pojedinačno ovaj sud smatra osnovanim zahtjev I-tužitelja, neovisno o tome što isti ne raspolaže potvrdom o pozajmljenim iznosima tuženicima s time da sud potvrdu koju je dostavio I-tužitelj na ročištu od 28. rujna 2022. (list 141 spisa) ne može smatrati relevantnim dokazom pozajmljenog iznosa tuženicima jer je takvu potvrdu mogao napisati bilo tko i nema dokaza da je to doista I-tužiteljeva evidencija o pozajmicama tuženicima. Naime, ocjenjujući njegov iskaz kao i dopunu iskaza kojeg ovaj sud smatra vjerodostojnim te uzimajući u obzir protek vremena i godine I-tužitelja (rođenog , te dovodeći njegov iskaz u korelaciju sa iskazima drugih tužitelja (posebno u dijelu koji se odnosi na sastanak između tužitelja i tuženika kojemu je cilj bio traženje tužitelja da im tuženici vrate pozajmljene novčane iznose), a da je taj sastanak doista i održan potvrđuju i iskazi III-tužitelja i svjedoka EAL, ovaj sud ocjenjuje da je I-tužitelj doista pozajmio utužene iznose tuženicima, imajući u vidu da su isti bili jedno vrijeme kućni prijatelji kao i da su tuženici bili u teškoj financijskoj situaciji, što isti tijekom postupka nisu ni osporili uzimajući u obzir da se odrekli svog prava na saslušanje kao stranke, zbog čega sud smatra životnim i logičnim, da su se tuženici obratili I-tužitelju za financijskom pomoći, a I-tužitelj je uslijed navedenih okolnosti istima pozajmio određene novčane iznose za koje tuženici, tijekom postupka nisu dokazali da su ih vratili I-tužitelju.

30.1. Sud je poklonio vjeru iskazu I-tužitelja da II-tuženik nije osporavao pozajmice već da je rekao da nema novca pogotovo stoga što su se tuženici u ovom postupku odrekli prava na saslušanje kao stranaka i svojim iskazima nisu osporili navode I- tužitelja u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP te su tako zauzeli pasivan stav prema zahtjevu I-tužitelja. Obzirom na to da su tuženici bračni drugovi sud ocjenjuje da je pozajmljeni iznos od I-tužitelja iskorišten za potrebe obiteljske zajednice zbog čega je naložio tuženicima solidarno isplatiti tužitelju utuženi iznos s time da kako sud iz iskaza I-tužitelja nije mogao utvrditi datum obveze povrata pozajmljenih novčanih iznosa, to su zatezne kamate dosuđene od podnošenja tužbe pozivom na odredbu čl. 183. st. 2. ZOO-a, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a s time da sud nije našao osnovanim prigovor zastare u situaciji kada su pozajmice učinjene tijekom 2008. godine, a tužba radi isplate pozajmljenih iznosa je podnesena 18.02.2011. što znači da nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

30.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je zahtjev I-tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 16.10.2008. do 17.02.2011. odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod V. točkom izreke presude.

31. U odnosu na zahtjev III-tužitelja sud je ocjenjujući sve provedene dokaze, u njihovoj ukupnosti i svaki pojedinačno našao osnovanim zahtjev III-tužitelja, neovisno o tome što isti ne raspolaže potvrdom o pozajmljenim iznosima tuženicima, obzirom na to da je i III-tužitelj iskazao da je I-tuženici u razdoblju od 09. do 12. mjeseca 2008. pozajmljivao određene novčane iznose, s time da je II-tuženika poznavao s posla, time da je III-tužitelj iskazao i kroz dopunsko saslušanje da je novac pozajmljivao samo I-tuženici obzirom na to da je II-tuženik u predmetnom razdoblju bio u zatvoru, a to proizlazi i iskaza I-tužitelja koji je naveo da je II-tuženik bio dva puta u zatvoru, te da je III-tužitelj sporne iznose dao na ime zajma u razdoblju odnosno tijekom 2008., iz čega sud izvodi zaključak da su tuženici predmetne novčane iznose pozajmljivali u vrijeme kada je II-tuženik bio u zatvoru. Iako je iste pozajmljivala I-tuženica sud ocjenjuje obzirom da su I-tuženica i II-tuženica bračni drugovi da su korišteni za potrebe bračne zajednice. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaza III-tužitelja da je I-tuženici pozajmio utuženi iznos, a kojeg ona i njezin suprug II-tuženik nisu vratili, s time da su se tuženici u ovom postupku odrekli prava na saslušanje te svojim iskazima nisu osporili iskaz III-tužitelja. Obzirom na to da su tuženici bračni drugovi sud ocjenjuje da je pozajmljeni iznos od III-tužitelja iskorišten za potrebe obiteljske zajednice zbog čega je naložio tuženicima solidarno isplatiti tužitelju utuženi iznos s time da kako sud iz iskaza III-tužitelja nije mogao utvrditi točan datum obveze povrata pozajmljenih novčanih iznosa, to su zatezne kamate dosuđene od podnošenja tužbe pozivom na odredbu čl. 183. st. 2. ZOO-a, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

32. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude, dok je zahtjev III-tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 12.01.2009. do 17.02.2011. odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.

33. U odnosu na zahtjev IV-tužiteljice i V-tužitelja valja kojim traže da se naloži II- tuženiku da solidarno isplati iznos od 398,17 eura te iznos od 1.300,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18.02.2011. do isplate, a koja obveza da je solidarna s obvezom I-tuženice utvrđene pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-1118/11-39 od 13.06.2017. valja navesti da sud takav zahtjev nalazi osnovanim obzirom na to da je predmetni novčani iznos pozajmila I-tuženica, ali kako su I-tuženica i II-tuženik bračni drugovi sud ocjenjuje da je isti pozajmljeni iznos korišten za potrebe bračne zajednice I-tuženice i II-tuženika, a ne samo za potrebe I- tuženice zbog čega nije relevantno da je taj iznos pozajmila samo I-tuženica kako to proizlazi iz Potvrde na listu 13 spisa. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev IV-i V- tužitelja u tom dijelu i naložio II-tuženiku da IV- i V-tužiteljima isplati iznos od 398,17 eura (raniji iznos od 3.000,00 kuna) i iznos od 1.300,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.02.2011. (podnošenja tužbe) do isplate koja obveza je solidarna sa obvezom I-tuženice iz točke I. izreke presude ovog suda poslovni broj P- 1118/11-39 od 13.06.2017. obzirom na to da iz Potvrde (list 13 spisa) nije razvidan datum povrata pozajmljenog iznosa, a niti je istu okolnost bilo moguće utvrditi dopunskim saslušanjem IV-tužiteljice, sve pozivom na odredbu čl. 183. st. 2. ZOO-a, a po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Iz navedenih razloga odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

34. U odnosu na zahtjev IV-tužiteljice i V-tužitelja za isplatom iznosa od 769,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 23.11.2008. te zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos od 398,17 eura i iznos od 1.300,00 eura tekućim od 23.11.2008. do 17.02.2011. valja navesti da je iz iskaza IV-tužiteljice danom na ročištu 20.02.2013. čijem se iskazu pridružio V-tužitelj te iz dopunskog iskaza danog na ročištu 28.09.2022. proizlazi da su I-tuženici i II-tuženicima u ovom postupku osim iznosa od 3.000,00 kuna i 1.300,00 eura, za koje je izdana potvrda o pozajmici, I- tuženici pozajmili još i iznos od 1.500,00 kuna za koji iznos IV-tužiteljica i V-tužitelj ne raspolažu potvrdom, a koji iznos je V-tužitelj pozajmio I-tuženici. Sud je u tom dijelu ocijenio uvjerljivim iskaz IV-tužiteljice da je njezin suprug, nakon što je došla u njihovu kuću i tražila da ih da joj treba novac za plaćanje računa, I-tuženici dao pozajmicu u iznosu od 1.500,00 kuna, a što je IV-tužiteljica potvrdila i u dopunskom saslušanju navodeći da joj je suprug rekao da je I-tuženici dao iznos od 1.500,00 kuna.

35. Stoga je ovaj sud u tom dijelu ocjenjujući sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno ocijenio u tom dijelu zahtjev IV-i V-tužitelja osnovanim i naložio tuženicima obzirom na to da su prema ocjeni ovog suda pozajmljeni novčani iznosi korišteni za potrebe bračne zajednice tuženika, neovisno o tome što je predmetni iznos pozajmila I-tuženica, da IV-tužiteljici i V-tužitelju isplate iznos od 199,08 eura (iznos od 1.500,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro), s time da sud nije našao osnovanim prigovor zastare u situaciji kada su pozajmice učinjene tijekom 2008. godine, a tužba radi isplate pozajmljenih iznosa je podnesena 18.02.2011. što znači da nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

36. U preostalom dijelu obzirom na činjenične navode tužbe u kojem tužitelji navode da su tuženicima pozajmili iznos od 1.300,00 eura i ukupno 7.500,00 kuna, a prema konačno postavljenom zahtjevu potražuju isplatu iznosa od 1.300,00 eura i 769,79 eura (ranije 8.800,00 kuna) sud zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 570,71 eura sa zateznim kamatama tekućima od 23.11.2008. do isplate, kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 398,17 eura te na iznos od 1.300,00 eura od 23.11.2008. do 17.02.2011. nalazi neosnovanim u situaciji kada se tijekom postupka nije moglo utvrditi da su tužitelji doista pozajmili tuženicima i iznos preko 1.500,00 kuna, odnosno 199,08 eura, kao ni dospijeće pozajmljenog iznosa zbog čega je zatezna kamata na iznos od 398,17 eura i na iznos od 1.300,00 eura dosuđena od podnošenja tužbe do isplate sve pozivom na odredbu čl. 183. st. 2. ZOO-a, a po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Iz navedenih razloga odlučeno je kao pod točkom VII. izreke.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP. Stoga su I-, III-, IV- i V-tužiteljima priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 OT-a 100 bodova, zastupanje na ročištu od 05.12.2011. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, sastav podneska od 16.03.2012. prema Tbr. 8/1 OT-a 100 bodova, zastupanje na ročištu od 20.02.2013. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, zastupanje na ročištu od 02.06.2016. prema Tbr. 9/4 OT-a 25 bodova, sastav žalbe prema Tbr. 10/1 OT-a 125 bodova, zastupanje na ročištu od 01.10.2020. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, sastav podneska od 30.10.2020. prema Tbr. 8/1 OT-a 100 bodova, zastupanje na ročištu od 28.09.2021. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, zastupanje na ročištu od 27.04. 2022. prema Tbr. 9/4 OT-a 25 bodova, zastupanje na ročištu od 28.09.2022. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, za sastav podneska od 28.11.2022. prema Tbr. 8/1 OT-a 100 bodova, za sastav podneska od 1.6.2024. prema Tbr. 8/1 OT-a 100 bodova i za zastupanje na ročištu od 1.4.2025. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, ukupno 1.275,00 bodova odnosno 2.550,00 eura uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za zastupanje više osoba prema Tbr. 40. OT-a 1.020,00 eura i uvećano za pdv od 25% od 892,50 eura, ukupno 4.462,50 eura. Tužitelji su ovom postupku ukupno traže isplatu iznosa od 8.873,33 eura i to I-tužitelj isplatu iznosa od 5.078,14 eura, III-tužitelj 1.327,23 eura, IV-tužiteljica i V-tužitelj isplatu iznosa od 2.467,96 eura odnosno ukupno 8.873,33 eura. Tužitelji su u postupku uspjeli sa 74% te im u tom omjeru pripada trošak i to u iznosu od 3.302,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a zbog čega je odlučeno kao pod točkom VIII. izreke, s time da su tuženici solidarni dužnici u ovom postupku zbog čega im je naložena solidarna isplata troškova postupka tužiteljima, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Sutkinja

Ingrid šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženicima po pun.