Poslovni broj: Povrv-1028/2022-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Leć d.o.o., [adresa], OIB: 79331181937, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šunić, Lisec, Kancir d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NH, odvjetničke vježbenice, i tuženika osobno, 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-16/2022 od 10. ožujka 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42,07 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 6,99 EUR od 21. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 7,16 EUR od 1. veljače 2021. do isplate, na iznos od 6,99 EUR od 21. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 6,93 EUR od 1. travnja 2021. do isplate, na iznos od 7,02 EUR od 21. svibnja 2021. do isplate i na iznos od 6,98 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 16/2022 od 10. ožujka 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 24,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 7,45 EUR od 1. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 8,02 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate i na iznos od 8,93 EUR od 1. listopada 2021. do isplate, te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 18. siječnja 2022., Javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba izdala je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16/2022 od 10. ožujka 2022., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 66,47 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 7,45 EUR od 1. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 6,99 EUR od 21. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 7,16 EUR od 1. veljače 2021. do isplate, na iznos od 6,99 EUR od 21. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 6,93 EUR od 1. travnja 2021. do isplate, na iznos od 7,02 EUR od 21. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 6,98 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 8,02 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate i na iznos od 8,93 EUR od 1. listopada 2021. do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 16,59 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome u cijelosti osporava osnovanost i visinu predmetnog potraživanja. Predlaže platni nalog u cijelosti staviti van snage.

3. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 1028/2022-2 od 31. svibnja 2022., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ).

4. Tužitelj tijekom postupka u bitnome ističe da je prigovor tuženika paušalan i ničime argumentiran. Tužitelj navodi kako se potraživanje u ovoj pravnoj stvari temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada. Tužitelj osporava sve navode tuženika. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj ističe kako tuženik u podnesku od 5. veljače 2024. dostavlja kopiju uplate od 16. rujna 2021. iz koje da je vidljivo da je u opisu plaćanja navedeno da se uplata odnosi na račune izdane za mjesec srpanj i kolovoz 2021. Pojašnjava kako je provjerom knjiženja uplata utvrdio da su računi za mjesec srpanj i kolovoz 2021. plaćeni. Međutim, tužitelj ističe da račun za kolovoz 2021. nije predmet ovog postupka te da nije obuhvaćen predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelja. Tužitelj stoga prihvaća navedeni dokaz tuženika samo u odnosu na uplatu po računu broj 019502880721 u iznosu od 8,93 EUR za mjesec srpanj 2021. Nadalje, tužitelj ističe da je 26. veljače 2024. evidentirao uplate tuženika kojima je tuženik, kako je i naveo u opisu plaćanja, podmirio račune za listopad 2020. u iznosu od 7,45 EUR i svibanj 2021. u iznosu od 8,02 EUR, temeljem navedenih uplata zatvoreni su računi broj 019502881020 za listopad 2020. i broj 019502880521 za svibanj 2021. na koje se tuženik pozvao u opisu plaćanja, i to u punom iznosu, a ne u postocima kako ih tuženik računa. Stoga tužitelj ostaje kod potraživanja u ukupnom iznosu od 42,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog i parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tuženik tijekom postupka ostaje kod iznijetih navoda i prigovora, koje dodatno obrazlaže te ističe da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio onečišćivač niti da je pružio uslugu tuženiku jer da nije dostavio evidenciju o količini navodno predanog otpada. Ističe prigovor podmirenja potraživanja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. S obzirom na sadržaj podneska tužitelja od 28. veljače 2024. kojim tužitelj snižava zahtjev za iznos od 24,40 EUR s pripadajućom kamatom, koja dispozicija ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, odlučeno je kao u stavku I/ izreke rješenja temeljem čl. 456. st. 1. u vezi s čl. 193. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP).

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga na dan: 17.01.2022. (listovi 11 i 99 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Vodica od 14. prosinca 2017. (listovi 37-51 spisa), Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (listovi 52-54 spisa), Suglasnost na Izmjenu Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za područje pružanja usluge Grad Vodice od 22. veljače 2019. (listovi 55-60 spisa), Cjenik tužitelja (listovi 61-64 spisa), Evidenciju odvoza od 1.10.2020. do 31.7.2021. (listovi 65-67 spisa), utužene račune (listovi 68-85 spisa), Izjavu o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (listovi 86-87 spisa), dopis tuženika od 1. veljače 2024. (list 91 spisa), potvrdu o prometu po računu od 1. veljače 2024. (list 92 spisa), financijsku karticu do dana 28.02.2024. (listovi 100-101 spisa), potvrdu o uplati (list 103 spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, ZK odjel Šibenik, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. o. [katastarska općina] od 27. veljače 2024. (list 104 spisa), dopis tuženika od 26. veljače 2024. (listovi 106-107 spisa), obračun kamate (list 108 spisa), potvrdu o uplati (list 109 spisa), dopis tuženika od 13. ožujka 2024. (list 114 spisa), dopis tužitelja od 4. ožujka 2024. (listovi 115-116 spisa), prigovore na račune za razdoblje od listopada 2020. do svibnja 2021. (listovi 117-132 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu pod posl. brojem Gž-4502/17 od 19. veljače 2020. (listovi 133-135 spisa) te presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. brojem Povrv- 2251/16 od 30. lipnja 2017. (listovi 136-139 spisa).

8. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada. Također nije sporno da tuženik vlasnik predmetne nekretnine u kojoj samo povremeno boravi za odmor.

10. Međutim, među strankama je sporno je li tuženik u obvezi plaćati uslugu odvoza komunalnog otpada tužitelju, imajući u vidu navode tuženika da mu usluga nije pružena odnosno da je istu podmirio.

11. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13. i 73/17., dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema st. 6. tog članka korisnik usluge iz st. 4. toga članka dužan je koristiti javne usluge iz stavka 1. toga članka na način sukladan tom Zakonu i propisima donesenim na temelju toga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju toga Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, te snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

12. Uvidom Izvadak iz poslovnih knjiga na dan: 17.01.2022. te prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u [adresa], objekt: 950288, za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od listopada 2020. do srpnja 2021. za uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada u ukupnom iznosu od 66,46 EUR.

13. Budući je po evidentiranim uplatama tužitelj samo djelomično povukao tužbeni zahtjev, valjalo je odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za predmetnu komunalnu uslugu za preostalo utuženo razdoblje.

14. Iz prijepisa računa razvidno je da je tuženiku obračunata usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada prema broju mjesečnih odvoza i veličine spremnika, obveznu minimalnu javnu uslugu te sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 13%.

15. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. ZOGO propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

16. Tuženik tijekom postupka ne spori da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, ali ističe da je tužitelj ispostavljao račune za uslugu koju nije obavio jer da u Prvić Luci da boravi privremeno i povremeno pa je time osporeno da je uslugu odvoza komunalnog otpada uopće izvršena, slijedom čega je teret dokaza sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužitelju da je u utuženom razdoblju usluga odvoza komunalnog otpada pružena.

17. Iz čl. 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Vodice, Klasa : 363-01/ 17-01/135, Urbroj; 2182/04-01/01-17-1 od 14. prosinca 2017. (dalje: Odluka) utvrđeno je da je upravo davatelj javne usluge iz čl. 1. Odluke (između ostalog prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada te odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila, problematičnog otpada i krupnog otpada na području Grada Vodice) je upravo tužitelj. Dakle, iz čl. 2. Odluke utvrđeno je ovlaštenje (aktivna legitimacija) tužitelja na potraživanje naplate takve usluge, a prema korisnicima takve usluge. Navedena odluka donesena je u skladu s ovlaštenjem jedinice lokalne samouprave (konkretno Grada Vodice) da kao izvršno tijelo na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom (kako je to pripisano čl. 10. st. 4. odnosno čl. 64. i 66. ZOGO-a.

18. Naime, tužitelj je sukladno odredbi čl. 33. st. 1. ZOGO-a dužan obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a, odnosno usluge odvoza komunalnog otpada, primjenom načela "onečišćivač plaća", dok je sukladno st. 2. istog čl. dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Također, odredbom čl. 33. st. 3. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 33. st. 2. ZOGO-a.

19. Tužitelj na navedene okolnosti nije predočio sudu relevantne dokaze da je usluga doista izvršena, niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge u obračunskom razdoblju, iz koje bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno 33. st. 2. ZOGO-a. Iz dokumentacije koju je tužitelj priložio (računi i Evidenciju odvoza od 1.10.2020. do 31.7.2021.), nije bilo moguće utvrditi da je usluga tužitelja izvršena za utuženo razdoblje. Naime, iz Evidenciju odvoza od 1.10.2020. do 31.7.2021. proizlazi da bi tužitelj otpad odvozio uvijek u istoj litraži i vrsti otpada, a navedeno tuženik i dalje osporava.

20. Na tužitelju je teret dokaza svojih tvrdnji u ovom postupku.

21. Tužitelj nema evidenciju o stvarnom odvoženju otpada koji bi bio temelj za određivanje naplate iste komunalne usluge odnosno nije pružio dokaz o vođenju evidencije o preuzetoj količini otpada od korisnika usluge u obračunskom razdoblju, a prema kriteriju količine otpada te time postupa suprotno odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO- a. Tužitelj nije dokazao da bi uzeo u obzir stvarni volumen predanog otpada odnosno ne dokazuje da je usluga izvršena na način kako tvrdi. Nije dokazao da bi način i kriteriji na temelju kojih tužitelj vrši obračun navedenih usluga bio sukladan ZOGO-a te je stoga ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-672/19 od 20. ožujka 2020.).

22. Sukladno odredbi čl. 33. st. 4. ZOGO-a, davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. toga Zakona uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. toga Zakona. Odredbom čl. 30. st. 7. istog Zakona propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz st. 1. toga članka koja sadrži kriterij obračuna količine otpada, standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, područje pružanja javne usluge iz st. 1. toga članka, odredbe propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. toga Zakona, te opće uvjete ugovora s korisnicima. Prema odredbi čl. 33. st. 5. istog Zakona davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 4. toga članka, uredbe iz čl. 29. st. 10. toga Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. toga Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, a cjenik je dužan objaviti na svojoj mrežnoj stranici.

23. U odnosu na istaknuti prigovor podmirenja potraživanja valja navesti da prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

24. Prema tome, u situaciji kada tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i dostavlja dokaze o uplatama, na tužitelju je teret dokaza visine.

25. S obzirom na to da je tuženik osporio osnovu i visinu potraživanja tužitelja u cijelosti, odnosno naveo da je cijelosti podmirio potraživanje tužitelja te je dostavio potvrdu o uplati izvršenoj 16. rujna 2021. u iznosu od 135,73 kuna, za koji iznos je tužitelj umanjio svoje potraživanje. Međutim, tuženik je izvršio uplatu 26. veljače 2024. u iznosu od 57,59 EUR, pa je nejasno zašto se tužitelj nije očitovao na navedenu uplatu, kao i dostavio dokaze na kojima temelji predmetno potraživanje (knjigovodstveno stanje obveznika, obračun kamata ili drugi dokaz iz kojega bi proizlazilo da se predmetna uplata tuženika ne odnosi na utuženo potraživanje ukoliko za navedeno postoje dokaze).

26. Kako se osnova i visina tužbenog zahtjeva ne može nedvojbeno utvrditi na temelju dostavljene dokumentacije tužitelja, to u postupku, uzimajući u obzir odredbu čl. 221.a ZPP-a, isti nisu dokazani. Naime, navedenom odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

27. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (izreka presude).

28. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

29. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

30. Tuženiku je u priznati zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 2. Tarife sudskih pristojbi), slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 13,27 EUR (toč. II/ rješenja).

31. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odbijen u cijelosti i njegov zahtjev za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao pod točkom III/ rješenja.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda i rješenje objavljeno ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude i rješenja ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku