Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1140/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BH,OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2489/2022-11 od 16. svibnja 2024., 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2489/2022-11 od 16. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.783,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dakle iz žalbenog razloga propisanog čl. 353.st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje:ZPP),s prijedlogom da s pobijana presuda preinači I usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu bez održavanja ročišta na temelju čl. 332.a st.1. ZPP-a, utvrdivši da je prema navodima tužbe tuženik 25. svibnja 2019. u stanju psihotičnog poremećaja s ciljem nanošenja štete ciglom razbio staklo na desnim stražnjim vratima i vrata parkiranog vozila tužitelja, reg. ozn. [registarska oznaka], marke „Mazda 3“, u svezi s čime se protiv tuženika vodio kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Odjel za mladež, pod brojem Kmp-33/2021 te je utvrđeno da je isti počinio kazneno djelo protiv imovine- oštećenje tuđe stvari, zbog čega je tuženiku određeno psihijatrijsko vještačenje, kao i da nastala šteta tužitelju iznosi ukupno 1.783,02 eura.

5.1. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik, iako je tužbu i rješenje o podnošenju odgovora na tužbu uredno primio, nije u zakonskom roku podnio odgovor na tužbu.

6. Na temelju uvida u isprave dostavljene uz tužbu prvostupanjski sud utvrđuje da su točne tvrdnje tužitelja o šteti počinjenoj na njegovu vozilu od strane tuženika i visini štete.

7. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju uvida kaznenu presudu poslovni broj Kmp- 33/2021 od 1.srpnja 2022. utvrđuje da je istom utvrđeno da je tuženik u stanju psihotičnog poremećaja, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u cilju da nanese štetu, ciglom razbio vozilo tužitelja, čime je tužitelja novčano oštetio, dakle u neubrojivom stanju oštetio tuđu stvar, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine te mu je određeno psihijatrijsko liječenje u trajanju od šest mjeseci.

8. Imajući u vidu da tuženik kaznenom presudom nije oglašen krivim, već je utvrđeno da je u stanju neubrojivosti počinio predmetno kazneno djelo, zaključuje da je u vrijeme počinjenja štete na vozilu tužitelja bio neubrojiv, slijedom čega pozivom na čl. 1050. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,dalje:ZOO) zauzima pravno shvaćanje da tuženik nije odgovoran za naknadu štete tužitelju.

9. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 331.b toč. .1 i 4. ZPP-a, ali nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 331.b točka 2. i 3. ZPP-a, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 5. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tužitelj.

10. Odredbom čl. 332.a st.1. ZPP-a, kojom je regulirano donošenje presude bez održavanja ročišta, propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 1. i 4. ovoga Zakona, a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona, sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

10.1. Prema odredbi čl. 331. b. st.1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

11. Sukladno navedenim zakonskim odredbama za donošenje presude bez održavanja ročišta kojom se odbija tužbeni zahtjev sukladno čl. 332.a st.1. ZPP-a potrebno je da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, s time da su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu (čl. 331. b st.1. toč. 1. i 4. ZPP-a), te da nije udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b st.1. toč. 2. i 3.ZPP-a, dakle da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi odnosno da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.

12. U konkretnom slučaju nije sporno da tuženik nije podnio odgovor na tužbu,a da su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, dakle da je udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b st.1. toč. 1. i 4. ZPP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije udovoljeno uvjetima iz čl.331.b.st.1.toč.2. i 3. ZPP-a pa da su ispunjene pretpostavke iz čl. 332. a st.1. ZPP-a za donošenje pobijane presude bez održavanja ročišta.

14. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju uvida u kaznenu presudu koju je tužitelj podnio uz tužbu kao dokaz, utvrdio da je tuženik počinio štetu na vozilu tužitelja u neubrojivom stanju, dakle u stanju u kojem nije bio sposoban za rasuđivanje, slijedom čega pozivom na čl. 1050.st.1. ZOO-a nije odgovoran za naknadu štete tužitelju. Naime, navedenim člankom propisano je da osoba koja zbog mentalnog ili intelektualnog oštećenja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što ju drugome prouzroči.

15. Stoga, osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe o odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju odnosno ti su navodi u protivnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, slijedom čega nije udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b.st.1.toč. 2. i 3. ZPP-a, pa pri nespornom utvrđenju da tuženik nije podnio odgovor na tužbu i da je udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b st.1 toč. 1. i 4. ZPP-a ispunjene su pretpostavke iz čl. 332.a st.1. ZPP-a za donošenje pobijane presude bez održavanja ročišta kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

16. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva da je tuženik u vrijeme počinjenja štetne radnje bio u stanju akutnog psihotičnog maha što da predstavlja prolazni psihički

poremećaj pa da je sukladno čl. 1050.st.2. ZOO-a odgovoran za naknadu štete tužitelju, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17. Naime, prema odredbi čl. 1050.st.2. ZOO-a tko drugom prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, osim ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje. U konkretnom slučaju iz dokaza koje je tužitelj podnio ne proizlazi da je tuženik u vrijeme počinjenja štetne radnje bio u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje u smislu čl. 1050.st.2. ZOO-a jer to ne proizlazi iz kaznene presude, s obzirom da iz te presude proizlazi da se prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka kod tuženika radi o osobi koja boluje od psihotičnog poremećaja, s time da je u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem psihotičnih proživljavanja zbog čega je bio neubrojiv (točka 7.2. obrazloženja kaznene presude). Dakle, proizlazi da je riječ o štetniku koji je u vrijeme poduzimanja štetne radnje bio nesposoban za rasuđivanje zbog duševne bolesti, a ne zbog nekog drugog razloga zbog kojeg bi bio u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje pa nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu iz čl. 1050.st.2. ZOO-a jer zbog nesposobnosti za rasuđivanje kao posljedice duševne bolesti nije odgovoran za štetu tužitelju sukladno čl. 1050.st.1. ZOO-a.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

U Rijeci 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan