Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-218/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u parničnom predmetu tužiteljice AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicama iz ZOU Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-76/2024-14 od 5. prosinca 2024., 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  je

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-76/2024-14 od 5. prosinca 2024. u točki I i usvavajućem dijelu točke II izreke.

2. Preinačuje se citirana presuda u sadržajno odbijajućem dijelu točke II izreke za iznos od 625,00 eura te se nalaže tuženiku da tužitelju na ime troškova postupka isplati iznos od 625,00 eura sa zateznim kamatama s tijekom od 05. prosinca 2024. do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanje referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknade troškova žalbenog postupka u iznosu od 62, 50 eura u roku od 15 dana dok se odbija preostali zahtjev tužitelja u iznosu od 250,00 eur kao neosnovan.

4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.168,23 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.421,57 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP) dok se protiv sadržajno odbijajućega dijela troškova postupka iz točke II izreke žali tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja povrijedio pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku jer je zanemario dokazne prijedloge tuženika, odnosno presuda ne sadrži odlučne razloge neosnovanosti tih prijedloga i da presuda ne sadrži sve što mora sadržavati čime da je povrijeđena odredba članka 338. stavak 4. ZPP-a. Tvrdi da je povrijedio i odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Sud da je pogrešno odlučio da je mjesno nadležan i povrijedio odredbu članka 354. stavak 2. ZPP-a jer da je Općinski građanski sud u Zagrebu mjesno nadležan po ugovorenoj i općemjesnoj nadležnosti. Tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu jasne i razumljive i da se o njima pojedinačno pregovaralo i da je tužitelj i imao mogućnost izbora između kredita u Eur- i Chf, a te navode da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir. Osporava i nalaz vještaka tvrdnjom da je isti izrađen kao da je ugovoren kunski kredit te tvrdi da je pogrešno dosuđen i tijek zateznih kamata od dana uplate. Nastavno ističe da se presuda u kolektivnom sporu ne može primijeniti na ovaj predmet, da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen pa da se ništetnost ne može isticati jer se radi o zabrani manjeg značaja. Ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o zastari predmetne tražbine.

4. Tužitelj u žalbi tvrdi da mu je sud prvog stupnja za sastav podneska od 22. ožujka 2022. i 17. svibnja 2024. pogrešno dosudio 25% nagrade umjesto punog iznosa. Tvrdi i da mu pripada puni iznos naknade troška za zastupanje 24. ožujka 2022. i 05. rujna 2023., a ne 50 % tog iznosa kako mu je dosuđeno.

5. Stranke predlažu uvaženje žalbi.

6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna i može se ispitati.

9. Nije počinio ni relativno bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a i nije povrijedio odredbu članka 338. stavak 4. ZPP-a na koju se poziva tuženik jer je sud u pobijanoj presudi naveo odlučne činjenice na kojima temelji osnovanost tužbenog zahtjeva i izjasnio se o stavovima stranaka i određeno je naveo koje je dokaze proveo dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka JD i ND i to je također prvostupanjski sud u pobijanoj presudi određeno naveo.

10. Nije povrijeđena ni odredba članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a o mjesnoj nadležnosti suda prvog stupnja. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je u smislu odredbe članka . 81. st. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, da je ugovorna odredba o prorogacijskoj klauzuli o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nepoštena i ništetna i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je naveo odlučne razloge za takvo utvrđenje u cijelosti prihvatljive i ovom žalbenom sudu i kod tog utvrđenja vodio je računa o udaljenosti tužitelja od sjedišta tuženika i svim drugim relevantnim okolnostima. Osim toga tuženik nije dokazao (čl. 81. st. 4. ZZP/03) da se o toj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Kako je predmetna ugovorna odredba koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti ništetna, pravilno se sud prvog stupnja, primjenom općih odredbi ZPP-a, utvrdio prvostupanjski sud mjesno nadležnim za postupanje u ovom predmetu.

11. Naime, u smislu odredbe članka 46. stavka 1. ZPP-a o općemjesnoj nadležnosti i odredbe o posebnoj nadležnosti po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz članka 59. ZPP-a, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, a to je i u jednom i u drugom slučaju ovdje prvostupanjski sud.

12. Pravilno je sud prvog stupnja analizom svih provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

13. Pravilno je utvrdio i da presuda donesena u kolektivnom sporu, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., ima obvezujući učinak i na ovaj predmet jer je i predmetni ugovor sklopljen na isti način i u isto vrijeme kao i ugovori na koje se odnosi utvrđenje ništetnosti glede valutne klauzule iz tog predmeta.

14. Tom je presudom između ostaloga utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tuženica povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) te je utvrđeno da da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženica, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača pa da je time uz ostale banke i ovdje tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007.(razdoblju u kojem je sklopljen predmetni ugovor 05. travnja 2006.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima zbog čega ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

15. Odredbom članka 118. Zakon o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, br. 41/14., 110/15. i 14/19.:dalje-ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetne tužbe propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16.Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

17. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tužitelj nije bio upoznat s rizicima konkretnog ugovora jer tuženik u ovom predmetu nije predlagao relevantne dokaze na okolnosti da bi ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila razumljiva, u smislu da bi tuženik dao tužitelju sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, pa su žalbene tvrdnje kojima se iskazuje drugačije neosnovane, naprotiv odustao je od dokaza saslušanjem predloženih svjedoka.

18. Naime prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.

19. Žalbena tvrdnja da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi.

20. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u visini razlike između iznosa koji je platio i koji bi platio da je plaćao anuitet po tečaju švicarski franak u odnosu na kunu važeći na dan korištenja kredita i tuženik na matematički izračun nije imao nikakve primjedbe. To pravo proizlazi iz odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18:dalje-ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelj.

19. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje o zastari predmetne jer tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, vraćanju primljenog zbog ništetnosti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18; dalje ZOO). Protivno žalbenim navodima zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P - 1401/12 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na valutnu klauzulu i ovdje tuženika postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 03. svibnja 2021., nije istekao rok zastare od pet godina. Naime, podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu bila je prekinuta zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a i rokovi zastare ponovno su počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

20. U odnosu na dosuđenu tražbinu pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

21. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno kada je tužitelju koji je uspio u sporu dosudio troškove postupka.

22. Pravilno je utvrdio i opravdane troškove postupka, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za sastav podneska od 22. ožujka 2022. i 17. svibnja 2024. dosudio 25% nagrade umjesto punog iznosa.

23. Naime, odredbom članka 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23:dalje-Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja je propisano da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Budući da se radi o obrazloženim podnescima tužitelju za njihov sastav pripada iznos od po 250,00 eur, a ne 62,50 eura. Jednako tako tužitelju pripada i puni iznos naknade za zastupanje na ročištu održanom 24. ožujka 2022. i 05. rujna 2023. u iznosu od po 250,00 eur, a ne 50 % tog iznosa, kako utvrđuje sud prvog stupnja jer se na tim raspravama odlučivalo i o glavnoj stvari, a ne samo o procesnim pitanjima.

24. Stoga je valjalo preinačiti pobijanu presudu u sadržajno odbijajućem dijelu troškova postupka za iznos od 625,00 eura i tužitelju dosuditi i taj iznos sa zateznim kamatama.

25. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki 1. i 2 izreke.

26. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) dok je tužitelju dosuđen na ime troškova žalbenog postupka iznos od 62,50 eur primjenom tbr.10. točka 4. Tarife na vps ožalbljenog dijela.

U Rijeci, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tajana Polić