Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-885/2023-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gugić & Kovačić iz Zagreba, protiv tuženika JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. NE iz [adresa], OB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maruški Ujević, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-855/15-36 od 18. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-855/15-36 od 18. listopada 2016.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 148.735,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2012. do isplate (točka 1. izreke), te mu je naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 34.223,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana (točka 2. izreke).

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2.1. Ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 265. ZPP-a, jer da je sud prvog stupnja propustio provesti dokaz saslušanjem tuženika. Tvrdi da je je tijekom cijelog postupka ustrajao na prijedlogu da ga se sasluša kao stranku i dostavio medicinsku dokumentaciju kojom ispričava nedolazak. Glede transfera novca, ističe da je iz spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-1166/14 razvidno da je podigao sa svog računa iznos od 70.000,00 kn, za koji iznos bi tužitelj mogao biti eventualno oštećen, dok preostali iznos nije uspio podignuti jer mu je tužitelj blokirao račun prepoznavši transakciju kao neovlaštenu. Smatra da je počinjena i bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi presude proturječni i nerazumljivi.

3. Predlaže ukinuti pobijanu presudu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi, uz nadoknadu troška sastava tog podneska.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja, te je presudu moguće ispitati.

6.1. Svi dokazi su ocijenjeni u skladu s čl. 8. ZPP-a, svaki dokaz zasebno i svi dokazi zajedno, a dokaz saslušanjem tuženika nije proveden zato što tuženik, unatoč urednim pozivima radi saslušanja, nije pristupao na glavne rasprave, pa je sud prvog stupnja bio ovlašten, u skladu s čl. 265. st. 2. ZPP-a odustati od provođenje tog dokaza.

7. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 148.735,00 kn, koji iznos je tužitelj isplatio trgovačkom društvu Imes mesna industrija d.o.o., zbog toga što je sa računa tog trgovačkog društva koji je otvoren kod tužitelja, neovlašteno taj iznos podignut, bez naloga trgovačkog društva i položen na račun tuženika.

8. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je 13. lipnja 2012. izvršen prijenos novčanih sredstava u iznosima od 72.845,00 kn te 75.890,00 kn sa poslovnog računa trgovačkog društva Imes mesna industrija d.o.o. koji je otvoren kod tužitelja na račun broj: [broj bankovnog računa] otvoren u Hypo Alpe Adria Bank d.d., a potom je izvršen prijenos istih novčanih iznosa na račun tuženika otvoren u Reiffeisen bank d.d. Austria;

- da je tuženik sa svog računa istog dana podigao maksimalni dozvoljeni iznos od 70.000,00 kn, dok je preostali iznos ostao na njegovom računu;

- da je banka saznavši za sumnjivu transakciju izvršila blokadu računa tuženika;

- da je prijeporni iznos uplaćen sa računa BE u korist računa tuženika s tim što ni jedan od njih dvojice nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s društvom Imes mesna industrija d.o.o. iz Samobora;

- da je u ime narečenog trgovačkog društva, bez naloga, prenesen utuženi iznos uz pomoć korisničkog imena, lozinke i TAN tablice društva, do kojih podataka je nepoznata osoba došla neovlašenim putem;

- da je tužitelj obeštetio klijenta, trgovačko društvo Imes mesna industrija d.o.o. iz Samobora, te potražuje isplatu tog iznosa od tuženika u čiju korist je iznos uplaćen bez pravne osnove.

9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tuženik u postupku nije dokazao pravnu osnovu posjedovanja novca, pa kako je imovinsku korist stekao bez pravne osnove, obvezuje tuženika vratiti iznos tužitelju primjenom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO), pri čemu prethodno utvrđuje da je tužitelj bio dužan, u skladu s čl. 47. st. 2. Zakona o platnom prometu ("Narodne novine" broj: 133/09, 136/12) vratiti svom klijentu iznos transakcije i dovesti račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije bila izvršena.

10. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da je tuženik utuženi iznos stekao bez pravne osnove, pa ga je dužan vratiti tužitelju, kao pravnoj osobi koja je taj iznos isplatila svom klijentu, kojemu je bio dužan izvršiti povrat iznosa neuredno izvršene platne transakcije. Naime, prema čl. 47. Zakona o platnom prometu, platiteljev pružatelj platnih usluga koji je odgovoran za izvršenje platne transakcije je dužan na platiteljev zahtjev za povrat neuredno izvršene transakcije platitelju bez odgađanja vratiti iznos te transakcije, a u slučaju terećenja s računa za plaćanje, dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije ni bila izvršena (st.2.). Pritom je pravilno ocijenjeno da je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja u skladu s čl. 1115. ZOO-a. Treba navesti da je pravilno primijenjena i odredba čl. 91. ZOO-a pri ocjeni da tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu od tuženika, budući da je ispunjenjem obveze na tužitelja prešla tražbina vjerovnika, društva Imes mesna industrija d.o.o. iz Samobora.

11. Na žalbene navode tuženika koji se odnose na meritum stvari, treba reći da je točna tvrdnja da je sa računa podigao iznos od 70.000,00 kn, a da je preostali iznos ostao na računu koji je blokiran. Međutim, tužitelj nema osnovu za podizanje tog novca sa računa tuženika, pa je bio prisiljen ishoditi ispravu koja će biti temelj za naplatu. Utoliko su i narečeni žalbeni navodi bez utjecaja na ishod ovog postupka.

12. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

13. Tužitelju nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, budući da je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara