Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-52/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NOP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Jakić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Scalable Global Solutions d.d. Zagreb, Ulica Dragutina Albrechta 32, OIB: 85470532354, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika, podnesenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1260/2024-4 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda zbog izostanka Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1260/2024-4 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je utvrđena nezakonitom i nedopuštenom odluka tuženika od 12. kolovoza 2024. kojom je naložio tužiteljici korištenje porodiljnog dopusta te odluka tuženika od 22. kolovoza 2024. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice(toč. I izreke). Tuženiku je naloženo tužiteljicu vratiti na posao u roku od petnaest dana(toč. II), te mu je naloženo nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do isplate(toč. III).

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je presuda donesena bez održavanja rasprave, da rasprava na koju žalitelj nije pristupio je održana 17. prosinca 2024., ali da na njoj nije donesena odluka. Smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 332. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), jer da se radi o zahtjevu čija osnovanost ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Osim toga navodi da je tužba preuranjena, jer da je osnova tužbe Zahtjev za zaštitu prava u kojem se traži da se izvan snage stavi odluka o otkazu ugovora o radu, dok se u tužbi traži da se utvrdi nezakonitom i nedopuštenom odluka od 12. kolovoza 2024. Ističe da tužiteljica nije podnijela Zahtjev za zaštitu prava koji proizlazi iz tužbe nego drugačiji zahtjev, a da sud po službenoj dužnosti mora voditi računa da je tužba nedopuštena. Također ističe da prijepornom odlukom nije naložio tužiteljici korištenje godišnjeg odmora, već je ljubazno predložio da započne koristiti porodiljni dopust ranije pa tvrdi da je tužiteljica samostalno otišla na porodiljni dopust prije obveznog roka korištenja te je zadržala punu plaću, dakle nije dobila otkaz kako to tvrdi. Smatra da je stoga pogrešno primijenjeno i materijalno pravo.

4. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba nije osnovana.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP-a, jer su u nazočnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog izostanka.

7. Naime, tuženik je uredno primio tužbu i poziv za pripremno ročište, na pripremno ročište nije pristupio, niti je podneskom osporio tužbeni zahtjev, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate.

8. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja da su odluke tuženika od 12. kolovoza 2024. te 22. kolovoza 2024. nezakonite i nedopuštene te radi vraćanja na rad, a uz tužbu je priložila dokaze iz kojih proizlazi da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 9. travnja 2021. za radno mjesto Višeg prodajnog predstavnika. Također je priložena Odluka tuženika od 22. kolovoza 2024. koja sadrži prijedlog da tužiteljica započne koristiti porodiljni dopust prije listopada 2024., kako je ona to očigledno predložila, uz primanje pune plaće do početka službenog porodiljnog dopusta, a datumom donošenja Odluke joj je onemogućen pristup sustavima tvrtke, mailovima i radnim platformama te je pozvana vratiti svu imovinu tvrtke (službeni automobil, laptop, mobilni telefon). Priložen je i dopis direktora društva upućen kolegama(timu), kojim izvješćuje članove tima o sadržaju odluke o „privremenom oslobađanju NOP njezinih dužnosti i odgovornosti unutar tvrtke, s trenutačnim učinkom“, zatim Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice i odgovor na zahtjev za zaštitu prava tuženika. Iz ovih potonjih pismena proizlazi da je tužiteljica ocijenila da Odluka od 12. kolovoza 2024. predstavlja odluku o otkazu ugovora o radu, s obzirom na uskratu svih radnih prava koja su do tada postojala, dok iz odgovora tuženika proizlazi da se ne radi o otkazu ugovora o radu, zbog čega da je zahtjev neutemeljen.

9. I prema stajalištu ovog suda, iz činjenica koje su navedene u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, jer su činjenice potkrijepljene odgovarajućim dokazima pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, prema čl. 8. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama(„Narodne novine“ broj 152/22) korisnik rodiljnih i roditeljskih potpora prema tom zakonu je djetetov roditelj ili njemu izjednačena osoba, koji na temelju zapošljavanja prema propisima o radu ima priznat status osiguranika u obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju. Prema čl. 15. istog zakona zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena ili samozaposlena majka, za vrijeme trudnoće, poroda i njege novorođenog djeteta ima pravo na rodiljni dopust u trajanju od 28 dana prije dana očekivanog poroda do navršenih šest mjeseci života djeteta, koji se sastoji od obveznoga i dodatnog rodiljnog dopusta (st.1.), pri čemu obvezni rodiljni dopust koristi u neprekidnom trajanju od 98 dana, od kojih 28 dana prije dana očekivanog poroda te 70 dana nakon rođenja djeteta(st.2.). Iznimno, zaposlena trudnica, ovisno o stanju trudnoće i zdravstvenom stanju, može početi koristiti rodiljni dopust i 45 dana prije dana očekivanog poroda, što utvrđuje izabrani doktor zdravstvene zaštite žena iz obveznog zdravstvenog osiguranja(st.5.). Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je pobijanom odlukom tužiteljica upućena na korištenje rodiljnog dopusta bez svoje suglasnosti, u vrijeme kada očigledno nije počeo teći rok od 28 dana prije očekivanog poroda, a kada bi trebao početi teći obvezni rodiljni dopust, pa je na taj način povrijeđeno pravo iz radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, budući da je odluka koja je donesena, protivna odredbama zakona.

10. Na žalbene navode tuženika, valja odgovoriti da je 17. prosinca 2024. održano ročište na koje je pristupio punomoćnik tužiteljice, koji je predložio donošenje presude zbog izostanka. Točno je da presuda odmah nije objavljena, međutim, za stranke nisu nastupile štetne posljedice, budući da je presuda uredno dostavljena strankama te im je na taj način pružena sudska zaštita, koja uključuje i mogućnost podnošenja žalbe protiv presude. Što se tiče tvrdnje da u nazočnom slučaju nije donesena odluka o otkazu ugovora o radu pa da je zaštita pred poslodavcem pogrešno zatražena, treba odgovoriti da je iz sadržaja Zahtjeva za zaštitu prava sasvim jasno u odnosu na koju odluku se zaštita traži pa je tužiteljica prije podnošenja tužbe postupila u skladu s čl. 133. Zakona o radu(„Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) kada je zahtijevala zaštitu povrijeđenog prava od poslodavca, a nakon odbijanja zahtjeva i zaštitu pred sudom, u roku propisanom u stavku 2. istog članka. Naime prema čl. 133. Zakona o radu radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava(st. 1.). Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom(st.2.). Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st.1. istog članka, osim u slučaju zahtjeva za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa(st.3.). Kako je tužiteljica u zakonom propisanim rokovima zahtijevala zaštitu pred poslodavcem, a potom u zakonskom roku i pred sudom, proizlazi da su bile ostvarene i postupovne pretpostavke za ostvarenje sudske zaštite.

11. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Rijeci, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara