Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-57/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Nino Šuk, odvjetnik iz Oroslavja, protiv tuženih 1. ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. LU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupaju punomoćnici Vladimir Terešak, Neda Bahnjik, Sara Salopek, Dorotea Mirt, Ivana Ena Hemar i Krešimir Radočaj, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri iz Zagreba, radi uzdržavanja, rješavajući žalbu drugotuženika LU izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-487/2024-11 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba drugotuženika LU i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-487/2024-11 od 18. ožujka 2025., u točki II. izreke i u dijelu točke III. izreke koji se odnosi na drugotuženika LU i sudi:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se 2.tuženiku LU da za uzdržavanje tužitelja ČU plaća iznos od 100,00 EUR mjesečno počevši od 18. ožujka 2025. godine pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti i to najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, uplatama na tekući račun tužitelja ČU.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u odnosu na drugotuženika LU."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku LU parnični trošak u iznosu od 790,00 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev drugotuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom naloženo je svakom od tuženika da za uzdržavanje tužitelja doprinosi iznos od 100,00 eur mjesečno (točke I. i II. izreke), te im je naloženo da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 400,00 eur (točka III. izreke).
2.Protiv točke II. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio drugotuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži svakom od tuženika da za njegovo uzdržavanje doprinosi mjesečno iznos od 100,00 eur.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj otac tuženih, da je osoba starije životne dobi koja sama živi u kućanstvu, jedini prihod da ostvaruje od mirovine u iznosu od 395,70 eur mjesečno, da je vlasnik nekretnine u kojoj živi i nekoliko nekretnina- šuma iz kojih koristi drva za grijanje, te motornog vozila starosti 16 godina. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije sposoban za rad, nema dovoljno sredstava za život i ne može ih ostvariti iz svoje imovine, a da ukupan iznos sredstava potrebnih za njegovo uzdržavanje iznosi 600,00 eur mjesečno.
6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da prvotuženik ima 42 godine, po zanimanju je autoelektričar, ima 12 godina radnog staža i plaća mu je 900,00 eur mjesečno. Živi u kući koja je u vlasništvu tužitelja, u zasebnoj stambenoj cjelini, a sukladno dogovoru s ocem plaća polovicu režijskih troškova. Drugotuženik da ima 42 godine, po zanimanju je plinoinstalater, radno je sposoban i ima oko 12 godina radnog staža i plaća mu varira ovisno od broja radnih sati i prosječno iznosi od 800,00 do 1.000,00 eur i ima kredit za otplatu nekretnine u kojoj živi, a mjesečna rata da je 200,00 eur. U kućanstvu da živi s punoljetnom kćerkom koja se više ne školuje, ali je nezaposlena. Prvostupanjski sud utvrđuje tuženici (sinovi) mogu participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja svojeg oca, svaki u iznosu od po 100,00 eur, jer da su tuženici osobe srednje životne dobi, radno sposobni, obojica zaposleni s redovitim mjesečnim prihodima i riješenim stambenim pitanjem bez drugih zakonskih obveza uzdržavanja te mogu doprinositi za uzdržavanje svojeg oca bez da bi time ugrozili vlastitu egzistenciju. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev.
7. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje drugotuženik u žalbi. Međutim, osnovano navodi drugotuženik u žalbi da materijalno pravo nije pravilno primijenjeno time što je obvezan doprinositi za uzdržavanje tužitelja.
8. Naime, odredbom članka 292. st.1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15 i 156/23) propisano je da je punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj ne može ostvariti sredstva za svoje uzdržavanje iz imovine. Naime, iz njegovog iskaza proizlazi da je vlasnik kuće površine od 90 m2 koja je podijeljena u dvije zasebne stambene cjeline; on živi u stanu u prizemlju, a prvotuženik u stanu na prvom katu. Mišljenje je ovog suda da tužitelj može ostvariti sredstva za uzdržavanje tako što može dati u najam stan na prvom katu (u kojem trenutno živi prvotuženik) i živjeti od ostvarene najamnine. Nadalje, tužitelj može prodati ostale nekretnine (šume) i tako ostvariti sredstva za svoje uzdržavanje. Slijedom iznesenog, kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 292. stavka 1. ObZ-a za uzdržavanje tužitelja od strane drugotuženika, valjalo je prihvatiti žalbu drugotuženika i preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva.
9. S obzirom na preinačenje prvostupanjske odluke, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška od strane drugotuženika, te drugotuženiku dosuditi parnični trošak. Drugotuženiku pripada jednokratna naknada za zastupanje od 200 bodova, te naknada za sastav žalbe od 100 bodova, ukupno 300 bodova, odnosno 600,00 eur, uvećana za PDV od 150,00 eur i za trošak sudske pristojbe na žalbu od 40,00 eur, ukupno 790,00 eur, te je tužitelj obvezan naknaditi navedeni trošak drugotuženiku. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadom parničnog troška.
10. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 373. točke 3. ZPP-a.
11. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki I. izreke u cijelosti i u dijelu točke III. izreke koji se odnosi na prvotuženika ĐU.
U Rijeci, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
