Poslovni broj Gž R-201/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katja Jajaš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćnici Ireni Vinter Gregorić, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 20 Pr-6568/2020-33 od 14. lipnja 2023., 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 20 Pr-6568/2020-33 od 14. lipnja 2023.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

r j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 20 Pr-6568/2020-33 od 14. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tuženika od 1. listopada 2019. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da je tuženik dužan vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Dispečer specijalist 2 u organizacijskoj jedinici Kontrola proizvodnje i distribucija robe i energenata u ..., sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj: ..., od dana 1. veljače 2016. i nadoknaditi tužitelju troškove postupka. Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere o privremenom vraćanju tužitelja na rad na radno mjesto dispečera specijalista 2" u organizacijskoj jedinici Kontrola proizvodnje i distribucije roba i energenata u ..., te isplatiti naknadu plaće za vrijeme trajanja parničnog postupka. Točkom II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 500,00 eura.

2. Protiv te presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. U podnesenoj žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i kontradiktorna. Tvrdi da nije utvrđeno je li ostvaren razlog da se suglasnost sindikata nadomješta odlukom suda te da se tužitelju ne može otkazati ugovor o radu zbog sindikalnog djelovanja. Tužitelj da nije povrijedio obveze iz radnog odnosa te da podaci koje je iznio u emisiji „Dnevnik 1“ HRT1 30. kolovoza 2017. ne predstavljaju poslovnu tajnu jer da se, u smislu odredbe članka 2. stavak 2. Pravilnika o poslovnoj tajni, poslovnom tajnom smatra samo onaj podatak koji doista to predstavlja i označen je oznakom „poslovna tajna“. Sporni podatak o maržama da je sadržan u dokumentaciji o rezultatima rada rafinerije koja se sastojala od četiri stranice ispisane na engleskom jeziku i tužitelj da je raspolagao s jednom od tih stranica dok je sa cjelokupnim dokumentom raspolagalo 40 radnika. Tvrdi i da je sporna stranica bila javno izvješena u prostorijama ... i da tužitelj nije znao ni mogao znati da se radi o dokumentu koji predstavlja poslovnu tajnu. Ti navodi da su potvrđeni i iskazima svjedoka BE i FE, kojima sud prvog stupnja neosnovano nije priklonio vjeru ne navodeći odlučne razloge za takav zaključak, a koje je u bitnome potvrdio i svjedok PE, kojemu je sud prvog stupnja priklonio vjeru, tvrdnjom da taj dokumenta u „draf“ verziji nije sadržavao oznaku poslovna tajna. Tvrdi i da je Povjerenstvo o poštivanju odredaba Pravilnika o poslovnoj tajni u INI d.d. ovlašteno donijeti zaključak o povredi poslovne tajne dok u konkretnom slučaju povjerenstvo o tome nije odlučivalo. Zaključno navodi i da poslodavac nije naveo da bi mu objavljivanjem spornih informacija nastala šteta i u čemu bi se sastojala te da je tužitelj kao predsjednik Sindikata nastupao u tom svojstvu u cilju sprječavanja gašenja ... i zaštite prava radnika, kao i da su na nepravilnosti ukazali brojni ekonomski stručnjaci i članovi uprave poslodavca. Osporava i rješenje suda prvog stupnja.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika 30 godina, da je promijenio više radnih mjesta, a posljednje je radio na radnom mjestu Dispečer specijalist 2 osnovom ugovora o radu od 1. veljače 2016.,

- da je tužitelj bio predsjednik sindikata ... i sindikalni povjerenik kod tuženika,

- da mu je tuženik izrekao dva upozorenja pred otkaz i to 28. srpnja 2016. i 24. svibnja 2017.,

- da je suglasnost sindikata na otkaz tužitelju nadomještena pravomoćnom sudskom presudom,

- da je tuženik 11. listopada 2019. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. podstavak 3. ZR, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika protiv koje je tužitelj u zakonskom roku, 7. studenog 2019., podnio Zahtjev za zaštitu prava, a kojeg je tuženik zaprimio 8. studenog 2019. i na isti nije odgovorio, te da je tužitelj u zakonskom roku 27.studenog 2019. podnio tužbu, slijedom čega da su ostvarene procesne pretpostavke za ostvarivanje prava na sudsku zaštitu, propisane odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19“, dalje: ZR).

8. Nastavno je utvrdio:

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa jer je kontinuiranim javnim nastupima u kojima iznosi tvrdnje koje štete ugledu i poslovnom imidžu poslodavca te iznošenjem podataka koji se mogu smatrati poslovnom tajnom poslodavca, teško povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa. Tužitelj da je medijskim istupom u emisiji „Dnevnik 1“ koja se emitirala na prvom programu Hrvatske radiotelevizije 30. kolovoza 2017. javnosti iznio povjerljive informacije koje se tiču financijskog poslovanja INA d.d., konkretno podatke o maržama rafinerijama, a što predstavlja najstrožu poslovnu tajnu poslodavca. Objavljivanjem tih informacija poslodavcu može nastati velika šteta dok je tužitelj zlonamjerno obmanuo javnost krivom interpretacijom financijskih pokazatelja aludirajući da isti nisu vjerodostojni te pritom proziva predsjednika uprave i cijelu upravu da skrivaju prave podatke o poslovanju rafinerije nafte u [adresa] „kako bi prikazali bolje poslovanje rafinerije nafte u Rijeci i ugasili rafineriju u Sisku" iako marža nije adekvatan pokazatelj profitabilnosti jer ne uzima u obzir fiksne troškove rafinerije i iznio je podatke poslovanja koji se odnose na 2016. a ne na 2017. Osim toga dao je intervju novinama „Novi Sisački tjednik“ 14. rujna 2017. u kojemu je nastavio obmanjivati javnost izjavama da poslodavac namjerno gubi tržište u RH i inozemstvu, nazivajući analizu društva Deloitte d.o.o. o opcijama održivog poslovanja u rafineriji [adresa] smiješnom i neozbiljnom implicirajući da se u javnost iznose netočni podaci koji „odgovaraju MOL-u". Takvim postupanjem da je tužitelj prekršio odredbe Zakona o radu, Pravilnika o radu, Pravilnika o poslovnoj tajni Ine d.d., Zakona o zaštiti tajnosti podataka i to članka 19. i članka 22. te Etički kodeksIna grupe te da su radniku već izrečena dva upozorenja, posljednje 24. svibnja 2017. koje se prvenstveno odnosilo na nanošenje štete ugledu poslodavca uporabom medija i društvenih mreža, pa kako je teška povreda obveze iz radnog odnosa počinjena putem medija, te imajući u vidu činjenicu da je i ranije upozoravan zbog istih kršenja, da nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane,

- da je tužitelju 28. srpnja 2016. izrečena mjera upozorenje zbog ulaska u industrijski krug ... u pratnji dvije nepoznate osobe, koje nisu nosili radnu zaštitnu opremu, pušile su i vršili nuždu te snimale mobitelom radne procese iako u industrijskom krugu postoji velika eksplozivna opasnost i obvezno je pridržavanje mjera zaštite od požara i eksplozija,

- da mu je 24. svibnja 2017. izrečena mjera upozorenja zbog povrede obveza iz radnih odnosa jer da je putem društvenih mreža i javnih medijskih istupa na diskriminirajući način govorio o radnicima INA-e mađarske nacionalnosti, pozivajući javno druge osobe (radnike INE i druge građane) na prouzrokovanje mržnje prema toj cijeloj skupini i pojedinim radnicima INE zbog njihove pripadnosti drugoj naciji, a u svrhu stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i potencijalno nasilja prema njima čime da je počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa predviđene člankom 114. Pravilnika o radu i to nepridržavanje odredbi zakona, uputa, pravilnika i dr., izazivanje nereda, tučnjave te grub i neciviliziran odnos prema drugim radnicima, nanošenje štete ugledu poslodavca te kršenje Etičkog kodeksa Ina grupe i to zabrana diskriminacije i zaštite dostojanstva radnika,

- da je sud prihvaćanjem iskaza svjedoka IE, PE, ŽEL i VE te uvidom u original dokumenta ...." utvrdio da se interni izvještaj za potrebe menagmenta i da se podaci iz tog izvještaja smatraju poslovnom tajnom jer da je na originalu tog dokumenta, pisanog na engleskom jeziku, otisnuta oznaka "poslovna tajna/bussines secret", te da stranica 4 tog dokumenta o kojoj je govorio tužitelj na HRT-u prikazuje varijabilnu maržu i da se taj izvještaj odnose na dvomjesečno razdoblje te ad ne predstavlja stanje poslovanja na godišnjoj razini,

- da se taj izvještaj nije smio javno objaviti bez prolaska određene procedure i odobrenja za njegovo javno objavljivanje te da tužitelj po svojoj funkciji nije mogao doći u posjed tog dokumenta, te da je javnim iznošenjem sadržaja tog dokumenta povrijedio odredbe Pravilnika o poslovnoj tajni,

- da nije prihvatljiva tvrdnja tužitelja da bi na press konferenciji na Dnevniku, HRT 1 nastupao kao sindikalni povjerenik, jer je pregledom sporne snimke utvrđeno da se tužitelj nalazio u prostorijama političke stranke „MOST“ i pored njega su se nalaze dvije osobe te je tužitelj je predstavljen kao glavni sindikalni povjerenik INA- Industrija nafte d.d. i županijski vijećnik „MOST-a“ dok je u naslovu priloga navedeno "Most o stanju u sisačkoj rafineriji" te da sam tužitelj navodi da je sporni dokument javno prikazan u dogovoru sa čelnicima MOST-a, pojedinim ministrima i ljudima iz SOE, što dokazuje da je tužitelj na predmetnoj press konferenciji istupao kao politički predstavnik, a ne kao sindikalist,

- da nije prihvatljiva tvrdnja tužitelja da ne bi znao za tajnost navedenih podataka jer sam u iskazu navodi da je te podatke zaprimio od visoko pozicionirane osobe u INI te da je po nalogu SOE i politike odlučeno da se ti podaci iznesu u javnost i sl,

- vodeći računa o pravima i obvezama radnika te o opće društvenom interesu objave podataka utvrdio je da veći značaj imaju obveze radnika na čuvanje poslovne tajne povjerljivih informacija

- da tužitelj nije poštivao propisanu proceduru prijavljivanja eventualne nepravilnosti koja je propisana Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine br. 17/19) pa da nema ni pravo na zaštitu koja se radniku jamči tim Zakonom,

- da je tužitelj je svojim medijskim istupom na Dnevniku, HRT 1 povrijedio odredbe o čuvanju poslovne tajne i time počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa propisanu čl. 8. st. 2. Pravilnika o poslovnoj tajni, a što predstavlja opravdan razlog za izricanje otkaza ugovora o radu te da nije odlučno je li tuženiku nastala šteta kao ni je li Povjerenstvo o poštivanju odredaba Pravilnika o poslovnoj tajni utvrdilo da je došlo do povrede poslovne tajne jer je tu povredu utvrdio sud u ovom postupku.

9. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tužitelj. Pobijana presuda je razumljiva, valjano obrazložena i sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U situaciji kada je suglasnost sindikata nadomještena odlukom suda prvostupanjski sud nije trebao ovdje pobijanom presudom utvrđivati jesu li ispunjene pretpostavke za donošenjem takve odluke.

10. Nije počinio ni relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede članka 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno analizirao sve provedene dokaze, naveo odlučne razloge zašto neke od tih dokaza prihvaća, a druge ne i to utvrđenje suda prvog stupnja u cijelosti je prihvatljivo i ovom žalbenom sudu.

11. Opravdano prvostupanjski sud nije prihvatio istinitim iskaz svjedoka BE koji je tvrdio da je stranica 4 navedenog dokumenta bila javno objavljena na ulazu u kuhinje ..., jer da je doista tako ne bi postojala potreba za traženjem tog dokumenta od visoko pozicioniranog menedžera rafinerije nafte [adresa], a sam tužitelj se u svom iskazu poziva na taj izvor. Osim krajnje nelogična tvrdnja tog svjedoka da bi tako bitan dokument bio isprintan i stajao na ulazu u kuhinju. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja nelogičnim iskaz svjedoka HE u dijelu u kojemu tvrdi da navedeni sporni dokument nije bio tajan jer taj svjedok nije čak ni radio u organizacijskoj jedinici u kojoj je radio tužitelj i u kojoj je izdan taj dokument da bi imao određena saznanja o istome, osim toga sam tvrdi da nije vidio sporni dokument.

12. Nastavno, pravilno je utvrdio da predmetni dokument ... dio kojega je tužitelj prezentirao na HRT-u predstavlja poslovnu tajnu jer je to utvrđeno uvidom u sadržaj tog dokumenta te sukladnim i logičnim iskazima svjedoka IE, PE, ŽEL i VE. Stoga činjenica da taj dokument u nacrt verziji, a kako je naveo svjedok PE nije imao oznaku tajnosti, ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje o tajnosti dokumenta. Prvostupanjski je sud naveo i logične razloge zbog kojih utvrđuje da je tužitelj znao, odnosno morao znati za tajnost dokumenta.

13. Protivno žalbenim tvrdnjama, nije odlučno ni je li Povjerenstvo o poštivanju odredaba Pravilnika o poslovnoj tajni u INI d.d. donijelo zaključak o povredi poslovne tajne budući da je sud prvog stupnja u ovom predmetu utvrdio nastanak te povrede.

14. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da tužitelj nije trebao dokazivati nastanak štete budući da sama povreda odredbe o čuvanju poslovne tajne predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 8. st. 2. Pravilnika o poslovnoj tajni koje se osim toga kroz ranije izricanje mjera upozorenja i ponavlja što opravdava tvrdnju o ispunjenju zakonskih pretpostavki za redovan otkaz ugovora o radu, u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a.

15. Nisu istinite ni žalbene tvrdnje da bi tužitelj kao predstavnik sindikata u svom sindikalnom djelovanju i u cilju zaštite prava radnika istupao na press konferenciji već je pravilno sud prvog stupnja, analizom sadržaja snimke sa pres konferencije utvrdio da je istupio kao politički predstavnik, a ne kao sindikalist i za to je naveo odlučne razloge u cijelosti prihvatljive i ovom žalbenom sudu.

16. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi kojima se osporava osnovanost glavne tražbine su u cijelosti neosnovani.

17. Pravilno je sud prvog stupnja odbio i zahtjev za izricanje privremene mjere vraćanja tužitelja na rad zbog neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

18. Zaključno, sud prvog stupnja opravdano je tuženiku koji je uspio u sporu dosudio opravdane troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a i pravilno je utvrdio visinu tih troškova (članak 155. ZPP-a) i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

19. Iz navedenih razloga odlučeno kao u izreci presude i rješenja , primjenom odredbe članka 368. ZPP-a i članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci,14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić