Posl.br.P-1992/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja ĐB [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10,OIB:92963223473, zastupan po punomoćniku Sanja Porobija odvjetnik u OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujak 2025 g., presudom objavljenom dana 14. svibnja 2025 g.,

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1.Ugovora o kreditu broj 3209568806/07 od 8.6.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 24.620,63 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se ovaj iznos kredita korisnik kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2., u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoreno kako je korisnik kredita dužan kreditoru u anuitetima platiti iznos kredita od 24.620,63 CHF i redovnu kamatu u kunskoj protuvrijednosti obračunatu prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 6., u dijelu u kojem je u članku 6. ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 289,41, odnosno jednom od 6.155,16 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

2.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3209568806/07 od 8.6.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 6., stavak 4. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta/ostatka vrijednosti utvrđen ovim člankom, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/ostatak vrijednosti.

3.Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 52.060,40 kuna/6.909,61 Eura sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007.,od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

-80,92 kn 10,74 Eura 04.11.07.

-82,25 kn 10,92 Eura 11.12.07.

-106,76 kn 14,17 Eura 14.01.08.

-121,73 kn 16,16 Eura 12.02.08.

-0,03 kn 0,00 Eura 01.03.08.

-184,40 kn 24,47 Eura 11.03.08.

-165,61 kn 21,98 Eura 14.04.08.

-0,03 kn 0,00 Eura 01.05.08.

-136,66 kn 18,14 Eura 13.05.08.

-142,60 kn 18,93 Eura 13.06.08.

-0,07 kn 0,01 Eura 01.07.08.

-127,02 kn 16,86 Eura 15.07.08.

-123,26 kn 16,36 Eura 18.08.08.

-135,84 kn 18,03 Eura 12.09.08.

-173,41 kn 23,02 Eura 15.10.08.

-204,42 kn 27,13 Eura 15.11.08.

-158,12 kn 20,99 Eura 15.12.08.

-0,10 kn 0,01 Eura 01.01.09.

-279,49 kn 37,09 Eura 15.01.09.

-0,05 kn 0,01 Eura 01.02.09.

-279,20 kn 37,06 Eura 13.02.09.

-0,05 kn 0,01 Eura 01.03.09.

-237,86 kn 31,57 Eura 14.03.09.

-249,20 kn 33,07 Eura 16.04.09.

-0,18 kn 0,02 Eura 01.05.09.

-248,05 kn 32,92 Eura 13.05.09.

-230,10 kn 30,54 Eura 15.06.09.

-0,02 kn 0,00 Eura 01.07.09.

-230,64 kn 30,61 Eura 16.07.09.

-0,21 kn 0,03 Eura 01.08.09.

-291,48 kn 38,69 Eura 14.08.09.

-311,25 kn 41,31 Eura 14.09.09.

-292,30 kn 38,79 Eura 15.10.09.

-0,06 kn 0,01 Eura 01.11.09.

-303,43 kn 40,27 Eura 14.11.09.

-0,01 kn 0,00 Eura 01.12.09.

-298,18 kn 39,58 Eura 17.12.09.

-0,10 kn 0,01 Eura 01.01.10.

-332,18 kn 44,09 Eura 14.01.10.

-0,01 kn 0,00 Eura 01.02.10.

-353,26 kn 46,89 Eura 15.02.10.

-0,02 kn 0,00 Eura 01.03.10.

-346,73 kn 46,02 Eura 15.03.10.

-370,20 kn 49,13 Eura 14.04.10.

-405,57 kn 53,83 Eura 14.05.10.

-0,08 kn 0,01 Eura 01.06.10.

-420,18 kn 55,77 Eura 14.06.10.

-0,14 kn 0,02 Eura 01.07.10.

-458,60 kn 60,87 Eura 15.07.10.

-411,94 kn 54,67 Eura 11.08.10.

-532,05 kn 70,62 Eura 13.09.10.

-0,20 kn 0,03 Eura 01.10.10.

-492,82 kn 65,41 Eura 15.10.10.

-504,54 kn 66,96 Eura 15.11.10.

-565,17 kn 75,01 Eura 15.12.10.

-588,65 kn 78,13 Eura 14.01.11.

-0,05 kn 0,01 Eura 01.02.11.

-535,69 kn 71,10 Eura 14.02.11.

-0,14 kn 0,02 Eura 01.03.11.

-568,18 kn 75,41 Eura 14.03.11.

-0,98 kn 0,13 Eura 01.04.11.

-563,20 kn 74,75 Eura 19.04.11.

-0,01 kn 0,00 Eura 01.05.11.

-594,48 kn 78,90 Eura 16.05.11.

-0,21 kn 0,03 Eura 01.06.11.

-679,65 kn 90,21 Eura 15.06.11.

-0,71 kn 0,09 Eura 01.07.11.

-776,40 kn 103,05 Eura 15.07.11.

-0,06 kn 0,01 Eura 01.08.11.

-883,65 kn 117,28 Eura 16.08.11.

-710,69 kn 94,32 Eura 15.09.11.

-0,05 kn 0,01 Eura 01.10.11.

-651,16 kn 86,42 Eura 17.10.11.

-0,24 kn 0,03 Eura 01.11.11.

-644,09 kn 85,49 Eura 16.11.11.

-669,45 kn 88,85 Eura 16.12.11.

-0,11 kn 0,01 Eura 01.01.12.

-706,70 kn 93,80 Eura 16.01.12.

-719,76 kn 95,53 Eura 15.02.12.

-0,11 kn 0,01 Eura 01.03.12.

-700,51 kn 92,97 Eura 19.03.12.

-0,02 kn 0,00 Eura 01.04.12.

-697,04 kn 92,51 Eura 16.04.12.

-708,82 kn 94,08 Eura 17.05.12.

-715,60 kn 94,98 Eura 15.06.12.

-0,15 kn 0,02 Eura 01.07.12.

-695,51 kn 92,31 Eura 16.07.12.

-0,18 kn 0,02 Eura 01.08.12.

-688,49 kn 91,38 Eura 16.08.12.

-642,77 kn 85,31 Eura 15.09.12.

-0,05 kn 0,01 Eura 01.10.12.

-678,43 kn 90,04 Eura 15.10.12.

-0,16 kn 0,02 Eura 01.11.12.

-693,83 kn 92,09 Eura 15.11.12.

-0,02 kn 0,00 Eura 01.12.12.

-680,18 kn 90,28 Eura 15.12.12.

-664,04 kn 88,13 Eura 15.01.13.

-0,14 kn 0,02 Eura 01.02.13.

-658,82 kn 87,44 Eura 16.02.13.

-649,95 kn 86,26 Eura 15.03.13.

-0,11 kn 0,01 Eura 01.04.13.

-682,60 kn 90,60 Eura 15.04.13.

-613,50 kn 81,43 Eura 16.05.13.

-626,89 kn 83,20 Eura 13.06.13.

-0,24 kn 0,03 Eura 01.07.13.

-621,38 kn 82,47 Eura 16.07.13.

-0,05 kn 0,01 Eura 01.08.13.

-613,88 kn 81,48 Eura 16.08.13.

-630,49 kn 83,68 Eura 16.09.13.

-640,42 kn 85,00 Eura 15.10.13.

-644,10 kn 85,49 Eura 15.11.13.

-662,98 kn 87,99 Eura 16.12.13.

-0,07 kn 0,01 Eura 01.01.14.

-634,29 kn 84,18 Eura 17.01.14.

-0,11 kn 0,01 Eura 01.02.14.

-669,61 kn 88,87 Eura 24.02.14.

-0,21 kn 0,03 Eura 01.03.14.

-666,69 kn 88,48 Eura 26.03.14.

-0,09 kn 0,01 Eura 01.04.14.

-653,90 kn 86,79 Eura 28.04.14.

-643,81 kn 85,45 Eura 27.05.14.

-637,39 kn 84,60 Eura 18.06.14.

-0,16 kn 0,02 Eura 01.07.14.

-651,90 kn 86,52 Eura 15.07.14.

-0,17 kn 0,02 Eura 01.08.14.

-658,92 kn 87,45 Eura 16.08.14.

-0,17 kn 0,02 Eura 01.09.14.

-656,00 kn 87,07 Eura 12.09.14.

-11.892,36 kn 1.578,39 Eura 03.10.14.

4.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2450,45 Eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja 14. svibnja 2025 g pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi da je s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 3209568806/07, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazan kao 24.620,63 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl.1 Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl.2 i čl.6 Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl.2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,20 % godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke ("temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

2.Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP). Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljenom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

3.Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.201, odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II potvrdio presudu TS-u u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008 povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1.4.2005 do 31.12.2008 povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istim a ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81,82, i 90, a od 7. kolovoza 2007 do 31. prosinca 2008 protivno odredbama tada važečeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj:79/07,125/07,75/09,89/09 i 133/09) i to člancima 96 i 97 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je dao izraditi izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita Podneskom od dana 19. prosinca 2022 g tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev kao u izreci sukladno vještvu.

4.U odgovoru na tužbu tuženi u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visine, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 7. svibnja 2014.g. Tuženik se protivi svakoj eventualnoj upotrebi izračuna tužiteljevog vještaka kao dokaza na okolnost visine potraživanja u predmetnom postupku

5.Tuženik se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja o „pribavi ostalih knjigovodstvenih podataka o kreditu od tuženika“ .Ovakav dokazni prijedlog je, prije svega, neodređen. Osim toga, tužitelj tim dokaznim prijedlogom prevaljuje teret dokaza na tuženika, što predstavlja zloporabu procesnih ovlaštenja koja ne smije uživati zaštitu suda. U svakom slučaju, tuženik prigovara dokaznom prijedlogu o tome da se izvede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem prije nego se izvedu dokaz saslušanja stranke. Naime, po mišljenju tuženika, provedba vještačenja neće biti svrsishodna prije nego što se nesporno utvrdi istinitost tužbenih tvrdnji o tome da tuženik nije obavijestio tužitelja o CHF valutnom riziku, da tužitelj taj rizik nije razumio, da je tuženik nagovarao tužitelja na zaduženje u CHF valuti i da je postupao namjerno nepošteno i nesavjesno, da tuženik nije tužitelja informirao o parametrima izmjene kamatne stope, da tužitelj nije razumio mehanizme izmjene kamatne stope, da je tužitelj namjerno doveden u zabludu kako u pogledu CHF valute, tako i u pogledu izmjene kamatne stope.

6.Prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Iz prometa po kreditu za znatan broj uplata ne proizlazi tko ih je plaćao. Zbog toga, tuženik ovime, pozivom na shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci broj U-III/3176/2007 od 6. svibnja 2010. ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Tuženik stoga predlaže, bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj nije plaćao dospjele anuitete. Činjenične tvrdnje iz tužbe, u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja ne odgovaraju dokazima pa ni pravom stanju stvari. Tuženik predlaže, bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7.U vezi s uvodno istaknutim prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. VSRH Rev-421/92 od 26.6.1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr-1787/2012 od 6.2.2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20.03.2018.

8.Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača), sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Vidljivo je kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno svaka mogućnost proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti.

9.Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije, te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive. Dakle, normativnom aktivnošću u skladu sa načelom vladavine prava i pravne sigurnosti. Europska komisija uputila je 11. travnja 2018. godine Europskom parlamentu Prijedlog Direktive EUROPSKOG PARLAMENTA i VIJEĆA o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Procedura 2018/0089/COD) (u nastavku: "Prijedlog Direktive").Članak 11. Prijedloga Direktive glasi:Engleski Hrvatski“Suspension of limitation periodMember States shall ensure that the submission of a representative action as referred to in Articles 5 and 6 shall have the effect of suspending or interrupting limitation periods applicable to any redress actions for the consumers concerned, if the relevant rights are subject to a limitation period under Union or national law.”„Obustava roka zastareDržave članice dužne su zajamčiti da pokretanje udružne tužbe, kako je navedeno u člancima 5. i 6., ima učinak obustave ili prekida rokova zastare primjenjivih na bilo kakav postupak pravne zaštite za predmetne potrošače ako relevantna prava podliježu rokovima zastare u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom.“U preambuli Prijedloga Direktive navedeno je stajalište Komisije kako se predlaže sljedeće, de lege ferenda:Engleski Hrvatski(35) Actions for redress based on the establishment of an infringement by a final injunction order or by a final declaratory decision regarding the liability of the trader towards the harmed consumers under this Directive should not be hindered by national rules on limitation periods. The submission of a representative action shall have the effect of suspending or interrupting the limitation periods for any redress actions for the consumers concerned by this action.

10.Tužbe za pravnu zaštitu koje se temelje na činjenici da je povreda utvrđena konačnim sudskim nalogom ili konačnom deklaratornom odlukom o odgovornosti trgovca prema oštećenim potrošačima u skladu s ovom Direktivom ne smiju biti ograničene nacionalnim pravilima o rokovima zastare. Pokretanje udružne tužbe imat će učinak obustave ili prekida rokova zastare za sve tužbe za pravnu zaštitu za potrošače obuhvaćene tom tužbom. Primjena Prijedloga Direktive na sporove poput ovog predviđena je u okviru popisa propisa koji se nalazi u Prilogu I. Iz navedenog proizlazi kako Europska komisija akceptira potrebu daljnjeg unaprjeđivanja zaštite potrošača na području EU, i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava država članica. Komisija pritom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija. Dakle, ako Prijedlog ove Direktive bude prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu sa osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem zakonodavnog akta Hrvatskog Sabora, usklađenog s Direktivom. Tuženik pri tom posebno ističe kako Prijedlog Direktive predviđa rok od 18 mjeseci za donošenje zakona i drugih propisa potrebnih za usklađenje s Direktivom1, pri čemu je primjena tih zakona i propisa predviđena samo na povrede prava započete nakon datuma početka primjene Direktive.2 Dakle, Europska komisija u opisanim okolnostima nema u vidu retroaktivnu primjenu pravila o prekidu zastare.

11.Zbog svih navedenih razloga, a posebno zbog dalekosežnih posljedica novoutvrđene prakse Vrhovnog suda koju tuženik inače pobija ustavnom tužbom, tuženik drži kako je zbog zastare potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Uz svo poštovanje prema odlukama VSRH, suditi, u nedostatku zakonskog propisa, kako radnja treće osobe – tužba neke udruge za zaštitu potrošača – predstavlja radnju kojom se prekida zastara tražbina pojedinačnih potrošača, koja po pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora teče ispočetka, u situaciji kada postoje jasni propisi o prekidu zastare, a predmet zahtjeva kolektivne zaštite sasvim je drugačiji od zahtjeva pojedinačnog potrošača, po mišljenju tuženika predstavlja arbitrarno „stvaranje novih“, odnosno „nadomještanje nepostojećih“ propisa, drugim riječima, suđenje po principu de lege ferenda. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra, kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom zakonu. A iz toga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zastario.

12.Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 18 P Ugovora gdje se navodi: „pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja … ovog Ugovora“. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Isto tako, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 5,20%.

13.Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti“ tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute.Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Stabilnost tečaja, na dosadašnjem nivou, ne jamči se zauvijek. Međutim, rizik nepravednih kretanja čini se ograničen jer je prisutnost velikih valutnih blokova smanjila atraktivnost švicarskog franka kao rezervne valute.“ Četiri godine kasnije, **.**.2004., gosp. ĐBK održao je izlaganje koje je također dostupno na Internet stranici Švicarske narodne banke https://www.snb.ch/en/mmr/speeches/id/ref 20041119 jpr.

14.U navedenom izlaganju navodi:„Izvanredna volatilnost deviznih tečajeva ne može se isključiti, ali naše iskustvo s tečajem euro / švicarskog franka pokazalo je da tržište novca nije tako neracionalno kao što neki ljudi vjeruju. Zahvaljujući mnogo stabilnijem monetarnom okruženju u Europi, švicarski franak danas je mnogo manje pod spekulativnim pritiskom nego prije. Naša valuta još uvijek ima međunarodnu dimenziju, ali se približava ekonomskim temeljima, što je dobra vijest za naše izvoznike.To također znači da je volatilnost tečaja između franka i eura danas manje izražena od volatilnosti koju smo promatrali u prošlosti između franka i njemačke marke. Jasno je da franak pripada obitelji europskih valuta, reagirajući slično u odnosu na oscilacije dolara. U tom smislu, zasigurno, franak i euro su sestrinske valute.“ Iz navedenog se može zaključiti kako je stabilnost tečaja CHF prema EUR primarni cilj Švicarske narodne banke (kao što je cilj HNB-a stabilnost kune prema EUR op.a), ali također kako Švicarska narodna banka ne vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti, obzirom na (i) okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti, (ii) činjenicu da je u EU uvođenjem EUR došlo do formiranja valutnog bloka umjesto niza pojedinačnih nacionalnih valuta, te (iii) ono što se čini, po stajalištu vice-guvernera presudnim, činjenicu kako se švicarska valuta približava temeljima vlastite vrijednosti pretežno u švicarskoj ekonomiji a ne u poziciji rezervne valute. Utoliko je jasno kako tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti „obraniti“ tečaj CHF / EUR.

15.Temeljem dugogodišnje stabilnosti tečaja i izjava Đguvernera Švicarske narodne banke, tuženik je imao jedino opravdan razlog vjerovati kako je mogućnost volatilnosti tečaja švicarskog franka znatno smanjena.vTuženik ističe kako je navedeno pitanje dodatno adresirano i u postupku koji se vodi pred VTS RH broj Pž- 7129/2013 (sada broj Pž-6632/2017), primjerice podnescima tuženika od 5. studenog 2012. godine i 5. veljače 2013. godine, te tuženik predlaže Sudu izvršiti uvid u navedeni spis, te se obvezuje dostaviti i druge dokaze iz kojih proizlazi kako banka u trenutku sklapanje ugovora nije znala niti mogla/morala znati za smjer kretanja tečaja CHF. Banka je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije.vŠto se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. godine, te je na istu upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a LB prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. U Večernjem listu od 9.3.2005. godine se navodi:„HNB ne utječe na tečaj

1 0

franka, a osim toga, ne obvezuje niti banke na konverziju ovoga kredita u drugi u euru ako ta valuta „podivlja“. U Vjesniku od 29.4.2005. godine se navodi: „Treba, kaže, uzeti u obzir da se krediti u eurima općenito smatraju manje rizičnima s obzirom da je Hrvatska „visoko eurizirano tržište“ na kojem se vrijednost većine dobara iskazuje u eurima pa tako u slučaju potrebe i Hrvatska narodna banka svojim intervencijama može imati veći utjecaj na tečaj i stabilnost kune prema euru. U Novom listu od 20.7.2005. se navodi:„Činjenica je, a na to je upozorio i LB, da Hrvatska narodna banka, kao vrhovna monetarna vlast u Hrvatskoj, deviznim intervencijama i drugim instrumentima može utjecati na tečaj kuna/euro jer se vrijednost kune i formira prema euru. Dapače, tečaj se u zadnjih desetak godina kretao u rasponu plus-minus 5 posto jer je temeljni cilj HNB-a držati cijene stabilnim, a budući da smo uvozno ovisna ekonomija, svaki poremećaj u tečaju kune prema euru rezultirao bi inflatornim kretanjima na strani ponude. Što se tiče švicarskog franka, a isto je i s američkim dolarom, japanskim jenom, engleskom funtom i bilo kojom drugom ne-euro valutom, domet naše središnje banke je vrlo ograničen jer se tečaj između kune i tih valuta formira posredno – preko eura.“ U Jutarnjem listu od 21.7.2005. godine se navodi:„Ja sam samo, odgovarajući na pitanje saborskih zastupnika, upozorio da kod kredita u CHF postoji veći tečajni rizik jer središnja banka kontrolira stabilnost eura u odnosu na kunu, ali ne i odnos drugih valuta i kune

– ističe LB“ Proizlazi, dakle, kako je uloga i cilj HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena bila javno dostupna činjenica, isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR. Standard dužne pažnje i informiranosti „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud Europske unije zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita.

16.Tuženik je o navedenoj okolnosti informirao tužitelja u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu. U odnosu na najnoviju presudu VSRH br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.g., tužena banka ukazuje na dio obrazloženja te presude u kojem se navodi:“Od trenutka kad se pojedinačni potrošač obratio banci …. nastaje pojedinačni odnos potrošača i banke …. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora … relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača ...“ (dio obrazloženja na str. 25. presude VSRH br. Rev-2221/2018 u vezi s dijelom obrazloženja presude VTSRH br. Pž-6632/2017, str. 54).Iz gornjeg citata slijedi logičan zaključak o tome da je u konkretnom pravnom sporu o pojedinačnom ugovornom odnosu kao što je ovaj, nužno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim informacijama. Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama.

17.Dapače, tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila

1 1

valutni rizik. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja. Tužitelj nema u vidu recentnu praksu Suda Europske Unije, gdje je u odluci L (C-186/16) navedeno: „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora. Na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u ovom slučaju banke, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o zajmu u stranoj valuti, postojanje eventualne neravnoteže u smislu spomenute odredbe. “U istom predmetu, sukladno proceduri Suda Europske Unije, svoje mišljenje dao je i nezavisni odvjetnik Nils Wahl koji navodi: Međutim, čini mi se neprimjerenim da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da obavijesti, u fazi sklapanja kreditnog ugovora, potrošača o nastanku događaja ili promjenama koje su uslijedile nakon zaključenja ugovora i koje on nije mogao predvidjeti. Od prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne može se zahtijevati da potrošačima pružaju druge informacije osim onih koje su im poznate ili koje bi im objektivno morale biti poznate u trenutku sklapanja ugovora. U ovom slučaju, u nedostatku elemenata kojima se dokazuje da je banka bila u mogućnosti predvidjeti promjenu, i to povijesnu promjenu, deviznog tečaja između rumunjskog leua i švicarskog franka u opsegu poput onoga koji je zabilježen godine 2007. i da ona o tome namjerno nije obavijestila korisnike kredita, čini mi se posve nerazumno da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da on sam snosi tečajni rizik.

18.Međutim, na nacionalnom je sudu da provjeri je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga zapravo osigurao to da predmetni potrošači razumiju sadržaj odredaba ugovora o kreditu i, u skladu s tim, jesu li oni bili zaista u mogućnosti ocijeniti ekonomske posljedice tih odredaba. Prema tome, slijedi kako je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.25. Time je sasvim jasno kako banka nije propustila korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13.Ujedno, u odnosu na način promjene kamatne stope, tuženik ističe kako se ista počevši od 1. siječnja 2013. godine mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 127/12 – u daljnjem tekstu „ZID ZPK/12“) dodana je odredba čl. 11.a, koja je u stavku 1. i 2. propisala sljedeće:“(1) Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima ib) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope ic) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).(2) Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane. ”Uprava banke je na svojoj 688. sjednici, održanoj dana 11. prosinca 2012. godine donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim

1 2

osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu „OUP/2013“), kojim je implementirala naprijed navedenu zakonsku obvezu.U odredbama poglavlja 3. OUP/2013, naslovljenog „Krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, navedeno je: „Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.“U odnosu na CHF kredite, navedeno je sljedeće: „U usklađenju Zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu, ugovorima o kreditu s namjenom različitom od stambene namjene, te o kreditu bez određene namjene, ugovorenima s valutnom klauzulom izraženom u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u CHF, primijenit će se šestomjesečni LIBOR za CHF. “Tužena banka je korisnika kredita o tome ujedno obavijestila obaviješću od 8.1.2013.Prema tome, počevši od 1.1.2013. godine kamatna stopa mijenja se su skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope. Počevši od 1.1.2013. godine kamatna stopa mijenja se su skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope – u konkretnom slučaju 7,785 postotnih poena. Prema tome, od 1. 01. 2013. su promjene kamatne stope vezane za referentnu, javno dostupnu stopu. Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta, te odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.

19.Tijekom postupak sud je dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Anti Beusu, očitovanjem vještaka i saslušanjem tužitelja

20.Tužbeni zahtjev je osnovan.

21.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate više plaćenih iznosa radi ništetne odredbe o valuti.

22.Sud je proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ante Beus ( list 246-260 spisa ) Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u HRK u iznosu od 42.337,86 HRK (ukupan zbroj stupca 8. tablice 5.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.• Zbog promjene kamatne stope, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u HRK u iznosu od 9.722,54 HRK (ukupan zbroj stupca 9. tablice 6.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.REKAPITULACIJA Datum uplate Pretplata po valuti Pretplata po kamati UKUPNO 42.337,86 kn 9.722,54 kn = 52.060,40 kn.

23.Pregledom dopune vještva vještaka utvrđeno.Promjena kamatne stope u tijeku otplate kredita:U razdoblju od 19.06.2007. godine do 03.10.2014. godine kamatna stopa je izmijenjena u više navrata u odnosu na početnu kamatnu stopu od

1 3

5,20 % godišnje i to:Tablica 2. Pregled promjena kamatne stope po kreditu Datum primjene Kamatna stopa, u % Iznos mjesečnog anuiteta, u CHF06.06.2007.5,20,289,41,01.10.20076,10301,85,01.02.2008.,6,55,307,95,01.07.2 009.,7,55,319,89,U Tablici 2., sukladno prethodno navedenoj dokumentaciji, nesporno je da je banka tokom utuženog razdoblja mijenjala kamatnu stopu kao što je prikazano u navedenoj tablici.Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja i iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni iznos anuiteta na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice), te obrnuto. Dalje, kao što je navedeno, svaki anuitet se sastoji od:kamate koja predstavlja prihod banke za dana sredstva (kredit) ili trošak koji korisnik kredita plaća za posuđena sredstva (kredit),glavnice (glavnice razdoblja za otplatu), što predstavlja iznos sredstava koja korisnik kredita vraća banci u tom razdoblju.Glavnica kredita je stvarna obveza korisnika kredita (tužitelja), iznos koji je dobio do banke (tužena) i koji se je obvezao vratiti.

24.Banka obračunava kamate na neotplaćenu glavnicu, da bi se dobio utjecaj promjene kamatne stope potrebno je izračunati kamatu na istu glavnicu sa različitim kamatnim stopama te iskazati razliku dobivenih iznosa.Usporedbom konačnog otplatnog plana pomnoženog sa dva tečaja, tečajem po kojem je korisnik kredita plaćao kredit i tečaja po kojem je korisniku kredita isplaćen kredit, razlika navedenih iznosa predstavlja neosnovano stečeno zbog promjene tečaja.Tablica 3. Izračun negativni tečajnih razlika Redni broj Izračun negativnih tečajnih razlika Datum plaćanja Iznos uplate anuiteta u CHF Srednji tečaj HNB na dan plaćanja kredita Iznos uplate anuiteta u HRK po tečaju plaćanja Srednji tečaj HNB na dan isplate kredita Iznos uplate anuiteta u HRK po početnom tečaju Negativne tečajne razlike 1 27.346,27 0,00 UKUPNO 32.758,24 186.955,84-1,46U Tablici 3. prikazan je izračun negativnih tečajnih razlika.U promatranom razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita postojala su razdoblja u kojima je tečaj po kojem je tužitelj vraćao anuitete bio manji od početnog tečaja pa su realizirane negativne razlike u iznosu od 1,46 EUR-a.

25.Mišljenje na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u gornjim tablicama, u nastavku dajem dopunu mišljenje u odnosu na nalog iz rješenja Suda:„Odlučuje se izvesti dokaz dopunskim vještačenjem na okolnost negativne tečajne razlike za predmetni kredit.“Zbog promjene tečaja, postojala su razdoblju u kojima je tečaj po kojem je tužitelj vraćao anuitete bio manji od početnog tečaja pa su realiziranje negativne razlike u iznosu od 1,46 HRK (ukupan zbroj stupca 8. tablice 3.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.REKAPITULACIJA Datum uplate Negativne razlike Negativne razlike 1 2 3 05.10.07.-0,83-0,83 € 04.11.07.-0,63-0,63 € UKUPNO -1,46 - 1,46 €.

26.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje

1 4

ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131.st.1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131.st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

27.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl.1163. st.1. tog Zakona.

28.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g. U odluci VSRH RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

29.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna

1 5

tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

30.Stoga sud smatra sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna. Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.", trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269. st.2. i čl.272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a.

31.Temeljem čl.324. ZOO-a,, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ocjena je suda da ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa.

32.S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl.1111. ZOO-a., tuženik je dužan vratiti tužiteljima sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom.Naime, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

33.Dakle, kako se po ocjeni ovog suda radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, kako je ista neodređena i nedorečena formulacija ovaj sud smatra da je ova sporna ugovorna odredba nepoštena, a imaju pritom u vidu i pravno shvaćanje izračeno u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od 13.prosinca 2016.godine (NN 13/16), odnosno pravno shvaćanje VS RH u odluci broj Revt- 249/14 od 9.travnja 2015.godine. Dakle, i ova ugovorna odredba je ništetna, ali to ponovno ne dovodi do ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju stečeno bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove, preplaćenog iznosa po ništetnim ugovornim odredbama.

34.Što se tiče istaknutog prigovora zastare trebalo je primijeniti odredbu čl.215. st.1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1 ( čl.104 st.1 ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, stoga je prigovor zastare neosnovan.

1 6

35.Na iznos glavnice tužitelj je zatražilo isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi povišenja ugovorene kamatne stope. Prema odredbi čl.1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

36.Tužitelj je nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi stranke posebno pregovarale o navedenoj odredbi prije nego je sporni ugovor zaključen, stranke nisu ugovorile uvjete pod kojima će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati, a niti je tuženik u svojim uvjetima i odlukama odredio kriterije za takvu promjenu promjenjive kamatne stope. Stoga tuženik nije mogao jednostrano određivati visinu promjenjive kamatne stope bez unaprijed utvrđenih kriterija koji bi tužitelju bile poznate i da tužitelj na te kriterije pristane, odnosno o bilo kakvim kriterijima za eventualnu promjenu kamatne stope stranke nisu niti pregovarale.

37.Kamata se sastoji od eurribor koji zavisi od promjena na tržištu kapitala i marže koji pripadaju tuženiku kao banci koja bi uvijek trebala biti ista pa vrijeme trajanja cijelog ugovora dakle, kao što je to ugovoreno u početnoj kamatnoj stopi kod zaključena navedenog ugovora. Tuženik nije mogao jednostrano povećavati kamatnu stopu, posebno na taj način povećavajući svoju maržu i zaradu, a na štetu tužitelja Sud je odbio prigovor po osnovu preplaćenih anuiteta (tzv.negativnih razlika) pozivom na odredbu čl.196 i 197 ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u izreci.

38.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tužitelji priznat trošak sastav tužbe 100, sastav podneska od 27.5.2021.g. 100 bodova, ročište 8.4 2022.g. 100 bodova, sastav podneska od 19.1.2022., ročište 18.1.2022, 28.8 2023 30.8 2023 30.6 2024. 100 bodova, sastav podneska od 16.1 2025. 100 bodova po OT, ročište od 30.01.2025. i 25.3 2025 100 bodova po OT ukupno 1000 bodova X 2 EUR-a 2000 EUR trošak pristojbe tužbe 118,65 EUR, trošak vještačenja 331,80 EUR, sveukupno 2.450,45 EUR.

U Splitu, 14. svibanj 2025.g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

1 7

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,