Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-965/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Vetme, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kokić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn- 1901/2020-20 od 9. lipnja 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1901/2020-22 od 9. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 isplatiti tužitelju VZ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 146.600,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. lipnja 2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u visini od 146.600,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe izjavile su stranke.

3. Tužitelj žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj pobija točku II. izreke i rješenja iz točke III. izreke i u bitnom navodi:

- da dosuđeni iznos naknade za neosnovano lišenje slobode u trajanju od čak 733 dana od 146.600,00 kuna predstavlja sramotan iznos od 200,00 kn po danu oduzete slobode tužitelju, koji iznos je, obzirom na ubrzani rast inflacije odnosno pad kupovne moći građana, danas ekvivalent dvjema pizzama koje tužitelj može naručiti u nekom restoranu, i više nego sramotan i ekstremno nizak, te kao takav ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu u smislu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23.)

- da je osim naknade štete za neosnovano lišenja slobode tužitelj tužbeni zahtjev definirao uzevši u obzir i pretrpljenu fizičku bol, kao i strah za svoj život, te smatra da je kao naknadu štete tražio čak manji iznos nego bi po zakonu imao pravo;

- da su na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenjeni Orijentacijski kriteriji uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, tako da je upravo zbog rastuće inflacije odluka izmijenjena na način da su tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kunama) po svim osnovama upravo zbog rastuće inflacije podignuti u odnosu na 2002. za 50 %;

- podatke Državnog zavoda za statistiku, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, cijena hrane i prijevoza, energije …;

- da je sud dosuđenom naknadom odnosno djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva u potpunosti obezvrijedio i omalovažio pretrpljenu bol i strah tužitelja, kao i traume i strahove koje će ga uslijed proživljenog horora u istražnom zatvoru pratiti do kraja života, a koje novca ne može izbrisati, pa ukazuje i na praksu Županijskog suda u Varaždinu broj GŽ-1541/17, GŽ-22/08, Gž-1526/21, te Županijskog suda u Zagrebu broj GŽn-1780/11, a koje su donijete prije trenutne ogromne i brzo rastuće inflacije.

4. Tuženica pobija žalbom točku I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP-a ukazujući na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, posebno ističući:

- da je tužitelj u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Gospiću pod brojem K-196/14 proglašen krivim presudom Općinskog suda u Gospiću od 21. travnja 2010. te mu je zbog počinjenog kaznenog djela izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a na koju kaznu je primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje od 3 godine;

- da prema shvaćanju tuženice nisu ispunjeni uvjeti za dosudu naknade štete zbog neosnovanog uhićenja propisanih odredbom članka 480. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06), u vezi članka 573. alineja 3 ZKP ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 145/13, 152/14 i 70/17), te ukazuje da je sud pogrešno na konkretan slučaj primijenio shvaćanje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1839/2006 od 7. svibnja 2009. jer je u predmetu na kojoj se odnosi odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske došlo do obustave kaznenog postupka pa je time otpala i pravna osnova za pritvor, a kako u odnosu na tužitelja nije došlo do obustave, već je tužitelj pravomoćno osuđen, tuženica zaključuje da njegov boravak u istražnom zatvoru nije bio neosnovan;

- da se odredba članka 480. ZKP-a, na koju se poziva sud u obrazloženju presude odnosi isključivo na neopravdano osuđene ili neutemeljeno uhićene osobe što tužitelj nije;

- da je previsoko dosuđena naknada štete i da dosuđena naknada predstavlja svojevrsnu zaradu za tužitelja, što dovodi u pitanje naknadu štete radi ne posezanja cilja i društvene svrhe radi koja se dosuđuje pravična novčana naknada;

- da je time i odluka o parničnim troškovima neosnovana,

te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu ili ukinuti presudu u tom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio i pravilnost tih utvrđenja se žalbom i ne osporava:

- da je rješenjem Županijskog suda u Gospiću broj Kir-112/08-12, od 17. travnja 2008. određeno tužiteljevo zadržavanje koje može trajati najdulje 48 sati, a rješenjem broj Kio-9/08, od 18. travnja 2008. određen je pritvor protiv tužitelja, pritvor je bio produljivan sve dok rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. II Kž- 259/10-4 od 19. travnja 2010. godine nije ukinut pritvor protiv tužitelja;

- da je tužiteljevo lišavanje slobode započelo 17. travnja 2008. i trajalo je sve do 19. travnja 2010. godine kada je pritvor ukinut od strane Vrhovnog suda RH, dakle, tužitelj je bio lišen slobode ukupno 733 dana;

- da je presudom Općinskog suda u Gospiću br. K-196/14, od 21. svibnja 2018. tužitelji proglašen krivim za kaznena djela i da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 godine;

- da je tužitelj u istražnom zatvoru proveo 2 godine (uhićen je 17. travnja 2008., pušten na slobodu 19. travnja 2010.) pa mu je dakle pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću br. K-196/2014-48, od 21. svibnja 2018. izrečena kaznena sankcija koja se sastoji u neposrednom oduzimanje slobode, odnosno izrečena mu jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz istodobnu primjenu pravila o uvjetnoj osudi i to na način da se dosuđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužiteljev iskaz iz kojeg je utvrdio da je tužitelj bio u kontinuiranom strahu koji je bio prisutan tijekom trajanja istražnog zatvora, kao i izložen duševnim bolovima zbog gubitka kontakta s prijateljima i obitelji te djevojkom radi čega je došlo do značajnog narušavanja stabilnih obiteljskih odnosa, pa je tužitelju za vrijeme dok je bio u istražnom zatvoru u trajanju od 733 dana dosudio po 200,00 kn po jednom danu i prihvatio njegov zahtjev za svotu od 146.600,00 kuna temeljem članka 19. stavak 1. i 2. i 1046. ZOO-a smatrajući da se je taj iznos primjeren opisanim povredama prava osobnosti dok je u preostalom dijelu zahtjev odbio.

9. Prvostupanjski je sud primijenio članak 480. ZKP/97 obrazloživši u točki 16. primjenu iz ZKP/97 temeljem članka 573. ZKP/08, koji se odnosi na naknadu štete i ostvarivanja drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba koja se ima primijeniti do donošenja posebnog zakona, a kako poseban zakon nije donesen, članak 480. ZKP/97 o pravu na naknadu štete predstavlja u ovom predmetu lex specialis u odnosu na opće odredbe koje reguliraju naknadu štete.

Članak 480. stavak 1., Glava XXX ZKP/97 glasi:

"(1) Pravo na naknadu štete pripada i osobi:

1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena,

2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne,

3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne,

4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.“

Dakle, tužitelju pripada naknada štete za vrijeme provedeno u pritvoru dulje nego što traje kazna zatvora na koju je osuđen. Kako je tužitelj osuđen na jednu godinu zatvora, po ocjeni ovog suda pripada mu naknada za ono vrijeme koje je dulje od izrečene kazne zatvora tj. za vrijeme od jedne godine, a ne za vrijeme od 2 godine, neovisno o činjenici što mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a temeljem članka 56. KZ-a izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

10. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio u točki I. izreke 146.600,00 kn, jer i po ocjeni ovog suda tužitelju pripada naknada u toj visini (400,00 kn po danu provedenom u istražnom zatvoru);

11. U ocjeni žalbenih navoda valja kazati da je naknada dosuđena zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO-a kao posljedice neosnovanog lišenja slobode, prije svega povrede prava na slobodu, povrede prava na ugled i čast te na obiteljski život, imajući u vidu da je naknada za neosnovano pritvaranje naknada za jedinstveni vid štete u kojem su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezano za neosnovano pritvorenog, proistekle iz neosnovane povrede slobode, pa dakle i duševnih boli zbog povrede časti, dostojanstva, ugleda, slobode, prava na obiteljski život i drugo, a ona se utvrđuje ovisno o svim individualiziranim okolnostima konkretnog slučaja, te mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika.

12. U primjeni članka 1100. ZOO-a pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade, ovaj sud je vodio računa o trajanju neosnovanog pritvora, nelagodama i frustracijama koje je tužitelj proživljavao za to vrijeme sa ostalim pritvorenicima kao i frustracijama zbog odvojenosti od obitelji.

13. U odnosu na osporavanje visine dosuđene pravične novčane naknade, valja navesti da je sloboda čovjeka jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/021/06) i kao takva novčano nemjerljiva zbog čega naknada u slučaju povrede prava slobode ima samo simbolično značenja, ali ne smije pogodovati težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, niti biti takva da obezvređuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena. U skladu s takvom svrhom, po ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava, revalorizirajući ne samo vrijeme trajanja neosnovanog lišenja slobode, već i tužiteljevu životnu dob, okolnosti koje su dovele do neosnovanog lišenja slobode i prirodu kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, svota od 400,00 kn po danu je po ocjeni ovog suda primjerena za ovaj vid naknade štete. Kako su iz naprijed navedenih razloga žalbeni razlozi žalitelja ocijenjene neosnovanim, a uz utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

14.U ocjeni tuženičinih žalbenih navoda da je sud pogrešno primijenio članak 480. stavak. 1. odnosno točku 1. ZKP/97, valja kazati da sud tu odredbu nije primijenio nego je primijenio članak. 480. točku 4. ZKP-a koji je ranije citirao ovaj sud pa su utoliko neosnovani tuženičini žalbeni navodi kojima se pobija pravilnost prvostupanjske presude.

15. Protivno žalbenim navodima pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o visini štete, s tim što je ovaj sud zaključio da tužitelju pripada ne 200,00 kn po danu nego 400,00 kn po danu i to za vrijeme od jedne godine jer je toliko neosnovano proveo u pritvoru.

16. Kako žalbe nemaju opravdanja, a pravilna je i odluka o parničnim troškovima, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a.

U Dubrovniku 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac