Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Psp-22/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: 1. EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. Mlt. HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po zz EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupa punomoćnica Zvjezdana Zdjelar Lalović, odvjetnica iz Pule, i punomoćnici iz odvjetničkog ureda JK iz [adresa], protiv tuženika: TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jan- Matija Stella, odvjetnik iz Umaga, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja PK, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tužitelja ŽK, tuženika TK i punomoćnika tuženika Jan-Matija Stella, temeljem čl.335 u svezi s čl.438 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022 i 114/2022 - dalje: ZPP), dana 14. svibnja 2025., objavio je i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao tužiteljicu EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja maloljetnog HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posljednjem, mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Buje- Buie, Općinskog suda u Pazinu, u naravi dvorišta ukupne površine od 555 m[2] , na način da je dana 03. travnja 2024. godine postavio žičanu ogradu tamnozelene boje čime je tužitelje u bitnome ograničio od dotadašnjeg suposjeda dvorišta.

II Nalaže se tuženiku TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda opisanog u toč. I. ovog rješenja na način da ukloni žičanu ogradu tamnozelene boje te se zabranjuje tuženiku da ubuduće tužitelje smeta u suposjedu predmetne nekretnine na opisani ili sličan način, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana.

III Nalaže se tuženiku TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da nadoknadi parnične troškove tužiteljima EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i maloljetnom HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakom u iznosu od 643,79 eura (šestočetrdesetti eura i sedamdesetdevet centi) eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja 14. svibnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

U tužbi tvrde da su parnične stranke su suvlasnici i suposjednici predmetne nekretnine, svaki u ¼ dijela, te je suvlasnica i supruga tuženika gđa. EKŽ, u ¼ dijela, međutim ista nije obuhvaćena tužbom s obzirom nije svojim radnjama vršila čin smetanja u odnosu na tužitelje.

Predmetna nekretnina nije etažirana, a u naravi čini kuću i dvorište, kuća ima dva zasebna ulaza i stana, dva zasebna kućna broja, a u posjedu su stana na kućnom broju 22R tužitelji, dok su u posjedu stana na kućnom broju 22V tuženik i njegova obitelj.

Parnične stranke su dogovorile način korištenja dvorišta, a s obzirom na položaj stanova u čijem su posjedu, međutim unatoč dogovoru i dosadašnjem načinu korištenja dvorišta, tuženik je spram tužitelja počinio čin smetanja suposjeda dijela dvorišta kojeg po dogovoru mirno, pošteno i posljednje posjeduju tužitelji. Tuženik je dana 31. ožujka 2024. godine počinio čin smetanja posljednjeg mirnog suposjeda dvorišta tužitelja tako što je samovlasno postavio žičanu ogradu tamnozelene boje na dijelu dvorišta koji se položajno nalazi ispred stana kućnog broja 22R (koji je u mirnom, poštenom i posljednjem posjedu tužitelja), čime je tužitelje u bitnome ograničio od dotadašnjeg suposjeda dvorišta.

Tužiteljica je predmetnog dana zatekla tuženika u činu smetanja suposjeda dvorišta za vrijeme dok je on postavljao ogradu te mu je izričito dala do znanja da se tome protivi i molila ga da prestane sa postavljanjem ograde, a da ono što je već postavio ukloni, međutim tuženik se na molbe i zahtjeve tužiteljice oglušio te nastavio sa radovima.

Navedena tamnozelena ograda se nalazi okomito od zida kuće i prostire se po sredini dvorišta do kamenog zidića koji čini među, a svojim položajem vidno ograničava i sužava tužiteljima suposjed dvorišta i izvršavanje faktične vlasti kakvu su izvršavali prethodno postavljanju ograde i u opsegu u kojem su je vršili. Tužiteljica je uvijek prolazila automobilom na tom dijelu dvorišta i parkirala bi ga bočno od svoje terase, međutim od predmetnog je dana u tome onemogućena u čitavoj širini i dužini kao i parkiranje automobila kako je to dosad činila. Predmetni dio dvorišta svakodnevno je koristio i mlt. 2.-tužitelj koji se uvijek tamo igrao, a sada je u tome ograničen jer je ograda postavljena točno na sredini tog dijela dvorišta i u slučaju da se mlt. 2.-tužitelj želi igrati loptom, ne može to više činiti kao ranije već samo u suženom dijelu čija širina i dužina nije dovoljna da bi se uopće mogao igrati loptom.

Tužitelji u subjektivnom roku od 30 (slovima: trideset) dana od saznanja za smetanje i čin smetanja suposjeda podnose tužbu kojom zahtijevaju da se utvrdi čin smetanja suposjeda (postavljanje žičane ograde), naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije čina smetanja uklanjanjem žičane ograde i da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, sve prema čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN br. 152/2014 (dalje u tekstu: ZV).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, te traži odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik ne spori činjenicu da su on, njegova supruga HKŽ i tužitelji suvlasnici svaki u ¼ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu – zk odjel Buje kao: k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tuženik spori da je počinio smetanje suposjeda dvorišta na način opisan u tužbi i tužbenom zahtjevu, te da postavljeni tužbeni zahtjev nije dopušten iz razloga što bi se tužitelju onemogućilo i postavljanje žičane ograde ili ogradnog zida na cijeloj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez obzira na koji dio bio u suposjedu ili isključivom posjedu samog tuženika i njegove supruge.

Tuženik navodi da je postavio žičanu ogradu na istočnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru zapad-istok, u duljici od cca. 2,4m u ravnini s polovicom ogradnog zida sa česticom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve radi zaštite svog posjeda Tuženik ističe da su on, njegova supruga, te sada pokojni brat tuženika ĐK u predmetnu nekretninu uselili po završetku radova 2011. godine. Prema projektnoj dokumentaciji proizlazi da su za građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predviđena 4 parkirna mjesta i to na istočnom dijelu nekretnine uz granicu sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da se vozilima izravno ulazi sa čestice k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] na parkirna mjesta. Sporni dio dvorišta je oduvijek predviđen kao parkiralište za vozila tuženikove obitelji i pokojnog brata tuženika, te iako nisu nikada usmeno dogovorili način korištenja navedena 4 parkirna mjesta, tuženik i njegov sada pokojni brat su u stvarnosti podijelili parkirna mjesta na način da prva dva parkirna mjesta gledano sa sjevera prema jugu ima koristiti tuženik zajedno sa svojom obitelji, dok preostala dva gledano iz smjera jug prema sjeveru, ima koristiti sada pokojni brat tuženika.

Obzirom da je tuženik 2018. godine sagradio ogradni zid na granici s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to se izmijenio i način parkiranja vozila, odnosno sada se vozila parkiraju paralelno u odnosu na ulicu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na gornjem dijelu do polovice navedenog ogradnog zida tuženik i njegova obitelj, a na donjem dijelu do polovice ogradnog zida pokojni brat tuženika, a navedeni način korištenja istočnog dijela dvorišta vrši se i danas.

Ujedno, tuženik navodi da je po izgradnji opisanog ogradnog zida višak građevinskog materijala (cigli/bloketa) držao uz sam ogradni zid i to na polovici dužine istog.

Stoga tuženik smatra da je sporni dio dvorišta istočnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] faktično podijeljen, te su on ali i njegova supruga u posjedu dijela dvorišta koji predstavlja parking, na gore opisani način. Predmetno je razvidno i iz digitalnog ortofoto snimka iz 2020. godine, 2022. godine, te zračne snimke od 20. kolovoza 2021. godine.

Tuženik ističe da u vrijeme izgradnje kuće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pokojni brat tuženika ĐK nije poznavao ovdje 1. -tužiteljicu, te poriče postojanje ikakvog usmenog dogovora o načinu korištenja parkinga između tuženika i 1. - tužiteljice.

Tuženik napominje da danas tužitelji ne žive u kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a 1. tužiteljica je tijekom 2024. godine, točnije krajem ožujka 2024. godine radi seljenja u par navrata parkirala svoje osobno vozilo ili na sjeveroistočnom ulazu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time priječila ulazak tuženika i njegove obitelji na parkirna mjesta u posjedu tuženika ili po sredini istočnog dijela dvorišta između kuće i ogradnog zida (na sva 4 parkirna mjesta), sve u pokušaju da tuženika i njegovu obitelj spriječi u parkiranju automobila na dio dvorišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu tuženika.

Ujedno, tuženik navodi da su krajem ožujka 2024. godine na sporni dio dvorišta bez ikakve osnove počeli parkirati svoja osobna vozila prvi susjedi i to točnije ČK i IK. Ovdje tuženik je odmah po uočavanju vozila susjeda, iste obavijestio da ne parkiraju svoja vozila unutar njegove nekretnine, odnosno na njegova parkirna mjesta. No, ČK i IK su se oglušili na upozorenja tuženika.

Zbog ovakvog smetanja posjeda, tuženik se u zakonskom roku koristio institutom samopomoći, te je oko 28. ožujka 2024. godine prvo postavio na sporni istočni dio dvorišta u ravnini sa sredinom ogradnog zida kamene blokete, a obzirom da to nije spriječilo susjede i 1. tužiteljicu u ometanju posjeda tuženika, onda je 3. travnja 2024. godine postavio žičanu ogradu, te postavljena ograda nikako ne dira u gore navedeni posjed parking mjesta (istočnog dijela dvorišta) tužitelja, niti ih ograničava u ikakvom dosadašnjem korištenju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Obzirom da je istočni dio dvorišta između kuće i ogradnog zida u stvarnosti podijeljen između tuženika i tužitelja, na način da je sjeverna polovica u posjedu tuženika, a južna polovica u posjedu tužitelja, te obzirom da je tuženik koristio institut samopomoći u zaštiti svog posjeda od smetanja 1. -tužiteljice i 3. osoba (susjeda), to tuženik smatra da postavljanje ograde na gore opisani način ne predstavlja čin smetanja posjeda/suposjeda i traži da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Ukoliko sud smatra da istočni dio dvorišta nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između kuće i ogradnog zida nije podijeljen između stranaka ovog postupka, već da se isti nalazi u suposjedu, tuženik smatra da se i u takvom slučaju ima primijeniti institut samopomoći odnosno da kao suposjednik dvorišta može štititi svoj suposjed od ostalih suposjednika. Isto tako tuženik može svoj suposjed štititi od smetanja svih 3. osoba i to svojih susjeda koji su bez ikakve osnove smetali tuženika. Kako je prethodno navedeno, tuženik je zbog ponašanja 1. -tužiteljice i susjeda ŠK i IK već dana 28. ožujka 2024. postavio kamene blokete na sporni dio dvorišta, a obzirom da navedeno nije pomoglo tuženiku u rješavanju problema, to je 3. travnja 2024. godine postavio žičanu ogradu.

Postavljanje žičane ograde na polovicu spornog dijela dvorišta nije u nijednom pogledu onemogućilo ili ograničilo 1. tužiteljicu da nastavi parkirati svoje vozilo i koristiti sporni dio dvorišta kao do sada. Predmetna žičana ograda postavljana je po sredini spornog dijela dvorišta, te je od zida kuće odmaknuta preko 2m, stoga 1. tužiteljica može nesmetano parkirati svoje vozilo na za to predviđeni dio i pristupiti ulazu u svoju kuću.

Tuženik smatra da nemogućnost 1. -tužiteljice u prolazu čitavom širinom i dužinom spornog dijela dvorišta ne predstavlja bitno ograničenje, upravo iz razloga što je osim na sjeveroistočnom dijelu nekretnine, otvoren prolaz i na jugoistočnom dijelu. Stoga, 1. tužiteljica može parkirati auto u spornom dijelu dvorišta. No, ukoliko 1. - tužiteljica ustraje u svojim navodima, te svoju tužbu i dalje temelji na činjenici da ista ne može prolaziti cijelom dužinom i širinom spornog dijela dvorišta, to tuženik ističe da su on i njegova supruga isto tako godinama parkirali svoja vozila na spornom dijelu te time onemogućavali prolaz 1.-tužiteljice cijelom širinom i dužinom, stoga su rokovi za zaštitu suposjeda 1.-tužiteljici ali i 2.-tužitelju protekli. U odnosu na 2. tužitelja, tuženik ističe da je tužbeni zahtjev potpuno neosnovan. Naime, 2. tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da se isti ranije igrao loptom na spornom dijelu dvorišta, te zbog toga se više ne može igrati na jednak način kao i prije, odnosno, mjesto za igru mu je suženo.

Kako je i ranije navedeno, sporni dio dvorišta se oduvijek koristio za parkiranje osobnih vozila (što i sama 1. tužiteljica potvrđuje u svojoj tužbi kada kaže da je tamo parkirala svoje vozilo).

Slijedom svega navedenog, a obzirom da tužitelji nisu ičime dokazali da su bitno ograničeni u korištenju kako spornog dijela dvorišta, a tako i cijelog dvorišta za koji navode da su u suposjedu, niti su ograničeni u pristupu svom stanu kojeg imaju u posjedu, to tuženik traži da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužiteljima da tuženiku solidarno nadoknade troškove ovog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu.

3. U postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (stranica 7-8), prijepis posjedovnog lista (stranica 9), fotografije (stranica 10-14), sudske odluke (stranica 15-18), fotografije (stranica 29-33, 37-39, 40, 47-48 i 50), digitalni ortofoto snimak iz 2020. i 2022. godine (stranica 34 i 49), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 35-35), projektna dokumentacija za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 40-44), zračna snimka od 20. kolovoza 2021. godine (stranica 51).

4. U dokaznom postupku sud je proveo uviđaj uz vještaka mjerničke struke radi identifikacije nekretnine i posljednjeg mirnog posjeda nekretnine, te utvrđivanja dijela nekretnine na kojoj je počinjen čin smetanja posjeda.

5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem 1.-tužiteljice i tuženika, te saslušanjem svjedoka AK, RK, KK, MK, SK, DK, ĆK, HKŽ i NK.

6. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je pružanje posjedovne zaštite tužiteljima u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

8. Sud utvrđuje kako između stranaka nije sporno:

- da su tužitelji i tuženik, te tuženikova supruga HKŽ, suvlasnici svaki u ¼ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

9. U postupku su sporne okolnosti:

- posljednji mirni suposjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- čin smetanja suposjeda nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da li postoji dogovor o načinu korištenja dvorišta kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

10. Sud je obišao nekretninu koja je predmet spora, te je mjernički vještak prvo identificirao nekretninu na kojoj se prema pokazivanju 1.-tužiteljice dogodio čin smetanja posjeda.

11. Prema usmenom nalazu i mišljenju vještak je pokazanu spornu površinu identificirao kao dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetna čestica upisana je u posjedovni list broj 4909 kao kuća i dvorište ukupne površine 795 m[2] , u naravi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja kuću sa dvije stambene jedinice na adresama [adresa] i [adresa], sa pripadajućim dvorištem. Pokazana sporna površina nalazi se u sjeveroistočnom dijelu čestice, a na terenu je omeđena sa južne strane zelenom žičanom ogradom, sa zapadne strane zidom kuće, sa sjeverne strane makadamskim putem, a sa istočne strane kamenim ogradnim zidom prema prometnici.

12. Mjernički vještak je svoj nalaz i mišljenje dokumentirao ispravama i to kopijom katastarskog plana s ortofoto snimkom, prijepisom posjedovnog lista 4909 i skicom izmjere iz 2014. kada je objekat bio ucrtavan.

13. Nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke prisutne stranke nisu prigovarale, te je sud isti nalaz i mišljenje ocijenio jasnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim.

14. Nakon vještačenja proveden je sudski uviđaj na kojemu je sud neposrednim opažanjem utvrdio kako pokazana sporna površina odgovara nalazu i mišljenju koji je dao vještak, kako zelena žičana ograda nije postavljena po cijeloj širini, gdje nedostaje jedan dio gledano prema objektu kuće, na zelenoj površini uočena su dva parkirana osobna vozila, dok se s unutarnje strane kamenog zida koji graniči prema prometnici nalaze dva kontejnera za smeće, a neposredno uz mjesto gdje se navedena ograda spaja sa zidom uočavaju se kameni bloketi naslagani jedan na druge, te na dijelu bloketa i zemljišta željezni lanac.

15. Sud je prvo odlučio o pravodobnosti tužbe za posjedovnu zaštitu.

Sukladno čl. 21 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, i 152/2014 – dalje: ZV), tužba radi smetanja posjeda mora se podići u roku od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

Iz odgovora na tužbu proizlazi nedvojbeni zaključak da je tuženik dana 28. ožujka 2024. na spornu površinu postavio kamene blokete, dok je dana 03. travnja 2024. godine postavio žičanu ogradu, a obzirom da se posjedovan zaštita traži u odnosu na postavljenu žičanu ogradu, te budući da je tužba predana sudu dana 29.04.2024. godine sud nedvojbeno zaključuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari predana unutar roka od 30 dana propisanog čl.21.st.3. ZV-a.

16. Nadalje, sud smatra kako su tužitelji bili u posljednjem mirnom suposjedu spornog sjeveroistočnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

17. Saslušani svjedoci, predloženi po tužiteljima, AK, RK, KK, ZK, SK i DK u svojim su iskazima potvrdili da su na spornoj površini viđali parkirano vozilo od 1. -tužiteljice, te su vidjeli i njezinog sina HK, ovdje 2. -tužitleja kako se na navedenoj površini igra sa susjedovom djecom, dok vozila od tuženika i od njegove supruge HKŽ nisu bila parkirana na spornoj površini, već obično uz kući ili uz cestu.

18. Iskaz 1.-tužitlejice se u svim bitnim okolnostima podudara s iskazima navedenih svjedoka odnosno da je cijela sporna površina korištena od strane nje i njezine familije još vremena dok je njezin pokojni suprug ĐK bio živ, koji je preminuo u listopadu 2022., a nkon njegove smrti da su s korištenjem cijele predmetne površine nastavili ona i njihovo zajedničkog dijete HK, odvje 2.-tužitlej, na način da je 1.-tužitlejica spornu površinu koristila za parkiranje vozila, a dijete se na toj površini igralo, te da tuženik niti njegova familija nisu nikada ranije koristili taj sporni dio.

19. Saslušani svjedoci, predloženi po tuženiku, ĆK, HKŽ i NK u svojim iskazima navode kako su na desnom dijelu sporne površine, koja je sada odvojena žicom, svoja vozila parkirali tuženik i njegova supruga HKŽ, te da 1. -tužitlejica nikada nije svoje vozilo parkirala na desnoj strani, već uvijek na lijevoj strani sporne površine, kao i da se 2.-tužitelj, sin od 1.-tužiteljice igrao s lijeve strane sporne površine.

20. Iskaz tuženika se u svim bitnim okolnostima podudara s iskazima navedenih svjedoka odnosno da se sporni dio dvorišta koristio se na način da su na toj spornoj površini parkirali njihova vozila i to tako da prva dva parkirna mjesta koriste tuženik i njegova supruga, a druga dva parkirna mjesta, koja su bliže obližnjoj šumi, koristio je pokojni brat i njegova supruga ovdje 1.-tužiteljica, dok mlt. 2.-tužitelj predmetnu površinu nije nikada koristio za igru s loptom ili na neki drugi način.

21. Nadalje, na fotografijama koje su u spis predali tužitelji i tuženik (stranica 10-14, 29-33, 37-39, 40, 47-48), vidljiv je sporni dio površine, dijete i pas kako trče, vidljivo je da su na predmetnoj površini parkirani automobili, međutim iste fotografije ne govore u prilog da li su tužitelji bili posljednji mirni posjednici spornog dijela dvorišta, ili ga je koristilo i tuženik.

Ukoliko je spornu površinu koristio i tuženik sud iz pregledanih fotografija ocjenjuje da je to bilo u iznimnim slučajevima kada tužitelja u njihovoj kući nije bilo, obzirom da se niti na jednoj fotografiji dostavljenoj od strane tuženika (stranica 29-33, 37- 39, 40, 47-48)ne vidi istovremeno parkirano i vozilo 1. -tužiteljice, a u prilog takvom zaključku idu i iskazi saslušanih nesrodnih svjedoka AK, RK, KK, MK, SK i DK, čije iskaze je sud prihvatio.

22. I pregledom zračne snimke od 20. kolovoza 2021. godine (stranica 51) ne može se sa sigurnošću utvrditi kako je tuženik bio u posjedu desnog dijela sporne površine, naime na snimci je vidljivo jedno parkirano tamno vozilo, koje bi moglo biti vozilo koje pripada tuženiku i njegovoj supruzi HKŽ obzirom da je svjedok ZK je iskazivao kako tuženik i njegova supruga od vozila imaju jedan monovolumen tamne boje čije se marke ne sjeća.

Sud ocjenjuje kako se radi o iznimnom slučaju obzirom da se snimka odnosi samo na jedan dan.

23. Točno je da iz pročitane i pregledane Projektne dokumentacije za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 40-44) proizlazi kako je na spornoj površini predviđen parking za ukupno 4 vozila, što je logično i ovom sudu, međutim radi se o okolnosti o kojoj se ne raspravlja u posjedovnoj parnici, tako da je sud navedenu ispravu ocijenio nevažnim dokaznim sredstvom u ovoj pravnoj stvari.

24. Premda se Iskazi 1.-tužiteljice i tuženika, kao i iskazi svjedoka jedne i druge strane, suprotstavljaju u dijelu koji se odnosi na to tko je taj dio nekretnine posljednji posjedovao, sud je prije svega temeljem iskaza nesrodnih svjedoka AK, RK, KK, MK, SK i DK utvrdio da su tužitelji bili u posljednjem mirnom suposjedu sporne travnate površine na sjeveroistočnom dijelu nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Sud je iskaze navedenih svjedoka prihvatio i ocijenio vjerodostojnima i nepristranima, budući da su svjedoci iskazivali o okolnostima koje su osobno opažali, jer se radi o susjedima, ili o osobama koje su jedno vrijeme tamo živjeli odnosno dolazili u posjet tužiteljima, u njihovim iskazima nema proturječnosti o odlučnim okolnostima, njihovi iskazi nisu dovedeni u sumnju drugim izvedenim dokazima kao što fotografije i zračne snimke, pa sud stoga njihove iskaze prihvaća kao vjerodostojne.

25. Točno je da je od strane tuženika nakon svjedočenja AK u spis dostavljena Presuda Visokog prekršajnog suda poslovni broj: Ppž-6368/2022 (stranica 112-116), iz koje je razvidno da je ista svjedokinja, pod ranijim prezimenom RK, zajedno s ovdje tuženikom okrivljena za prekršaj iz čl.13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, međutim to ne znači da je svjedokinja neistinito iskazivala obzirom da su njezin iskaz, u odlučnim okolnostima o mjestu gdje je vozilo parkirala 1.-tužiteljica i gdje se igrao 2.-tužitelj, kao i o mjestu gdje su parkirali tuženik i njegova supruga, podudara s iskazima drugih saslušanih nesrodnih svjedoka, koji nisu okrivljeni za nikakav prekršaj prema ovdje tuženiku.

26. S druge strane sud iskaze svjedoka ĆK, kojoj je tuženik zet, HKŽ, kojoj je tuženik suprug, te NK, kojemu je tuženik šogor, ocjenjuje pristranima, te je sud dojma kako navedeni svjedoci svojim iskazom pokušavaju pomoći tuženiku.

27. Vezano uz to da li postoji dogovor o načinu korištenja dvorišta kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] između tuženika i njegovog sada pokojnog brata GK na način da bi obitelj pok. GK koristila cijeli dio sporne površine, sud zaključuje da tužitelji nisu sudu pružili dovoljno adekvatnih dokaza u smislu čl.219.st.1. ZPP-a iz kojih bi nedvojbeno mogao zaključiti da je takav dogovor stvarno i postojao.

To iz razloga jer je o postojanju takvog dogovora iskazivala jedino 1. -tužitlejica koja je u svojem iskazu navela kako ne bi znala kada je taj dogovor između njih dvoje postignut jer nije bila prisutna, dok je tuženik s druge strane u odgovoru na tužbu izričito osporavao postojanje takvog dogovora, te je iskazivao kako su 2009. on i njegov pok. brat ĐK postigli dogovor da se na toj površini naprave 4 parkirna mjesta i to na način da prva dva parkirna mjesta koristimo tuženik i njegova supruga, a druga dva parkirna mjesta, koja su bliže obližnjoj šumi koristi pokojni brat i njegova supruga ovdje 1.-tužiteljica.

Osim toga u posjedovnoj parnici se ne raspravlja o odnosima stranaka u odnosu na sporni dio kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] odnosno da li je isti podijeljen ili nije.

28. Nadalje, vezano uz čin smetanja suposjeda nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sud je iz iskaza tuženika nedvojbeno utvrdio kako je on taj koji je početkom travnja 2024. godine na spornu površinu postavio žičanu ogradu tamnozelene boje u čemu mu je pomogao brat od njegove supruge, a njegov iskaz potvrđen je iskazom svjedokinje AK koja je iskazala kako su njih dvojica predmetnu ogradu postavili dana 03.04.2024. godine između 17-18 sati, a što je dodatno potvrđeno i pregledom fotografije na stranici 50 spisa na kojoj se vide dvije muške osobe kako dana 03.04.2024. godine u 18,30 sati postavljaju tamnozelenu žičanu ogradu na spornu površinu.

29. Sud ne prihvaća kao osnovanu tuženikovu tvrdnju da je predmetnu tamnozelenu žičanu ogradu na sporni dio dvorišta postavio jer se koristio institutom samopomoći kako bi zaštitio svoj posjed odnosno suposjed dvorišta koji je smetan od strane 1. - tužitlejice i trećih osoba.

To iz razloga jer je u postupku utvrđeno da tuženik nema pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći, jer nije niti bio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

30. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud smatra da su utvrđene sve odlučne okolnosti:

- da je tužba podnesena pravovremene tj. u rokovima propisanim čl.21.st.3. ZV- a;

- da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici sjeveroistočnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je 1. -tužitlejica spornu površinu koristila za parkiranje vozila, a maloljetni 2.-tužiteljse na toj površini igrao,

[katastarska općina]

- da je na sjeveroistočni dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], po sredini, tuženik postavio žičanu ogradu tamnozelene boje dana 03.04.2024. godine;

- da tuženikova radnja postavljanja žičane ograde tamnozelene predstavlja čin smetanja posjeda jer je istom radnjom tužiteljima oduzet posjed sjeveroistočnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] desno od postavljene žičane ograde;

- da poduzeta radnja od strane tuženika predstavlja samovlast.

31. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZV) u čl.10.st.1. propisuje da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

32. Isti zakon u čl.20.st.2. propisuje da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, dok u čl.21. propisuje koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (st.1.), te da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja (st.3.).

33. Nadalje, isti zakon u čl.22.st.1. propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

34. Za postojanje prava na posjedovnu zaštitu, potrebno je da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite propisani u čl. 22. st. 2. ZV (posljednji miran posjed i nastalo smetanje), a što je u ovoj pravnoj stvari dokazano, pa je sud stoga prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. u svezi s čl.155. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, isti je dužna tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

36. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, da odvjetniku pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 % po Tbr.40.st.1. Tarife, te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25% po Tbr.46 Tarife.

37. Tužiteljima se u ovoj pravnoj stvari priznaje pravo na nadoknadu troškova kako slijedi:

- jednokratna nagrada u postupku radi smetanja posjeda, u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje (tužba, zastupanje na pripremnom ročištu 25.09.2024., zastupanje na uviđaju dana 05.12.2024., te zastupanje na glavnoj raspravi dana 19.02.2025. godine), što iznosi 550 eura po Tbr.7. toč. 2. i Tbr.40.st.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 20.02.2025., 26.02.2025. i 26.03.2025. za svako u visini od 55 bodova što iznosi 330,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 220,00 eura po Tbr.46. Tarife;

- trošak sudskog uviđaja i mjerničkog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 161,04 eura,

- trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura po Tbr.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023 – dalje: Uredba),

- trošak pristojbe za rješenje o smetanju posjeda u iznosu od 26,54 eura po Tbr.2.st.1. Uredbe.

38. Tužiteljima bi pripadao iznos troškova u visini od 1.300,85 eura, međutim tužitelji potražuju niži iznos od 1.287,58 eura, tako da je obračun troškova izvršen na zatraženi način budući da sud nije ovlašten samoinicijativno mijenjati istaknuti zahtjev za naknadom troškova, a budući da u ovoj parnici radi smetanja posjeda tužitelji nisu jedinstveni i nužni suparničari u smislu čl.201. ZPP-a, sud je naložio da tuženik troškove nadoknadi tužiteljima na jednake dijelove svakom u iznosu od po 643,79 eura, slijedom čega je temeljem čl.154.st.1., čl.155. i čl.161.sxt.1. ZPP- a odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

39. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

40. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

41. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie14. svibnja 2025.,

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud. (čl.438. u svezi s čl.378. i 381. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužiteljima, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.