Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-562/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupanog po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pr- 20/2020-21 od 9. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pr-20/2020-21 od 9. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati s naslova terenskog dodatka, iznos od 35.870,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose specificirane u točki I. izreke, od dospjeća do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) .
3. U žalbi navodi da su razlozi presude nejasni i proturječni te da postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja isprava i zapisnika, čime ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naglašava da, neovisno o tome što je radio na području iste policijske uprave, u ... umjesto u ..., postoje posebni troškovi u odnosu na one koje bi imao na radnom mjestu s kojeg je premješten, budući da je morao putovati u drugo mjesto rada. Terenski dodatak da služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu. Naglašava da se u ovom predmetu radi o upućivanju na rad na temelju naloga, a ne rješenja o premještaju, da je tumačenje pojma stalnog mjesta rada pogrešno, budući da je nalogom upućen u drugu policijsku postaju, pa smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Glede ocjene suda da je zajednička komisija prekoračila svoje ovlasti u tumačenju mjerodavnih odredbi kolektivnog ugovora, ukazuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su tumačenja Zajedničkog povjerenstva obvezatna i za sve sudove.
3.1. Osporava i odluku o parničnom trošku u odnosu na priznatu nagradu odvjetnika za sastava podneska, uz obrazloženje da je taj trošak bio nepotreban za vođenje postupka, s obzirom na činjenicu da je zastupnik tuženika mogao iste navode iznijeti na glavnoj raspravi.
4. Predlaže presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, te obvezati tuženika na plaćanje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelju ne pripada pravo na isplatu utuženog iznosa po osnovi terenskog dodatka. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ni povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja, te je presudu moguće ispitati.
7. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene slijedeće činjenice:
- da je tužitelj do 11. listopada 2026. bio zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje MUP) Policijska uprava
Virovitičko-podravska u ...;
- da je načelnik iste Policijske uprave 11. listopada 2016. izdao nalog kojim je tužitelju naloženo obavljanje poslova radnog mjesta policijskog službenika u ... počev od 13. listopada 2016. pa dok bude postojala potreba za obavljanjem tih poslova;
- da je rješenjem načelnika iste Policijske uprave od 27. travnja 2017. tužitelj privremeno premješten s danom 1. svibnja 2017. u ... radi zamjene odsutne policijske službenice;
- da je tužitelj rješenjem od 12. rujna 2017. premješten s danom 18. rujna 2017. u ... na radno mjesto policijskog službenika u zvanju policajca;
- da tužitelj zahtijeva isplatu terenskog dodatka za razdoblje od listopada 2016. do rujna 2017. u kojemu je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika u ...;
- da se ... i ... nalaze u Policijskoj upravi Virovitičko-podravskoj;
- da tužitelj ima prebivalište u mjestu [adresa] koje je udaljeno od ... 9 km, a od ... 19,5 km.
8. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tužitelj nema pravo na isplatu terenskog dodatka za narečeno razdoblje, s obzirom na činjenicu da nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 56. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. ("Narodne novine" broj: 104/13 - dalje KU/13), a kojim je određeno da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio. S obzirom na činjenicu da je tužitelj stalno zaposlen na radnom mjestu policijskog službenika u ..., prema stajalištu suda prvog stupnja, privremeno upućivanje tužitelja na radno mjesto iz jedne u drugu policijsku postaju u okviru iste policijske uprave, ne predstavlja rad na terenu, budući da terenski dodatak služi isključivo za pokriće povećanih troškova koji se odnose na izdatke za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, a zbog privremenog premještaja tužitelja u drugu policijsku postaju, za tužitelja nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Ovo tim više, što je tužitelj u prijepornom razdoblju radio u policijskoj postaji koja je znatno bliža njegovom mjestu prebivalište nego ....
9. I prema stajalištu ovog suda, obavljanje istih poslova policijskog službenika u drugoj policijskoj postaji u okviru iste policijske uprave, ne predstavlja rad na terenu, pa tužitelju ne pripada pravo na terenski dodatak u smislu čl. 56. st. 1. KU/13. Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, člankom 56. KU/13 su određeni uvjeti prema kojima službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, pri čemu je definiran pojam stalnog mjesta rada kao mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (st.2.). Stalni raspored tužitelja je u ..., a ... se nalazi unutar iste Policijske uprave, Virovitičko-podravske, kako je to propisano čl. 222. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj: 117/11, 50/14, 32/15, 11/17, 66/18 - Uredba).
10. Tužitelj se u žalbi poziva na tumačenja Zajedničke komisije u svezi primjene čl. 56. KU/13, međutim, ta tumačenja nisu od utjecaja na ishod ovog postupka. Naime, tužitelj je nalogom upućen na obavljanje poslova istog radnog mjesta unutar iste policijske uprave, pa se ne radi o situaciji davanja naloga za obavljanje poslova više složenosti, o kojoj govori tumačenje Zajedničke komisije broj 12/56 od 12. svibnja 2015., niti o upućivanju policijskog službenika na rad izvan stalnog mjesta rada i stalnog mjesta boravka, o čemu govori tumačenje Zajedničke komisije broj 23/56. Kako je već navedeno, tužitelj je i nalogom i rješenjem o privremenom premještaju upućen na obavljanje poslova istog radnog mjesta u drugu policijsku postaju unutar iste policijske uprave, štoviše, utvrđeno je da je policijska postaja u koju je upućen znatno bliža mjestu prebivališta tužitelja od one policijske postaje u kojoj ima stalan raspored, pa se ne radi o situaciji iz čl. 56 KU/13 prema kojoj bi tužitelj imao pravo na terenski dodatak, pri čemu treba naglasiti da mu zbog premještaja nisu nastali povećani troškovi.
11. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Tuženik je uspio u parnici, pa mu primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja, a trošak je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - Tarifa), koji trošak pripada i državnom odvjetniku koji sudjeluje u postupku, u skladu s čl. 162. ZPP-a.
12. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
