Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž-687/2025-3

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika-protutužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Damir Batarelo, odvjetnik iz Splita, radi uspostave prijašnjeg stanja, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-1067/2017-72 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-1067/2017-72 od 20. ožujka 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom prihvaćeni su tužbeni i protutužbeni zahtjevi sadržaja kao u izreci, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2.Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje parnične stranke; tužitelj- protutuženik (dalje: tužitelj) protiv točke II. i III. izreke, a tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) protiv točke I. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva (tuženik), odnosno odbijanjem protutužbenog zahtjeva (tužitelj).

3.U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4.Žalbe su osnovane.

5.Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja, suvlasnika nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te suvlasnika dvora oko kuće i puta, označeno čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno etažno vlasništvo, prema tuženiku, kao suvlasniku iste nekretnine, za uspostavom prijašnjeg stanja rušenjem ulaznih vrata u podrumski stan dimenzije 80/210 na sjeveroistočnom pročelju zgrade, uklanjanjem jednokrakog vanjskog stubišta koje vodi prema ulaznim vratima u podrumski stan, te uklanjanjem jednostrešne nadstrešnice od drvene nosive konstrukcije i sa pokrovom od glinenog crijepa, kao i horizontalnog i vertikalnog limenog oluka za odvod kišnice sa nadstrešnice i betonskog parapetnog zida visine cca 35 cm na koji su naslonjeni nosivi stupovi nadstrešnice. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za uspostavom prijašnjeg stanja uklanjanjem tri vanjske klima jedinice na istočnom pročelju zgrade, vanjske klima jedinice i satelitske TV antene u visini etaže visokog prizemlja, te sušila za robu u vrhu etaže podruma sa fasade zgrade.

6.1. Nakon provedeng dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke suvlasnice nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] (kuća), čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor), čest. zgr. [katastarska čestica] (put) i čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor), k. o. [katastarska općina], ...; da je tužitelj vlasnik neodređenog suvlasničkog omjera opisane nekretnine na kojem dijelu je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine - 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerima E-3, stana na polukatu koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija, za suvlasnički dio: 1/7 + 3/7 + 1/7 + 1/35, a uz njega da su kao suvlasnici navedenog posebnog dijela nekretnine upisani OZ, P, ... PZU, LZ, RZ, UZ, HZ i PZUT; da je tuženik vlasnik neodređenog suvlasničkog omjera opisane nekretnine na kojem je dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine - etaže označene brojem 4 - etažno vlasništvo s neodređenim omjerom (E-4), stambeni podrumski prostor oznake S1, orijentacije sjever, ulaz sa zapada, sastoji se od hodnika, kuhinje, blagovaonice, sobe, kupaonice i WC-a, ukupne neto površine 27,14 m2, te etaže označene brojem 5 - etažno vlasništvo s neodređenim omjerom (E-5), stambeni podrumski prostor oznake S2, orijentacije jug, ulaz sa zapada, sastoji se od hodnika, kuhinje - blagovaonice, dnevnog boravka, sobe, kupaonice i WC-a, ukupne neto površine 53,95 m2; da je tuženik za izvođenje radova u vidu probijanja vrata u vanjskom betonskom nosivom zidu stambene jedinice u podrumu zgrade na adresi [adresa], ishodio Glavni projekt - Građevinski projekt rekonstrukcije, izrađen od strane Projektnog biroa Runjić j.d.o.o. te da je navedene radove prijavio Gradu Splitu, Odjelu za prostorno uređenje; da iz izjave vlasnika stanova zgrade u [adresa], upisane u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, z. u. [broj ZK uloška]. čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], proizlazi kako su vlasnici stanova u istočnom dijelu zgrade: FZ i ĆZ suglasni da GZ može iz svoga stana [adresa] u podrumu zgrade otvoriti zaseban ulaz u udubljenju na vanjskom zidu istočne strane zgrade za potrebe toga stana, te da su sa istim suglasni i vlasnici stanova u zapadnom dijelu zgrade BZ, AZ, TZ i ĐZ. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Josipa Šituma proizlazi da se radi o radovima koji su izvedeni na zajedničkim dijelovima nekretnine.

6.2. Obzirom da među suvlasnicima predmetne zgrade nije sklopljen međuvlasnički ugovor, za ocjenu pripadnosti fasade kao zajedničkog dijela zgrade da je mjerodavna odredba članka 3. stavka 1. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“, broj: 64/97). Tuženik da je poduzeo radove na fasadi (pročelju) zgrade te u dvoru u suvlasništvu stranaka u vidu postavljanja ulaznih vrata u podrumski stan, jednokrakog vanjskog stubišta koje vodi prema tim ulaznim vratima u podrumski stan, jednostrešne nadstrešnice od drvene nosive konstrukcije i sa pokrivom od glinenog crijepa, horizontalnog i vertikalnog limenog oluka za odvod kišnice sa nadstrešnice i betonskog parapetnog zida na koji su naslonjeni nosivi stupovi nadstrešnice i da je tim radovima prouzročio povredu vanjskog dijela zgrade i dijela koji predstavlja zajednički dio zgrade (fasadu). Ti radovi da predstavljaju poslove koji premašuju okvire redovne uprave i za njih da je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a koju suglasnost tuženik nije imao jer da nije imao suglasnost tužitelja kao suvlasnika. U odnosu na tvrdnje tuženika da je navedene radove poduzeo kako bi zaštitio imovinu - stan od prodora vlage i vode koja da je dolazila sa zajedničkog krova i zajedničke fasade i da postavljanjem nadstrešnice i izmještanjem oluka sada više ne prodire voda u njegov stan, pa da se radilo o nužnim i potrebnim radovima radi sprječavanja štete, odnosno o radovima koji služe važnom interesu vlasnika, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik, na kojemu je teret dokaza, nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza na te okolnosti, odnosno da nije predlagao provođenje građevinskog vještačenja na okolnost postojanja vlage i kišnice prije izvođenja radova čime da bi dokazao tvrdnje o nužnosti poduzimanja spornih radova na pročelju kao zajedničkom dijelu nekretnine i u dvoru suvlasništvu stranaka. Kako je, dakle, tuženik poduzeo radove na zajedničkim dijelovima zgrade, te u dvoru koji je suvlasništvo stranaka, bez suglasnosti tužitelja, a nije dokazao da radovi služe važnom interesu vlasnika posebnog dijela, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

6.3. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud utvrđuje da nije sporno da je tužitelj postavio na fasadu, koja je zajednički dio zgrade, sušilo za odjeću, klima uređaje i satelitsku antenu, bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Kako je time postupio protivno odredbi članka 82. stavka 1. ZV-a, prvostupanjski sud je prihvatio protutužbeni zahtjev.

7. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Međutim, osnovani su žalbeni navodi stranaka da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa je stoga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja.

8. Nesporno je da su obje parnične stranke izvele radove koji predstavljaju promjene stanja na zajedničkom dijelu zgrade i da nisu imale suglasnost svih suvlasnika. Međutim, odredbom članka 82. stavka 1. alinjea 2. ZV-a propisani su izuzeci kada za zadiranje u zajedničke dijelove nekretnine nije potrebna suglasnost svih suvlasnika; ako je takva promjena uobičajena, ako služi važnom interesu vlasnika posebnog dijela ili ako se radi o postavljanju vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu, telefon i slične uređaje.

9.1. U odnosu na tužbeni zahtjev valja reći slijedeće. Nesporno je da je tuženik izveo sve radove koji se navode u tužbenom zahtjevu, da su ti radovi izvedeni na zajedničkom dijelu zgrade i da za njihovo izvođenje nije imao suglasnost tužitelja, kao jednog od suvlasnika zgrade. Tuženik je tijekom cijelog postupka isticao da je navedene radove izveo da bi spriječio prodor vode i vlage u podrumske prostorije u kojima živi; to je spomenuo već u odgovoru na tužbu, zatim na ročištu dana 3. studenog 2020., u podnesku od 27. lipnja 2022., u svojem iskazu na ročištu dana 11. travnja 2023. i na ročištu 3. ožujka 2025., a o tome je kao svjedok iskazivala i tuženikova supruga KZ. Tužitelj te navode o prodiranju vode nije osporio, već je na ročištu dana 16. studenog 2017. izjavio da to ne daje pravo tuženiku da poduzima radove na zjedničkim dijelovima zgrade, dok je na ročištu dana 11. travnja 2023. iskazao da su, prema njegovim saznanjima, u stanu tuženika bilo vlaženja samo u dva navrata i to 2003. i još jednom, ali se nije mogao sjetiti koje je to godine bilo, a iz pitanja koja je postavio tuženiku također ne bi proizlazilo da osporava tuženikov problem s vodom i vlaženjem. Slijedom iznesenog, u situaciji kada je tuženik tijekom cijelog postupka objašnjavao da je te radove izveo zbog problema s prodorom vode, a tužitelj nije osporio te tuženikove probleme s vodom, mišljenje je ovog suda da tuženik nije trebao predložiti dokaz na tu okolnost (prodiranje vode u njegov stan) jer se dokazuju samo sporne činjenice. Cijeli postupak vodio se radi utvrđivanja je li tuženik imao suglasnost tužitelja ili ne, a tužitelj nije osporio tuženikov problem s vodom, pa tuženik to nije trebao dokazivati.

9.2. Mišljenje je ovog suda da sanacija prodora vode u posebni dio svakako predstavlja važan interes vlasnika posebnog dijela, pa je u tom slučaju tužitelj ne bi mogao zabraniti. Međutim, kako je naprijed navedeno, u postupku pred prvostupanjskim sudom prvenstveno se utvrđivalo da li je tuženik imao suglasnost svih suvlasnika za izvođenje radova, pa nisu utvrđene ostale činjenice, dijelom i zbog toga jer ih tužitelj niti nije izričito osporio. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud zatražiti od tužitelja da se decidirano očituje da li još nešto osporava, osim da nije dao sugasnost za izvođenje radova, kako bi se dokazni postupak usmjerio radi utvrđivanja spornih činjenica jer, za sada, ne bi proizlazilo da je još nešto sporno. Tek kada tužitelj navede što osporava, ako još nešto osporava, prvostupanjski sud utvrdit će činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka.

10.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev, valja reći slijedeće. Tužitelj se u žalbi pogrešno poziva na odredbu članka 167. ZV-a, koja ne dolazi u primjenu u konkretnom slučaju. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 82. stavak 1. alineja 2. ZV-a jer postavljanje klima uređaja, satelitske antene i sušila za robu na fasadi predstavlja zadiranje u zajedničke dijelove nekretnine.

10.2. Naprijed je navedeno da je promjena stanja zadiranjem u zajedničke dijelove moguća i bez suglasnosti svih suvlasnika u tri situacije. Mišljenje je ovog suda da postavljanje klima uređaja, sušila za robu i satelitske antene na fasadu ne predstavlja važan interes suvlasnika iz članka 82. stavka 1. alineje 2. ZV-a, kao niti da se radi o postavljanju vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu, telefon i slične uređaje. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrđivao je li takva promjena uobičajena, pa da nije potrebna suglasnost svih suvlasnika. Iz provedenih dokaza za sada bi proizlazilo da su svi suvlasnici, bez traženja suglasnosti, postavljali klima uređaje na zajedničke dijelove zgrade, ali isto tako bi iz iskaza svjedoka CZ proizlazilo da nitko od njih nije postavio četiri klima uređaja, nego samo po jedan klima uređaj. Dakle, u nastavku postupka prvostupanjski sud će, u skladu s dokaznim prijedlozima tužitelja, utvrditi može li se smatrati da je uobičajeno postavljanje na fasadu 4 klima uređaja, sušila za robu i satelitske antene, te će ponovno odlučiti o protutužbenom zahtjevu.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

U Rijeci, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin