REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: UsI-1626/2024-9

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužiteljice TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica dr. sc. Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, Berislavićeva 12, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi povrata poreza na kuću za odmor, 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" „I. Poništava se osporavani dio rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA UP/II-410-15/23-01/19, URBROJ 513- 04-24-2 od 29. veljače 2024.

II. Predmet se vraća Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak u Zagrebu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“"

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, Klasa:

UP/I-410-15/21-01/99, Urbroj: 513-07-17-06-2022-5 od 4. svibnja 2022. odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka u postupku razreza poreza na kuće za odmor za 2017. – 2018. kao nepravodoban.

2. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-15/23-01/19, Urbroj: 513-04- 24-2 od 29. veljače 2024. točkom I. izreke je uvažena žalba i poništeno prvostupanjsko rješenje., dok je točkom II. odbijen zahtjev tužiteljice za povrat poreza na kuće za odmor za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021.

3. Tužiteljica u tužbi, u bitnome navodi, da je vlasnica objekta na adresi [adresa], da na navedenoj adresi pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu te da joj se svake godine obračunava iznos godišnjeg paušalnog dohotka. Smatra da se radi o dvostrukom oporezivanju, odnosno da je za istu nekretninu plaćen porez s dvije različite osnove te da je zahtjev za povratom poreza trebao biti u cijelosti usvojen. Ističe da u predmetnoj kući živi i boravi veći broj mjeseci u godini te istu ne koristi samo za odmor te smatra da je do nastanka porezne obveze obračunavanja poreza na kuću za odmor došlo uslijed neispravnog tumačenja namjene objekta na koji je porez obračunan. U odnosu na navode tuženika da je porez naplaćen na temelju donesenih poreznih rješenja, ističe da zahtijeva povrat uplaćenih iznosa na ime poreza na kuće za odmor na temelju instituta stjecanja bez osnove, koji je propisan Zakonom o obveznim odnosima, da iz navedenog jasno proizlazi da nadležno tijelo nije imalo zakonske osnove za donošenje poreznih rješenja na ime poreza na kuću za odmor te da se postojanje navedenih poreznih rješenja ne može tumačiti u smislu da je platila porez temeljem valjanje pravne osnove budući da donošenje poreznih rješenja nije na zakonu osnovano. Poziva se na praksu ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Smatra da joj je drugostupanjskim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost pred sudom, pravo na nesmetani pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva, odnosno da je drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu suprotno članku 29. stavku 1. Ustava u vezi s člankom 6.1. Konvencije te člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju, jer iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da je zahtjev tužiteljice odbijen iz razloga što nije ispunjena procesna pretpostavka – podnošenje žalbi protiv poreznih rješenja, slijedom čega proizlazi da drugostupanjsko tijelo uopće nije razmatralo radi li se u konkretnom slučaju o dvostrukom oporezivanju. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi osporavani dio rješenja da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak te potražuje troškove postupka.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja smatra da je tužba neosnovana i predlaže da sud odbije tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 29. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvana tužiteljica i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti. Podneskom od 28. travnja 2025. opunomoćenica tužiteljice je opravdala izostanak s ročišta, predložila je da se održi u njezinoj odsutnosti, te je zatražila troškove u iznosu od 1.250,00 eura za sastav tužbe uvećano za porez na dodanu vrijednost zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica podnijela 21. veljače 2022. zahtjev za povrat plaćenog poreza na kuće za odmor za 2017., 2018., 2019., 2020., te za 2021. Nadalje je utvrđeno da je poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-15/2017- 01/00470, Urbroj: 513-07-17-006-2017-01 od 13. listopada 2017. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2017., da je poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-15/2018- 01/00461, Urbroj: 513-07-17-006-2018-01 od 26. lipnja 2018. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2018., da je poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-15/2019- 01/00103, Urbroj: 513-07-17-006-2019-01 od 13. lipnja 2019. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2019., da je poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-15/2020- 01/00094, Urbroj: 513-07-17-006-2020-01 od 18. lipnja 2020. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2020., da je poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-15/2021- 01/00099, Urbroj: 513-07-17-006-2021-01 od 14. lipnja 2021. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2021. Protiv rješenja od 14. lipnja 2021. tužiteljica je izjavila žalbu koja je odbačena rješenjem, Klasa: UP/I-410-15/2021-01/00099, Urbroj: 513-07-17- 006-2021-03 od 12. listopada 2021. Dakle, navedena rješenja su pravomoćna i izvršna.

9. Odredbom članka 21. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje: OPZ), propisano je da porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na: 1. povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove, 2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

10. Dakle, iz navedenog proizlazi da pravo na povrat plaćenog iznosa poreza na kuće za odmor ima osoba koja je taj porez platila, a nije ga bila dužna platiti ako za to nije bilo pravne osnove, odnosno ako ga je platila u većem iznosu nego što je trebala. S obzirom da uslijed toga što su rješenja na temelju kojega je tužiteljica platila porez na kuće za odmor pravomoćna i izvršna, njena obveza i dalje postoji jer je uplaćena na temelju valjane pravne osnove, pa je stoga, pravilno odlučilo drugostupanjsko tijelo kada je odbilo zahtjev tužiteljice za povrat poreza na kuće za odmor. Također, za navesti je, a u vezi primjene instituta stjecanja bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima da je navedeno regulirano Općim poreznim zakonom koji se kao specijalni zakon primjenjuje u konkretnom slučaju te stoga nema mjesta primjeni odredbama Zakona o obveznim odnosima na koje se u tužbi poziva.

11. Slijedom navedenog, s obzirom da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku, da su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, ocjena je suda da nije osnovan tužbeni navod tužiteljice da su osporenim rješenjem povrijeđena njena ustavna prava te prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

12. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS- a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

13. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 14. svibnja 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

- Tužiteljici

- Tuženiku

- U spis

- Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ