Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1423/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po Manueli Mamić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P-904/2020 od 10. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P-904/2020 od 10. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč. I) izreke utvrđeno je da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ... K. O. [katastarska općina], pa da se ovlašćuje temeljem pobijane presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena i vlasništva tuženika, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.698,80 kn.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturiječni, pa da se presuda ne može ispitati. Navodi da iz provedenih dokaza sud nije mogao izvući zaključke da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svojih prednika, odnosno oca pok. ČG, niti temeljem dosjelosti, posebno u odnosu na sadržaj rješenja o nasljeđivanju i diobi pod posl. br. O-143/08 od 10.09.2008. Navodi da tužitelj nije u posjedu predmetne nekretnine čemu u prilog ukazuje činjenica da se prilikom očevida na prijepor nije moglo pristupiti. Navodi da su neistiniti iskazi tužitelja i po njemu predloženih svjedoka o vršenju posjedovnih prava nad predmetnom nekretninom, posebno u svezi sječe drva za ogrjev jer da se radi o borovoj šumi. Navodi da je tijekom postupka dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini kojeg je stekao nasljeđivanjem iza pok. oca HG, a on od svog strica pok. ŽG.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva temeljem dosjelosti nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da iz vlasničkog lista proizlazi da je utužena nekretnina uknjižena kao isključivo vlasništvo tuženika

- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama Ureda za katastar Split, Ispostave Omiš i Posjedovnog [broj] te Izvatka iz katastra zemljišta proizlazi da je predmetna nekretnina od osnutka katastra bila upisana u posjedovnim [broj] kao isključivi posjed naslovnika F (ABC pok. ĆG iz [adresa],

- da iz Rješenja o nasljeđivanju i diobi pod posl. br. O-143/08 od 10.09.2008. proizlazi da je pok. F (ABC) ABCĆG iz [adresa], u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisanu u [broj], naslijedio njegov sin tj. tužitelj,

- da je na održanom očevidu tužitelj pokazao utuženu nekretninu, koja tom prilikom nije bila dostupna za pristup i detaljan neposredni pregled, jer se radi o prostoru guste borove šume na padini brda, nepristupačne konfiguracije i zapuštenog stanja,

[katastarska općina]

- da su na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani na licu mjesta svjedoci EG, TG i ZG, koji da su u bitnom potvrdili navode iz tužbe, da se radi o susjedima tužitelja i vlasnicima, odnosno posjednicima nekretnina položenih uz spornu nekretninu ili u njezinoj blizini, da se radi o osobama u dobi od 66 do 83 godine, da su isti iskazivali o neposrednim i objektivnim saznanjima o načinu korištenja prijepora, a njihovi iskazi da nisu u suprotnosti sa stanjem u spisu

- tako da je svjedoku EG poznato da je predmetna nekretnina do početka 60-tih godina prošlog stoljeća predstavljala prostor pod grabovom šumom koji su otac i stric tužitelja, ČG i U te drugi članovi obitelji ČG, koristili radi sječe drva za potrebe domaćinstva i za ispašu ovaca i drugih životinja, da je njihov posjed bio samostalan i neosporavan, da se sjeća i tužiteljeve bake i djeda Č i ĆG, te pradjeda OG, dok da o tuženiku nema saznanja, niti njegovu obitelj dovodi u vezu sa utuženim zemljištem

- svjedokinji TG da je poznato da su H, kao i ostali vlasnici susjednih zemljišta, dolazili sa radnim životinjama koje su tovarili drvima i kolcima koje su koristili u vrtovima, te travom kojom su hranili stoku, te da je tužitelj na prijepor dolazio sa roditeljima poljskim putem od ...,

- svjedoku ZG poznato je da su ljudi iz [adresa] zajedno dovodili sve ovce iz sela do prostora na kojem je i predmetna nekretnina, da se dobro znalo gdje su granice pojedinih posjeda, jer su bile jasno obilježene kamenjem i drugim međašnim oznakama, da se sporna površina nije bitno razlikovala od susjednih, te da su na njoj rasla stabla bora, graba, hrasta i jasena,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da do 1968. nije imao nikakva saznanja o predmetnoj nekretnini, obzirom je živio u [adresa], da se nitko u obitelji ŽG nije bavio poljoprivredom, a na spornu nekretninu da je prvi puta pristupio sa ocem 1968. kada se upoznavao s cjelokupnom imovinom, naslijeđenom nakon smrti strica ŽG, ljekarnika u Omišu, a drugi put samostalno 2004/05 radi pregleda tih nekretnina

- da iz iskaza tuženika proizlazi da njegovi pravni prednici nisu nikada konzumirali vlasnička ili posjedovna ovlaštenja u odnosu na predmet spora.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je posjed tužitelja bio zakonit, jer je stečen nasljeđivanjem, istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju da je bio pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, tužitelj, a ni njegov otac nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed ne pripada, pri čemu da zakonska presumpcija poštenja nije dovedena u sumnju. Također zaključuje da je, uzimajući u obzir vrijeme u kojem je živio ČG (rođen **.**.1928., a umro **.**.2008.) kontinuirani posjed tužiteljevih prednika započeo početkom 1950-tih godina prošlog stoljeća, a sigurno i ranije, kada se uzme u obzir posjed tužiteljeva djeda i bake, što znači da je dosjedanje okončano protekom 20 godina tj. krajem 1970- tih, a u svakom slučaju početkom 1980-tih godina prošlog stoljeća. Odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

10. Isto tako pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo posljedično čemu je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Naime, utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu prihvaća ovaj sud budući da isto proizlazi iz izvedenih i pravilno ocijenjenih dokaza, a tuženik ga žalbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje.

12. Tako su saslušani svjedoci suglasno na temelju neposrednih saznanja iskazivali o nesmetanom korištenju prijepora od strane tužiteljevih prednika od početka 1950-tih godina. Navedeni svjedoci nisu u srodstvu tužitelja, niti iz spisa proizlazi da bi na bilo koji način bili osobno zainteresirani za ishod ovog postupka slijedom čega njihova vjerodostojnost ničime tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

13. Kako je, dakle sud provedenim dokaznim postupkom utvrdio posjed tužitelja, uz računanje posjeda njegovih prednika od početka 1950-tih godina, to znači da se isti treba promatrati kroz primjenu pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika ( dalje OGZ –a ) i čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941.godine (NN br. 73/91), te Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ( koji je stupio na snagu 01. rujna 1980.g. ) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje ZV-a, koji je stupio na snagu 01.01.1997.g. ) temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima budući da se na stjecanje, postanak, pravni učinak i promjenu stvarnih prava primjenjuju pravila koja su bila na snazi u trenutku njihovog stjecanja, promjene i postanka.

14. Sud je, kako je naprijed navedeno, utvrdio činjenicu stvarnog držanja u posjedu prijepora od strane tužitelja i njegovih prednika neprekidno i nesmetano u razdoblju od početka 1950-tih godina, s time da se prijepor koristio za sječu drva za ogrjev i ispašu ovaca, pa se ne može u konkretnom slučaju govoriti o stjecanju posjeda silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja iz razloga što su posjedovni čini korištenja prijepora za sječu drva za ogrjev i ispašu ovaca po svojoj prirodi čini itekako vidljivi okolini, a posebno su to bili u razdoblju od ranih 1950-tih godina kada su ljudi uobičajeno sjekli drva za ogrjev i držali domaće životinje za prehranu. Također činjenica poštenja posjeda je činjenica koja se predmjeva sukladno § 328. OGZ-a, a tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati nesavjesnost tužitelja i njegovih prednika, odnosno oboriti predmijevu poštenja.

15. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se u konkretnom slučaju ispunile dvije kumulativno postavljene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to su kontinuirani nesmetani posjed i poštenje istog, s time što se u vrijeme posjedovanja sukladno § 1493. OGZ

– a uračunava i vrijeme posjedovanja prednika.

16. Međutim samostalni i pošten posjed nije dovoljan za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini, već je potrebno da takav posjed i traje kroz zakonom određeno vrijeme. Prema paragrafu 1465. i 1468. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na nekretninama bio je rok od 30 godina. Sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04.04.1960.g. najdulji rok za dosjedanje skraćen je na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenje ZOVO. U konkretnom slučaju sud je provedenim dokaznim postupkom utvrdio samostalan i nesmetan posjed tužitelja i njegovih prednika u razdoblju od ranih 1950-tih godina što znači da je navedeni rok od 20 godina istekao najkasnije početkom 1980. odnosno prije stupanja na snagu ZOVO- a.

17. Na činjenicu dugogodišnjeg posjeda tužiteljevih prednika ukazuje i to da je upravo tužiteljev prednik ČG bio upisan kao posjednik utužene nekretnine od osnutka katastra kako to proizlazi iz priložene dokumentacije u spisu.

18. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da činjenica da je sada prijepor u naravi gusta borova šuma zbog čega mu je pristup otežan, ne znači da isti nije bio u posjedu tužitelja i njegovih prednika u naprijed navedenom razdoblju ( od ranih 1950- tih do početka 1980. ), odnosno da navedeni nisu imali vlast nad istim. Naime, u elemente faktične vlasti ubraja se i dostupnost stvari, te mogućnost isključenja tuđih zahvata, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj ili njegovi prednici napustili posjed prijepora.

19. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi sadržaja Rješenja o nasljeđivanju pod posl. br. O-143/08. Naime, iz navedenog rješenja proizlazi da je upravo predmetna nekretnina raspravljana kao izvanknjižna imovina tužiteljevog prednika pok. ČG koji je umro ...., odnosno po proteku zakonskog roka od 20 godina potrebnog za dosijedanje, te kojeg je potom naslijedio tužitelj kao zakonski nasljednik. Po stavu ovog suda i činjenica da je upravo prijeporna nekretnina raspravljana kao ostavina tužiteljevog prednika ukazuje na to da je isti polagao vlasnička prava nad prijeporom.

20. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini, te je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev.

21. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

22. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec