Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-703/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MLD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lani Humljak Gugić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Sofii Petković, odvjetnici u odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-9271/2023-8 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-9271/2023-8 od 28. ožujka 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 9. st.2. Ugovora o [broj kredita] od 23. ožujka 2004. te u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 132,72 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 21. travnja 2022. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-9271/2023-8 od 28. ožujka 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o [broj kredita] od 23. ožujka 2004. te u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 347,58 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2024. pa do isplate te u odluci o trošku sadržanoj u točki III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnima odredbe čl. 3. i čl. 9. st. 2. Ugovora o [broj kredita] od 23.03.2004. u dijelu u kojem se odnose na ugovorene naknade. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 480,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 950,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik pobijajući istu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP)

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 3. i čl. 9. st. 2. Ugovora o [broj kredita] od 23. ožujka 2004. u dijelu u kojem se odnose na ugovorene naknade tj. jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita te naknade za prijevremenu otplatu kredita te posljedično tome resititucijski zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 480,31 eur sa zakonskom zateznom.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje da je između stranaka 23. ožujka 2004. sklopljen Ugovor o kreditu kojim je ugovoreno plaćanje spornih naknada te da je tuženik zbog prijevremene otplate kredita naplatio naknadu u iznosu od 132,72 eura.

7. Polazeći od iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su ugovorene naknade ništetne ocjenjujući pritom da tužiteljici nisu smjeli biti naplaćeni nikakvi "troškovi" zbog prijevremene otplate kredita. Tuženik kao banka da nije niti mogao imati ikakve "troškove", a sama prijevremena otplata kredita da nije nikakva povreda prava iz ugovornog odnosa (neispunjenje ili zakašnjenje), već da je tužiteljica iskoristila pravo vratiti pozajmljeni novac prije isteka roka smatrajući da je banka zbog toga ne može i ne smije sankcionirati kao u konkretnom slučaju. Smatra da je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita zapravo neostvarena kamata koju bi banka dobila da je tužiteljica redovno otplaćivala kredit te izmakla korist u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a, a koji vid štete da tuženik ne može potraživati od tužiteljice u vidu navedene naknade. Naglašava da je unašanjem takve odredbe u ugovor tužiteljici zapravo i ciljano otežano ispunjenje ugovora prije roka iako ona ne to ima potpuno zakonsko pravo. Korištenjem tog svojeg prava tužiteljica da je zapravo penalizirana te financijski oštećena od strane tuženika. Kako se o ovoj odredi ugovora nije pregovaralo te kako je takva odredba ugovora standarnog tipa «uzmi ili ostavi», zaključuje da je predmetna ugovorna odredba koja je prouzročila osjetnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača te posljedično tome ništetna u smislu odredbe čl. 87.st. 1 Zakona o zaštiti potrošača. Zbog navedenog prvostupanjski sud kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučuje kao u točki I. i II. izreke pobijane presude sijeneći neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare zaključujući da zastarni rok uopće nije mogao početi teći prije pravomoćnosti odluke donesene povodom kolektivne tužbe, pa s obzirom da je zahtjev za isplatu u ovoj pravnoj stvari podnesen 20. rujna 2023. smatra da je tužba podnesena unutar zastarnog roka.

8. U postupku donošenja prvostupanjske presude vezano uz odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnosti naknade za prijevremenu otplatu te posljedično tome zahtjevu tužiteljice za isplatu iznosa od 137,72 eura nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

9. Isto tako vezano uz odlučivanje o ovom dijelu tužbenog zahtjeva nije počinjeni niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a jer presuda u ovom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Vezano uz isto prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje te je pravilno primijenio materijalno pravo pa nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 353.st.1.t. 2. i 3. ZPP-a.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 9. među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor te je pravilno utvrdio da se o sadržaju navedene odredbe nije pregovaralo.

12. Naime odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2 ZZP/03).

14. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP/03).

15. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83. ZZP/03).

16. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03).

17. Nadalje odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03).

18. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja te u postupku utvrđenu činjenicu da je sporna odredba Ugovora sadržana u standardnom tipskom ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremio tuženik o sadržaju koje se nije pregovaralo pravilno je prvostupanjski sud utvrdio te zaključio da sporna odredba Ugovora predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81 ZZP/03 koja je kao takva sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništetna.

19. Naime, iako predmetna ugovorna odredba po ocjeni ovoga suda predstavlja lako uočljivu odredbu ista ne predstavlja jasnu i lako razumljivu odredbu pa samim time niti transparentnu ugovornu odredbu već upravo ugovornu odredbu koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Predmetna odredba Ugovora ne sadrži određeno naznačene kriterije i parametre te uvjete pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata o kojima je tužitelj kao potrošač te slabija ugovorna strana na jasan, određen i razumljiv način sadržajem ugovorne odredbe informira o uvjetima pod kojima se može izvršiti prijevremen otplata već se istom ostavlja jednostranom odlučivanju tuženika da određuje uvjete prijevremene otplate te ostavlja mogućnost tuženiku kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani da jednostrano određuje i visinu iznosa naknade koje će potrošač platiti za slučaj prijevremene otplate kredita, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora nije bio na jasan i transparentan način informiran.

21. Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene uvjete pod kojima tužitelj kao potrošač može izvršiti prijevremenu otplatu kredita te eventualno s tim u vezi jasno naznačene parametre za određivanje iznosa visine naknade za slučaj prijevremene otplate kredita tako ta tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija i parametara u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze a što je u konkretnom slučaju izostalo.

22. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) to u situaciji kao što je konkretna, kada se o sadržaju sporne odredbe Ugovora nije pregovaralo te kada u Ugovoru nisu jasno i određeno naznačeni uvjeti pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata te s tim u vezi jasno naznačeni parametre za određivanje iznosa visine naknade koje će naplatiti tuženik za slučaj prijevremene otplate kredita tako ta tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija i parametara u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, već se ostavlja tuženiku da jednostrano određuje uvjete prijevremene otplate, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja to je takva odredba ugovora kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03 nepoštena te posljedično tome ništetna.

23. Neosnovano je ukazivanje tuženika sadržajem žalbe o nepostojanju zakonske odredbe koja bi tuženiku branila obračunavanje naknade za prijevremenu otplatu kredita te njegovo pozivanje na opće akte kojima je odredio visinu nakane koju će naplatiti za slučaj prijevremene otplate o sadržaju kojih se nije pregovaralo te na donošenje kojih tužiteljica nije imala to donošenje istih u cilju realizacije nepoštene odredbe ugovora nije relevantno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

24. Protivno žalbenim navodima tuženika ugovaranje nepoštene ugovorene odredbe o plaćanju naknade za prijevremeni raskid ugovora te s tim u vezi naplaćivanje iznosa od 132,72 eura ne predstavlja zabranu manjeg značenja.

25. U ovom slučaju je utvrđeno da je tuženik ugovaranjem ugovorne odrede vezano uz plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora postupio protivno odredbama ZZP/03 te na štetu tužiteljice kao potrošača ugovorio nepoštenu ugovornu odredbu što podrazumijeva nepoštenost tuženika kao kreditne institucije pa je u smislu odredbe čl. 323.st.1. ZOO-a pravilno prvostupanjski sud naloži tuženiku vratiti tužiteljici ovu naplaćenu naknadu u visini od 132,72 eura sve s kamatom tekućom od 21. travnja 2004. kada je tuženik naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO) te je pravilno odlučio na način kako je to navedeno u toč. II. pobijane presude.

26. Iako pogrešno prvostupanjski sud početak tijeka zastarnog roka u odnosu na restitucijski zahtjev vezuje uz pravomoćnost presude donesene u kolektivnom sporu koji se je vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu predmet kojeg nije bila rasprava o ništetnosti predmetne naknade već isključivo utvrđenje ništetnosti promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, za naglasiti je da je neovisno o istom pravilno je prvostupanjski sud zaključio o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare.

27. Ovo iz razloga jer opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To znači da zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći tek pravomoćnošću pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnost se zahtijeva vraćanje pa kako u konkretnom slučaju takav rok nije protekao to je pravilno prvostupanjski sud kao neosnovan otklonio prigovor zastare.

28. Slijedom iznijetog žalbu tuženika temeljem čl. 368.t.1. ZPP-a valjalo je djelomično odbiti te prvostupanjsku presudu u dijelu naznačenom u izreci ove presude potvrditi.

29. Međutim, osnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje da je prilikom donošenja pobijane presude vezano uz odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita te s tim u vezi naplate iznosa od 347,58 eur počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a jer presuda u ovom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati.

30. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude obrazlažući isto izuzev što zaključuje da je ova sporna odredba ugovora ništetna uopće ne iznosi razloge te činjenice na kojima temelji svoj zaključak o ništetnosti iste te s tim u vezi obveze restitucije, zbog čega obrazloženje pobijane odluke ne sadrži sve propisano odredbom čl. 338.st.4. ZPP-a.

31. Kako pobijana presuda u ovom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama to je u donošenju iste počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka pa je istu u tom dijelu temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

32. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku koja će vezano uz ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice sadržavati razloge.

33. S obzirom na djelomično ukidanje odluke o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke prvostupanjske odluke, o kojem trošku će u cijelosti prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci.

34. Isto tako sukladno odredbi čl. 166.st.3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja

35. Slijedom svega naprijed izloženog temeljem odredbe čl. 368.t.1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude a temeljem odrede čl. 369.st.1. ZPP-a kao u izreci rješenja.

U Rijeci 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković