Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Adrijan Čada, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. ovršenice GEB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice JEB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednice iza pok. JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), koje zastupa punomoćnik Dražen Dragović, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini diobom stvari, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice i ovršenica protiv rješenja o namirenju Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. listopada 2024., poslovni broj Ovr-488/2024-10, 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalba ovrhovoditeljice i žalba ovršenica kao neosnovane, te potvrđuje rješenje o namirenju Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. listopada 2024., poslovni broj Ovr-488/2024-10 u pobijanom dijelu, točke I., II., IV., V. i VI. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi ovrhovoditeljice za naknadu troška žalbe i troška odgovora na žalbu kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Od ostvarene cijene dobivene prodajom nekretnine u suvlasništvu stranaka upisana u upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], u naravi dvorište pov. 304 m2, kuća u [adresa] u [adresa] pov. 132 m2 i poslovna zgrada umjetnički atelijer u [adresa] u [adresa] pov. 60 m2, ukupne pov. 496 m2, (prije upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1957/13, stambena zgrada, dvorište i poslovna zgrada br. 11/1 (umjetnički atelijer), površine 496 m2 (stambena zgrada i dvorište u Sermageovoj ulici br. 11, površine 436 m2 i poslovna zgrada br. 11/1 (umjetnički atelijer), površine 60 m2), za iznos od 314.069,87 eura (2.366.359,40 kn) namiruju se sljedeće tražbine:

1.) ovrhovoditeljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 108,72 eura na ime troškova koji se tiču provedbe ovrhe odnosno plaćenih sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji.

2.) ovrhovoditeljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime njezinog suvlasničkog dijela od 1/8 prodane nekretnine u iznosu od 39.150,01 eura.

II. Nalaže se FINA-i da nakon pravomoćnosti ovog rješenja isplati iznos od 39.258,73 eura naveden u točkama I.1. i I.2. izreke ovrhovoditeljici GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun broj IBAN [broj bankovnog računa] kod Zagrebačke banke d.d.

III. Nalaže se ovršenicama 1. GEB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JEB iz [adresa] Poslovni broj Ovr-488/2024-10 (ranije Ovr-1462/2015) šetalište 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na račun suda broj [broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 101-488-24 polože iznos od 938,24 eura na ime razlike položene kupovnine u roku od 15 (petnaest) dana. Ako ovršenice ne polože razliku u tom roku, sud će staviti izvan snage rješenje o namirenju i rješenje o dosudi te prodaju oglasiti nevažećom, ako ne budu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja iz članka 103. stavka 6. OZ-a.

IV. Nalaže se ovršenicama 1. GEB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JEB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plate ovrhovoditeljici troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.375,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.375,00 eura kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev ovršenica za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.000,00 eura kao neosnovan."

2. Protiv takvog rješenja sve stranke su podnijele žalbe.

3. Ovrhovoditeljica se žali na dio odluke pod točkom V. rješenja koje se odnosi na odbijajući dio troška žaliteljice smatrajući da su sve radnje popisane troškovnikom bile nužne za provođenje postupka. Navodi da je sud neke troškove poduzetih parničnih radnji odbio, a o nekima nije odlučio, te traži da sud cijeni činjenicu da je, zbog procesnih zlouporaba ovršenika, postupak trajao preko deset godina zbog čega je inicijalna vrijednost suvlasničkog dijela nekretnine ovrhovoditelja umanjena. Predlaže da se žalba uvaži i preinači pobijani dio odluke o trošku u točki V. izreke rješenja uz naknadu troška žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja ovršenice su uložile žalbu, osim na dio odluke u točki III. izreke rješenja, po kojoj namjeravaju postupiti. U bitnome, pojašnjavaju u žalbi da je na duljinu ovog postupka puno više utjecala ovrhovoditeljica, smatraju neutemeljenom konstataciju suda da su stranke mogle diobu riješiti izvansudskim putem, jer se pokazalo da 1/8 suvlasničkog dijela ovrhovoditeljice vrijedi znatno manje od istog dijela procijenjene vrijednosti nekretnine, s obzirom na cijenu postignutu na elektroničkoj dražbi. Kako je ovrhovoditeljica tražila znatno više od onog što joj je pripalo, smatraju da glavni uzrok nemogućnosti izvansudske nagodbe oko razvrgnuća leži na ovrhovoditeljici zbog očekivanja isplate većeg iznosa za njen suvlasnički dio, zbog čega smatraju da je ovrhovoditeljica prouzročila troškove postupka. Posebno osporavaju stav suda da je treba priznati trošak ovrhovoditeljici stoga što je ovršenik koristio pravne lijekove i prijedloge za odgodu, jer je i ovrhovoditeljica neosnovano podnosila žalbu i reviziju protiv sudskih odluka. Smatraju da je trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Predlažu preinačenje rješenja u smislu žalbenih navoda.

5. U odgovoru na žalbu ovršenica, ovrhovoditeljica osporava sve navode žalbe, ističe da se ovršenice obijesno ponašaju i zloupotrebljavaju procesna ovlaštenja, te da su stranke suglasno i zajednički utvrdile vrijednost nekretnine, a da razmjeni iznos suvlasničkog dijela prednik ovršenica nije htio isplatiti ovrhovoditeljici. Zaključuje stoga da je prednik ovršenica odgovoran za pokretanje i vođenje ovog postupka, te ovrhovoditeljica nije imala drugog izbora osim provedbe prisilnog postupka radi diobe. Predlaže da se žalba ovršenica odbaci, odnosno odbije, te potvrdi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, te traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 eura.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje donio pobijano rješenje, koje nije zahvaćeno bitnim povredama postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 362. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) koji se primjenom članka 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ) primjenjuje u ovom postupku.

5. Prema odredbama članka 271. - 275. OZ sud je proveo ovršni postupak radi diobe stvari, prodao je zajedničku nekretninu, te nakon što je prednik ovršenica kupio nekretninu na elektroničkoj dražbi, donio rješenje o dosudi, koje je povodom žalbe ovrhovoditeljice potvrđeno odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr- 2814/17-2 od 20. veljače 2018., te je pravilno odlučio o isplati razmjernog dijela postignute cijene (sukladno 1/8 suvlasničkog dijela) ovrhovoditeljici, te o troškovima postupka sukladno specifičnim odredbama OZ.

5. U osnovi, ovrhovoditeljica izričito, a ovršenice sadržajem žalbe, u najvećem dijelu osporavaju odluku o troškovima postupka. Ovrhovoditeljica smatra da bi druga strana u postupku trebala snositi u potpunosti ili veći dio troškova postupka, odnosno ovršenice smatraju da bi svaka stranka trebala snositi svoj trošak postupka.

6. Za diobu stvari prema odredbi članka 275. stavak 1. OZ propisano je da troškove provedbe ovrhe snose svi sudionici razmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano da stranka koja je prouzročila posebne troškove, dužna je iste naknaditi onim strankama koje su ih imale.

7. Ovaj sud podržava stajalište pobijanog rješenja, da ovrhovoditeljica nije mogla provesti diobu izvan sudskog postupka, te da se iz ponašanja prednika ovršenica može zaključiti da nije pokazao volju za provođenje civilne diobe, jer je koristio pravne lijekove i prijedlog za odgodu ovrhe, pa da je ovrhovoditeljica imala jedinu mogućnost za ostvarenje svojeg prava provođenjem ovog prisilnog postupka radi diobe suvlasničke zajednice. Ovršenice u žalbi navode da se da je takva mogućnost postojala, ali da je ovrhovoditeljica tražila previsoki iznos za svoj suvlasnički dio (konačno su ovršenice ponudile cijenu u visini malo većoj od 60 % utvrđene vrijednosti nekretnine kao jedini ponuđači), pri čemu svoje tvrdnje nisu dokazale (npr. ponudom ovrhovoditeljici nekog konkretnog, manjeg iznosa). Stoga je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da ovrhovoditeljica ima pravo na razmjerni dio (prema suvlasničkog dijelu od 1/8) samo nužnog i potrebnog troška za provođenje ove ovrhe radi diobe nekretnine, ali ne i troška koji nije bio potreban i kojim se ovaj postupak nepotrebno produljio (npr. žalba ovrhovoditeljice na rješenje o dosudi i revizija protiv drugostupanjske odluke o rješenju o dosudi).

8. Isto tako, neosnovano ovrhovoditeljica smatra da joj je trebalo priznati trošak odgovora na žalbe ovršenika, jer isti nisu bili potrebni za provođenje postupka (članak 155. ZPP u svezi s člankom 21. OZ), niti bilo koja stranka ima pravo na naknadu troškova pravnih lijekova protiv prvostupanjskih i drugostupanjskih rješenja s kojima nisu uspjele u žalbenom i revizijskom postupku.

9. Stoga je pravilno sud odlučio sukladno odredbi članka 113. stavak 1. točka 1. OZ da dosudi ovrhovoditeljici trošak pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi (potonji priznati rješenjem o ovrsi ovrhovoditeljici), te trošak postupanja sudskog ovršitelja i trošak provedbe elektroničke javne dražbe u ukupnom iznosu od 108,72 eura razmjerno suvlasničkom dijelu kao u točki I. 1.) izreke rješenja s valjanim razlozima u točki 8.3. obrazloženja rješenja.

10. U ostalom dijelu rješenja sud je pravilno odlučio o namirenju ovrhovoditeljice na ime njenog suvlasničkog dijela prodane nekretnine (točka I. 2.) primjenom članka 114. stavak 1. OZ, te kako na ime troškova iz članka 113. stavak 1. točka 1. OZ ovrhovoditeljica ima pravo na prvenstveno namirenje iznosa od 108,72 eura, naložio ovršenicama daljnju isplatu troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 829,52 eura (koji je priznat pravomoćnim rješenjem o ovrsi), ukupno 938,24 eura kao u točki III. izreke rješenja, budući da u smislu čl. 125. st. 4. OZ, ono što je kupac uplatio prema rješenju o dosudi ne pokriva cijeli iznos kupovnine koju je kupac dužan položiti, pa je u rješenju o namirenju određen rok u kojem je kupac dužan položiti razliku, pod prijetnjom stavljanja izvan snage rješenja o namirenju i rješenja o dosudi, te oglašavanje prodaje nevažećom.

11. Nadalje, sud je prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na ovrhovoditeljicu sukladno njenom suvlasničkom dijelu utvrdio koji troškovi zastupanja po odvjetniku su bili nužni za provođenje postupka i dosudio iste u točki IV. izreke rješenja s valjanim razlozima u točki 23. 1. obrazloženja rješenja. Isto tako pravilno je ocijenio nepotrebnim troškove koji se odnose na podnošenje pravnih lijekova (žalbe i revizije) s kojima ovrhovoditeljica nije uspjela, već je istima nepotrebno produljeno vrijeme provođenja postupka, te troškove odgovora na žalbu i trošak sudjelovanja pri razgledavanju nekretnine, kao što je to pojašnjeno u točkama 23.2. i 24. obrazloženja rješenja.

12. Pravilna je odluka o odbijanju zahtjeva ovršenica za naknadom troška, jer nisu dokazale da je ovrhovoditeljica nepotrebno pokrenula ovaj postupak, a svi troškovi koje su imali prednik ovršenica i ovršenice su bili nepotrebni, dapače prednik ovršenica je nepotrebnim podnošenjem podnesaka i radnji produljio ovaj postupak.

12.1. Detaljnije pojašnjenje o priznatim i obračunatim troškovima postoji u obrazloženju rješenja o namirenju (točke 7. -25.), pa se žaliteljice upućuju na valjane i pravilne razloge prvostupanjskog rješenja.

13. Pravilnom primjenom prava na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje o namirenju, koje navodi niti jedne žalbe nisu mogli dovesti u pitanje.

14. Kako se žalbeni razlozi nisu ostvarili, žalba ovrhovoditeljice i žalba ovršenica su odbijene kao neosnovane i potvrđeno je rješenje o namirenju u pobijanom dijelu kao u točki I. izreke primjenom čl. 380. t. 2. ZPP. Nepobijani dio rješenja (točka III. izreke) ovaj sud nije ispitivao primjenom čl. 365. st. 1. ZPP.

15. Ovrhovoditeljica nije uspjela sa žalbom osporiti pobijanu točku IV. prvostupanjskog rješenja, a odgovor na žalbu nije bio potreban za provođenje postupka, pa je primjenom čl. 166. u svezi sa člankom 154. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Sisku, 14. svibnja 2025.

Sutkinja

Ljiljana Milina