REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-239/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužitelja GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vatroslav Šego, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin i Vatroslav Šego, protiv 1. tuženika FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Kristina Baričević, odvjetnik i 2. tužene MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi brisanja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, 1. tuženika i punomoćnika 1. tuženika, te

2. tužene, 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tuženici FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su trpjeti upis brisanja njihova prava vlasništva na ½ suvlasničkog dijela 353/10000 dijela zkč. br. [katastarska čestica], broj D.L. 48, oznaka zemljišta [adresa] površine 868 m2, dvorište površine 642 m2, kuća, [adresa] površine 226 m2, sveukupne površine 868 m2, koji 4. suvlasnički dio je trajno i neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela - poslovni prostor oznake "L2" u prizemlju, NKP 16,49 m2, etažno vlasništvo (E-4), sve upisano u zkul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u pogledu prava vlasništva kakovo je bilo prije provedbe upisa tuženika temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. prosinca 2002. potvrđenog od strane javnog bilježnika Milke Čergar pod poslovnim brojem OV-17996/2002 te Ugovora o darovanju nekretnina od 8. svibnja 2004. potvrđen od strane javnog bilježnika Milke Čergar pod brojem OU- 429/2004.

II Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka, u iznosu od 1.053,10 EUR, uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 14. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prvotuženik neistinito upisan kao vlasnik 353/10000 suvlasničkog dijela zk.č.br. 1924/1, broj D.L. 48, oznaka zemljišta [adresa] površine 868 m2, dvorište površine 642 m2, kuća, [adresa] površine 226 m2, sveukupne površine 868 m2, koji 4. suvlasnički dio je trajno i neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela - poslovni prostor oznake "L2" u prizemlju, NKP 16,49 m2, etažno vlasništvo (E-4), sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: nekretnina). Ističe da je nekretnina upisana temeljem zapisnika broj Z-1261/21/1163 kojim se prenose upisi iz stare katastarske općine [katastarska općina], a u kojoj staroj k. o. [katastarska općina] je nekretnina u cijelosti odgovarala 353/10000 suvlasničkog dijela zk.č.br. 169/1 i zkč. br. [katastarska čestica], koji 4. suvlasnički dio je povezan sa vlasništvom posebnog dijela - poslovni prostor oznake "L2" u prizemlju, NKP 16,49 m2, etažno vlasništvo (E-4), sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navodi da je prvotuženik ishodio neistiniti upis prava vlasništva u zemljišne knjige temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 8. svibnja 2004. sklopljenim s drugotuženom, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Milke Čergar pod brojem OU-429/2004 (dalje: Ugovor o darovanju), a kojim je drugotužena darovala nekretninu prvotuženiku. Ističe da je upis prvotuženika neistinit jer je isti znao da je upis drugotuženice od koje je stekao nekretninu također neistinit. Navodi da je drugotužena ishodila neistiniti upis prava vlasništva na ½ suvlasničkog dijela nekretnine iza pok. II iz [adresa] i to temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Milke Čergar pod poslovnim brojem OV-17996/2002 dana 10. prosinca 2002. (dalje: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju). Međutim, presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2018., poslovni broj P- 4830/2017-6 (dalje: Presuda) Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrđen je ništetnim. Navodi da je Presuda donesena upravo po tužbi ovdje prvotuženika, kao tužitelja, a uslijed priznanja tužbenog zahtjeva drugotuženice. Navodi da je iz obrazloženja Presude vidljivo da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrđen ništetnim uslijed utvrđenih činjenica da je pokojni II kao davatelj uzdržavanja bio teško bolestan, uslijed čega nije mogao shvatiti što potpisuje, kao i da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prividan pravni posao protivan moralu i načelu savjesnosti i poštenja. Navodi da je prvotuženik koji je u tom postupku sudjelovao kao tužitelj naveo kako mu je sve to poznato iz razloga što je u kritičnom razdoblju živio s pok. II i drugotuženom. Ističe da je pokojni II otac tužitelja i prvotuženika, a supružnik drugotužene. Iza pokojnog II koji je umro **.**.2004., vodi se ostavinski postupak kod Općinskog suda u Sesvetama pod poslovnim brojem O-718/2024 (ranije O-630/2019; O-862/2020) te su u njemu kao nasljednici utvrđeni prvotuženica kao supruga pok. II te tužitelj i prvotuženik kao sinovi pok. II. Smatra da je jasno, a kako to po mišljenju tužitelja proizlazi iz presude Općinskog građanskoga suda u Zagrebu br. P- 4830/2017-6, da je prvotuženik u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju s drugotuženicom znao da je njen upis nevaljan, te da ista nije vlasnica nekretnine jer je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojega je stekla nekretninu ništetan. Stoga smatra da prvotuženik u skladu s čl. 123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije niti mogao steći pravo vlasništva nekretnine jer nije bio u dobroj vjeri i jer nije postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu. Također smatra da je nesporno da je upis drugotužene nevaljan jer je pravomoćnom presudom ugovor temeljem kojega je stakla nekretninu utvrđen ništetnim, pa niti njen upis ne može opstati. Stoga predlaže da sud presudom naloži 1. i 2. tuženima da su dužni trpjeti upis brisanja njihova prava vlasništva na ½ suvlasničkog dijela 353/10000 dijela zkč. br. [katastarska čestica], broj D.L. 48, oznaka zemljišta [adresa] površine 868 m2, dvorište površine 642 m2, kuća, [adresa] površine 226 m2, sveukupne površine 868 m2, koji 4. suvlasnički dio je trajno i neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela - poslovni prostor oznake "L2" u prizemlju, NKP 16,49 m2, etažno vlasništvo (E-4), sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u pogledu prava vlasništva kakovo je bilo prije provedbe upisa tuženika temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. prosinca 2002. potvrđenog od strane javnog bilježnika Milke Čergar pod poslovnim brojem OV-17996/2002, te Ugovora o darovanju nekretnina od 8. svibnja 2004. potvrđenog od strane javnog bilježnika Milke Čergar pod brojem OU-429/2004., te da naloži tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka, uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Navodi da je točno da je vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog suda u Sesvetama, zk odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to poslovni prostor oznake L2 u prizemlju NKP 16,49 m2 Etažno vlasništvo E-4, međutim nije točno da je upis vlasništva na predmetnoj nekretnini bio neistinit. Ističe kako tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe budući da prije upisa tuženog nije bio nositelj knjižnog prava, dakle nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao nositelj knjižnog prava. Također navodi da se tužba podnosi protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana, neistinita uknjižba što u ovom slučaju nije točno budući da je 1. tuženi upisan na temelju valjanog pravnog posla, te je predmetnu nekretninu stekao kao pošteni stjecatelj s povjerenjem u zemljišne knjige, a o kojem pravnom poslu je tužitelj bio upoznat, te je sudjelovao u istom jer je tužitelj navedenim pravnim poslom stekao protuvrijednost druge nekretninu. Stoga ističe da tužitelj u tužbi nije dokazao da je bio upisan u zemljišnoj knjizi na nekretnini koja je predmet ovog postupka, te da je uknjižba u korist 1. tuženika nevaljana i da 1. tuženik nije bio u dobroj vjeri u vrijeme podnošenja prijedloga za upis. Ističe da je tužitelju protekao rok za podnošenje brisovne tužbe. Stoga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Drugo tužena u odgovoru na tužbu navodi da je sve što je u tužbi navedeno istinito te priznaje tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz (list 7-9), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 10-11), Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 8. svibnja 2004. između ovdje 2. tužene MI, kao darodavatelja, te 1. tuženika FI kao daroprimatelja i ovdje tužitelja GI kao sudionika Ugovora (list 12-14), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 10. prosinca 2002. između II i ovdje 1. tužene MI (list 15-17), presudu na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4830/17-6 od 2. veljače 2018. (list 18-21), ostavinsko rješenje ovog suda posl. br. O-718/2024-14 od 27. kolovoza 2024. iza pokojnog II (list 36-38), te je proveo dokaz saslušanjem stranaka.

5. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Među strankama je nesporno da su ovdje tužitelj i 1. tuženik djeca ovdje 2. tužene. Također je nesporno da je pokojni II, koji je preminuo **.**.2004. bio suprug 2. tužene i otac tužitelja i 1. tuženika, te su stranke ovog postupka zakonski nasljednici istoga sukladno čl. 9. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZN).

7. Nesporno je da je iza pokojnog II vođen ostavinski postupak pred ovim sudom pod posl. br. O-718/2024 radi naknadno pronađene imovine te je dana 27. kolovoza 2024. doneseno rješenje o nasljeđivanju posl. br. O- 718/2024-14 kojim su raspoređene nekretnine ostavitelja i to: nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 417/1 oranica Gornje Polje, zk.č.br. 421/1 šuma Kresnica, ukupne površine 2243 čhv, 8067 m2, 2. suvlasnički dio, u 1/4 dijela, nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1924/1, dvorište i kuća u [adresa], ukupne površine 868 m2, ½ 1. suvlasničkog dijela:

2418/1000, etažno vlasništvo (E-1), stan oznake "S1" u podrumu i prizemlju, NKP 112,92 m2 i ½ 3. suvlasničkog dijela: 832/10000, etažno vlasništvo (E-3), poslovni prostor oznake "L1" u prizemlju, NKP 38,85 m2 i nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1642, vinograd i kuća za odmor kbr. 5, Liševo, ukupne površine 2701 m2, 3. suvlasnički dio, u ½ dijela njegovim ranije navedenim zakonskim nasljednicima MI, GI i FI svakom u 1/3 dijela.

8. Nesporno je da je 1. tuženik upisan kao vlasnik 4. suvlasničkog dijela koji je trajno i neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela - poslovni prostor oznake "L2" u prizemlju, NKP 16,49 m2, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kako to proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 10-11). Predmetna nekretnina je ranije bila upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji z.k. uložak je utrnut kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 7-9).

9. Kako predmetna nekretnina nije bila predmet ostavinskog postupka posl. br. O-718/2024 ovog suda iza pokojnog II to odluka o naknadno pronađenoj imovini u ostavinskom postupku nije bitna za ovaj postupak s obzirom da predmet ostavinskog postupka nije bila i nekretnina koja je predmet ovog spora.

10. Nesporno je da je između pokojnog II i MI **.**.2002. sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren kod javnog bilježnika Milke Čergar pod posl. br. OV-17996/2002 istoga dana, a u koji Ugovor je sud također izvršio uvid (list 15-17), a iz kojeg proizlazi da je predmet navedenoga Ugovora između ostaloga bila i predmetna nekretnina poslovni prostor oznake "L2" u prizemlju, NKP 16,49 m2 sve upisano u sada utrnuli z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

11. Nesporno je da je između ovdje 2. tužene i 1. tuženika sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina 8. svibnja 2004. i to između ovdje 2. tužene MI, kao darodavatelja, te 1. tuženika FI kao daroprimatelja i ovdje tužitelja GI kao sudionika Ugovora, a u koji Ugovor je i sud izvršio uvid (list 12- 14). Isti Ugovor o darovanju je sastavljen u vidu javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom Milkom Čergar pod posl. br. OU-429/2004. Predmet navedenog Ugovora o darovanju je bila između ostalog i predmetna nekretnina poslovni prostor oznake "L2" u prizemlju, NKP 16,49 m2 sve upisano u sada utrnuli z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

12. Nesporno je da je navedeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 10. prosinca 2002. utvrđen ništetnim presudom na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4830/17-6 od 2. veljače 2018. Sud je izvršio uvid u navedenu presudu (list 18-21) kojom je naloženo brisanje z.k. stanja nastalog na osnovu navedenog Ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u pogledu sljedećih nekretnina: 1/4 idealnog dijela z. k. č. broj [katastarska čestica] oranica Gornje Polje površine 863 čhv odnosno 3104 m2, z. k. č. broj [katastarska čestica] šuma Kresnica površine 1300 čhv, odnosno 4963 m2 upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Sveti Ivan Zelina, u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. č. broj [katastarska čestica] Liševo ukupne površine 2701 m2, vinograd 2599 m2, kuća za odmor kbr. 5 tlocrtne površine 102 m2, upisana pri zemljišnoknjižnom odjelu Dugo Selo, u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 2418/10000 dijela nekretnine označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 5a, [adresa], površine 226 m2, dvorište [adresa] površine 642 m2 s kojim je suvlasničkim dijelom povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: stan oznake "S1" u podrumu i prizemlju, NKP 112,92 m2, koja je nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj E-1 i 832/10000 dijela nekretnine označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 5a [adresa], površine 226 m2, dvorište [adresa] površine 642 m2 s kojim je suvlasničkim dijelom povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, i to: poslovni prostor oznake "L1" u prizemlju, NKP 38,85 m2 koja je nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] suvlasnički udio redni broj E-3. Dakle nije naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja vezano za predmetnu nekretninu, s kojom je tamo tužena, a ovdje 2. tužena MI raspolagala.

13. Članak 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, dalje u tekstu: ZZK) propisuje da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, dok st. 2. istog članka propisuje da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim: ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. navedenog članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. navedenog članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena. Isto je propisivao i čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10, dalje ZZK/96).

14. Naime, tužbom za brisanje nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno nevaljanim upisom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane, neistinite uknjižbe, sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZZK. Naime, nositelju knjižnog prava priznaje se pravo na sudsku zaštitu zbog povrede njegovog knjižnog prava (čl. 123 st. 2, čl. 236, čl. 272, čl. 291, čl. 342 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP), koja se ostvaruje u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava. Pravila zemljišnoknjižnog prava određuju da se ta zaštita ostvaruje tužbom za brisanje, odnosno brisovnom tužbom u smislu odredbe čl. 150. ZZK. Tužbu za brisanje ovlašten je podnijeti oštećeni nositelj knjižnog prava, tj. osoba u čiju je korist upisano knjižno pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom, kao i njegovi univerzalni slijednici. Tužba za brisanje podnosi se protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana, neistinita uknjižba, odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno (tzv. neposredni stjecatelj), a pod istim pretpostavkama pod kojima se tužba za brisanje može podnijeti protiv neposrednog stjecatelja, ona se može podnijeti i protiv njegovih univerzalnih slijednika. Osim toga, tužba za brisanje može se podnijeti i kad je neposredni stjecatelj raspolagao nevaljano upisanim knjižnim pravom u korist treće osobe (singularnog slijednika) koja je također uknjižila svoje pravo. Tužba za brisanje, prema sadržaju odredbe čl. 150. st. 1. ZZK, može se s uspjehom podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dok ne nastupe okolnosti uslijed kojih bi povrijeđeno knjižno pravo ionako prestalo, pravo na podizanje brisovne tužbe vremenski je neograničeno, odnosno pravo na podnošenje tužbe za brisanje ne zastarijeva. Ovo pravilo vrijedi kad se brisovna tužba podnosi protiv osobe u čiju je korist neposredno provedena nevaljana, neistinita uknjižba, odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno (tzv. neposredni stjecatelj), te njezinih univerzalnih slijednika i to neovisno o tome da li su oni glede valjanosti uknjižbe bili u dobroj vjeri ili ne, a isto pravilo vrijedi i kad se tužba za brisanje podnosi protiv osobe koja je upisala svoje pravo izvodeći ga iz neistinitog, nevaljanog prednikovog upisa, koja je znala ili je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je upis njezinog prednika nevaljan, neistinit (nepoštena treća osoba, nepošteni stjecatelj, stjecatelj koji nije u dobroj vjeri, nepošteni singularni slijednik neposrednog stjecatelja). Stoga sud smatra neosnovanom prigovor prekluzije za podnošenje tužbe.

15. Sporno je da li je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku. Sud smatra da je ovdje tužitelj, kao univerzalni nasljednik ranijeg nositelja knjižnog prava pokojnog II aktivno legitimiran u ovom postupku s obzirom da isti temeljem čl. 4. ZN-a stječe nasljedno pravo po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja. Stoga kako je brisovna tužba, tužba s kondemnatornim zahtjevom to onda isti ne treba dokazivati svoj pravni interese za podnošenje brisovne tužbe temeljem čl. 150. ZZK-a. Također sud smatra, iz razloga navedenih u točci 14. obrazloženja ove presude, da u ovom slučaju nema zastarnog roka za podizanje ovakve tužbe od strane tužitelja.

16. Što se pak tiče pasivne legitimacije tuženika sud smatra da su 1. i 2. tuženi pasivno legitimirani također iz razloga navedenih u točci 14. obrazloženja ove presude.

17. Sud je proveo i saslušanje stranaka u ovom postupku.

18. Tužitelj GI saslušan kao stranka u postupku naveo je da je potpisao Ugovor o darovanju od 8. svibnja 2004. koji su sklopili njegova majka MI i brat FI. Navodi da je njegova majka prije sklapanja tog Ugovora o darovanju prodavala stan na prvom katu, misli da je oznake S1, ali nije sto posto siguran, a koji stan je u tom trenutku bio upisan kao njezino vlasništvo, ali je temeljem nekog dogovora trebao pripasti njemu. Stoga je majka da bude pravedna prema njegovom bratu FI odlučila njemu darovati stan na drugom katu, misli da je on oznake S2 i lokal, koji misli da je oznake L2, uglavnom radi se o manjem lokalu u prizemlju, a cijela ta nekretnina u kojoj se nalaze ti stanovi i lokal nalaze se u [adresa]. Sve se to dogovorilo na temelju i bazi Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je bio između njihovih roditelja, za koji Ugovor su svi znali da postoji i kakav je, a kojeg je njegov brat FI inicirao da se sastavi dakle bio je dogovor u kući oko toga i zato je on i potpisao darovni ugovor. Međutim dvanaest godina kasnije nakon podjele svih stanova brat FI je pokrenuo tužbu za poništenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i za naknadno pronađenu imovinu jer je isti smatrao da mu pripada još imovine. Kako je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju poništen on smatra da je onda i Ugovor o darovanju nelegalan pa je upravo zbog toga i pokrenuo ovu tužbu. Navodi da je njegov brat u vrijeme prije nego što je sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju radio u policiji, više se ne sjeća na kojim poslovima, te je isti došao kući i rekao da se često susretao u praksi sa slučajevima kada se manipuliralo s bolesnim ljudima, koji su ostajali bez imovine, a kako je njihov otac bio bolestan, te je bio dementan i imao Alzheimerovu bolest, isti je mislio da u slučaju njegovog smještaja u dom ne dođe do manipulacije s njegovom imovinom da bi bilo dobro da se sva očeva imovina prenese na majku, pa je zato i sklopljen taj Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi da je do prodaje stana na prvom katu koji je trebao pripasti njemu dvije godine kasnije došlo zbog njegovih financijskih neprilika. Navodi da mu je tom prilikom upravo brat FI pomogao naći kupce za navedeni stan. Prodajom navedenoga stana na prvom katu zatvorile su se njegove financijske neprilike. Tužitelj navodi da se sjeća sadržaja Ugovor o darovanju od 8. svibnja 2004. koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, te je upravo zato i rekao da mu je brat pomogao naći kupca za stan koji je njemu trebao pripasti na prvom katu. Upravo iz tog razloga nije želio raditi probleme kada je potpisivan Ugovor o darovanju. Ističe da se nije slagao s cifrom koju je naveo njegov brat u navedenom Ugovoru o darovanju kao iznos svojeg stana, a misli da se radilo o iznosu od 40.000,00 EUR, ali je bez obzira na to potpisao Ugovor o darovanju s obzirom da su mu majka i brat pomogli u njegovoj financijskoj neprilici premda se sa navedenom cifrom navedenog stana u Ugovoru o darovanju nije slagao. Ističe da mu je rečeno da je cifra napisana manja da bi se platio manji porez, premda nije znao da li se porez na nasljedstvo uopće plaća. Ne sjeća se da li je u navedenom Ugovoru napisano da se isti neće pobijati zbog mana volje i prisile. Ne sjeća se da li je u navedenom Ugovoru o darovanju navedeno da se odriče stvarnopravnih, obveznopravnih i kao i nasljednopravnih zahtjeva u vezi predmetnih nekretnina. Navodi da je 1. tuženik u posjedu spornog lokala koji je predmet ovog postupka negdje od 90.-tih godina prošlog stoljeća, ali nije siguran u točnu godinu. Navodi da nikada nije osporavao pravo vlasništva predmetnog lokala 1. tuženiku s obzirom da je isti sukladno dogovorima i trebao pripasti njegovom bratu, ovdje 1. tuženiku, međutim ističe da u kući postoji još jedan poslovni prostor koji su on i njegova supruga koristili jedno deset godina i nikada u tom periodu brat nije osporavao korištenje tog lokala, međutim 2017. je podnio tužbu za utvrđenje ništetnim Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim traži udio upravo u tom lokalu, te je između ostalog i zato podnesena ova tužba.

19. Prvo tuženik FI saslušan kao stranka u postupku naveo je da je da je s majkom sklopio predmetni Ugovor o darovanju nekretnine koji je potpisao i tužitelj, dakle potpisali su ga svi zajedno, te se on temeljem toga Ugovora o darovanju nekretnina odmah i uknjižio kao vlasnik predmetnog lokala. Točno je da je on inicirao utvrđenje ništetnim Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su sklopili njegov otac i majka. Stan koji je brat spominjao da je prodan, a radi se o stanu na prvom katu oznake S1 prodan je zbog bratovih, odnosno tužiteljevih dugova. Ističe da je drugi stan oznake S2 na drugom katu bio njegovo vanknjižno vlasništvo i uopće nije bilo obiteljsko vlasništvo, te je Ugovorom o darovanju to samo legalizirano dok je navedeni stan oznake S1 na prvom katu bio obiteljsko vlasništvo. Odluka o prodaji toga stana na prvom katu nije bila niti njegova niti mamina već je brat inzistirao na toj prodaji. Navodi da s tim aktom, a pod time misli na Ugovor o darovanju, je napravljen nesrazmjer na njegovu štetu, te navedene cifre vrijednosti tih nekretnina u tom Ugovoru nisu cifre koje je on naveo, već je to bila procjena njegove majke, koliko to vrijedi. Ističe da to ne može biti vrijednost i stana i lokala koji su navedeni u Ugovoru o darovanju već samo lokala. Ističe da nije sastavljao navedeni dokument odnosno Ugovor o darovanju i ne sjeća se tko ga je točno sastavljao, a on ga je samo potpisao. Tri godine prije potpisivanja tog Ugovora o darovanju, odnosno u vrijeme kada je potpisivan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, njegov brat je pokušao suicid i ugrozio svoju egzistenciju, te njegovu egzistenciju, te mame i tate. U to vrijeme objekt u [adresa] nije bio etažiran, a radi se o velikom objektu s tri stana i dva poslovna prostora, pa je s obzirom na tatinu dijagnozu, a radi se o G, obitelji savjetovano da se riješe obiteljska pitanja pa je zato sačinjen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da bi majka mogla davati suglasnost na bilo kakva bankovna i hipotekarna zaduženja. Tim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju omogućeno je da se reprogramiraju bratove obveze. S time da je to bilo 2001. prije potpisivanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Cjelokupna imovina je bila i mamina i tatina. Nakon toga se ista situacija ponovila 2004. jer je njegov brat u roku od tri godine napravio ponovno enormni financijski dug i isti je inzistirao na prodaji stana na prvom katu. Navodi da je brat također tražio da se proda taj veći lokal i rekao je da više ne želi reprogramirati dugove i da više ne želi ući u banku. Navodi da je brat vršio pritisak na mamu da proda taj stan što je mama i učinila i ukupan iznos kupoprodajne cijene toga stana od 130.000,00 EUR je dan bratu za rješavanje njegovih dugova uz obećanje mame da će tu razliku u nesrazmjeru prema njemu riješiti na drugi način drugim nekretninama. Ističe da tužitelj izvlači iz konteksta činjenice koje su provjerljive iz dokumentacije. Navodi da iz iskaza tužitelja proizlazi da je on jedini dobio nekretnine od mame, što je u suprotnosti s činjenicama, s obzirom da su darove dobili obojica. Ističe da on smatra da je dobio manje od tužitelja, odnosno to nije pretpostavka već je to činjenica s obzirom na javnobilježnički akt, odnosno Darovni ugovor. Navodi da su iza oca imali ostavinsku raspravu te je on poštivao odredbe tog javnobilježničkog akta odnosno Ugovora o darovanju. Imovina obuhvaćena Ugovorom o darovanju niti u jednom trenutku uopće nije bila spomenuta. Ističe da su pod potpunom odgovornošću potpisali da se odriču pobijanja sadržaja i radnji Ugovora o darovanju pa smatra da je tužba neosnovana. Navodi da nije točno da je nezakonito izvršio upis vlasništva predmetnog lokala, a u ostavinskom postupku se uopće nije spominjao status tih nekretnina, pa ni predmetnog lokala. Navodi da on u ostavinskom postupku nije spominjao dar u nesrazmjeru. U vrijeme kada je majka sklapala Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 2002. godine živio je u [adresa] u [adresa] te se brinuo i za brata i za oca, a pod time misli na dementnog oca koji je imao F, te brata koji je bio u depresiji i nije se mogao brinuti za sebe nakon pokušaja suicida. Navodi da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen kod javnog bilježnika Milke Čergar, ali se više ne sjeća da li je javna bilježnica došla kod oca kući ili je otac doveden kod javnog bilježnika. Navodi da su liječnici njegovoj majci još 1999. savjetovali sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s obzirom na očevu bolest, što je majka u tom trenutku odbila. Navodi da je 2002. s majkom bio u odličnim odnosima. Navodi da je postupak radi utvrđenja ništetnim Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pokrenuo 2017. iz razloga što je njegova majka počela pričati da će svu preostalu imovinu koja je na njezino ime dati njegovom bratu ovdje tužitelju, a kako je on još od 2004. smatrao da je darovanje prema njemu bilo u nesrazmjeru, odnosno da je dobio manje, to je onda pokrenuo taj postupak, te smatra da se njegov otac s time sigurno ne bi složio. Navodi da tu imovinu za koju je majka govorila da će prenijeti na tužitelja ista nije prenijela na njega. Smatra da majka nije prenijela na kraju imovinu na njegovog brata, iz razloga što više nema povjerenja prema bratu jer bi time ugrozila svoju egzistenciju, a brat je već dokazao da nije u stanju upravljati svojom imovinom, a to su po 1. tuženiku činjenice.

20. Drugo tužena MI saslušana kao stranka u postupku navodi da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju gotov donio njezin sin FI te je javna bilježnica Milka Čergar došla u kuću k njima poslije radnog vremena. Ugovor su potpisali suprug i ona, odnosno suprug je stavio otisak prsta na Ugovor, a sin FI je umočio očev prst i stavio ga u javnobilježničku knjigu kako otac ne bi pogriješio rubriku. Sin FI je inzistirao na sklapanju toga Ugovora dugo vremena jer ju je uvjeravao da ako se otac nađe u bilo kojoj instituciji van obiteljskog doma da bi mogli ostati bez očeve imovine i da razmisli kakva ju starost čeka i da joj misli učiniti pakao od života. Navodi da je Ugovor o darovanju potpisan isto kao i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da se može raspolagati s imovinom sinovima, odnosno ako se ukaže životna potreba. Na sklapanju darovnog ugovora inzistirao je sin FI i u njemu piše da je javna bilježnica svjedok u pisanju istoga. Sin FI je imao razloga za sklapanje toga Ugovora jer kada je njegova kćer M navršila osamnaest godina, zaposlila se i radila devet mjeseci, a kada je ostala bez posla, FI joj je prodao stan 5. ožujka 2005. odnosno nakon tog Ugovora o darovanju. Sin FI je inzistirao da se sklopi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da bi on riješio svoje životne potrebe. Navodi da je ostavinska rasprava iza njenog supruga II održana 11. travnja 2005. zbog automobila marke Golf starog dvadeset godina. Sin FI nije dozvolio da se na ostavinsku raspravu nose Ugovori niti darovni ugovor niti Ugovor o prodaji nekretnine te je rekao da smo imovinu dogovorom riješili i da nemamo što nositi. Napominje da nije točno da je taj stan na drugom katu bio vanknjižno vlasništvo. Sve do trenutka sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sva imovina je bila na njenog supruga II, kada je imovina prenesena na nju. Što se tiče stanova u navedenoj kući na adresi [adresa] uz dva lokala u prizemlju je bio i jedan stana površine 112 m2, stan na prvom katu je 152 m2, a na drugom katu je površine 145,90 m2. Napominje da je stan na drugom katu nadograđen 1981. i novija je gradnja od ostatka kuće koja je sagrađena 1961. Dakle sin FI nije dobio manje nego zaslužuje s obzirom na tu novu gradnju. Točno je da je stan na prvom katu prodan zbog dugova ovdje tužitelja, a kupca je doveo sin FI. Smatra da je prevarena i izigrana od sina FI.

21. Imajući na umu sve navedeno u ovom postupku utvrđeno je da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 2. prosinca 2002., temeljem kojega se ovdje 2. tužena upisala kao vlasnik predmetne nekretnine, utvrđen ništetnim, kako je to rečeno pod točkom 12. obrazloženja.

22. Nesporno je da je 2. tužena dalje svoje tako upisano pravo vlasništva predmetne nekretnine darovala ovdje 1. tuženiku temeljem ranije navedenog Ugovora o darovanju od 8. svibnja 2004., a sa čime je bio upoznat i tužitelj kako to proizlazi iz samog Ugovora o darovanju i iskaza stranaka.

23. Također iz iskaza 1. tuženika proizlazi da je znao odnosno s obzirom na okolnosti (zdravstveno stanje oca) da je, prije sklapanja Ugovora o darovanju, imao razloga posumnjati da je upis 2. tužene kao njegovog prednika nevaljan temeljem ranije navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

24. Kako je upis 2. tužene bio nevaljan, to sud smatra da je i upis 1. tuženika nevaljan, pa je na navedeni način povrijeđeno knjižno pravo tužitelja kao univerzalnog slijednika svojeg oca pokojnog II. Stoga sud smatra da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za brisanje prava vlasništva predmetne nekretnine 1. tuženika kao sada upisanog vlasnika i to na ½ dijela predmetne nekretnine, a nakon njegovog brisanja prava vlasništva je osnovan i tužbeni zahtjev tužitelja za brisanje prava vlasništva 2. tužene na ½ dijela predmetne nekretnine, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ova oba nevaljana upisa temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 2. prosinca 2002. i Ugovora o darovanju od 8. svibnja 2004. Stoga je temeljem čl. 150. st. 1. ZZK odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

25. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 1.053,10 EUR.

26. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav podneska od 21. studenoga 2024., te pristup na ročišta od 3. veljače 2025. i 1. travnja 2025. po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 400 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 800,00 EUR uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 200,00 EUR ukupno 1.000,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR (elektronska dostava), te trošak pristojbe na presudu koji je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 26,55 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku tužiteljice dostavlja u elektroničkom obliku pa je dužna platiti samo polovicu ove pristojbe, ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

27. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) u svezi sa čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

U Sesvetama 14. svibnja 2025.

S U D AC:

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženima po pun.