Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-10698/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Omerta Group Eood, zastupana po branitelju Mihovilu Peći, odvjetniku iz Vinkovaca, zbog prekršaja iz članka 116. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 13. i članka 116. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ("Narodne novine" broj: 41/2018, 98/2019, 30/2021, 89/2021, 114/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 11. studenog 2024., broj: Pp-1380/2024-7, na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025. i 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Omerta Group Eood, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se okrivljenoj pravnoj osobi Omerta Group Eood, za prekršaj iz čl. 115. st. 2., u vezi st. 1. alineja 20. istog članka Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 41/2018., 98/2019., 30/2021., 89/2021., 114/2022., 136/2024.), činjenično opisan pod t. 1. izreke prvostupanjske presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 3310,00 (tritisućetristodeset) eura.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenoj pravnoj osobi Omerta Group Eood za djelo iz točke 2. izreke pobijane presude prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 4640,00 (četritisućešestočetrdeset) eura pa se okrivljenoj, na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 7950,00 (sedamtisućadevetstopedeset) eura koju je kaznu dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ako okrivljena u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Omerta Group Eood i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljena pravna osoba je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 11. studenog 2024., broj: Pp-1380/2024-7 okrivljena pravna osoba je proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 9.280,00 eura, zbog prekršaja iz članka 116. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 13. i članka 116. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljena pravna osoba je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljena je pravodobno, putem branitelja, podnijela žalbu zbog:bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povreda materijanog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, podredno odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredbi iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer iz obrazloženja pobijane presude za prekršajno djelo pod toč. I. evidentno je da je kod odlučivanja nedostaje i elementa savjesnosti i brižnosti u ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te kao posljedica toga sud donosi potpuno pogrešan i kontradiktoran zaključak o tome koje su činjenice "dokazane", kao što se i iz obrazloženja presude jasno ne vidi koje je činjenice sud utvrdio kao relevantne za donošenje svoje odluke. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio postupovne odredbe, te nije na odgovarajući način ocijenio cijeli činjenični i dokazni materijal, a niti je pravilno utvrdio činjenično stanje, niti primijenio odgovarajuće materijalno pravo. Sud je ignorirao ključne prijedloge za izvođenje dokaza vještačenjem, vještaka prometne struke, koje bi moglo razjasniti bitne okolnosti slučaja. Specifičan sklop vozila u ovom predmetu nije bio pravilno razjašnjen jer sud nije dopustio vještačenje od strane stručnjaka iz područja prometa ili strojarske struke. Sud je odbio je odbio provesti vještačenje na sporne detalje: radi li se o dva vozila ili jednom vozilu sa teretom, radi li se o skupu ili vozilima koji moraju uopće biti u kategoriji "izvanrednog prijevoza" te kao takvi uopće imati oznake koje navodi sud u izreci. Sud uzima mjerodavnim stav nadležnog tijela iako isti uopće nije u suglasju sa stvarnim stanjem. Naime jasno je da sukladno normama prava RH i EU "skup vozila predstavlja povezano barem dva vozila koji sudjeluju kao cjelina - povezani rudom, nosačem, dizalicom, zglobnom vezom (prikolica i si.) dakle nedjeljivi su tijekom vožnje.U konkretnom predmetu radi se o dva kamiona povezana specijalnom nosivom gredom za prijevoz vozila. Prednje vozilo vuče drugo vozilo koje je okrenuto unatrag - na način što su pogonski kotači šlepanog vozila odignuti i sav teret je na prednjim kotačima šlepanog vozila. Žalitelj dalje obrazlaže da predmetni sklop vozila nije klasična "ruda" koja bi bila nosač između vučnog i vučenog vozila, a niti se radi o prikolici koja bi trebala imati registraciju, već se radi o specifičnom sklopu kojeg naše zakonodavstvo ne poznaje. Evidentno je korišten sklop za povezivanje vozila na koji se nije referirao nadležni inspektor. Stoga je za pravilno donošenje odluke bilo potrebno vještačenje kategorije predmetnih vozila; odnosno skupa vozila. Sud je prihvatio jednostrano tumačenje inspektora da je vozač upravljao teretnim vozilom koje je za jedan metar duže od 12 metara iako nije riječ o jednom vozilu, nego o dva autonomna vozila. Nadalje žalitelj obrazlaže sumnju u vjerodostojno tumačenje normi zakona po inspektoru na činjenično utvrđenje, a na što upućuju materijalni dokazi i tekst Zakona te ističe potpunu pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže da se presuda preinači i donese oslobađajuća odluka i naloži povrat sredstava koje je okrivljenik platio u iznosu od 4.640,00 eura, odnosno ukine prvostupanjska odluka i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet, te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu na štetu okrivljene povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Međutim, nakon donošenja prvostupanjske odluke dana 5. prosinaca 2024. stupio je na snagu novi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 136/2024), kojim je prekršaj koji se okrivljenoj stavlja na teret pod točkom 1. izreke presude zadržao pravni kontinuitet u odredbi čl. 115. st. 2. u vezi st. 1. al. 20. istog članka, kojom je propisana sada novčana kazna u rasponu od 3310,00 do 9290,00 eura za pravnu osobu, a prekršaj pod točkom 2. izreke zadržao je pravni kontinuitet u istom članku 116. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu te propisuje istu kaznu za predmetni prekršaj pravnoj osobi, kao prethodni zakon. Kako je dosadašnjim Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 41/2018., 98/2019., 30/2021., 89/2021, 114/2022) važećim u vrijeme počinjenja prekršaja, za prekršaj pod točkom 1. izreke bila propisana novčana kazna u rasponu od 4.645,30 do 13.272,28 eura u odnosu na pravnu osobu, to su navedene izmjene Zakona blaži propis za počinitelja, pa je stoga u konkretnom slučaju primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 136/2024.), u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

6.1. Slijedom navedenoga, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela i odluku o kazni, u skladu s primijenjenim blažim propisom Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cetovnom prometu (Narodne novine broj 136/2024.), te je okrivljenoj utvrdio novčanu kaznu u minimumu propisanom navedenim izmjenama Zakona u odnosu na točku 1. izreke presude.

6.2. Novčanu kaznu utvrđenu za prekršaj pod točkom 2. izreke pobijane presude ovaj je Sud prihvatio utvrđenom, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

7. U odnosu na žalbene navode okrivljene pravne osobe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da su protivno žalbenim navodima okrivljene u obrazloženju presude izneseni razlozi o odlučnim činjenicama kao i razlozi kojima se sud rukovodio prilikom donošenja odluke i zbog čega je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza sadržanim u odredbi članka 88. stavku 2. Prekršajnog zakona prihvatio iskaz ispitanog svjedoka FB višeg inspektora cestovnog prometa kao istinit i vjerodostojan, a sukladno ocjeni i sa materijalnim dokazom zapisnikom Uprave za cestovni promet od 14. srpnja 2024. Stoga su u obrazloženju izneseni jasni i na zakonu osnovani razlozi koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnih prekršaja kao i da su u obrazloženju presude na zakonu osnovano izneseni razlozi na temelju kojih je utvrđena protupravna radnja okrivljene. Dakle, nesporno iz sadržaja pobijane presude proizlazi kako su zasebno analizirani svi provedeni dokazi pojedinačno i u međusobnoj vezi, a o čemu se nesporno izneseni razlozi zbog kojih su pojedini dokazi prihvaćeni na temelju kojih su utvrđene odlučne činjenice, slijedom čega je trebalo odbiti žalbu okrivljene kao neosnovanu.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da se odluka o krivnji ne može zasnivati isključivo na iskazu svjedoka - inspektora ŠB, koji daje zabranjeno tumačenje odredbi Zakona-materijalnog prava, Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, koje se primjenjuje u konkretnom slučaju, dok jedino stručno i validno mišljenje o predmetu i načinu počinjenja impliciranog prekršaja u smislu odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu može isključivo dati sudski vještak prometne struke te ističe da tijekom postupka nije proveden predloženi dokaz čime niti je utvrđena na bilo koji način ikakva prekršajnopravana odgovornost okrivljenika. Međutim, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

9. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi dokaze izvedene u prvostupanjskom postupku, na temelju kojih je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je okrivljena počinila prekršaje prema optuženju. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka FB višeg inspektora cestovnog prometa i njegov je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Naime, potrebno je naglasiti da u konkretnoj situaciji u kojoj se okrivljena tereti kao prijevoznik Europske unije za obavljanje izvanrednoig prijevoza treba poći od odredbe članka čl. 4. toč. 17. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, koji propisuje: izvanredni prijevoz je prijevoz vozilima koja sama ili zajedno s teretom premašuju propisane i dopuštene dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana i dopuštena osovinska opterećenja. Dakle i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjskom sudu nije potreban vještak za utvrđivanje činjenice da se u predmetnoj situaciji radi o vozilu s teretom koje čini cjelinu neovisno da li je u pitanju jedno ili skup vozila i načinu povezanosti na što upire žalitelj. Takvo vozilo mora udovoljavati uvjetima ovog Zakona imati propisanu dozvolu i oznake s prednje i stražnje „IZVANREDNI PRIJEVOZ“, te je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj obavljanja izvanrednog prijevoza tereta bez dozvole, te da vozač nije bio stručno osposobljen budući mu je periodična izobrazba istekla 28. veljače 2023. koju činjenicu nisu osporavali pred prvostupanjskim sudom, a niti žalbom. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice pravilno primjenio odredbe materijalnog prekršajnog prava te pravilno zaključio kako propust okrivljenika predstavalja prekršaje iz članka 116. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 13. i članka članka 116. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 1. tada važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

10. U odnosu na utvrđenu kaznu u minimalnom iznosu propisanom za prekršaj pod točkom 1. izreke pobijane presude za koji se tereti okrivljena, sada smanjena po službenoj dužnosti te utvrđena novčana kazna u minimalnom iznosu za djelo pod točkom 2. izreke presude za koji se tereti okrivljena ovaj sud drži da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te žalitelju izrekao ukupnu novčanu kaznu primjerenu opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna nije previsoka, primjerena je i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenu pravnu osobu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.