Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-64/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐT, zbog kaznenih djela iz članka 247. stavka 2. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. studenog 2024., broj K-66/2021-76 u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025., u odsutnosti u javnom dijelu Županijskog državnog odvjetnika u Karlovcu i optuženika, a u prisutnosti branitelja optuženika Tončija Pavića, odvjetnika u Zagrebu

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba optuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj K- 66/2021-76 od 4. studenog 2024., optuženi ĐT proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, prijevara u gospodarskom poslovanju opisano u članku 247. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenje isprave, opisano u članku 278. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11. te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu in.Silva international GmbH, Lindenstr. 6, 88299 Leutkirch im Allgäu, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 463.000,00 eura te je naloženo optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude oštećeniku isplatiti dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. ZKP/08. optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju Tončiju Paviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke suda o kaznenoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

4. Postupajući po zahtjevu branitelja optuženika, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i branitelj jer su to zahtijevali. Sjednica je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. održana u odsutnosti uredno pozvanog Županijskog državnog odvjetnika te optuženika, a u prisutnosti branitelja optuženika Tončija Pavića, odvjetnika u Zagrebu.

5. Žalba optuženika je neosnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ističe da je obrazloženje pobijane presude kontradiktorno i proturječno dokazima provedenim u kaznenom postupku pa da je time izreka presude nerazumljiva i ne može se ispitati, odnosno za istu nema razloga. Navodi da u točki 8.1. pobijane presude prvostupanjski sud analizira dokaze pri čemu žalitelj iznosi vlastite zaključke o navodima prvostupanjskog suda držeći da nije odgovoreno i utvrđeno tko je poslao kontejnere u Kinu, napunio ih i plombirao, kasnije otvorio, ako su plombe na vraćenim kontejnerima bile netaknute, tko je utvrdio da su kontejneri prazni. Ističe da sud nije dao odgovore na ta pitanja već je samo dozvolio izmjenu optužnice.

6.1. Neosnovano žalitelj ističe da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. pa da se presuda ne može ispitati jer da nema razloga o odlučnim činjenicama s obzirom da je sud ovlašten utvrđivati samo one odlučne činjenice u odnosu na kazneno djelo koje se optužnicom stavlja na teret optuženiku, a ne postupati po kaznenoj prijavi kako to pogrešno drži žalitelj. Prvostupanjski sud je dao iscrpne razloge o svim odlučnim činjenicama, bez proturječnosti, koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.

7. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona žalitelj ističe da je upitno postojanje kaznenog djela kao i pravna kvalifikacija iz članka 247. stavka 2. KZ/11. obzirom da nije provedeno predloženo knjigovodstveno vještačenje visine iznosa materijalne koristi koju je navodno steklo TD High Five j.d.o.o.

7.1. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena povreda zakona. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o prijedlogu obrane za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja pod točkom 11. pobijane presude koji prijedlog obrane je odbio kao nevažan i odugovlačeći obzirom da je stanje stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjeno te povrh toga što niti jedan od predloženih dokaza pa time ni ovaj na koji upire žalitelj ne dovodi u pitanje inicijalno utvrđenje, da je optuženik dostavljao krivotvorene ugovore kao garanciju vlasništva, odnosno da nikada nije nabavio drvnu masu koja je predmet poslovne suradnje njegovog društva s oštećenikom radi čega je i pravilno primijenio odredbu iz članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. K tome, iznos koristi za koje se TD High Five j.d.o.o. okoristilo je pravilno utvrđen na temelju ugovora koje je optuženi sklopio, odnosno iznos od 463.000,00 eura. Naime, da se radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11. čije je obilježje po svom opisu znatna šteta u povezanosti s člankom 87. stavak 29. KZ/11. koji propisuje da je vrijednost imovinske koristi znatna ako prelazi HRK 60.000 to ukazuje da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radi o produljenom kvalificiranom obliku kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. KZ/11.

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je prilikom ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud selektivno prihvaćao dijelove dokaza koji idu u prilog osuđujućoj presudi, a da dokaze nije svestrano i objektivno ocjenjivao i obrazložio. Pri tome žalitelj iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda.

8.1. Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanja s obzirom da je prvostupanjski sud sve dokaze doveo u međusobnu vezu i s obranom optuženika, dao jasne i konkretne razloge o ocjeni vjerodostojnosti svakog dokaza te pravilno utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo za koje se tereti.

8.2. Žalitelj neosnovano ističe da nije provedeno grafološko vještačenje potpisa navodno krivotvorenih ugovora s obzirom da se optuženika ne tereti za izradu krivotvorenih ugovora već za uporabu kao modus počinjenja kaznenog djela krivotvorenja. Također neosnovano žalitelj ističe da nije provedeno ni prometno vještačenje u vezi slanja kontejnera, a prvostupanjski sud je pravilno prijedlog obrane odbio kao nevažan i odugovlačeći uz obrazloženje da se njime ne bi utvrdile činjenice na koje se poziva obrana obrazlažući dokazni prijedlog da je nemoguće da jedna osoba sama utovari i istovari drvnu masu u/iz kontejnera, a obzirom da se takav način počinjenja djela niti ne inkriminira optuženiku. Također je pravilno prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima, odbio i dokazni prijedlog za ispitivanje predstavnika TD Holz-Marberger GmbH, s obzirom da su o tim činjenicama iskazivali svjedoci ĐTH, ZT, ŽT i FT koje navode potvrđuje materijalna dokumentacija - kupoprodajni ugovori za koje je utvrđeno da su neistiniti.

8.3. Nadalje, neosnovano žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge na temelju čega ocjenjuje vjerodostojnim iskaz ĐTH. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pravilno iskaz svjedoka doveo u vezu sa svim izvedenim dokazima i obranom optuženika te pravilno utvrdio vjerodostojnost iskaza za što je dao iscrpne razloge pod točkom 8.12. koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće obzirom da je iskaz svjedoka ĐTH u bitnom usuglašen s iskazom svjedoka ZT te materijalnom dokumentacijom i time vjerodostojan.

8.4. Neosnovan je žalbeni navod optuženika da je grubo povrijeđeno pravo obrane jer je sud ispitao svjedoka ĐTH u odsutnosti optuženika, a prijedlog za ponovnim ispitivanjem odbio. Naime, svjedok ĐTH je izvanraspravno ispitan pred drugim predsjednikom vijeća u odsutnosti optuženika, a u prisustvu branitelja optuženika koji se protivio izvanraspravnom ispitivanju kako to proizlazi iz zapisnika od 24. veljače 2022. (list 514 spisa), da bi na raspravi 21. travnja 2022. (list 533-535 spisa) optuženi u prisustvu branitelja se usuglasio za čitanjem izvanraspravno ispitanog svjedoka ĐTH na koje čitanje nije bilo primjedbi, čime se odrekao konfrontacijskog prava pa se time ne može ni pozivati na kršenje prava obrane s obzirom da je konfrontacijsko pravo, pravo optuženika, a ne i dužnost.

8.5. Žalitelj nadalje neosnovano navodi da su svi prijedlozi obrane odbijeni aludirajući pri tom na povredu prava obrane, koja međutim nije učinjena, s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno odbio samo one dokaze koji su bili nevažni i usmjereni na odugovlačenje postupka dok je na prijedlog obrane ispitao svjedoke PT i BT čime je osigurano pravično suđenje optuženiku, odnosno omogućeno načelo jednakosti oružja. Također neosnovano žalitelj ističe da se izmijenjena optužnica trebala uputiti optužnom vijeću radi njezinog ispitivanja, obzirom da se optuženiku nije stavilo novo kazneno djelo ni novi način počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, to nije bilo ni razloga za postupanje po članku 441. stavak 4. ZKP/08.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je iscrpno, bez proturječnosti dao ocjenu sklopljenih kupoprodajnih ugovora, dovodeći ih u vezu s izvatcima iz JRO MUP RH te s iskazima ispitanih svjedoka, ŽT i FT te pravilno utvrdio nevjerodostojnost obrane optuženika u kojoj tvrdi da je svoju obvezu prema oštećeniku u skladu sa zaključenim ugovorima u cijelosti ispunio, a obzirom da je pravilno utvrđeno da se radi o nevjerodostojnim, neistinitim, krivotvorenim ugovorima koji izravno uklanjaju da je optuženi odnosno njegovo društvo uopće ikada nabavilo drvnu masu koja je bila predmet poslovne suradnje s oštećenikom pa time i da je svoju obvezu prema oštećeniku ispunio. Pravilno pri tom prvostupanjski sud utvrđuje i iz iskaza svjedoka ĐTH i svjedoka ZT da optuženi drvnu masu nikada nije ni kupio po ugovorima pa stoga životno i logično prvostupanjski sud utvrđuje da nije mogla biti ni isporučena ni na kinesko, a ni na austrijsko tržište za što daje iscrpne razloge pod točkama 8. do 9. pobijane presude.

10. Žaleći se zbog odluke o kazni žalitelj smatra da se ne radi o dva kaznena djela jer je uporaba lažne isprave kao prave način izvršenja djela prijevare u gospodarskom poslovanju pa se može tumačiti kao jedno kazneno djelo te da je izrečena kazna prestroga obzirom na protek vremena te dvostruko vrednovanje iznosa štete kao načina počinjenja djela te za odluku o kazni.

10.1. Neosnovano žalitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o prividnom realnom stjecaju. Naime u konkretnom slučaju radi se o povredi različitih pravnih dobara pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio u stjecaju produljena kaznena djela prijevarom u gospodarskom poslovanju i krivotvorenje isprave .

10.2. Suprotno žalbenim navodima optuženika za odluku o kazni prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti. Uzeo je u obzir da je optuženik radnik sa završenom osnovnom školom, nezaposlen te bez imovine i redovnih primanja, razveden, otac 18- ogodišnjeg sina koji je četvrti razred srednje škole, dok su optuženikovi roditelji osobe starije životne dobi, blizu 80 godina te je on taj koji brine o njima. Iznesene okolnosti predstavljaju osobne, obiteljske i imovinske prilike optuženika koje su optuženiku pravilno cijenjene olakotnima.

10.3. Kako je sud kod odmjeravanja kazne dužan imati na umu život optuženika u cjelini, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela, čitanjem izvatka iz kaznene evidencije, ne zanemarujući pritom da je predmetna kaznena djela počinio tijekom 2015. godine, utvrđeno je da optuženik prije počinjenja ovih djela nije osuđivan. Međutim, nakon počinjenja ovih kaznenih djela optuženik je, prema izvatku iz kaznene evidencije, no i pročitanim izrekama nastavnih presuda, osuđivan u tri navrata i to presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 13. listopada 2017. poslovnog broja K- 170/2015-32 zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ/97. (počinjenog tijekom svibnja 2008. kada je također prevario oštećenika za iznos 98.450,00 kuna obećavajući mu da će mu novac vratiti kada proda drvnu građu) te je na optuženika primijenjena uvjetna osuda uz obvezu popravka štete oštećeniku, presudom Općinskog suda u Koprivnici od 20. listopada 2021. poslovnog broja K-204/2020 zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 3. KZ/11. (počinjenog od 1. studenog 2013. do 30. travnja 2014.) kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine te koja kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro i presudom Općinskog suda u Rijeci od 14. srpnja 2022. poslovnog broja K-526/2020 zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 3. KZ/11., no i zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. KZ/11. (koje kazneno djelo iz članka 256. stavak 3. KZ/11. je počinjeno od 31. listopada 2002. do 31. prosinca 2005. te kazneno djelo iz članka 247. stavak 2. KZ/11. koje je počinjeno od 4. do 8. lipnja 2010.) kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci koja mu je ponovno zamijenjena radom za opće dobro. Imajući na umu iznesena utvrđenja jasnim proizlazi da inkriminiran događaj koji obuhvaća više protupravnih radnji dvaju kaznenih djela nije bio eksces u optuženikovom životu, već isti, isključivo s obzirom na nastup pravomoćnosti prethodno pobrojanih presuda, nakon počinjenja ovih kaznenih djela nastavlja s protupravnom aktivnošću i to činjenjem raznih, no i istovrsnih kaznenih djela, a tako i kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. KZ/11. kojim je također oštetio još jedan poslovni subjekt.

10.4. Pobude optuženika za počinjenjem ovih kaznenih djela bile su pribava protupravne imovinske koristi za njegovo društvo High Five j.d.o.o. u čemu je i uspio te pribavio imovinsku korist od 463.000,00 eura. Ono što je osobito cijenjeno kod odmjeravanja kazne optuženiku je način počinjenja ovih kaznenih djela. Naime, optuženik je u okviru ovog protupravnog postupanja iskoristio ne samo ukazano povjerenje i pruženu priliku za etabliranjem u poslovnom svijetu izvan granica Republike Hrvatske, već čak i naivnost oštećenika, prije svega odgovorne osobe ĐTH koja je proizašla iz činjenice da je običajima, načelima i etici poslovanja koji predstavljaju temelj funkcioniranja trgovine i gospodarskog života općenito, potpuno nezamislivo ovakvo protupravno postupanje (primjerice fotografiranje punih kontejnera s drvnom masom, slanje takvih fotografija oštećeniku kako bi ga dodatno uvjerio da je posao odradio te zatim njihovo ispražnjavanje i slanje praznih kontejnera konačnim kupcima oštećenika na inozemnom tržištu ili onih ispunjenih s drvom za ogrjev koje dakako nije bilo predmet ugovora/poslovne suradnje), a iz čega se razaznaje smišljenost te izrazita upornost i odlučnost u kriminalnom postupanju kojeg se optuženik evidentno nije libio.

10.5. Oštećenik je i nakon svega dao priliku optuženiku da nadoknadi štetu zaključujući s njime 20. studenog 2015. prethodno analizirani plan plaćanja, no optuženik je i tu mogućnost obezvrijedio što je vidljivo iz onog dijela njegovog postupanja u kojem je zadavao naloge za plaćanje u ratama kako su utanačene u spomenutom planu, dostavljao iste oštećeniku, odnosno dostavljao potvrde o uplatama, koje je odmah potom opozivao te na taj način očito nastavio prijevarno postupati prema oštećeniku.

10.6. Isto tako, da je optuženik potpuno nekritičan spram vlastitog protupravnog postupanja vidljivo je i iz onog dijela iskaza svjedoka ZT koji je opisao da ga je optuženik, a nakon što je utvrđeno njegovo protupravno postupanje na štetu oštećenika, nazvao, našli su se na jednom odmorištu kod [adresa] gdje je optuženik nakon svega ponovno tražio od oštećenika 100.000,00 eura kako bi prevario jednu uglednu pilanu furnira u [adresa] u [adresa] te kroz taj posao domogao se sredstava i obeštetio oštećenika, što je ovaj svjedok ocijenio ne samo kao posebno drsko ponašanje, već i kao vrhunac optuženikove spremnosti za protupravnim postupanjem. Prethodno izneseno pravilno je prvostupanjski sud cijenio kroz kategoriju optuženikova ponašanja nakon počinjenja djela te kroz njegov odnos prema oštećeniku, kao žrtvi ovih kaznenih djela.

10.7. Inkriminirana protupravna aktivnost u korelaciji s visinom štete koju je pretrpio oštećenik te činjenicom koju je opisao svjedok ZT kada je životno naveo da je oštećenik zbog ove poslovne suradnje s optuženikom postao insolventan, no da je unatoč tome, a budući da je oštećenik tvrtka kćer društva Silva eG, to društvo moralo ispuniti sve obveze koje su nastale za oštećenika, da je oštećenik zbog svega pretrpio ne samo veliku sramotu, već i da je sve ovo dovelo do povlačenja oštećenika s međunarodnog tržišta te da oštećenik i nadalje postoji isključivo kako bi se realiziralo ovo potraživanje, to sve navedeno govori o posljedicama koje je oštećenik pretrpio kao poslovni subjekt kroz ovaj poslovni odnos. Sve prethodno izneseno pravilno je optuženiku cijenjeno otegotnim kod odmjeravanja kazne.

10.8. Na temelju tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, nalazeći pritom znatnu prevagu na onim otegotnima te uvažavajući kazne propisane za ova kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku za počinjeno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri godine, za kazneno djelo krivotvorenja isprave na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci te primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine koja je i po ocjeni ovog vijeća primjerena kriminalnoj količini, intenzitetu protupravnog postupanja te svim utvrđenim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

10.9. Upravo ovakvom kaznom na koju je optuženik osuđen postići će se svrha kažnjavanja, odnosno ovakva kazna će korektivno utjecati na optuženika na način da se kloni protupravnog postupanja. Osim toga, ovakva je kazna, primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi optuženika o visini imovinskopravnog zahtjeva s obzirom da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio iznos od 463,000.00 eura koji je utvrđen iz materijalnih dokaza, potvrda o plaćanju oštećenika na poslovni račun optuženikovog društva te nastavno utvrđenjima iz prometa po računu društva High Five j.d.o.o. pa je pravilno na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. isti dosudio oštećeniku i primjenom članka 252. stavak 5. Zakona o trgovačkim društvima naložio plaćanje optuženiku.

12. Kako žalba optuženika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. je presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić