Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: 22 Pn-32/2018-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku u Novom Marofu, protiv tuženika AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NR iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Petrić i partneri, odvjetnicima u Varaždinu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. travnja 2025. godine, kojoj su bili nazočni punomoćnik tužitelj Nenad Beloša i punomoćnik tuženika VR, te sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku – objave presude dana 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SR koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.065,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope na tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od dana 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od dana 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak s istom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana. " - kao neosnovan.

II. Tužitelj SR dužan je tuženicima AR i NR naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.802,84 EUR, (slovima: dvije tisuće osam sto dva eura i osamdeset četri centa) sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 14. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete, u kojoj navodi da je faktični vlasnik i posjednik 1/2 dijela čkbr. [katastarska čestica] Lonjica u Dugom Reberu površine 18339 m2 (ranija oznaka čkbr. [katastarska čestica] površine 3 jutra i 299 čhv) upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je navedena parcela u naravi, još odavno, podijeljena po tužiteljevim precima tako da tužitelj posjeduje točno određen realni dio (zapadni dio čestice) i da postoji poznata međa između tog dijela i istočnog dijela parcele koji je u faktičnom vlasništvu i posjedu drugih osoba, da je zk. stanje predmetne parcele nesređeno i da dolaze upisani suvlasnici, neki već pokojni, da upisani nemaju puno veze sa stvarnim stanjem i vlasnici da su se ravnali prema katastarskim evidencijama, da je na površini koja odgovara tužiteljevoj realnoj parceli u katastru bio upisan ĆR u p. l. broj 922 k. o. [katastarska općina] na površinu od 9422 m2 što odgovara 1/2 dijela sadašnje čkbr. [katastarska čestica] time da je u p. l. upisana još matična čkbr. [katastarska čestica] od koje je parcelacijom nastala čkbr. [katastarska čestica], a koja je kasnije promijenila katastarski broj u čkbr. [katastarska čestica], da je parcelacija čkbr. [katastarska čestica] izvršena 1980. godine, da je parcelacijski elaborat uredno ovjeren u katastru i proveden u gruntovnici, da je tako nastala čkbr. [katastarska čestica], ali da nije provedena u katastru, te da je proveden na zahtjev tužitelja tek 2017.godine rješenjem područnog ureda za katastar Varaždin, Odjel za nekretnine Novi Marof, Klasa: UP/I 932-07-02/89, Urbroj: 541-14-05/7-15 od 4.8.2017. godine, da je tada ranije formirana čkbr. [katastarska čestica] presignirana u čkbr. [katastarska čestica] (jer je prijašnji broj već u katastru bio dodijeljen nekoj drugoj čestici), da je predmetnu parcelu stekao 2015. godine darovanjem od CR, koja je parcelu naslijedila 2012. godine od supruga ĆR koji je istu naslijedio od oca Danijela Krajana 2005. godine, da u svim ispravama nedvojbeno se naznačuje površina od 9422 m2 kao dio čkbr. [katastarska čestica], a koja da upravo odgovara sadašnjem realnom dijelu koji je u faktičnom vlasništvu i posjedu tužitelja, da su u kolovozu 2015. godine tuženi rušili u šumi, koja se nalazi na gore navedenoj čestici, tužitelja i srušili jednu bukvu i jedan hrast, da su bukvu odmah otuđili a hrast da su po nalogu policije ostavili u šumi, ali da su unatoč policijskoj zabrani otuđili i hrast u srpnju 2016. godine, da je vrijednost porušenih stabala, odnosno počinjena šteta tužitelju procijenjena u rujnu 2015. godine po stalnom sudskom vještaku DR na iznos od 8.028,60 kn, da kako tuženici odbijaju dogovor o naknadi štete predlaže da sud donese odluku kojom će naložiti tuženicima da mu naknade štetu sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove parničnog postupka.

1.1. Tužitelj je podneskom od 2.12.2024. godine uredio tužbeni zahtjev obzirom na ukidanje kune i uvođenje EUR kao valute, tako da sada od tuženika potražuje da mu isplate iznos od 1.065,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka.

2. Tuženi u odgovor na tužbu osporavaju da bi tužitelj bio samovlasnik zapadne polovine čkbr. [katastarska čestica] Lonjica u Donjem Reberu površine 18339 m2 upisne u k. o. [katastarska općina] kod Zk. odjela Novi Marof, Općinskog suda u Varaždinu, jer da priložene isprave ne dokazuju vlasništvo tužitelja nad predmetnom nekretninom i ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, navode da su u kolovozu 2015. godine rušili svoju šumu, da bukva i hrast koje tužitelj spominje u tužbi nisu rasli na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već na susjednoj čestici, da tužitelj u tužbi neistinito navodi da su djelatnici policije izvršili zapljenu bukve i hrasta kao i da su tuženici protivno policijskoj zabrani 2016. godine otuđili hrast, da je točno da je gospođa Ružica Krajan 2015. godine pozvala policiju kada su tuženi došli u svoju šumu, kojom prilikom su uredujući policijski djelatnici izvršili zapljenu jednog hrasta (triju hrastovih trupaca i dva dijela hrastove krošnje), a da bukva nije zaplijenjena, da što se tiče zapljene hrasta u kolovozu 2015. da je 2. tuženik NR 2016. godine obaviješten o prestanku zapljene od strane policijskih djelatnika S i A iz PP Novi Marof, da mu je tom prilikom predana i određena dokumentacija o prestanku zapljene i da je tada upućen da s tim radi što hoće, da osporavaju procjenu vrijednosti bukve i hrasta sastavljenu po stalnom sudskom vještaku DR iz rujna 2015. godine i da se izričito protive korištenju navedene procjene u ovom sudskom postupku, da osporavaju u cijelosti postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu slijedom čega osporavaju svoju pasivnu legitimaciju i predlažu da sud donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev i nalaže tužitelju da im naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u posjedovni list broj 922 k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), Potvrdu Područnog ureda za katastar Varaždin, Odjel za Katastar nekretnina Novi Marof, Klasa: 936-02/16-04/35, Urbroj: 541-14-04/4-16-2 od 19.7.2016. godine (list 8 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 3.12.2015. godine (list 17-18 spisa), rješenje o nasljeđivanju iz pok. ĆR, posl. broj: O.1648/12. UPP-OS.249/12. (list 19-20 spisa), rješenje o nasljeđivanju iz pok. ĆR FR, posl. broj: IO.22/05. UPP-OS. [adresa]–22/05. (list 22-24 spisa), procjenu vrijednosti naknade štete za posječenu i otuđenu drvnu masu iz šume na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od rujna 2015. godine (list 25-27 spisa), proveo očevid na licu mjesta dana 13. studeni 2018. i 28. studeni 2022. godine (list 47 i 109-110. spisa), saslušao svjedoke IR (list 139-140 spisa), HR (list 140 spisa), RR (list 155-156 spisa), MR (list 156 spisa), DR (list 160-161 spisa), te tužitelja SR (list 133 spisa) i 1. tuženika AR (list 133 spisa).

3.1. Uvidom u posjedovni list broj 922 k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa) sud je utvrdio da na D čkbr. [katastarska čestica] u katastru dolazi upisani ĆR, N.

3.2. Uvidom u Potvrdu Područnog ureda za katastar Varaždin, Odjel za Katastar nekretnina Novi Marof, Klasa: 936-02/16-04/35, Urbroj: 541-14-04/4-16-2 od 19.7.2016. godine (list 8 spisa) sud je utvrdio da čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara čkbr. [katastarska čestica] k. o Šćepanje

3.3. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 3.12.2015. godine (list 17-18 spisa) sud je utvrdio da je CR darovala SR među inim i nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina].

3.4. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iz pok. SR ĆR, posl. broj: O.1648/12. UPP-OS.249/12. (list 19-20 spisa) sud je utvrdio da je CR naslijedila među inim i nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.5. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iz pok. CR FR, posl. broj: IO.22/05., UPP-OS. [adresa] -22/05. (list 22-24 spisa) sud je utvrdio da je ĆR naslijedio među inim i nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.6. Uvidom u procjenu vrijednosti naknade štete za posječenu i otuđenu drvnu masu iz šume na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od rujna 2015. godine (list 25-27 spisa) ovlaštenog sudskog vještaka DR sud je utvrdio da je šteta procijenjena na iznos od 8.028,60 kuna, za drvni sortiment hrast i bukvu.

4. Očevidom na licu mjesta dana 13. studenog 2018. godine sud je utvrdio da je nekretnina tužitelja u naravi šuma, a manjim dijelom u sjeverozapadnom dijelu livada i oranica koja je smještena zapadno od [adresa], da se proteže smjerom jugoistok–sjeverozapad i položena je prema sjeverozapadnoj strani. Prilikom uredovanja tužitelj je pokazao dva drvena kolca za koje tvrdi da su međašne oznake na krajnjem jugoistočnom dijelu nekretnine i ćošak ograde (kao međašna oznaka) na krajnjem jugozapadnom dijelu nekretnine, da preko nekretnina stranaka prolazi šumski put od istoka prema zapadu širine oko 3 metra. Tužitelj je pokazao svoju nekretninu a isto su učinili i tuženici, navodeći da je njihova nekretnina sjeverozapadno od šumskog puta i da ide prema sjeverozapadu, te željeznu šipku kao međašnu oznaku između svoje nekretnine i susjedne nekretnine navodeći da prema zapadnom dijelu nema međašnih oznaka i da je njihova nekretnina prema zapadu dužine 10 metara. Sud je prilikom uredovanja našao panj hrasta kojeg su stranke suglasno pokazale i koji je promjera 75 cm, između strankama nije sporno da je srušen od strane tuženika, dok ostali panjevi iz zapisnika policije nisu bili predmet ovog postupka. Prilikom uredovanja 28.11.2022. godine lice mjesta je identično kako je opisano na zapisniku od 13.11.2018. godine, time da je tužitelj pokazao i panj posjećene bukve koji je naveden u procjeni naknade štete ovlaštenog stalnog sudskog vještaka DR. Prilikom uredovanja tužitelj je pokazao na južnom dijelu svoje nekretnine međašnu oznaku između njega i drugog vlasnika navodeći da se nekretnine koje su predmet postupka nalaze ispod šumskog puta. Prvo tuženik je prilikom uredovanja pokazao željeznu šipku navodeći da ista predstavlja među između njega i tužitelja i to 10 metara zapadno. Stranke su suglasno izjavile da je točna međa između nekretnina koje uživaju betonski parapet na krajnjem sjevernom dijelu nekretnine, time da među strankama nije sporni dio načina koji uživaju ispod šume, tuženik oranicu koja je izorana, a tužitelj livadu. Tuženik je naveo da uživa nekretninu ispod puta prema sjeverozapadnom dijelu u širini od 10 metara od juga prema sjeveru i da je između njegove nekretnine i nekretnine tužitelja ravna linija, te su suglasno naveli da nije sporni betonski parapet i kamen kod betonskog parapeta na sjevernom dijelu njihove nekretnine a također i drveni kolac koji je na krajnjem južnom dijelu nekretnine, kao međašni znak između tužitelja i njegovog istočnog susjeda.

5. Mjernički vještak Dragutin Šoštar u svom iskazu naveo je da je prilikom uredovanja identificirao čkbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koja je u suvlasništvu tužitelja, tuženika i ostalih suvlasnika, koja je u naravi oranica, livada i šuma, da prema pokazivanju tužitelja i tuženika je nesporna međašna oznaka između njihovih nekretnina u točki A u vidu prirodnog kamena, koji se nalazi uz parapet ograde i da smjer koji pokazuje tužitelj između svoje nekretnine i nekretnine tuženika ide pravcem A–B, tj. od točke A do C, koja točka se nalazi na pravcu između točke A i točke B, da je točka B na krajnjem jugu nekretnine tužitelja, da prema pokazivanja tuženika međa između njihovih nekretnina ide od točke A do točke C1 koja se nalazi 10 metara zapadno od točke C, a da je panj hrasta u skici označen brojem 5 dok je panj bukve označen brojem 10.

5.1. U skici premjera (list 129 spisa) mjernički vještak zelenom linijom označio je međašnu liniju po katastarskoj mapi, panjeve je označio brojevima 5 (panj hrasta) i 10 (panj bukve), linijom A2–C označio je među između nekretnina stranaka po pokazivanju tužitelja, koja linija se nalazi na pravcu između nespornih međašnih oznaka A i B, a linijom A1–C1 označio je među između nekretnina stranaka po pokazivanju tuženika.

6. Svjedok IR (otac tužitelja) u svojem iskazu (list 139 spisa) naveo je da kad mu se pokaže skica lica mjesta (list 129 spisa) istu prepoznaje iako nije bio nazočan na uredovanju, da je na početku i na kraju nekretnine bila međašna oznaka i da je linija išla ravno, da je u skici označena slovima A–B, da je međa bila uređena, da je bila prosjeka i da se s jednog kraja na drugi vidjelo, da su uživali šumu zapadno od linije A–B dok je istočno bila od tuženika, da je prema sjevernom dijelu bila oranica, da je gospodin AR, otac od tuženika, imao s njima zajedno dolje vrt, a na sjevernoj strani da je bio međaš s njima RR, da je linija između njihovih nekretnina u skici označena slovima A-B i da se poštivala prilikom rušenja drva za ogrjev, da nikada nije bilo nikakvih sporova do ovog događaja, da je sa svojim ocem rušio 1975. godine u šumi drva za ogrjev i da je tom prilikom bio u šumi i otac tuženika AR V koji je tada rekao zašto ne srušimo i taj hrast, jer da mu "duši" šumu, na što su mu odgovorili da ruše drva za ogrjev a ne građevinsko drvo, da je bila jedna situacija nakon smrti njegovog oca 2006. g. kada je u jednoj drugoj šumi AR srušio šest naših bukvi i tada je rekao ili da uzmemo te bukve ili da si srušimo druge, a sva ta događanja oko rušenja da su bila nakon smrti njegovog oca.

7. Svjedok HR (polubrat tužitelja) u svojem iskazu (list 140 spisa) naveo je da kad mu se pokaže skica lica mjesta (lista 129 spisa) da istu prepoznaje iako nije bio nazočan na uredovanju, da koliko pamti zna da je međa između nekretnina stranaka bila ravna i uređena pravcem A–B skice mjerničkog vještaka, da nikakvih međašnih oznaka nije bilo kao niti nikakvih koljena glede međa, da mu je djed govorio kad je gradio kuću, da ako bude trebao hrastovinu da ima u šumi hrast, da mu nije trebalo drvo za kuću, da je tuženik srušio hrast tek nakon što je umro ĆR, da je taj hrast od nekad bio isti, da sve to godine nije ništa narastao i da mu je čudno da ako je taj hrast bio od AR zašto isti nije srušio taj hrast još za života ĆR, već je istog srušio nakon smrti ĆR.

8. Svjedok RR (nesrodan sa strankama) u svojem iskazu (list 155-156 spisa) naveo je da nije bio nazočan očevidu ali kad mu se pokaže skica izmjere sa očevida (list 129 spisa) da istu prepoznaje i da se može orijentirati, da je njegova kuća ispod točke A skice i da mu je poznato da međa ide ravno od točke A do točke C1 i još kojih 100 metara gdje se nalazi međašna oznaka, da je zapadno od ove linije uživao i uživa nekretninu SR a prije njega njegov otac FR, da od točke A1 skice do plave linije skice nekretninu uživa AR, da iznad ceste AR nema više nekretnine, da širina uživanja nekretnine od GR je oko 10-12 metara i to kako je u skici označeno slovima A–A1–C1–C i plava linija do puta sjeverno, da desno od linije A–A1–C1 uživa nekretninu SR, odnosno ranije njegov otac, da je vidio panj u šumi, ali da ne može reći na čijem dijelu je taj panj nekretnine, osim što mu je poznato da je stablo srušio AR, da do sada nikada nije bilo nikakvih sporova između stranaka sve dok nije došlo do rušenja ovog stabla u šumi, da je jednom prilikom SR došao do njega i pitao ga da li je međa tu gdje je njegova ograda na što mu je odgovorio da je, da gore dalje zna na vrhu, gdje postoji kamen kao međašna oznaka, da je nekretnina tuženika u naravi mali vrt, a iznad toga da je šuma, da je širina nekretnine tuženika ista cijelom svojom dužinom kako je već naveo, da površina nekretnine tuženika predstavlja jedan pravilan oblik i da nema lomova na međi.

9. Svjedok MR (nesrodan sa strankama) u svojem iskazu (list 156 spisa) naveo je da kad mu se pokaže skica lica mjesta (list 129 spisa) da istu prepoznaje iako nije bio na očevidu, da je on međaš sa PR koji je sada pokojni a on da je bio međaš sa GR, dok je AR međaš sa SR, da on nema nekretninu u donjem dijelu gdje je oranica, već gdje je šuma do puta i iznad puta u šumi, da su nekretnine pravilnog oblika, da je po njegovom saznanju tuženik uživao nekretninu od 10 metara po cijeloj dužini, od sjevernog dijela pa prema južnom dijelu do šumskog puta, da je sam vidio panjeve od srušenih stabala, da mu je poznato da su se i preci stranaka natezali oko hrasta čiji je, odnosnom na čijem dijelu nekretnine je, da se po njegovoj procjeni panjevi nalaze na dijelu nekretnine koju uživa AR.

10. Svjedok DR (sudski vještak) u svojem iskazu (list 160-161 spisa) naveo je da kad mu se pokaže vještački nalaz u spisu (list broj 25-26 spisa) navodim da je taj nalaz izradio, da je obišao lice mjesta sa prijaviteljem, da je izmjerio panjeve posjećenih stabala, odnosno njihovu dimenziju, da je dimenziju promjera tih panjeva usporedio sa dimenzijama panjeva u okolnim šumama za svaku pojedinu vrstu, da je na osnovu promjera panja utvrdio prsni promjer posjećenih stabala, da je primjenom Tarifnih nizova za pojedinu vrstu drveća utvrdio bruto masu posjećenih stabala, da je kvalitativnom procjenom stabala u susjednim sastojinama utvrdio nivo kvalitete pojedinih vrsta u tom šumskom predjelu, da je na osnovu kvalitativne procjene drvnih sortimenata primjenom cjenika Hrvatskih šuma iz prosinca 2012. g. obračunao vrijednost drvnih sortimenata na panju, da Pravilnik određuje da se kod utvrđenja drvne mase i šume primjenjuje odštetni faktor zbog gubitka kvalitativnog budućeg naraštaja i da je uvećao dobivenu vrijednost sa koeficijentom za naknadu vrijednosti, da tako propisuje Šumsko-odštetni cjenik (Narodne novine 37/15), da je ovlašteni stalni sudski vještak od 2004. do 14.2.2025, posebno je napomenuo da u to vrijeme nije bilo nespojivo biti stalni sudski vještak i šumarski inspektor, da je tada imao odobrenje za obavljanje poslova iz drugog dohotka od čelnika tijela, da je prvo proveo vještačenje, a tek nakon toga da je išla prijava protiv počinitelja, da je prijava u svakom slučaju išla nakon njegovog provedenog vještačenja, da je mogao provesti vještačenje prije nego je išla prijave od njega kao šumarskog inspektora, da kod izrade nalaza zahtjevi stranke su se isključivo odnosili da se obračuna vrijednost kako bi stranke mogle MUP podnijeti kaznenu prijavu, da tek kasnije kada nije bilo kaznenog progona, da je stranka, MUP ili neko drugo tijelo proslijedilo predstavku za nadležno postupanje šumarske inspekcije, da na predmetima na kojima je radio kao šumarski inspektor nije kasnije mogao raditi kao sudski vještak, da se sjeća da je podignut optužni prijedlog, ali da se više ne sjeća imena osobe, da se vjerojatno radilo o osobi koja je izvršila ovu sječu, da je podigao optužni prijedlog kao šumarski inspektor i da je to bio njegov predmet, da je Procjenu naručila CR.

11. Tužitelj SR u svojem iskazu (list 133 spisa) naveo je suglasno navodu iz tužbe i posebno dodao da je bio nazočan očevidu, da kad mu se pokaže skica lica mjesta (list 129 spisa) da istu prepoznaje, da je linija razgraničenja odnosno međe sa tuženikom linija A–B koja je ravna, da je on uživao zapadno od te linije, a da su tuženici uživali istočno od te linije, da je sačinjen zapisnik PP Novi Marof na licu mjesta, da je procjenu štete izvršio sudski vještak, da tuženi nisu nikada rušili stabla iza linije A–C–B, da je u dijelu linije koju je naveo rušio i dok je bio stric živ i da nikada tuženi nisu prigovarali.

12. Prvo tuženik AR u svojem iskazu (list 133 spisa) naveo je suglasno navodima odgovora na tužbu, da je bio nazočan prilikom očevida i da kad mu se pokaže skica lica mjesta (list 129 spisa) izjavljuje da istu prepoznaje, da nekretninu uživa od točke A do točke C1 i prema istoku 10 metara prema točki C, odnosno do puta, da nikada nije bilo problema niti s djedom niti s pradjedom od tužitelja, da je problem nastao kad je tužitelj na dijelu gdje su točke C–C1 posjekao 5-6 stabala, da je tada ostao samo hrast, da je prije rušenja hrasta obavijestio strica tužitelja sada pok. ĆR, sada pok. AR PR, iznad puta dva susjeda RR PR, MR i pok. JR, da su se svi našli na licu mjesta i tada se ustanovila međa, da nije bilo spora da je to njegovo i da je srušio taj hrast, da od točke C prema istoku nekretninu uživa TR, a dalje da je MR, da linija njegovog uživanja ide dalje od točke C prema sjeveru, da je tužitelj ova stabla koje je naveo u iskazu porušio na njegovoj nekretnini ali da nije zvao ni policiju, ni sudskog vještaka i da nije podnio ni tužbu za naknadu štete protiv tužitelja, da kad je zvao susjede i međaše prije nego je išao rušiti ovo stablo nije bio nazočan tužitelj, jer u to vrijeme, kad je zvao međaše, tužitelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine, već je vlasnik je bio ĆR.

13. Za sud i za stranke nije sporno da je tuženik srušio stablo hrasta i stablo bukve, a koji panjevi su u skici mjerničkog vještaka Šoštar Dragutina označeni brojem 5 (panj hrasta) i brojem 10 (panj bukve).

14. Sporno je na čijoj nekretnini su porušena naprijed navedena stabla.

15. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje – ZOO) u članku 8. navod da svatko je dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Članak 1045. stavak 1. ZOO navodi da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok članak 1046. ZOO navodi da šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka RR i MR, te iskaza prvo tuženika MR AR da su posječena stabla hrasta (panj u skici mjerničkog vještaka označen brojem 5 ) i bukve (panj u skici mjerničkog vještaka označen brojem 10) srušena na nekretnini tuženika. Naime, svjedoci RR i MR (nesrodni sa strankama) prema ocjeni suda dali su svoje iskaze prema vlastitom saznanju, a koje iskaze je sud prihvatio u cijelosti kao istinite, objektivne i uvjerljive, imajućim pri tome u vidu i stanje utvrđeno prilikom uredovanja suda. Ovi svjedoci, navode da je nekretnina tuženika širine 10-tak metara po cijeloj dužini (od juga prema sjeveru) i pravilnog oblika podudara se sa iskazom samog prvo tuženika i prikazom na skici mjerničkog vještaka. Nadalje, svjedok RR ima nekretninu na sjevernoj strani nekretnina stranaka gdje je njegova ograda, tako da, ima neposrednih saznanja o međi između nekretnina stranaka, time da prema utvrđenju suda ovaj svjedok nema nikakvih interesa za uspjeh bilo koje strane u postupku. Što se tiče svjedoka ZR isti je međaš sa istočne strane od nekretnine tuženika, tako da ima neposrednih saznanja o međi između nekretnina stranaka, time da prema utvrđenju suda ovaj svjedok nema nikakvih interesa za uspjeh bilo koje strane u postupku.

17. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu prvo tuženika, jer se njegov iskaz podudara sa iskazima svjedoka RR i ZR MR.

18. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka IR i HR kao objektive i uvjerljive, jer su ovi svjedoci u srodstvu sa tužiteljem (IR je otac tužitelja, a HR je polubrat tužitelja) i svakako su zainteresirani za ishod ovog postupka.

19. Dakle, analizom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je utvrdio da tuženici nisu počinili štetu tužitelju, te je stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud odbio u cijelosti.

20. Odluka o trošku ovog parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje - ZPP) te je sud tuženicima priznao i dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.802,84 EUR, a koji trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu po punom. od 25.05.2018. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje po punom. od 25.05.2018. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, zastupanje na ročištu po punom. 11.06.2018. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, zastupanje na očevidu po punom. 13.11.2018. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, putni trošak punom. (Vž-Ščepanje-VŽ – 29 km x 2 x 0,40 EUR) u iznosu od 23,20 EUR, zastupanje na očevidu po punom. 28.11.2022. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, putni trošak punom. (Vž-Ščepanje-VŽ – 29 km x 2 x 0,40 EUR) u iznosu od 23,20 EUR, sastav podneska po punom. od 07.03.2023. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, zastupanje na ročištu po punom. 22.04.2024. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, zastupanje na ročištu po punom. 07.06.2024. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, zastupanje na ročištu po punom. 29.11.2024. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, zastupanje na ročištu po punom. 31.01.2025. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, zastupanje na ročištu po punom. 04.04.2025. (+10 %) u iznosu od 165,00 EUR, PDV 25 % u iznosu od 465,35 (na iznos od 1.861,40 EUR) i predujam za provođenje očevida u iznosu od 476,09 EUR, a koji trošak je prema mišljenju suda bio nužan za vođenje ovoga postupka i odmjeren je prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje - Tarifa).

21. Sud tuženicima kao potreban nije priznao i dosudio trošak za sastav podneska po punom. od 06.02.2019. (+10%), sastav podneska od 03.03.2020. (+10%), sastav žalbe od 14.03.2022. (+10%), sastav podneska od 25.05.2022. (+10%) sastav podneska od 31.01.2023. (+10%), sastav podneska od 19.09.2024. (+10%) i zastupanje na ročištu za objavu presude (+10%), a s obzirom da navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, to imajući u vidu da se ročište za objavu presude sukladno članku 335. stavak 6. ZPP održava neovisno o tome jesu li stranke na njega uredno pozvane, odnosno jesu li pristupile, a na istom stranke ne poduzimanju nikakve procesne radnje, već im se isključivo uručuje ovjereni prijepis presude.

Ivanec, 14. svibnja 2025.

Sudac

Draženko Jakopović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, kao sudu drugog stupnja, putem ove Stalne službe, pismeno u tri primjerka.

Dostaviti:

1. Nenad Beloša, odvjetnik u Novom Marofu

2. Odvjetničko društvo Petrić i partneri, odvjetnici u Varaždinu