Broj: Ppž-7265/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice FK, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20) uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenice FK, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 18. travnja 2024., broj: Pp-16609/2022-10, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice FK i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica FK je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 (šezdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona i iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, za koje joj je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 650,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 90,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekšajnopravnim sankcijama te troškovima postupka.

5. U žalbi okrivljenica navodi da zbog nepotrebnog ponavljanja navodi da ostaje kod svojih navoda koje je iznijela u prvostupanjskom postupku, te posebno opetovano ističe da nije imala svijest o počinjenju prekršaja koji su joj stavljeni na teret. Razloge koje idu u prilog ovoj tvrdnji je navela u svojoj pisanoj obrani te ih neće nepotrebno ponavljati. Zbog toga je predlagala u prvostupanjskom postupku da sud izvede dokaz saslušanjem UK, iz [adresa], zaposlenika osiguravajuće kuće Croatia d.d. koji je ujedno i procjenitelj šteta sve na okolnost „eventualnih ogrebotina“ na njezinom automobilu, jer zapravo ogrebotina da nema, a neke da su nastale i sanirane prije događaja, posebno spona koja da je oštećena davno prije i da nema nikakve veze sa spornim događajem, a koji dokaz sud da također nije izveo. Sud u obrazloženju pobijane presude uopće ne navodi razlog zbog kojeg nije prihvatio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka UK i policijskog službenika. Prvostupanjski sud da je izveo dokaz zamolbenim putem kod Općinskog suda u Šibeniku a da o tom ročištu nije obavijestio okrivljenicu, već je u zapisniku konstatirao “da ročištu nije pristupila okrivljenica za koju u ovom postupku nema dokaza o urednoj dostavi“, čime da joj je uskraćeno pravo na kvalitetniju obranu.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i razlozima na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, o visini izrečene kazne i zaštitne mjere, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenice da je počinjena bitna povreda postupka.

10. Odluku o krivnji prvostupanjski sud temelji na detaljno provedenom postupku, iskazu oštećenika ŠK, te svjedokinje GK, koji iskaz je ocijenio vjerodostojnim, i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koji iskaz je potkrijepljen i materijalnom dokumentacijom u spisu, zapisnikom o očevidu i fotodokumentacijom.

11. Naime iz iskaza svjedokinje GK, koja je bila očevidac događaja, proizlazi da je uočila da je automobil marke Toyota prilikom polukružnog okretanja svojim zadnjim dijelom udario u prednji lijevi dio osobnog automobila njezinog supruga ŠK pri čemu se vozač automobila nije zaustavio, nego se udaljio, pa je zapisala registarsku oznaku tog vozila, te da je isti sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu, budući iz zapisnika o očevidu proizlazi da je pregledom osobnog automobila oštećenika marke Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] utvrđeno oštećenje prednjeg branika lijeve strane, a na osobnom automobilu okrivljenice, koji je pregledan od strane policijskog službenika na adresi stanovanja okrivljenice, marke Toyota reg. oznake [registarska oznaka], da su oštećena desna zadnja strana vrata, zadnji desni blatobran, aluminijski naplatak i zadnji branik te provedenim dokazima ni na koji način nije dovedena u sumnju činjenica da je nastala materijalna šteta na vozilima koja se poklapaju, te se neosnovanim ukazuje navod žalbe okrivljenice koja osporava djela prekršaja koja joj se stavljaju na teret i za koja je proglašena krivom.

12. Naime, policijski službenici Postaje prometne policije Šibenik, NK i IK, kao ovlaštene službene osobe, su kritične zgode po prijavi GK, supruge vlasnika oštećenog vozila ŠK, došli na mjesto događaja, kao i na adresu okrivljenice, i sastavili zapisnik o očevidu, te konstatirali, između ostalog, oštećenja na navedenim vozilima koja se međusobno poklapaju, te imajući u vidu provedene dokaze nije bilo potrebno ispitati policijske službenike, a o odbijanju kojeg dokaznog prijedloga je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe dao razloge (točka 28. pobijane presude).

13. Potpuno je neosnovan navod žaliteljice da na njezinom automobilu ogrebotina nema zbog čega da je predlagala da se u vezi „eventualnih ogrebotina“ na njezinom automobilu izvede dokaz saslušanjem UK, iz [adresa], zaposlenika osiguravajuće kuće Croatia d.d. koji je ujedno i procjenitelj šteta, jer suprotno proizlazi iz svih provedenih dokaza, te nema niti jednog razloga zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenicu, koji su očevidom na oba automobila utvrdili oštećenja koja se međusobno poklapaju, a u skladu su i sa iskazom očevica događaja GK, putem čije prijave o reg. oznaci vozila okrivljenice, su došli do iste i utvrdili već opisana oštećenja.

14. Imajući u vidu sve navedeno nesporno je da je suprotno navodima žalbe nastala materijalna šteta, kao i da je okrivljenica nakon nesreće napustila mjesto događaja čime su se u ponašanju okrivljenice u potpunosti ostvarila sva bitna obilježja bića djela prekršaja koja se okrivljenici stavljaju na teret, kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud dajući za to detaljne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i vijeće ovog suda.

15. Razmotrivši žalbene tvrdnje, kojima se u suštini ne iznosi ništa novoga što okrivljenica nije navela u svojoj obrani tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda, ovaj sud nalazi da okrivljenica ni najmanje nije dovela u sumnju razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

16. Provedeni dokazi nesporno upućuju na zaključak da je upravo okrivljenica upravljajući vozilom marke Toyota Yaris reg. oznake [registarska oznaka] ulicom F VK iz smjera zapada u smjeru istoka, dolaskom do kućnog broja 41 poduzela radnju polukružnog okretanja vozilom krenuvši u smjeru zapada, a da se prethodno nije uvjerila da radnju polukružnog okretanja može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, uslijed čega je zadnjim desnim dijelom vozila udarila u prednji dio parkiranog osobnog automobila marke Peugeot 207 reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ŠK, iz [adresa], a koje vozilo se nalazilo na parkirališnom mjestu prednjim dijelom okrenutim u smjeru juga, pa je prvostupanjski sud pravilno i osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva bitna obilježja bića prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona.

17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sva utvrđenja i zaključke temeljio na svestranoj analizi svih provedenih dokaza te je na ocjeni istih izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenice.

18. Nadalje, neosnovano okrivljenica u žalbi traži provođenje dokaza saslušanjem UK, iz [adresa], zaposlenika osiguravajuće kuće Croatia d.d. koji je ujedno i procjenitelj šteta, jer se provođenjem tog dokaza ne bi promijenilo ovako u svemu pravilno utvrđeno činjenično stanje, tim više jer okrivljenica nakon što su pročitani dokazi na glavnoj raspravi 19. ožujka 2024., zapisnici o ispitivanju svjedoka GK i ŠK, te pregledana dokumentacija i zapisnik o očevidu izjavila da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a samim time joj nije povrijeđeno niti pravo obrane time što nije bila pozvana na zamolbeno ispitivanje svjedoka GK i ŠK koji su ispitani kod Općinskog suda u Šibeniku.

19. Prema tome, prihvaćajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenicu proglasio krivom za predmetne prekršaje.

20. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

21. Glede krivnje okrivljenice, koja navodi da nije imala „svijest“ o počinjenju prekršaja, valja navesti da je za prekršajnu odgovornost u pravilu dovoljan nehaj kao oblik krivnje, osim ako je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za namjeru, a što u konkretnom predmetu nije slučaj (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona). Nadalje, člankom 28. stavkom 2. Prekršajnog zakona propisano je da počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti, dok je stavkom 3. cit. članka propisano da počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

22. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja, te razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice.

23. Dakle, s obzirom na izrečenu kaznu sukladno članku 36. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

24. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, kao i na sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

25. Dakle, budući je okrivljenica proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

26. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 90,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

27. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 60,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice.

28. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenice, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.