REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-4562/2024
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VD, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika VD, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. ožujka 2024., poslovni broj: 70. Pp-667/2024-5 na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VD i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik VD je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 (četrnaest) eura u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
4. U žalbi okrivljenik navodi da je došlo do nesporazuma jer je on već poslao te podatke budući se radi o prekršaju na istoj ulici i radi se o istoj policijskoj postaji te da nije znao da dva puta treba poslati. Ističe da je otac maloljetnog djeteta od 15 godina, da je nezaposlen i ima nešto prihoda od poljoprivrede, pa moli da mu se smanji kazna, jer mu je ista previsoko odmjerena s obzirom na troškove života i uzdržavanje djeteta.
5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Nadalje, iz same obrane okrivljenika koji je priznao počinjenje prekršaja za koji ga se tereti, proizlazi da je počinio predmetni prekršaj, na način činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presude, a kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama.
9. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića djela prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
10. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, kao niti pravilne primjena materijalnog prava.
11. Nadalje, ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
12. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, a sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona znatno ispod propisanog posebnog minimuma, unatoč dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenika, tako da je prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.
13. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 14,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
14. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
