Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-873/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 i 2. tužitelja Državne nekretnine d.o.o. Zagreb, Planinska ulica 1, OIB: 79058504140 zastupanih po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tužene AB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku iz Bjelovar, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice proti presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-570/2022-37 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-570/2022-37 od 30. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-570/2022-37 od 30. travnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužena za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-570/2022-37 do 30. travnja 2024. pod točkom I izreke tužena je obvezana isplatiti tužitelju iznos od 1.198,65 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospjelosti svakog neplaćenog mjesečnog obroka kako je to pobliže opisano pod navedenom točkom izreke. Pod točkom II izreke tužena je obvezana isplatiti 2. tužitelju iznos od 588,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog mjesečnog utuženog računa pa do isplate. Pod točkom III izreke tužena je obvezana 1. tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.549,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđena pa do isplate. Ujedno je rješenjem broj P-570/2022-37 od 30. travnja 2024. dopuštena preinaka tužbe 1. tužitelja na iznos od 1.198,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu i rješenje pobija tužena zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi navodi u bitnome kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Navodi da je izostalo obrazloženje zbog čega je 2. tužitelj aktivno legitimiran u predmetu, te da odluka nema razloga o istaknutom prigovoru zatare u odnosu na tražbinu 2. tužitelja. Ističe da ima valjani pravni osnog za korištenje stana, te prigovora utuženoj tražbini s osnova plaćenih režija obzirom nije jasno o kojoj vrsti režija i u kojoj visini su plaćene. Osporava i pravilnost primjene materijalnoga prava u odnosu na dosuđeni parnični trošak, predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet spora (po tužbi 1. tužitelja) je zahtjev za platež novčanog iznosa od 1.198,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj ovaj iznos potražuje s osnova koristi koju je tužena prema navodima tužbe ostvarila stanujući u stanu u njegovom vlasništvu. Predmet spora je i zahtjev 2. tužitelja za platež novčanih iznosa koje je prema navodima tužbe 2. tužitelj podmirio umjesto tuženice (sa osnova režijskih troškova stanovanja).

6. U predmetu nema spora da je 1. tužitelj vlasnik stana u [adresa] površine 39,25 m2 (sa pripadajućim spremištem od 3,55 m2). Nadalje, nema spora da tužena koristi stan u vlasništvu 1. tužitelja bez pravne osnove te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-990/2020 od 8. studenog 2021. odbijen zahtjev 1. tužitelja za iseljenje tužene iz spornoga stana, jer je utvrđeno kako navedena nekretnina predstavlja dom tužiteljice.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li tužena u obvezi podmiriti utužene tražbine po 1. i 2. tužitelju. Nadalje, prijeporna je aktivna legitimacija 2. tužitelja kao i osnovanost prigovora zastare.

8. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužene a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužene pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. Valja navesti kako tužena žalbu ulaže i protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe, time da posebno ne obrazlaže zbog čega navedenu odluku smatra nezakonitom.

11. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je 1. tužitelj podneskom od 12. veljače 2024. tužbu po provedenom vještačenju povisio, odnosno preinačio njenim povišenjem. Podnesak 1. tužitelja dostavljen je tuženoj po punomoćniku koji se preinaci tužbe nije protivio pa prvostupanjski sud pozivom na odredbu iz članka 190. stavak 3. ZPP-a donosi pobijano rješenje. Radi se o nepravoj preinaci tužbenog zahtjeva koja je u konkretnoj pravnoj situaciji po odredbi iz članka 190. i 191. ZPP-a moguća i dopuštena. Prvo tužitelj je tek po provedenom vještačenju mogao utvrditi kolika je visina njegove tražbine, te je po stajalištu ovog drugostupanjskog suda bilo svrsishodno dopustiti preinaku tužbe. Osim toga u situaciji kad se tužena tome nije protivila ne može sada u žalbi s uspjehom pobijati pravilnost odluke iz ovog osnova.

12. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je izveo predložene dokaze te ocjenom svakog izvedenog dokaza i svih dokaza u ukupnosti pravilno i potpuno utvrdio sve bitne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke.

13. Tako je u postupku pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da tužena 1. tužitelju ne plaća nikakvu naknadu za korištenje stana, te da nije podmirivala režijske troškove u utuženom vremenskom periodu,

- da prosječna cijena najma nekretnine kao nekretnina koja je predmet spora u vremenu od 1. travnja do rujna 2021. iznosi 132,30 EUR a za vrijeme od listopada do prosinca 2021. iznosi 134,95 EUR,

- da je 2. tužitelj za utuženi vremenski period podmirio sve režijske troškove za sporni stan u ukupnom iznosu od 588,18 EUR,

- da se režijski troškovi koje je podmirio 2. tuženik odnose na neplaćene troškove vodnih usluga, zatim usluge odvoza komunalnog otpada te troškova isporučene električne energije i plina.

14. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tužene koja preocjenjuje izvedene dokaze i tumači ih u svoju korist van konteksta dokaznog postupka.

15. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojem nije vidljivo na što se odnose tražbine 2. tužitelja. Naime, iz stanja spisa proizlazi, kao što je već navedeno, da se radi o tražbini s osnova podmirenih režijskih troškova vodovodnih usluga, troškova odvoza otpada, troškova električne energije i troškova uporabe plina, a za svaku od navedenih tražbina dostavljeni su dokazi o plaćanju navedene tražbine kao i visini.

16. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kao je 2. tužitelj aktivno legitimiran za utuženje. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je između Ministarstva državne imovine 1. tuženika s 2. tužiteljem zaključen Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji, temeljem koje je upravo na 2. tuženog prenesena ovlast upravljanja i brige državne imovine, što daje legitimitet 2. tužitelju za utuženje.

17. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženu na platež utužene tražbine 1. tužitelju.

18. Naime, prema odredbi iz članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu ZOVIDSP) nepošten posjednik tuže stvari dužan je nadoknaditi korist koju je imao od uporabe tuđe stvari. Tuženica kao bezpravnica tuđe nekretnine nesavjesna je posjednica pa je i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda u smislu odredbe iz članka 165. ZOVIDSP dužna podmiriti utuženu tražbinu 1. tužitelja.

19. Pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženu i na platež tražbine 2. tužitelja. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda kada je 2. tužitelj podmirio tražbinu režijskih troškova, time je preuzeo predmetne tražbine prema tuženoj na sebe, pri čemu je postojao pravni interes 2. tužitelja da to učini (radi uklanjanja daljnjih troškova odnosno radi izbjegavanja postupka prisilne naplate režija protiv vlasnika nekretnine) ovo sve u smislu odredbe iz članka 91. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO).

20. Ujedno i odredba iz članka 91. ZOO-a daje 2. tužitelju i legitimitet za utuženje tražbine koju je podmirio umjesto tužene.

21. Prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

22. Radi se naime, o regresnoj tražbini koja zastarijeva u općem zastarnom roku do 5 godina u smislu odredbe iz članka 225. ZOO-a.

23. Tužba u predmetu podnesena je 1. srpnja 2022., najstarija utužena tražbina dospijeva 14. svibnja 2021. pa utužena tražbina evidentno, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, nije u zastari.

24. Slijedom svega iznesenog žalba tužene u dijelu kojim osporava pravilnost pobijane presude u dijelu pod točkom I i II izreke nije osnovana.

25. I odluka o troškovima je pravilna i zakonita. Neosnovano tuženik ističe kako su neki troškovi zastupanja priznati u visini od 75,00 EUR a neki u visini od 150,00 EUR. Valja navesti da tužena u žalbi prije svega precizno ne ističe za koju je radnju pogrešno priznat parnični trošak. Prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju trošak sastava tužbe obzirom na vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe (vps 1.291,44 EUR naznačen po tužitelju), ovo po Tbr. 7. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu Tarifa). Jednako tako pravilno je priznat i trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 6. ožujka te od 26. travnja 2023. za svako ročište 75,00 EUR kao i trošak sastava podneska od 6. travnja 2023. po Tbr. 8. točka 2. Tarife u iznosu od 75,00 EUR. I troškovi zastupanja na ročištu 9. listopada 2023. te na očevidu 7. prosinca 2023. kao i na ročištu 23. ožujka 2024. pravilno su priznati obzirom na izmijenjenu vrijednost odvjetničkog boda.

26. Slijedom svega iznesenog valjalo je odbiti kao neosnovanu i žalbu tužene protiv odluke o troškovima postupka.

27. Obzirom na izneseno u smislu odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu i rješenje.

28. Tužena nije uspjela sa žalbom pa joj u smislu odredbe iz članka 166. ZPP- a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo