REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1248/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene Hrvatske izvještajne novinarske agencije, zbog prekršaja iz članka 190. stavka 1. točke f. i g. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17. i 98/19.), odlučujući o žalbi okrivljene Hrvatske izvještajne novinarske agencije, podnesenoj po branitelju Boranu Gošeku, odvjetniku u Zagrebu protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 50. Pp-18977/2021 od 6. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene Hrvatske izvještajne novinarske agencije te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena Hrvatska izvještajna novinarska agencija dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena Hrvatska izvještajna novinarska agencija je proglašena krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 190. stavka 1. točke f. i g. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, pobliže opisanih u izreci te je, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozorena da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.
2. Istom presudom, okrivljena javna ustanova je obvezana na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.
3. Protiv navedene presude okrivljena javna ustanova je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji, predlažući da se pobijanu presudu preinači i da je se oslobodi od optužbe.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi okrivljene i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, ocijenio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljene nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, i da je okrivljena javna ustanova, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno proglašena krivom i kažnjena za terećena djela.
6. Po ocjeni ovog suda, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno je i točno utvrđeno, na temelju provedenih dokaza, te je prvostupanjski sud, suprotno stavu koji žaliteljica ističe u žalbi, izveo pravilan zaključak da su se u njenom ponašanju stekla sva obilježja prekršaja koji joj se stavljaju na teret te ju je proglasio krivom i kaznio, a koji je zaključak relevantno i dostatno obrazložen.
7. Naime, u prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da okrivljena, kao javna ustanova, nije prilikom raspisivanja natječaja za popunu radnog mjesta ravnatelja pozvala osobe iz čl.102.st.1.-3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji da u skladu s člankom 103.stavkom 2. citiranog zakona dostave dokaze iz članka 103.stavka 1. citiranog zakona, u svrhu ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju te nije objavila poveznicu na internetsku stranicu Ministarstva na kojoj su navedeni dokazi potrebni za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta u skladu sa čl.103.st.3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, a žaliteljica ni u žalbi ne osporava te odlučne činjenice, već navodi, kao i u svojoj obrani danoj tijekom postupka, da su Zakon o ustanovama i Zakon o Hrvatskoj izvještajnoj novinarskoj agenciji lex specialis u odnosu na imenovanje ravnatelja te ističu kako je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto je odbio primjenu posebnog zakona, koji ima prednost u odnosu na opći zakon i time odstupio od osnovnih pravnih standarda. Međutim, prvostupanjski sud je u potpunosti i točno utvrdio odlučne činjenice i obrazložio zašto okrivljenu javnu ustanovu primjena posebnog zakona u konkretnom slučaju, u postupku izbora i imenovanja ravnatelja javne ustanove, koji se provodi u skladu s tim posebnim zakonima, ne može ekskulpirati od odgovornosti i nije u koliziji s primjenom odredbi koje se odnose na prednosti pri zapošljavanju, na koje Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji izričito obvezuje javne ustanove prilikom raspisivanja javnog natječaja, oglasa za zapošljavanje, popunjavanja radnog mjesta temeljem internog oglasa ili u postupku zapošljavanja provedenom na drugi način, a na čije obrazloženje prvostupanjskog suda zbog nepotrebnog ponavljanja žaliteljicu upućuje ovaj sud.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljene javne ustanove ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koje se optužuje, a okrivljena žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano dovela u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da je okrivljenoj javnoj ustanovi odmjerena primjerena novčana kazna, tim više jer joj je prvostupanjski sud za svako djelo utvrdio kaznu u iznosu ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja, budući da je za iste u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000 kuna do 300.000 kuna (sada u rasponu od 1.320,00 eura do 39.810,00 eura) za javne ustanove, pa izrečenu novčanu kaznu ovaj sud ne smatra prestrogom.
10. Slijedom navedenog, ovaj Sud koji nije našao osnove za daljnje ublažavanje novčane kazne i smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenu javnu ustanovu da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije. Također, žaliteljici je ostavljena mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenu javnu ustanovu na naknadu paušalnih iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj. 18/13).
12. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenu, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
